Beogradske novine
Izlazi:
dnevnou jutro, ponedjeljkom poslije podne.
6 b
Prodaje se: u Beogradu I u krajevima zaposjednutim od carsko i kraIjevskih Ceta po cijeni od u HrvatskoJ-Slavoniji, BosniHercegovinl i Dalmadji po cijeni od 8 h izvan ovog područja . . . 12 h
Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu I u krajevima zaposjednutlm od carsko 1 kraljevskih Ceta K 1 *50 u Hrvatskoj-Slavonijl, BosniHercegovini I Dalmacijl K 2 40 Izvan ovog podruCJa . . . K 3’—
. ■ Oglasl po cljenlku. =-—■■■ Uredništvo : BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava' primanje ogiasa I pretplate: Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 25"
Br. 292. BEOGRAD, nedjelja 3. decembra 1916. Godina II.
\
RATNI IZVJESTAJI. izvjieštaj austro-usarskos slavnos stožera. Kb. Beč, 2. decembra. Istočno bojište: Jugozapadno od Bukarešta stigli smo do donjega dijela rijeke Argesu; uzalud su bili svi pokušaji neprijateljevi, da protu-napadima zaustavi iiadiranje dunavske vojske. Jugo-istočno i istočno od Piteštija rumunjska se prva armija ponovo riješila da primi borbu. General S a t i 1 e s c u poručio je u svojoj naredbi svima časnicima i vojnicima da izginu na svojim položajima, pošto od predstojeće borbe zavisi sudbina Rumunjske. Poslije ogorčene bQrbe austro-ugarske i njemačke čete odbaciše protivnika. Jedan bavarski puk izmakao je u dolini rijeke Argesu daleko iza probijenog neprijateljskog borbenog reda; Rumunji odstupiše u neredu. I u dolini Dambovice jugo-zapadno od Campolunga slomljen je -rumunjski otpor. Jedan neprijateljski protiv-napad u prahovskoj dolini skrhao se o otporu austro-ugarskih pukova, koji se tarno bore. Plijen jučerašnjeg dana, — izbrojano Je preko 6000 zarobljenika, 49 topova i 100 punih municijonih kola, — pruža mjerilo za ocjenjivanje neprijateljskog poraza. Uzalud pokušaše Rusi da svojom karpatskom ofenzivom još u dvanajestom času pomognu Rumunjima. Rumun ski napadi u pograničnim planinama zapadno od Foscania, naleti dviju ruskih armija protivu borbenih redova generala pl. A r z a i pl. K 0vesza skrhaše se jučer kao i ranijih dana. Za sada su jedini rezultat, što ga je postigla pomoćna protivnička ofenziva u Karpatima, ogromni neprijateljski gubici. Sjeverno od Karpata kod c. i k. četa nema nićeg novog. Talijansko bojište: Talijani produžiše svojom topovskom vatrom u odsjeku K r a s a uz veliku potrošnju municije. I noću je topnička borba naročito u južnom dijelu visoravni biia življa nego do sada. Napadneprijateljskih letačana mjesta u vipavskoj dolini nije imao ni najmanje uspjeha. t Jugo-istočno boiište: U Arbaniji je položaj nepromijenjen. Zamjenik glavara generainog stožera pl. HOfer, podmaršal.
Podlistak. Dr. osrlzouiteua „nasanasinlca”. Vitka, tanka, ovisoka, alabaster tiježne bojc lica i tijela — a moja joj mašia još vidi one stalne pokrete, koji se i u pojedinostima zapaze i ipak gube i slivaju u jedan — oni mladalački pokreti, po kojima se ne može da odrcdi doba starosti, a koji su osobina ponekih žena, čija mladost najduže traje. Džanfezli-dimije izve7„zne srebrom poslušno se uvijaju za pokretima njenim, na nogama svilene papučice zlatom vezene. Moja mašta ne trpi na njoj anteriju: oblači joj tanku svilenu bijelu košulju dugih rukava zakopčanih na tasle, okićene zlatom i šljokicama, a preko ove tijesan svileni jelečić, duboko izrezan; — diže joj jemeniju s glave i pušta niz pleća gustu kosu spletenu u bezbroj vit : ca, na glavu meće mali ženski fesić iskićen biseroin I dukatima, a pod grlo debelu gužvu sitnoga bisera. Jer, mlada naša žena muslimanka, naročito aginica, još prije begovica, i još koja voli, očekuie, koja je voljena, ne pokriva se jerre-Miom. Možda je pisac time litjeo, da istakne nien iznenadni jak bol, ali ne treba zaboravitl, da anterija i jemeniia, i ako je ima žena muslimauka u tom đobu, stoji joj negdje duboko u sanduku. A onakova kakva ie ponosita Havanaginica ne bi dopustila. da joj u bolu ove vrste jeBkjniia ruži. Povol'sn je nj^n skameniti pogled uprt u zemlju ,,kao da je nešto
Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 2. decembra. Zapadno bojište: Front prijestolonasljcdnika R u pprech ta bavarskog: Na obim obalama potoka A n c r e, kod šume S t. Pierre Vaast I ju- | žno od S o m m e razviia se s vremena na vrijeme jača topovska vatra. Istočno bojište: Front maršala princa L e o p o 1 d a bavarskog. Odbijeni stt sa velikim neprijateljskim gubicima ruski napadi kod Smorgona i južno od P i n s k a. I Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Napadi Rusa I Rumunja u šumskim K a r p a t i m a traju još daije. Jučer je neprijatelj upravio svoje napade najviše prema Eaba Ludovvi, istočno od D o r n a W a t r e, kao 1 u dolini O j t u z. Svi su ovi n a p a d i bili uzaludnl i neprijateij je pretrpio vrlo teške gubitke. Njemačke su čete prifikom protiv napada u šumskim Karpatima zarobilena jednom mjestu preko 1000 neprijateljskih ruskih v o j n i k a. Front maršala pl. M a c k e tt s e n a: Borbe u V1 a š k o j razvijaju se u j e d n u v e 1 i k u b i t k u. Vojno krilo, koje je izašlo iz gorja jugoistočno od Campoiunga, napredovalo je uz obe strane Dambuvita. Na A g e s u 1 u, jugozapadno od P i t e š t i-a h a m e t o m j e p o t u č ena prva rumunjska vojska od njemačkih i austr o-u g a rs k i h č e t a, pošto su prije njeni borbeni redovi p r o b i j e n i. Bavarski pričuvni puk br. 18, koji se već više puta odlikovao, provalio je do rumunjskog glavnog statia i tamo zaplijenio pismene zapovjedi, iz kojih proizlazl, da je rumunjska vojska imala zapovjed na probijenom mjestu, da se bori do smrti. Ujedno je odredjena smrtna kazna za kukavice. Dalie dolje sve blizu do D u n av a stigli smo u borbl u Argesul. Zaroblli smo — u koliko smo rnogli prebrojati — na 1. decembra 51 časnika I 6115 neprijateljskih vojnika, a zaplijenili 49 topova, 100 p u n i h m u n i c i j o n i h k o 1 a l 100 natovarenih komorskih koI a. —
U Dobrudži odbile su bugarske čete jake ruske napade. Maćedonsko boiište: Na ovom bojištu ostaii su opet bezuspješni svinapadi neprijatelja sjevero;.upadno od B itolja i Orunišra. Prvl zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff. 8zvjesiaj bugarskog glavi*og stožera. Kb. Sofija, 1. decembra. U Vlaškoj traje napredovan : e pobjedonosno i bez prek'đa. Naše su čete 24. novembra brzo prešle Dunav kod Zimnice i prodirale su naglo prema Bukareštu. Svuda su one u ogorčenoj borbi savladjivale oČajni neprijateljev otpor, zadavajući mu teške gnbitke. Poslije teške borbe one su 27. novembra posjele G j urgjevo, a 30. novembra prešle su liniju Co m a n a—B r a n i st a ri—S in gureni, koja leži od prilike 20 kilometara daleko od utvrdjenog pojasa Bukarešta. One su savladale očajni otDor neprijatel ev i zaplijenile sn dva teška topa, 14 poljskih topova i 7 manjih topova, 5 mašinskih pušaka, zarobile su 4. časnika i 200 vojnika. Na bojištu je neprijatelj ostavio veliki broj mrtvih. U Dobrudži je poslije duge topničke pripreme napao četvrti sibirski zbor sastavl en iz II. i X. pješačke divizije, naše lijevo krilo izmedju sela S a t i skdja i Dunava; u napadu je, koji je trajao od 9 sati prije do 5 sati po podne, učestvovaio petnaest baterija. Napad je potpomagan baterijama s lijeve obale Dunava. Oko 5 sati približila se neprijateljska piešadfia, pod zaštilom magle, našim položajima i tada se razvio vrlo ogorčeni boj. U sred najgušće borbe približila su se naškm gtreljačkitn rovovima dva pancerska autoniobila. Naši lirabri slavni pukovi presiavske divizije izvršili su jedan srčan jurišni protiv napad, krvavo su svuda odbifi napadače i zaplijenili su oba automobjla, u kojima su nadjene 4 mašinske jpuške, 2 časnika i 25 ljudi. Neprijatelj -se povukao u svoj prvobitni položaj. Na Dunavu topnička vatra, Maćedonsko bojište: U predjelu Bitolja odbiii smo slabe napade protivu sela Tarnova i visa 1248. U zavijutku Cnre Reke je žestoko gadjan topničkom vatrom vis 1050 i vrh istočno seia Paralova. U mogljeničkoj dolini i obostrano V arda ra topnička djelatnost. Na frontu B e 1 a s i c e mir. Na S t r u m i topnička vatra. Na obali Egejskog mora priHižavale su se, dolazeći od ostrva Taiosa, utoku Tiieke Meste neprijateljske f arke. Mi smo ih puščanom vatrom otjerali.
izgubila", kojim nam pisac kaže cio njen duboki bol. Ona takva, što se krade, bježi od sviju, što traži uzroka svojoj uvrijedjenoj ljubavi, a za njom gondže, njeno prvenče, njena slika iz petnajstih godina — ćerka Sultanija, radi majčinog nemira sjetna lica. Majka sa ćerkom govori o svome jadu. Ništa istinitija Kod muslimanki, čije ophodjenje je ORraničenn, majka f ćerka — a naročito, kad je majka mlaća. ' an štn f 0'’d'e s’"" — r'n' -'i su drugarski povjerijive jedna prema drugoj. jedna u aoba kad se saznaje, počinje da voli, druga kad se najviše voli. Šta ih jače može približiti? Taj njihov razgovor, to povjeravanje Hasanaginice svojoj ćerki, kao da govori sama sebi, smjelo je od pisca, ali odgovara naravi života muslimanskih žena. Ja bih samo, da se Hasanaginica tako lako i brzo re povjerava svojoj ćerkl, da to u početku zatež ,j rjeotia mučaljiva, tvrda srca — karakterisiika onih, koji su ponoshi, a pisac nam je to i htjeo da podvuče. Prirodan je nemir i bol Hasanaginice u prvoj pojavi prvoga čina. Ja ga sa zapetom pažnjom pratitn, i ma da mi u nekoliko smeta pojava brata Pinterovića, ja nestrpijivo očekujem pojavu Hasanage i kako će se daije razvijati nemir Hasanaginice. S hukom talambasa, s cikom tamburice sa nježnom pjesmom robiniica, koja se izdalje Čuje, raste uzbudjenje I nemir Hasanaginice. U tome se času moja Hasanaginica oprašta sa djecom,
s kulom i provedenim životom u nioj, onim lijepim stihovima or. Ogriz vića: Zbogom moji negda bjeli dvori, Zbogom- gdje sam mladovala. Odje sam bila ljuba agi, Odje sam bila majka djeci! Zbogom, zbogom!
a koje je pisac upotrijebio nešto docnije pred Hasanagom i ostalima, što ne odgovara ponosu Hasanaginice. I kad se Hasanaga pojavijuje, ona je tu, nešto bljedja no inače, upire miran dubok pogled na Hasanagu, muči, ne govori ništa. Ne traži račttna, kao što je to kod pisca siučaj. I dok Pinterović i Hasatiaga jedno drugom bacaju uvrjede u tonu, kojitn je zgodno počeo sam pisac, ona biva sve mirnija, diže glavu i hlađno ih posmatca. Njen nemir, koji je do malo prije bio dostigao vrluinac, sad se sasvim izgubio. I kad kod ove đvojice doiazi do sukoba, oita ga mirnim tonom prekida: — Radi mene nemojte se tućl Zbogom aga! Ovdje onaj inače ranjeni Hasanaga trza se i dobacuje joj sarkastičnim riječima: — Zbogom pošla, vjerna moja ijubo! Ona: — Ha«anaga! On: — Ljtibo moja srca k'amenoga! Ona sada ne može da izdr/i, pridje mu bližn. zagleda mu se u oči i govori uvrijedieno: — Ne čekaj me u bijeiu dvoru, Ni u dvoru ni u rodu mome. Jako mi je poručio aga.
Banovo brđo. Na brežuijcima, koji nadvišuju Topčider, aiže se vrt sa grobovima onih, koji platiše svojom krviju i životom zauzeće zemljišta, na kojemu sada borave vječni sanak. Danas preko tihgrobova njemački i austro-ufarski časnici pružaju jedan drugome ruku. Njih sakuplja čin pijeteta, zajednička ih prošlost udružuje za zajedničku budućnost. Na tome ratničkom groblju na Banovom Brdu stvoreno je jedno djelo kuiturnoga rada, obilježje one težnje za uredjivanjem, koja se opaža u svima preduzećima središnjih vlasti. Ne treba misliti, da ovo djelo nema daljega značaja, nego za dan osvjećenja, da je ova ratnička ceremonija samo jedan čin za potpomagan e drugarskih osjećaja, za demonstraciju sjoge. Ovdje zakopani junaci vezuju sudbine dviju država, ne samo njihova žrtva za otadžbinu samim sobom predstavija povijest, već i stvaraju historiju za docnija pokoljenja. Jer braća i djeca poginulih neće zaboraviti velike ideje za koje oni padoše, iz krvavoga tla ne raste samo blago i tužno cvijeće pijeteta, iz njega vriju misli istvaraju novi svijet i nove ideje. Veliko je ovo milo i tužno mjesto, ono obuhvata ideje, za koje se ginulo. To je jedna od čarobnih zaloga za budućnost, cvjetni oltar za nepokoljebljivi savez država, za ono što se već često dosada krstilo — srednjom Evropom. Stvaralačka ga je volja izmislila i promišljeno ostvarila. Kuitura ga je rodila i dovršila, podjednaka srdačnost doživljaja na njegovim grobovima skuplja narode srednj« Evrope. Ovaj dan neće proći a da ne pojača svijest o svemu tome, što može da veže dvije državne individualnosti, oličene u njihovim vojskama. Živi slave svoje mrtvace, u nekoliko i slave sam život a ne samo smrt, jer ih nevolja i smrt mogu satnim sobom za docnija vremena jačati i vezivati. Istina o (irčkoj. Sofijski dopisttik bečke „Reichspost“ razgovarao je sa austro-ugarskim poslanikom Szillassj'-em, koji je bio na putu iz Atene pieivo Kavale stigao u Sofiju. S njime su sligii bili i poslanici Njemačke, Bugarske i Turske. Bugarski poslanik P a s a r o v rekao je dopisniku slijedeće: Ovaj će čin donijeti silama sporazuma s a m o š t e t u. Nasilja i povrijede izazivaju u Orčkoj ogorčenje. Kad bi gospodin Briand znao, koliko tcško on svojom politikom k o m p r o m i t tt j e f r a n-
I sad vještina dr. Ognzovića daije razvija onim njegovim lijepim stiiiovima: Tako ja sam branio fe, ljubo. A1 u srcu nešto govoriio:: „Morda dodje tvoja aginica: iii danas, kada noćca pane. ili sutra, kad zorica svane.“ Prevrtah se po ležaju bolan. Nisu rane puste od handžara, Već su rane, što ili daju misfi, Od kojih se zaspati ne može! Ja od ntisli na tebe ne spavali... Kako li sam poželio telie! (Pristupa joj bliže i tiše.) Samo na čas, da ti oči-viđim! Famo na čas, da te scbi vinem! Da si došla (Primakne ioj se sasvint blizu.) oh, za onilt noći, Kad na pustom ležaiu sntn iežo, Kad je šuma disala tlšinom — Samo asker na s’raži se čuo! Vad su zvezde tilrale u noći, Ouda sain te požel'o, Ijtibo! 7 a tohom sam bolan u/disao, Da ćeš noć”ini novje'arcem doći... fOdtnaVne se ođ nie. otresito:) A1 ne dod ; e — srca kamenoga!
Ovdie đolaze i oni sfibovi o vetlkom dženetsVom sevdahn, Voje Ha c anaea u zanosn govo’-' nježnim topiim riiečima odvođeći ljubu na stranu, a što ona *ek docniie razumiie: N”‘e, liubo, pusto milovanje. Nešto druvo, nešto... više... više! Od dženeta i od onog sv'jeta, Gdje mi nisi žena, nego druga.
c u s k i n a r o d, sigurno on ne bi sve to radio. Ovom je poiitikom postigao g. Briand, da Grci, koji su prijo obožavali Francusku, aiostale sile sporazuma, danas obožavaju središnje valsti. Kada smo mi otputovali iz Atene otpratili su nas povicinta ,,Ž i v j e 1 a N j e m a č k a, A u s t r i j a i Bugarsk a“. Ne postoji apsolutno pogibeij, da će ikada Grčka zavoj*evati protiv nas. Sile sporazuma mogu da rade što hoće, tnogu hestidno ugnjetavati grčki narod, ali što one rade, rade samo na svoju štetu. Nikoja sila na svijetu ne će moćl da prisiii kra1 j a K o n s t a n t i n a, d a o n ž r t v uje sebe i svoj narod. Cijeli grčki narod znade dobro i osjeća, da je kraij postao mučenikom čitavoga grčkog naroda. O narodnoj vlađi VenizeTosa rekao je isti poslanik: V e n i z e 1 o s nije ništa drugo nego jedan pustolov najniže'vrste, a njegova „narodna vlada“ je od sila sporazuma inscenirana komedija. Venize'os nema nikakve političke, a ni vojničke moći. Kad se govori o nekakvoj „rarodnoj vojcci“, to je samo snvječna i giupa izmišljotina naših nenrijatelia. Cijela ep'zoda sa Venizelosom je samo lažno sredstvo propagande sila sporazuma, da ne trebaiu svoj’m "arodima da kažu pravu istinu. Postupak pi eina nama ras nije iznenadio, jer mi smo znali, da će siie sporazuma upotriiebiti sve, samo da nestane nas i da mogu bez svjedoka postupati prenta Orčkoj po svojoj volji. Ovaj čas radilo se o tome, da se sinanje nepcvolini utisci, koje su izazva i porazi u Rumunjskoj. Znaćajna ia samo forma, kojom smo pozvani. da putujemo iz Atene. Primili smo naime od francuskog admirala Fourneta potpisanu ceduljicu. na kojoj je bio ubiljczen dan i sat, kad ntoramo o'putovati. Mi smo otputovali u toplom prijateijstvu sa kraljem, grčkim narodom i viadont. Poslanikovo niišljenje o opštem položaju je ovo: Naš vojtti položai na svim bojištima je dokazom, d? ćenio ostati pobjednici. Nestale su nade, koje su siie sporazuma polacale u svojoj očajnosti na Rumunjskit i Or'-ku. Rumunjska je tučena, a Grčkaje zasilesporazuma i z gubijena za uvijek. Ko je vidio i bio svjedokom, koia sredstva unotrebljavaju sile sporazuma, da predobiju neutralne države još na svoju stranu, taj je uvjeren, d a j e ' s i r ošena njihova snaga. Priče o „neizntjernoi snazi“, priče o „netscrpnim rezervoarima“ — t i h i e n e« t a I o i n j i ra a d a n a s n I: k o n e v j e r u j e.
.MKK-gl II i— irr ■ «9 I kad Hasanaginica osjeti, da joj srce mekša, da će pred tolikima — kojitna je bila poznata nanesena uvrjeda njenoj Ijubavi, — popustiti, ona steže srce jače, ponovo snagom svoje volje miri crte lica i kratkim „Zbogom aga!“ odlazi iz dvora. Neka mi oprosti pisac što ovako preturam, kriva je tnoja mašta što je zavoljeia njegovu Hasanaginicu, pa joj' po volji dodaje ili skida ono što joj se ne svidja. Ono što je ovdje najoriginalnije kod pisca, čime se on odvaja od sviju, koji su đo sa'a tuiračili Hasanaginicu. jeste taj veliki dženetski sevdah. Mocda je ponos dr. Ogrizovićeve Hasanagiiiice ispao slabiji, što se ističe veiiki sevdah, koji ne treba da bude ugušeu ni liubavlju prema djeci. Bilo je teško, da se stvore zapleti, da bi se istakla podjednako oba ova motiva. Otuda e jodan kod dr. Ogrizovića ispao slabi.il. Još malo da je pisac naprrzao svoiu vještinu, i rjemu bi već pošlo za rukom da nas zadovolii. Jer, š : o nas iznenad : "je, pisac je vješto pr'š "0 nmoge trškoće. koio ie morao imatl dra0 "o iš'o ie na r od u njesmi ka' ao kra ko n^tišući Hnsanaginif'u u tri čina Šve na du§aV, niie bilo lako motivi-atf, narrčito sn đva motiva. Vr>ji hoće u toiiko siučajeva, da se potiru. Ja ne volim drugi čin dr. Ogrizovića. Natcmmt je. Imotskj k n diiajekomičan. A Hasanaginica je u njemu pometena. Šteta je za one mnoge lijepe stihove, koje je pisac dao Imotskom ka-