Beogradske novine

■ }utro, ponedjeljkom posfije podn«.

■ BMgnda 1 ■ ImJ-vlm a> . . M^edmitlm M canJu> i kr» h I leralcfli teta po ctjod o4 w * ■ Hrvatskoj - SUvoniJl, Boca<I DaJaacgi f tfl h Og*”< V*

•»H

Pretpliit; a 1 njefccc ■ Beognuto t ■ krajevim aapoajedaotim •* cmrsko I lcratjev*Vfh ttta k hflfl ■ Hrvatakoj-Stavonlji, BoaniNarMgovbd I Daitnacfll flt-flfl i#*ogpodnk>a , . . K*—

I BEOORAD, Vda Kmradtita «l. M. Tdefoti broj«7. — Uprm. ogtM« I pntplMtt i Kbom Mikajia aL hroj 38. Toiefo« kroj ■£

Br. 283.

BEOGRAD, petak 24. novembra 1916.

Godina II.

T'ero svjetske povjesnice, koje treba da predstavi neispisani iist, što ga pokazuje inlado Veličanstvo, zamočeno je u krv. Težak je zadatak za jednog niladog muža, da zamjeni mndrost duboke starosti, ]>rosto oličeno poznavanje života, sa svim prirodno dostojan.~tvo i auloritet vladara, kakav je bio njegov blagopokojni stric. Ali ipak iz redova, iz kojili je sastavljen manifest narodima monarhije, izbija toliko mladoga života i stvaralačke volje, toliko značajne srage, pravedni duh i — što jedanas najdragocjenije — potpuno savremeno shvatanje o državi i drušlvu, tako d;i vas ovo sve oduševIjeno povlači za sobom, vodi u budućnost pod stijegom mladoga vladara. Za njegovim zastavama: velikom dijelu muškaraca austro-ugarskc monarhije nije v:še ništa novo, da stupa za zastavama bivšeg nadvojvode i zapovjednika vojske. a dan. šnjeg cara i kralja, pa da svoj život i svoje biće čine zavisnim nd njega. Taj neispisani list ipak nije sasvlm neisp san. Na njemu su ispisane pobjede, na njemu je zabilježena životna snaga stečena u krvavom ratu. Kao god i svi, tako je i novi car i kralj, bivši nadvojvoda morao da ući u ovome ratu, a mnogo je naučio. Ovo je prijeko i teško vrijeme, puno i prepuno saznanja, iskustava i spoznaja. Ko je kao mlad čovjek ušao u ovaj rat, izlazi iz njega sa zreiošću čovjeka, školovanog sa sviješću o toine, šta je on po svojoj snazi u stanju da stvori. S toga i u manifestu, što ga je mladi monarh uputio narodima, pored svježe i bujne volje za životoin, svojstvenog mladosti, izbija smišljeni i izravnjavajući motiv, udara se u miroljubive glasove, nagovještava se rad, stvaralački i produktivni rad mirnoga doba, kao najdublja želja i ambicija za početak vladanja. Novi pogled, toliko nov, koliko prirodan, ali uvijek uzdrman konvencijama, ovdje se ponavlja u istorijskim riječima: „Moje će stalno nastojanje biti osigurati plodove poštenoga rada svima vrijedniin članovima društva“. To je program, to je kneževsko obećanje! - Proklamacija je puna putokaza za današnjicu i sutrašnjicu, puna je struje sadašnjice i napona budućnosti. Ona je svakom svojom riječju svečano obećanje, a u svemu je u svakom pogledu sjajno objavljenje. Jednom riječju, inonarhija je sada dobila vladara, koji je mlad čovjek po snazi, kojom stupa na prijesto, ali nije mlad čovjek po iskustvu, jer on je razmnio svijet i istoriju. Ono, po čemu ga njegovi narodi inače poznaju, to je jedna stvar srca, koja je znatno doprinjela, da ga približi njegovim podanicima. Njegova ženidba sa princezom Zitom parmskom proizašla je iz njegovih prvobitnih osjećaja i želja, a ništa jednoga vladara boJje ne preporučuje njegovim podanicima, već kada jednom na djelu dokaže, da umije pribaviti uspjeha pravednim željania svoga srca. Nova carica i kraljiea

nije više nepoznata u monarhiji. Već sada je ona prava predstavnica monarhije, čiji će ona carski prijesto krasiti uz sv->jeg Ijubljenog supruga. Sretni je brak blagoslovljen djecom. Carica i kraljica Zita tako je ljubema i čovječna, kao da je rodjena u habsburškoj monarhiji, u kojoj je ljubaznost kao priiodni dar prirodjeno. Vcć odavna ju je učinio omiljentm njen požrtvovni rad u službi javnog dobročinstva. Mi u preminulom monarhu žalimo jedan simbol moći i unjutarnje čvrstine monarhije, mi u njemu oplakujemo jednog izvann dnog i neobično jakog vladara. Ali u sred žalosti mi se zanosimo vatrenim crtama, koje dolaze do izraza u proglasu mladoga vladara, mi se zavjetujemo, da ćemo mu pomoći pii djelima, što ih on nagoviješta za dobro svojih naroda, pozdravljamo ga kao novog gospodara, kao pojavu slaroga svijeta, od kojeg se ovaj čas možemo najviše da nadamo. A ovo poštovanje sa njime dijeli uzvišena žena, koja ga prati u životu. * * * Proklamacljom na svoje narode, koja je objavljena jučer 22. noveinbra t. g. stupio je na prijesto tiabsburgovaca nadvojvoda prijesiolonasljednik Karlo Franjo Josip. Vrijeme učenja. Njegovo carsko I Apostolsko kraljevsko Veličanstvo car i kralj K a r 1 o rodio se na 17. a u g u s t a 1887. kao sin nadvojvode Ota i nadvojvodkinje Marije Josipe u dvoru P e r s e nb e u g. Poslije smrti nadvojvode (Jfa preuzeo je nadvojvoda Franjo Fer d i n a n d brigu nad odgojein nadvojvoda Karla Franje Josipa i Maks i m i 1 i j a n a. Ali već nekoiiko godina rukovodio je nadvojvoda Franjo Ferdlnand obrazovanje niladih princeva. jer je nadvojvoda Oto bolešću bio sprijcčen na izvršenju svojih očinskih dužnosti. U dvorskim se krugovima priča, da je nadvojvoda Franjo Ferdinand rekao jednoč za mladog nadvojvodu Karla: „Što s e Karla tiče, ne ću imati brige radi njega“. NajveĆI dio svoje mladosti preživio je nadvojvoda Karlo kod svoje majke nadvojvodkinje Marije Josipe u augartcnskoj palači u B e č u. Njegovi su prvi odgojitelji bili grof Gjuro 'Va 11 i s, kasniji zapovjednik carske tjelesne garde i barun M a 11 e n c I o i t. Na izri 'itu želju svoga oca polazio je mladi nadvojvoda javno kao redoviti djak šotsku , gimnaziju t Beču. _ Za njegovu izobrazbu i vaspitatije nije se brinuo samo nadvojvoda Franjo Ferdinand, nego i samo Njegovo Vell'anstvo car i kraij Franjo Josip 1. Pošto ie mladi nadvojvoda završio gimnazijske studije služio je on u vojsci u B i 11 i n u, pa je kasniie došao u Prag, gdje se posvetio državo-pravnim naukama. Osnovu za nauku izradio je p r o f e s o r n a č e š k o m s v eučilištu u Pragu dr. Otf. Pune dvije godine siušao je nadvojvoda Kar lo Franjo Josip na Hr a d ć i n u predavanja autoriteta praškog sveučiTšta. Kazneno pravo. o ustavu, upravi i medjunarodnom pravu predavao je rrofesor njemačkog juridičkog faku!re f a u Pragu dr. Ulbrich. Tu je nadvojvoda upoznao sve medjunarodne ngovore, koji su interpretirani u njihovoin originalnom francuskom tekstu. Profesor dr.Tvo Pfaff uveo je nadvojvcdu u austrijsko gradjansko pravo, a učio ga i trgovačkom i mjenbenom pravu. Povijest umjetnosti predavao je prof. S c h m i d t, dok ga je nacijonalnoj ekonomiji i finansijskim znanostlma učio kasniji ministar prof. dr. B r a f. Dvorski savjetnik dr. O 11 predavao je nadvojvodi crkveno pravc i gradjansko sudbenl postnpak, a prof. W o 11 učio je nadvojvodu povijest država. Nadvojvoda Karlo Franjo Josip imao Je prl-

ltke da se upozna i praktično sa privrednim životom, jer je pod rukovodstvom svog učitelja proučio uredjenje češke zemaljske banke i više tvorničkiii postrojenja. Osobitu je volju pokazao miadi nadvojvoda za učenje pcvijesti i pravničkih nauka, koje je jednako volio kao i vojne znanosti, kojima se bio posvetio velikim zanosom. Ženidba 1 brak uijadoga monarha. Brak nadvojvode Kaida Franje Josipa bio je brak Ijubavi u najplemenitijem smislu rijcči. U paiači nadvojvode Karia Ludwiga je nadvojvoda Karlo Franjo Josip prvi puta vldio princesu Z i t u. Porodični konci pružaju se iz palače nadvojvode Karia Ludvviga, u bečkoj ulici Favoriten, do dvora vojvode Parme, u Schwarzau-u na Steinfelđu. Stara majka cara i kralja Karia Franje Josipa ie tetka sadanje carice i kraljice Zite. Poslije smrti oca, vojvode Roberta od Parme god. 1907.. biia je često u Beču gost nadvojvode Karla Ludviga. Upoznali su se i zavoljeli te se u junu 1911. vjero nadvojvda Karlo Franjo Josip ti Pianore sa nadvojvodkinjom Zitom od Parme. U Sch\varzau-u, učešćctn cara, biio j? 1. oktobra vienčanje, koje je dovelo do u istini sretnog i iskrenog braka. Ne/aboravne su riječi, koje je pokojni car i kraij u svojoj zdravici upravio bio miadencima i kojiira je on bračnu vczu blagf>slovio kao pvavi brak srca. Njegovo Veličanstvo je reklo: >,Nađvojvoda Karlo je sebi izab'-ao za druga u životu princesu Zitu. Ja mu čestitam na tom izboru njegova srca i iskrenom radošću pozdravljain n?dvojvodkinju Zitu kao člana Moga doma. Poslije ovib i, riječi sijedi vladaiac pristupio miadencima i kao prvi, koji im je čestitao, zagrli ih i pritište na svoje srce. Vanredno toplim učešoem u svečanosti vjenčanja car i kralj Franjo Josip je dao izraza svojoj iskrenoj ljubavi prema svrame nasljednilcu. Poznata je ona fotografi.ia, koja je snimIjena u Cannesu i koja prikazuje cara I kralia Franju Josipa u gradjanskom odijelu gdje drži za ruku nadvojvodu Karla Franju Josipa. Još od djetinjstva je nadvojvoda Karlo Franjo Josip bio Ijubimac svoga carskog djede. Svečanosti vjenčanja- kojima je lično prisustvo cara i kraija daio toliki sjaj, bile su u opšt-e veoma sjajne. Cjelokupno stanovn'štvo okoiine razdraganim srcem uzeio je učešća u svečanosti Nekoliko dana je biio stanovniŠtvu dozvoljeno da razgleda spremu nevjeste i nevjestine poklone. Vjenčanju sn prisustvovali osim cara, saski kralj Fridricb August sa svojim sinovima. papin izaslanik monsignore B i s 1 e t i prijestolonasljednik nadvojvoda Franjo Ferdinand sa suprugom. nmogol'rcjni članovi vladalačkog doma. Dvije ogromne dvorane dvora Schwarzer.au ispunili su nevjestini pok'oni. Prvo i časno mjesto je zauzimao carev poklon, jedan čarobno lijep nakit od briljanata, a pored njega poklon nadvojvode mladoženje, divan niz bisera od dvadeset redi sa kopčom od vanredno Iijepib dljamanata. Nevjestina mati nadvojvodkinja Marija Josipa poklonila je iglu za grudi iskićenu dijamantima i biserom. Tome spoljnjem sjaju potpuno odgovarajuči brak je postao sretan i siogom začinjen. Medene dane proveli su mladenci u dvoru Warthoitu u Reicbenau-u. Svađbeni put iii je od\eo na jug monarkije. pa poslije i u Bcsnu. Odafle su se mladi supražnici vratili u palaču Augarten, pa su poslije prešli u dvorac u Brandeisu, gdje se mladi nadvojvoda odao svojoj vojničkoj dužnosti. 20. novembra 1912. rodila Jc nadvojvodkinja Zita u dvorcu Warthoizu kođ Reicbenaua sira, koji je na krštenju dobio ime F r a n j o .1 o s i p. 1913. preselili su se prijestolonasljednički supružnici u potpuno novo preuredjen dvorac Hetzendorf kod Beča. Tu je nadvojvodskim supružnicima rodjena kći 4. januara 1914., koja je doblla Ime A d e I h a i d a. Treće đijete. sln, rodjeno je 8. februara 1915. u Schčnbrunnu i pri krštenju je dobilo ime Robert Karlo L u d wi g. Te godine 31. maja rodjeno je prijestolonasljednlčkim supružnicima četvrto dijete. Krštenje se izvršilo u dvorani Marla Therezija u SchSn-

brunnu. Kum kršfeni je bio saski kralj Fridrich August. Poslije grozrreg ater.tata u Sarajevu nadvojvoda Karlo Franjr Josip je postao ncposredni prijestolonasljednik. Tek u dvadeset sedmoj godini svoga života on se našao pred jednom ogromnom odgovornosti I predstojao niu je neđogledan niz dužnosti reprezentacije. Tragični dogadjaj u Sarajevu pao je zajcdno sa početkom svjetskog rata. Sva težina dvostrukog dogadjaja paia je na pleća mladoga ];rijestolonasljednika, koji se tada morao rastati sa svojim mladalačkim uživanjem. Ratne godine bile su za prijestolonasljednika doba puae zrclosii. a jednovremeno j ispit koji je morao da položi kao izbranik za visoki poziv. Vojnički tok »ovog cara i kralja Car i kralj Karlo pripada c. i k. vojsci od 1. novembra 1903. Uiansld puk lir. 1.. koji je nosio ime viteškoga nadvojvode Otona, primio toga dana u svoje redove sina svoga glavara kao poručnika. Premješten u dragunski puk br. 7, stupio je princ na duž. nost u septembru 1905. u prvi cskadron toga puka u Kutterschitzu kod Billina. 1. novembra 1906. dobio ie nadvojvoda drugu zvijezdu. Rađost povodom unapredjenja bila je jednovremcno pomučena dubokom tugom za preminulim ocem. Prijestolonasljednik Se za kratko vrijeme ras'ao sa lotrinškim đragunlma. On se nastanio na Hradčinu, da se oda pravn’m i df/avnpravnim naukama. Za vrijeme divizijonih i pukovskih vježbanja vidimo u maju 1907. nadvojvodu nrivrcraeno na čelu sv r oga starog i omijenog voda u Dobržanu. S prolječa 19D8. otijao je on iz Praga, da stupi u službn u 5. eskadron 7. draguna u St- Bunziau. Kao tiasljednikti krune nadvojvodi je ukazano i više vojničko obrazovanje. Pukovnici D i e 11 i barun Z e i d 1 e r upoznali su princa sa svinia granann ratne nauke. Prilikom velikih manevara kod Vesprinia, St. Veita na Olanu, Velikog Meseriča mogao se on. na strani svoga strica upoznatl sa zadatciina i poslovima višeg zapovjedništva. Medjutim je nadvojvoda Kario Franjo Josip proizveden 1. novcmbra 1909. za konjičkog satnika i zapovjednika 5. eskadrona 7. draguna u Brandeisu na Elbi. „Nadvojvodski cskadron“ je i danas sjajna uspomena .,Lotrinšana“. Iz malih briga i napora onoga vremena razvili su se odnosi izmedju vodje I vodjenib. koji su prijestolonasljedniku kao vojskovodji bez pogovora stavili na raspoloženje srca i volju njegovih vojnika. Kad su nadvojvodski supružnici na nekoliko sedmica posiije vjenčanja prispjeli u Brandeis, uiazak je bio pravi trijumfalni pohod, koji je samo ijubav mogla da izvede. Ali su se brzo završili čarobni dani u Brandeisu. Puk' je bio premješten u istočnu Galiciju. Tamo je prijestolonasljednik još sa svojim eskadrom izdržao pukovske vježbe. Nešto docnije — u oktobru 1912. — izjavljeno mu je najviše zadovoljstvo. 1. novembra 1912. kad je nadvojvoda Karlo Franjo Josip unapredjen za majora u 39. pješačkom puku završile su se godine učenja i putovanja. U 39. pješačkom puku je prijes'clonasljednik preuzeo zapovjedništvo prvog bataijuna u Stift-vojarni u Beču. Sa istom savjesnošču i istom zbiljom- kojom se princ odlikovao več i kod 7. draguna, djelovao je on I kao bataljuni zapovjednik. Sa pukom izdržao je princ logorovanje u Brucku na Litavi, i sva ratna strjeljačka vježbanja. Pošto je mladi nadvojvoda upoznao veliki značaj i važnost pješadije, koja odlučuje bitke. posvetio se svom ozbiljnošću proučavanju ovog roda oružja. On je već onda umio da cijeni „kraljicu oružja“. Vježbe u većim skupinama pobtidile su u njemu poznavanje važnosti, koja Ieži u zajedničkom radu pojedinih rodova oružja. Na 1. maja unapredjen je nadvojvoda Kario Franjo Josip za potpukovnika. I tada Je došao kobni 28. juna 1914. Put u Ischl. gdje je u ono vrijeme boravilo Njegovm Veličanstvo car i kralj Franjo Josip I., sjedinilo je na kratko vrijeme poslijc podiog atentata sijedog tnonarka i prijestolonasljednika u zajedničko) boil i pregovaranjima. Na 25. jula unaprijedjen je nadvojvoda prijestolonasljednik za pukovnika u 1. husarskom puku. Uporedo razvili su se historljski dogadjaji: ultimatum u Beogradu, djelomična, pa potpuna mobilizacija 1

svjetski rat.... U ovom najvećem ratu sviju vremena vidimo prijestolonasljednika najprije na strani vrliovnog zapovjednika vojske nadvojvode Friedricha u gl. vojnom stanu. U duhovnoj radionici operativne vojske sudjelovao je mladi nadvojvoda nckoliko nijeseci na razvitku dogadjaja. U ovo je vrijeme izvršio nadvojvoda nckoliko vrlo važniii misija. Tako je od 21. do 25. januara 1915. boravio kod njemačkog cara Wilhe!ma u giavnom stanu njemačke vojske. Na 15. jula 1915. unaprijedjen je prijestolonasljedmk za general-majora i kontreadmirala. i već u oktobru 1915. postao je on vlasnik 19. pješad. puka i podijeljen mu je krst za vojne zasluge sa ratniin odlićjem, a u julu 1915. veliki krst reda Sv. Stjcpana. Istovremeno sa unapredjenjem za gcneral-majora dignut je nadvojvoda sa svoje dužnosti kod vriiovnog vojnog zapovjedništva. Pretstojala mu vrlo wažna zađaća. Kao zasiupnik Njegovog Veličanstva cara i kralja morao je on da posjcćuje čete na bojištima. Na ovaj je način upoznao sva bojišta, sve vodje, sve rodove ornžja, tehnička i etapna uredjenja naše vojne snage, a dijelom 1 one nam savezničke njemačke vojske. Svima je donašao pozdrav i priznanje vrhovnog vojnog gospodara. Učestvovao je u žalosti boraca za onima, k ji su pali na domaćcm .tlu, u prijateljskoj i neprijateljskoj zemlji. Ko je u sebi skrivao kakvu brigu, mogao se prijcstolonasljedniku sasvim otvoreno ispovijediti. On je neumornim interesovanjem saslušavao riječi svakog čovjeka. Koliko je njib on ohrabrio, u borbcnoin raspoloženju održao. mnogima je rekao utjcšnu riječ i sve je zadobio. Mladoga potomka Habsburšicog cijeia je vojska u brzo obožavala. 12. marta 1916. — < jedan povjcsničkl dan — nadvojvođa Karlp Franjo Josip jednovremenim unapredjenjem— za pođmaršala i vlceadmirala imenovan je za zapovjednika jednog vojnog zbora. Već nekoliko dana poslije toga prijestolonasijednik pozdravio je u jednoj zapovjcsti zanosnog poleta svoje čete. Dolaskom prijestolonasljednika u južni T irol otpočeo bujniji život u zborskoj oblasti; svaki je čovjek znao i osjećao: sađ će Talijani osjetitl pjesnicu, koja kažnjava! A da se ona dobro zamahtie za snažni udarac, za to se brinuo nadvojvoda čudnovatom odlučncšću. 15. inaja je bura otpočeia. General-pukovnik nadvojvoda K v g e n i j e, vodja jugozapadne vojske- opredijclio je bio prijestolonasljednikov zbor, da otpočne borbu na visoravni Lairauna 1 Vielgereutha. Sa visoravni je prijestolonasljednik rukovodio prodoroin. Osv’ojenjem Costa d‘ Agra i Costrone talijanski je pojas bio raskinut. Sjajnim poletom išlo se i daije naprijed. Vis je za visom osvajan. najzad su Talijaul napustili svoje glavne obranbene položaje Campomolon - Balbona -Toraro skoro bez borbe. Njihov otpor protivu našeg silaženja u Posina nizinu slcmljen je krvavim okršajcm na Cimonu, naše čete udjoše u Arsiero, Salzbufžani osvojiše Cengio istočno doline Astice, a tirolski lovci grinljlvl Priafore. Prijestolonasljednikov zbor zađržao se na padinama visoravni Novegno. Sad je prijestolonasljednik vodio svoje čete na tlijnskoin zemlj štu. Baesprimjerni pobjedtiički pohod navradjivao je njegove napore i brige. Zeljezna kruna i red Pour le inerlte već su kra* sili grudi mladoga vojskovodie. Tada je rečeno: Privremeno so odreći. Opšte je stanje savjetovalo. da sebi očuvamo slobodu dje'.anja. Krug, koji su prodiruće vojske opisale. potrebno je bilo malo skratit; sa obranom. morale su se zadovoljiti sa obranom. Prlmjernim načinom vodio je prijestolonasljednik nazad svoje čete u položaje, koje je on prije ioga bio lično najbrižljivije razgledao. To je kretanja bilo izvršeno sa tolikom odredjcnošću I s toliko puno smjera, da je protivnlk još neprestano svojim žeijezom ohaslpao Priafore. dokle su se pukovi nadvojvode odavna nalazill sjeverno od Posino, gotovi da neprijateija, kojt se očekivao, žestoko prime. 5‘otinama lješeva u gudurama Cimona. na padinama Monte Majo I Selugglo morale su medjutim poučitf neprijatelja, da je prllestolonasljednlk ne samo u napadir, nego I u obranl čovjek na svcme mjestu. Prije kratkog su vremena darl prijestolonasljedniku još ieži zadatci. Prvo mu ie novji'cno fcaDoviedništvo