Beogradske novine

BEOGRAD, nedjelja 10. decembra 1916.

1 z I a z i:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: u Beogradu I u krajevima zaposjednutim od earsko i kra- C ji Ijevskili četa po cljeni od " ** u HrvatskoJ-Slavonljl, BosnlHercegovinl I DalmaciJI po cljenl od 8 H izvan ovog područja . . . 12 h

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu i n krajevima zaposjednutim od carsko I kraljevskih četa K I '30 u Hrvatskoj-Slavonljl, BosnlHercegovlnl I Dalmaciji K2 40 Izvan ovogpodrućja . . . K8*— ■

Ogiasl po djeniku.

UredniStvoi BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava* prlmanje oglasa I pretplatei Kncza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 25’

đfcc

Godina II.

Potpuno su uništene rumunjske divizije sjevero-istočno od Sinaje. — Od 1. decembra izgubili su Rumunji 70.000 Ijudi, 184 topa i 120 mašinskih pušaka.

RATNI IZVJESTAJI. izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 9. decembra. Istočno bojlšte: Front maršalapl. Mackense n a: Ispred dunavske vojske i desnog krila vojske pješačkog generala pl. F a 1 c k e nh a y n a neprijatelj se nalazi u potpuuom poviačenju. Potpuno su satrvene rumunjske snage, koje još htjedoše pokušati, da iz planine uhvate vezu sa ođstupajućom rumunjskom vojskom. Plijen ove vojne grupe ođ l.decembra na ovamo iznosi preko 70.000 ljudi, 184 topa, 120 mašinske puške i neizmjerne količine ratnog materijala. Front general-pukovnika nadvoj.vode J o s i p a: U trotuskoj dolini zaliva izmedju Kirlibabe i bistričke doline neprijatelj je juče opet napao jakim snagama naše položaje. Ovi su napadi ostali bezuspješni, izuzev nekolikih mjesnih uspjeha. Front uiaršala princa I.eopold a bavarskog: Južno od Pripjata nije bilo značajnijih dogadjaja. Talljansko 1 jugoistočno bojlšte: Nepromijenjeno. Zamjenlk glavara geueralnog stožera pl. H6ler, podmarSal, izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 9. decembra,Zapaduo bojište: Front prijestolonasljednika Rupprech ta bavarskog: U području Sotnme bio je topnički boj na vrijetne dosta snažan. Neprijateljske izvidnice, koje su pokušale, da se noću približe našim položajima protjerane su vatrom naših pušaka, a dijelom i u horbi na bajunet. Nekoliko je australijskih vojnika ostalo u našim rukama. Podlistak. D-r Ćiro Trukelka, (Sarajevo). Ulosa BoSnjaka u proom srpskom ustanku. (Nastavak). (2) Vezir Mehmed Husrev paša ovaj put nije bio dobre sreće. Sarajlije nisu prestaie od njeg zazirati te živo nastavljahu intrige protiv njega. Vojska nije bila osobito oduševljena ni opskrbIjena i tako nije mogao ni inisliti na ofenzivu, već se morao ograničiti na obranu graniee svoga vilajeta. Sve su više izbijali glasovi, da će biti svrgnut pa i on sam poče u nje vjerovati. Zato se vrati u Travnik, gdje se je tako dugo pogovaralo, da će biti imenovan zamjenikom Kapudanpaše I ostaviti Bosnti, dok to Imenovanje nije zbilja stiglo (18. avgusta) Ozlojedjen ratnim neuspjehom, a Još više intrigama Bošnjaka, nije vezir Mehmed Husrefpaša više lično utjecao ua ratne dispozicije, nego je to prepustio vilajetskom vijeću. Ovo je Izdalo 13. augusta agama 1 serdengečdijama u Višegradu proglas, kojima ih poziva, da junački ustraju, dok im stignu pojačanja. Iz Sarajeva rekoše, da serturnadžija Salihapa vodl 300 pješaka, iz Srebrnice da će poći Hasanpaša I Sallhbeg, lz Novog Varoša pašine ćehaje, pod zapovjedntštvom Sunulahpaše pak da će krenuti serhatska vojska bosan-

Istočno bojište: Front maršala princa L e o p o I d a bavarskog. Sjeverno od Naroczkog jezera r.avaliio je bjezuspješno nekoliko ruskih četa na naše položaje, pošto je topništvo prije podržavalo dosta jaku vatru. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Izmedju Kiriibabe 1 dolineBistrice preduzelt su Rusi jučer jake napade, koji su većinom odbijeni našom vatrom, a neprijatelj je pretrpio snažne gubitke. Sjeverno od D o r n a-W a t r e platio je nepriiatelj vrlo skupo zemljište, koje je zauzeo. I u Trotuiskoj dolini izvojevao je neprijatelj neznatne miesne uspjehe, ali je kod toga pretrpio vrlo teške gubitke, Front maršala p!. Mackens e n a. L i j e v o krilo IX. v o j s k e u n ištilo je rumunjske divizije, lcoje su sjeveroistočno od S i n a j e pokušale, da se probiju prema jugo-istoku Zarobljeno je više hiljadaneprijateljskih vojnika i zaplijenjeno mnogo topova. Pred đesnim kriiom iste vojske i pred dunavskom vojskom, koja nastupa velikom brzinom bježi neprijatelj glavom bez obzira. Od 1. decembra izgubili su Rumunji, koliko se od prilike daio ustanoviti prilikom ispražnienja bojišta 70.000 Ijudi, 184 topa i 120 mašinskih p u š a k a. Visina ovih brojeva pokazuje veličinu uspjeha saveznih vojski, a dokazom je, da se rumunjska vojska nalazi upotpunom rasulu, čiji gubitci u ran ; enima i mrtvima s ojeusrazmjeru premabroju zarobljenika. Plijen na ratnom materijalu je nepreg 1 e d a n. Maćedonsko bojište: Na visinama sjeverno od B i t o 1 j a i sjevero-zapadno od P a r a I o v a traje jaka topnička vatra, kojoj su slijedili napadi u zavijutku Crne Reke, a koji s u s v i o d b i j e n i v r 1 o I a k o. Istočno od gornjeg T a h i n o jezera o d b i* le su bugarske prednje čete j e d n o englesko odjelenje. Prvl zapovjedoik g'avnog stana pl. Ludendorff.

ska iz Travnika, Zenice, Fojnice, Visokog, Foče i Ropatice. Ujedno se javlja, da su Hasanpaša I tefterdarefendija opsjell u Užicu Srbe, koji su medjutlm ovaj grad zauzeli. Sunulahpaša dobio je nalog, da krene već na 18. Jula. No kako je od onda prošlo mjesec dana, a da se nije maknuo s mjesta, to ova okolnost najbolje ilustrira mane spahinske organizacije, koja se bijaše već davno preživjela. Nemamo daijnih vljestl o tečaju ovog dijela vojne. Mi znamo Jedino to, da se vezir u Travniku, kad bi mu srce prekipjelo, znao Izjadati francuskom konzulu Davidu: da su Bošnjaci kao vojnici slabo ustrajnl, da im ratovanje brzo dodiiava. da je Hasanpaša Srebrnica na čeiu onima, koji bi najvoiiii kući i da je mnogo Sarajlija pobjeglo kući (poč. novembra). U to je Porta spremila na Srbiju novu vojsku, a valiji ferman, u kom se veli, da će se, I ako je zima, pred vratima nastavitl ratovanje I da šerasker kreće na Sofiju, Huršid Ahmedpaša sa Idrizpašom, Mustafapašoin RušČuklljom i carevim bratom Alipašom preko Niša. Smajilpaša iz Sereza na Vidin a Fethuiislam na Smederevo, dok bosanski vezir ima da krene protiv srbijanskih ustaša iz Bosne. Vezir izda iznova bujrultije, da se vojska spremi na zimnu vojnu, Sarajlijama zabrani pak, zbog štednje baruta, da o raiuazanu pucaju po starom običaju iz topova i pušaka.

Lloyđ George. Engleska se valja u groznici. Ovakve unutarnje katastrofe kakva je sadanja, ona odavna nije vidila, s njome bi se možda moglo sravniti ,,irsko“ pi(atije, koje dolazi još kao otežavajuća okoinost nesporazamima u parlamentarnoin organizniu brrtanske države. Carson, nazvan željczni- Carson u vremenu, kada je u svome otporu protivu Asquithova kabineta i njegove libcralne Homerule-politike tjcrao do otvorenog i javnog buntovništva, pa se borio i protivu radikala Lloyd Georgea, koji je radio ,u korist HomeruIa. taj je Carson jedan protestantski Irac. Kao što cjđokupni prlrodni odnosi izgledaju razbacani, organsko iskorenjeno, stvarno dialeklički, tako da radikalnog dernokratu Lloyda Georgea nalazlmo na siranl konzervativaca, u koiiko su ovi za produženje rata. LIoyd George je bez sumnje najzanimljiviji političar ne sanio u Engleskoj, negc l svih država, koje učestvuju tt ratu. On je porijeklom iz jedue seljačke uelske porodice, otac mu je bio učitelj. On je veoma darovit i odličan je govornik, skroz i skroz hladna temperamenta, koj! mu je i pomogao. da se iz sfere niskog proletarijata uzdigne do zanosne visiue dikiatora Britanije. Ali ga njegov temperamenat često puta izbaci iz okvira mudre stišanosti, on se nadmaši u fantazijama, i tai nemir ne donos! mu đovoljno povjerenje kao upravnika đržavc od četirl stotine milijuna. To upravo ne osjećaju najgluplji Englezi, aii su mu već sad na jedan način izjavili nepovjerenje, koje kazuje, da trajanje njegove uspješne aiktature ne će blti dngog vijeka. Asquith, trezveni Asquitli, koji je važio kao najtačniil i najstvarniji pravozastupnik Engleske prije no što je postao predsjednikom, nije htio da slijedi za usijanom glavotn Lioyd Georga i niegovim ratnini namjerama, njemu su se pridružiii hladnije mislenl elementi drždve. raročito onl krugovl, kojl mti f *go trpe zbog rata l prinudne proizvcdtt'e municijone industrije: svi se on< odiuČili piot'vu ideja Lioyda Geotget. Stan,e jc engieskog ministarstva danas tako isto nejasno kao što je i ruskog, kao što će biti i francuskog poslije ove tajne kotnorske sjednice. Vatreni, all ne 1 računijivi Lloyd George ide za svojim vlastitim spekuiacijama, koje su osnovane satno na vclikim 1 oporim riJečima. On u svojoj vrsti ima mnogo onoga što zanost, on utnije dernagoški da zauzda fantaziju naroda, ali veliki

U to dobi Mehmed Husrefpaša i osobnu zadovoljštinu za rovarenia 1 osvade, kojima se Bošnjaci poslužiše, da ga maknu, jer 29. novembra stigoše dva naročita carska poklisara, dočekana u Travniku velikiitt pompom, koji doniješe veziru carski ferman i s njime počastnu sablju, ćurak i ponovnu potvrdu u bosanskom vezirstvu. Po sadržaju pisama, sačuvattih iz ovog doba, bio je ratnički uspjeh Bošnjaka, naročito sarajevskih aga vrlo skroman. Njima se radilo ponajgiavnlje o tome, da se prije nego što će nastupiti zima, vrate svojim kučama: s toga spremiše iz Višegrada svom serturnadžijl Ahmedagi molbu, u kojoj ističu, da su svoju zadaću — obranu višegradske ćuprije, na koju u ostalom niko ni navaiio nije — izvršiii pa da za to zahtijevaju, da se raspuste. Prvi decembra izdao Je valija buirultiju. kojom na to pristaje I spremi iz Sarajeva čauševe Sulejmana I Ahmeda, da to jave saralevskim jenjičariitta, koji prema starom običaiu svečano smotaše svoje barjake te krenuše kućl, ostavivši nekoliko memaka I aga, da čuvaju ćuprijt' Jedva što se bosanska vojska staIa razilaziti, stigoše Mehnied Husrefpaši vijesti, da su se Srbi složill sa Crnogorcima, pa da jedni misle udaritl na Prijepolje, drugi na Ousinje. Jer je nastupila opasnost, da bl ako se obojica združe, presjekli puteve 1 veze sa Carigradom, dobiše Mehmedbeg Sokolović i Reširbeg Sinanbegović, oba Iz

dio trezvenih Engleza presit je đa neprekidno sluša jedne i iste fraze o konačnoj i sjajnoj pobjedi. Nikakav nam boiji dokaz o raspoioženju u Engieskoj ne treba, nego li ta suprotnost izmeJju Asquitha i L!oyd Georgea, a obojica su do pred sam rat pripadali radikalnom liberalizmu i zajednički se bunili protivu doma lorđova. Sad su se oba ova demokrata zavadili, od kojilt jedan, Georgc, lioće da bude „veći papa od samog pape“, to Jest, posdao Je konzervativniji (lobož) , nego li i sami konzervativci, te su svojom zavadom izazvali krizu tt Engleskoj, koja sa svitn razgolićuje besprcdmetnost, u koju je rat utonuo kod znatnog dijela naroda. Catson, Irac, Lloyd George, Uelšanin i Bonar Law Scotlandjanin daju u nekoliko englesko ministarstvo za prodttženje rata, a ako mu se unese i diktatorska moć, intičuo da će ouo moći stcći povjerenje gornjih slojeva engleske iinperije. Engleski „common sense“, zajedničko shvatanje, moraće nmogo šta popravljati, što temperamenat onili ljudi hude pokvario. Kao što sa onom dvojicom stoji, tako je isto i sa Bonar Lawom. On zastupa jednu tendenciju, koja stoji u suprotnosti sa njegovim postankom, jer je ou porijeklom iz jedne gvoždjarske trgovačke porodice u Glasgowu, f on je kao i George skorojević i „self tnade man“. Ali on zastupa nedemokratsku misao zaštitnih carina I „anli-Homeritle“, protivu čega se kabinet Asquithov u svoje vrijeme žestoko borio. Ta tri čovjeka, koji svaku pobjedu srcdišujili vlasti smatr'aju kao svoju ličitu uvrijedu, prestavljaju jednu vrsiu despotizma, koji nadmašuje daleko svako stanje u Rusiji. Njemački će militarizam u sravnjenju i samim Britancima izgledati blag. Možda je dobro, što se u Britanskoj imperiji uzde tako jako pritežu: u toliko će prije uzice popucati. , Engleska kriza nije usainljena. Trepov nije ni ukoliko postigao uspjeh, koji je od svoga bombastičnoga govora u dutni očekivao. Briand se naiazl u borbi sa 49 interpelacija. Riječi BosselIijeve su zvonile kao da iz grobnice dolaze. Tnmlo, kao iz zagušljivog vazduha izviia se život u Rimu zaplašenog i ukočcnog pariamenta. I poslije svega toga sravnimo sa ovim slikaraa iz parIamentarnog života živahan rad njemačkog Reiclistaga, koji je stvorio zakon o gradjanskoj pomoćnoj službi.. i mnogo obećavajuće stanje, koje se pod mladim inonarhom i preduziinijivim ministarstvom Kdrberovim stvorilo u bečkim političkim krugovima.

Rogatice, te Salilt Alajbeg iz Foče, nalog, da bratie puteve prema „Starom Vlahu“ (Staroj Srbiji), a sam vezir odluči, da sa 2000 konjanika krene preko Krive Rijeke, da odbrani ugrožene puteve. Medjutim stiže Mehmed Husret paši ferman, s kojim se svrgava te inu je nasijednikom imenovan l b r a h i tn H a 1 i tn i p a š a, koji je opet imenovao Sulejmanpašu Skopljaka, bivšeg mutesariia Kustendila, svojim zamjenikom, da upravlja Bosnom, dok on sam ne stigne u vezirski grad Travnik. Bio je od starine običaj u Bošnjaka, d i. valijama, koji im nijesu bili po čudi, nadjenu kojekakve nadimke, bilo po tjelesnim, bilo po duševnim nianama njihovim. Tako je bilo bosanskih valija, koje prozvaše Sari (žuti), Topal (šepavi), Coso, lhtijar (starac), Sarhoš (pijanica), Karajilan (crni jezik), Perišan (rastrešenjak); ali najnesretnije ispao je izbor nadimka za Ibraliim Haiimipašu: prozvaše ga ,,k 6 č e-b o j n o z“, to jest kozorogom. Kako su doŠli do tog čudnog nadimka, nije poznato, ali sigurno nijesu prl tonie bila po srljedi ćuvstva simpatije, jer ova nije on znao steći za čitavog svojeg vezirstva u Bosni, Imenovanje za bosanskog vezira zateklo je Ibrahim Halimi pašu u zvanju solunskog valije, upravo na novu godinu 1808. On Je odmah bujrultijom imenovao kajmakana (Suiejmanpašu), ali se nimalo nije žurio u Bosnu, prem je prijetila opasnost, da će Srbi prova-

Oužnost. 0 velikom našem vladaru, kojt se oviO dana blago u Gospođu tisnuo, p'isala st| vještija pera, slavećt po zasluzi njegovei vIadaj-skX5 i idržavničke vrline. Prcd mojiii* je očima, đok c\'o u rJuhu pratim uzvišenog caraf i kralja Franju Josipa u posljednjim njeg- 0 \im ćasovima, pokojni vladar samo kao čovjek, i sa najdubljjtnj štovanjcm Idanjam sc njegovoj vcličini, kojom kao čovjek možc za sva \remena da( bude primjerom sariašnjemu i potonjiirt p o k o I j e n j i m a. Pokojni je naš vladaii ivio naskroz prožet onim, što zovcmo os jećanje ili svijcšću dužnosti, a čitne se uajpotpimiji čovjek mzlikujc od sviju dntgili st\-oro\a ua švijetu. i pogotovo orj svojih saputiiika na zemlil, koji mogu da budu u ovom 'ili oiiom zaslužni, ali, ako nijesu prožeti oviin osječajein, nijcsti pot* puni Ijudjt i «ie mogu da hudu priinjerom f uzorotn svima. Naš ocr i kralj, koji iza mnogogodiš* njeg mučiiogl i radnog života sarJa poćiva n grobnici s\ ojih pređaka j s\a ije uzvišenu porođioe, bio je baš u tom pogleriu netiadniašiv primjer, i kad prorJju'ova teška ratna vremena, ne će se učitelji miadosti n i gd j e Jta svijetu, poučavajući m’adost svoju, kako treba po£imat!i i .ispunjavati s\ oju dužnost, u tom kol -bati, da se pozovu na po* kojnoga našcga viadara, špominjući ga kao najsvjetlfj’ii i inajsavršeniji prim'er čovjeka, koji je na vrhu ljudskog društva iačkog »ttelia i u najtežm životuim prilikroz 68 godina od prvog do zadnjeg viadakatna miislio samo na svoju dužnost bez obzira na druga svoja osjećanja i lične iulerese. A upravo zadn'im svo'im riječ:'ma posvjedočio je pokojni vlađar svu svoju legeudarnu veličitnu kao čovjek od dužnosti. Kad su mu, tri časa prije smrti, jodva nekako dokazali, ria mora lećt u postelju, iz koje n je više živ ustao, On je šapnuo u groznlđ: „Ustaću, kako uvijek, u pol eetir ujutro...“ Naravno, ratna oluja, kakvu svijet jos n:je vidio, ruši gradove 1 kraljevstva, a On, vladar velike carevine 1 gospođar pobjedničke vojske, mara da bude na kuntiiu riržavnog broda i n.ma vreinena da spava ni onoliko sahata, kotiko spavaju milijuni njegovili podanika, ne niože đakic u noisporadi\ cm osječanju svoje dužnosti uopće ni na što drugo da m'sll nego na ispuniavanje svojili dužnosti i zato je potrebito, da i sutra ustanc u V*4. No postoji za Njega n : š»a drugo nego .dužnost, a bolesft i slabost može da dokonča samo Njegov uzvišeni život, ali ne može da ga. odvrati nd misli na tu dužnost Njegovog poziva. Ova leguidama epizoda iz života jiaštg pokojnog vladara još je znaćajniija i- divnija od onog dogadjaja u životu Arhiinedovoin, što ga učitelji spoininju djađnta kao velik pr’nt’cr. Grčki je filosof bio tku zaduben u svoj natični problem, dok se jel oko njega orila -ratna vika, da je doviknua neprijatelju, vojniku, koji je na njega povukao ime, neka mu ne kvari „circule“, zaboravivši posvcmi nairat ismrtnu pog bao. Naš je car osjećao, da je bolestan. i po brizi Ijekara oko sebe svakako je imrao naslućivati, da boiest ntože biti smrtonosna; aK On, misleći samo na svoju dužnost, nije naprosto poklan’ao pažnje svom: lič-

iiti tta bosansko zemijište, nego je opominjao Bošnjake, ako bi došlo do zbiIje, da se junački drže do njegovog dolaska. I nakon dva mjescca paša nija još uvijek krenuo na put, nego tek početkom marta. kada je jedva jedvice stigao do Velesa, gdje nadje pismo svog predšasnika Meluned Husrcf paše, koji uriče sastanak u Prištini, da se posavjetuju o srpskom ratu. Zbog nastaie mećave vrati se Ibrailimpaša opet u Solun i tako je stigao tek 17. marta u Novi Pazar, a 6. aprila n Travnik. Medjutim provedeno je na ost.ovu fermana pouovno razoružanje kršćanskog naroda u Bosni, kako bi se time zapriječio ustanak, a koncem juna st : že fermiut, da se od 19 bosanskih kadiluka digne po barjak sa po 120 ljudi. Ta vojska imala je pod zapovjedništvom Sunulahpaše da suzbije Srbe, ako bi pokušali, da pregaze Drinu, no ovi su na ovont frontu samo pokušali, da opsjednu mali gradić Kozlac kod Srcbrnice, kojega je Hasannaša Srebruica lahko obranio. Jer inače nije bilo važnijih dogadjaja, dodija Bošniacima te se malo po, malo razbjegoše svojiin kućama, pravdajući se time, da nijesu dovoljno opskrbijeni hranoin (početkom septembra). Malo za tim (16. okt.) stigla je bosanskom 'Uvanu od zvorničkog paše prijava. da Srbi idu u dvije kolone pretrta Drini i da su predstraže stigle sučelice Janji i BjelinL Usliject toga odiuči paša, da iza bajraina pošlje. novu vojsku, koja će se utaboriti