Beogradske novine

dnevno u j

Iz 1 az f : utro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: o Beogradu 1 u krajevfma zaposjednutim od carsko 1 kra- C k llevsklh četa po cljeni od v 11 a HrvatskoJ-Slavonljl, BosnlHercegovinl 1 Dalmacljl po Cijeni od ....... S h j tzvan ovog područja . . . 12 h i * pc

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevima zaposjednutlm od carsko I kraljevskih ćeta K 150 u Hrvatskoj-Slavonijl, BosnlHercegovinl 1 Dalmacljl K 240 | Izvan ovogpodručja . . ,K3 r cijenlku. ■— ■ ■

UrednlStvot BEC‘UKA“Vuka Karadžlća ul. broj 10. Tetefon broj 67. Uprava i primanje preplate Topličln Venac broj 21, Telefon broj 25. Primanje oglasa Kneza Mibajla ul. broj 38.

Br. 309.

BEOGRAD, srljeđa 20. decembra 1916.

Godina II.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještai austro-usarskos glavnog stožera. Kb. Beč, 19. decembra, IstoCao boilšte: Front maršala p!, Mackenfc»n a. U istočnoj V l a š k o j položaj je u glavnom nepromijenjen. Posljednjih dva dana privedeno je oko 1000 Rumunja i eaplijenjeno mnogo komore. Front 'general-pukovnika nadvojvode J o s i p ar U odsjeku Mestiča nešt i skrhaše se u našoj odbranbenoj vatri dva neprijateljska pješačka napada, preduzeta poslije žestoke topničke pripreme. Front maršala priuca L e o p o I d a b a v a r s k o g. Mjestimično je rasla neprijateljska topnička djelatnost. ralijansko I jugoistoćno bojište: Nema značajnijih dogadjaja. t Zamjenik glavara generainog stožera , pl. H6fer, podmaršal. f t Izviešts} njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 19, decembrs. Zapadno bojište: Front prijestolonasijednika R u pprech ta bavarskog: S obe strane Somme bio je topnički i boj s minama prolazno žešćL Sjeverozapadno i sjeveruo od R e i m s a bila su francuska ođjelenja, koja su nakon jake topničke vatre, navalila na naše streljačke jarke, p r o t j e r a n a. Front prijestolonasljednika WURe 1 m a: Poslije podne pojavila se ne istočnoj obali Maase topnička borba, nakon koje 'SU Francuzi napali na naše položaje kod šume Tosses. Majur je Chambrettes ostao iza borbe prsa u prsa u njihovom ■posjedu. Na svim su ostalim dijelovima bili ođbijeni. Istočno bojižte: — * Front maršaia princa I'eopo 1da bavarskog: Južno se je od naroczskog jezera 1 južnoželjeznice Tarnopolj — Slocsow povremeno pooštrila artilerijska borba. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Na dobru u Tomaceku odbijein je u šumskira karpatima napad jedne ruske patrulje, a na cesti Valeputna napad jednog ruskog bataljuna.

Front maršalapl. Macken* s e n a: Kod djelimičnih borbi zarobljeno je posljednjih dana preko 1000 Rusa 1 Rumunja, a zaplijeujeno mnogo kola, većinoin natovarenih sa opskrbnim materijaloin. U sjevernoj je Dobrudži uzmakao preko dvaju svojih izgradjenih položaja daije prema donjem Dunavn. Maćedonsko bojlšfei Na Strumi patruljska preduzeća sa uspješnim završetkom za bugarske i turske čete. \ Prvi zapovjednik giavnog stana pl. Ludendorff. Izvjestaj bugarskog glavnog stožera. Kb. Sofija, 19. decembra. Maćedousko bojlšte: Od Prespanskog jezera do Vardara slaba neprijateljska artiljerijska vatra, koja se samo u zavoju Crne Reke pojačala. Na lijevoj obali Vardara i u Belasici pojedinaćna topovska paljba s obje strane i sudari izvidnica. Na Dojranskom jezeru i na Strumi artiljerijska djelatnost i borbe izvidnica. Ruimmjsko bojište: U Dobrudži su savezničke čete stigle do linije Babadag—Ostrovo. Konjica je ušla u Babadag. Rusi pale sela u svome povlačenju. U Babadagu su porušene veće zgrade. U istočnoj Vlaškoj naše su čete u neprestanom napredovanju. Savezničke čete su prešle preko CalmancinluL

tlapuftanje soItinsKc oRdje? Opet zaobilaznim putem preko neutralnih zemalja dolaze vijesli, da tobož predstoji povlačenje Sarrailove vojske iz Soluna, a đa se naravno ovdje ne može pouzđano prosuditi, da li su te vijesti osnovanije nego ii ranije slične vijesti. Jer isto kao što je neuspjela galipoljska. akcija od početka u sporazumnim državama imala isto toliko protivnika koliko pristalica, to je bilo i jake opozicije protiv pokušaja, da se stupi u akciju na Balkanu, kada su već srpske vojske odstupale preko Albanije i Crne Gore. Ali dok je galipoljska ekspedicija bila ljubimac — ideja Winstona Churchilla, to opet sađa Briand uporno pođržava očekivanje, da će Sarrail sa svojom ispremješanom vojskom moći da učini ono, što na drugim bojištima nije moguće: da se probije front središnjih vlasti. Sada pak nije isključeno, da sjajni uspjesi središnjih vlasti u Ruinunjskoj izliječe francuskog ministra pređsjednika, kao što je, prema jednoj njemačkoj narodnoj priči, jedan nazovi-ljekar izliječio jednoga umnobolnika, lcoji je patio od

uobraženja, da ima neku pticu u glavi, time, što mu razbio glavu — „dajjtica izleti*. Ofenziva, koju je prcduzeo general Sarrail, kada su Rmnun'^/eć u veliko bili u škripcu, samo je dovela do povraćanja Bitolja, ali nije imala strateškog značaja. Pn ispred Bitolja su se opet ukočili borbeni redovi, a sađa se cijela borbena djelatnost ograničava na topovske dvoboje u zavijutku Crne Relce i predstražarske borbe. Osim toga se položaj Sarraileve vojske automatski povećava svakim danom što se većma skraćuje rumunjskl front središnjih vlastL Da !i će se maršal Mackensen, kao što se tvrdi u ponienutom telegramu, zbilja okrenuti protiv Sarraileve vojske, ne tnožemo naravno znati, ali svakako stoji to, da bi Sarrail u takvom slučaju bio sa svojom vojskom u isto tako nezgodnom položaju kao lane Englezi na galipoljskom poluostrvu, kađs, su Turci uslijed zadobijanja neposredne teritorijalne veze sa središnjim vlastima bili izdašno snabdjeve:-’ teškom artiljerijom, pa su bili u stanju da predju u ofanzivu. Sarrail bi se mogao održati samo u slučaju, da bi Grčka stala na stranu sila sporazuma, ali poslije rumunjskog poraza slabo da bi se to moglo dogoditi. Vestigia terrentl Kao što je pozpato, Englezima je još posljednjega momenta pošlo za rukom, da spasu svoje galipoljslce trupe od katastrofe; oni su još srazmjerno olako prošli. No eventuaino povlačenje Sarraileve vojske iz okvira stvorenih solunskih utvrdjenja bilo bi lcanda mnogo teže da se izvede, pošto francuski glavnokoniandujući raspolaže mnogo jačira snagama, koje su u više maha označavane sa po milijuna Ijudi, da li s pravom, ne može se s pouzđanošću rjeći. Ali svakako da je SaV ail pnje počeiKa svoje sadanje ofanzive imao bar 300.000 ljudi, a uz to valja dodati ogromni ratni materijal. I nevojnik može sebi lajco predstaviti, Icako je teško ukrcati talcve mase, i koliki je brodarski park za to potreban. Cak da se to ukrcavanje izvede u najvećem miru i redu, neometano od protivnika, ipak bibile potrebne čitave nedjeIje, dolc bi se posljeđnji transportni brod krenuo iz solunskog zaliva. S toga bi se, u slučaju, da bi Sarrail još sada naredio odstupanje, ne sačekavši novu veliku ofanzivu središnjih vlasti, moralo priznati, da je to čin dalekovidne mudrosti. U medjuvremenu može se s inirorn očelcivati naredba, koju će Sarrail jednog dana dobiti od velikog sporazumnog ratnog savjeta. Javna je tajna, da je njegova vojska Engleskoj i Francuskoj potrebnija na zapadnom bojištu, nego li u Solunu. Sarraileva je uloga stvarno bila završena, kada su Rumunji „dali

njegov ,,brica“ Arkadije obrije. Adjutant i upravnik dvora, Mijailo Barlovac, držeći da ga bar za vreme svojega brijanja neće tražiti, seđne i sam da se obrije. U polovinl brijanja dodje nu> mak i reče: — Zove vas Gospodar! Odgadjati se nije smelo. Barlovac obrlše svoju poluobrijanu bradu, i takav izidje pred Gospodara, koji se Je već bio obrijao i ustao hodati po sobi. Prozorl na Kneževoj sobi behu otvoreni; pod prozorima dole u avlijl igra kolo; a pored kola pretna Kneževim prozorima stoje dve gospe, mlade, i osobito lepe. — A, po materi te tvojoj, reći će starac, kako vide Barlovca: — vl Biogradjani uzell ste vikati: Ne valja Čačak; podvodno mesto; nezdrava varoš; a pogledaj ti one dve tamo! Zar ono raste u nezdravu mestu? A? De kaži! Za tim spustivši glas nastavi: — Zar se ne bl i star pomladio, u njih gledajući? A? — Gospodaru, one su, istina, obe vrlo lepe, all... Gospodaru,., . — Šta? šta? šta je? — Ove nisu iz Čačka... — Ja odkuda su? — Iz Beograda. Jedno Je P...Ja, ćl M. B...še; a drugo je g-dja M. T...ćka . . . — E, čirriš ’voliko. kad su Iz Beograda, tl odlazll Ne treba ni da ih gledaš . . . BarJovae Izadje da se dobrija, a Miloš osta na prozoru sam, da poduže gleda dve lepotice.

ledja“ ispred FaIckenhaynove i Mackensenove vojske. Ako Briand nikako još neće da pristane na napuštanje solunskog preduzeća, to je iz istih razloga, iz kojih se Winston Churchill lane rukama i nogama branio protiv likvidiranja galipoljske ekspedicije, lcoja je bila njegova ideja. Pokušaji, da se sa GUipolja ili iz Soluna dovede do odluke u evropskom ratu nijesu bili ništa drugo do vojnička politika prestiža, pa su i dala uspjeh, kakav se od takvih preduzeća može očekivati. Winston Churchill pao je preko galipoljske ekspedicije. A da neće nešto solunsko preduzeće predstaviti politički grob Brianđov?

„Valjda je mačak oborio drva . . Kncz Miioš ie bio čovek vcoma čuvaran, upravo tvrd. Pred ono vreme, kada će se vratitl u Srbiju (1859) živeo je u Bukureštu. I tu, kod nebrojenog blaga svoga, o uzimi često nije hteo ložiti svoje sobe, sarno da manje drva troši. A da ni mlađii ujegovi ne bi svojih soba ložili, on bi u večc dugo sedeo u njihovoj sobi, i u svoju bi sobu dosao tek kad bi već hteo leći u postelju. Jeđuoga večera, kad na polju beše strašna ciča, Knez je dugo seđeo kod svojih mladjih, Milovana i Milenka. Pošavši da spava, on reče: — Viš, more, kako ml ovo dugo sedesmo u hlrdnoj sobi! Sad je već dockan ložiti, nego se dobro pokritel -• Nećemo ml ložitl, Gosipodarii, veli Milcvan, a ckom kreše Milenku, i misli: — Srmo clok ti lesnieš! — I mcnl nemojte loži'H; sladje se spava u Iiladnoj sobi!... — Jeste, Gospodaru! t\ r rđe ona dvojica, ma da misle sa svim drugojače. Doprate ga u sobu, pomognu mu svu61 se, i lcći u postelju, pa ga onda pokriju dobro, i vrate se u svoju sobu. Sad nakr'aju punu peč drva da im se SOba zgreje po voljL Knez je stanovao na gornjem boju, a u hodniku, blizu njegove sobe, bila su složena drva za gorivo. Drva je bllo nekoiiko reda. Miiovan i Milenko još ne behu pospall, a nešto grune u hodni^u tako da se sva kuća zatrese. Istrče oni odmah I vida da

Fries-Skene. Po prijemu raporta odvezlo se Nj. Vcličanstvo u pratuji zapovjcdnika mornarice najprije u admiralitct pristaništa i otpočelo je poslije prcđstavljanje tamo sakupljeuih časuika svoju šctnju po ratnom pristanlštu, kojotn su priIikom prcglcdane austro-ugarske i ujemačke podmoriiice, stanica za pomorske letiiice i tamo lialazeći se dijelovi ratne mornarice. Naročito je Nj. Veličaustvo prcgledalo ratni brod ,,St. Ištvan“, a zatim je doručkovalo ua brodu „Viribus unitis“. Po oproštaju od časnika ratne mornarice otpulovalo je Nj. Veličanst\ r o rano po podne iz P u 1 j a. Kod Borojevićeve vojske.

se jedau čitav red drva strovalio ua patos! Udju u Kneževu sobu; Knez se pritvorio kao da se tek sad budi, pa im rekue: — Ništa, more, ništa; 1 ja Čuh neku bipti: val'da je bio inačak! Sutra dan se sve razaznalo: Knez, pošto su Milovan i Milenko otišli od njega, ustane iz kreveta u svo.ioj dugačkoj spavaćoj košu'iL ode k drvlma, uatrpa puno naručje, pa se požuri u svoju sobu, da ga ko ne bi spazio, pa da zaIoži svoju peć, ali njegova prokleta dugačka košulia, zakačl za neko drvo te obori ceo jedan red. I tako se pokvari sav plan euvarnom domaćinu.

PROPAST „BRITANNIC“*A. Doručak, — Prvl potres. — Ni fraga od uzbunc. — ,,Brod Je sigurno torpedo* van“. — Bolje bl bilo da požurite. Spasavanje. — Užasnl prlzori. Najveći engleski brod, koji je -kada do sad sagradjen i koji je imao 48.000 tona zapremine, „Britannic", potonuo je 24. novembra poslije 8 sati iz jutra u blizini ostrva Zea. a na pum za Solun, kuda je bio upućen u svojstvu bolničkog broda. Za 55 minuta nestalo ga je sa površine, a još se ne zna piozitivno, da li je uđario na minu, III ga je — Što je mnogo vjerovamije torpedovala neka njemaćka podmornica. Tek istraga po toj katastrnfi imaćo da utvrdi sve pojedinosti Iste, a za

Podlistak.

Knez illloš u narođnoj uspontenl. (Iz spfsa pok. M. Oj. Mfllćevića). Plafa. Mesečna Knez-Miloševa plata sto liiljada poreskih groša, u monetama: •3.57J dukat i 6 cvancika. Platu mu je, u poslednje vretne, dlzao iz financije upravnik dvora, adjutanl Barlovac. Barlovac je obično domosio platu u jednoj torbi. Kad je donese u dvor, stavi na sto pred Kneza tri kese, svaka po liiliadu dukata, i jednu kesu sa pet stolina, za tim u hartijl 71 dukat, i najposle 6 cvancika u srebru. — Daj mi odmah za crkveni tas tih 6 cvancika! rekao bi Knez, i uzeo bi ouih 6 cvancika novih. Za tim bi odvojio jeduu kesu sa 1000 dukata za mesečni dvors.ki trošak rekavši: — Na ti more, tvoju hiljadu dukata; tiosi je odavde, da mi ne šuga pare! Sad bi otvorio kasu. Barlovac bl uzeo knjižicu i zapisao: kog je dana uzeo na dvorskl trošak 1000 dukata, a knjižicu bi opet vratio u kasu, jer je ona uvek stajaia u kasi. Iza toga bi stavio u kasu one kese s ostalim novcima, zaključao bi kasu, i ključ predao Knezu, kojl bi ga marljivo spustio u džep. Jednom Barlovac donese Knezn platu, i držeći torbn, obema rukama, stavl Je na sto.

— More, nesrećniče! ti si poharao svu haznu! viknu Knez. — Nisam, Gospodaru, odgovori Barlovac: — ovoliko sam i đosad uziinao: ovolika je vaša plata. Drugi put, pri predavanju plate, reče Knez: — Ko ti, lnore, daje ove pare tamo u hazni? — Gospodaru, glavni kaznačej. — A zar nije, more, tamo Gluvać, kad se pare daju? — Nije; on je u zasedanju; radl druge poslove. — Kakve druge poslOve može on raditi? Bolje bi bilo da on sedi tamo, i da glcda kom se daje narodna muka. Narediću ja da on od sad gleda kad se pare broje. Da Ii je što naredjivao ne zna se; a Barlovac kaže, da inu ni posle toga nikad nije brojao pare g. Herbez, nego uvek glavni blagajnlk. Lepd Cačanke. Po povratku u Srbiju (1859) Knez Miloš je putovao po zemlji da posle tollko godina vidi otadžbinu, a 1 da da priliku mladjim Ijudima poznati starog Kneza Miloša. Na tom putu narod ga je svud u gustim masama dočekivao i, gde bl se god Knez duže zadržao, narod bl se veselio, kao o najvećim blagim danima. U Cačku Je Miloša dočekalo osobito mnogo sveta. I odmah se povede kolo pred kućom, n kojoj je odse Knez. Starac. čim odsede. naredi da ga

Borbe u tiućeđonllt. Pregovori o solunskoj akciji. (Naročiti brzoiav »Beogradskih Nov.na v Breslava, 19. deeembra. „Schleslsche Zeitung'' javlja iz A m s 1 e r d a m a: IzmeJJu P a r i s a ! L o n d o u a vodi se živahna izmjena mlšljenja o pitanju, da li povodom neuspjeha sporazuma u Rumunjskoj ne bl bilo pametno, da se sa svim prekine sa s o i u n s k i m preduzećem, 1 dok B r i'a n d još uvijek raži produžetije ujegovo, engleski vojiti krugovi su mišljenja, cla Sarrailova vojska neina više razloga da ostane na Balkanu Za ovo shvatanje mjero.lavno je strahovanje, da se Mackensen mnže sad sa svojim slobodnim četama uputiti protiv Soluna, a poslije tvrdi se, da je sve iača izvjesnost, 'h čc O^ka najzad stupiti u rat na strani sredtšnjih vlasti. S toga su englcski \ ojni krugovi, u ostalome uvijek protivnici Briand-ovih namjera, došli do uvjerenja, da bi hiio savjetno. da se Sarraileova vojska iz s'voga onasnog solunskog položaja uklonl 1 inače gdie korisnfje upotrljebi

Austro-Ugarska. Car i kralj Karlo na jugo-zapadiiom frontu u Pulju. Kb. Beč, 18. decembra. Njegovo Veličanstvo vratilo se jutros u Beč s višcdnevnog putovanja na bojište Prvo putovanje mlađoga vrhovnog vojliog gospodara austro-ugarske vojske, bilo je namijenjeno hrabrim četama 1 oprobanoj ratnoj mornarici, koje se bore na jugo-zapadnom fronlu'. 15. o. mj/ stiglo je Nj. Veličanstvo li pratsiji svoje vojne s\ute i drugog vrhovnog maršaia dvora grofa Berchtolda u P ii I j, gdje su ga dočekali: zapovjednik mornarice veliki admiral H a u s sa svojim stožcrom, zapovjednik ratnog pristaništa admiral C s i 11 a r ž s časnicima svoga zapovjedništva, jedna počasna četa mornarskog kora i mornarska muzika, kao 1 namjesnik grada T r s t a baron pl.

U veče !5. o. mj. stiglo je Ni. Veličanstvo kod vojske generai-pukovnika Svetezara pl. B o r o j e v i ć a, gdje su ga dočekaii: zapovjcdnik vojske, njegov najuži stožer, zatini jedna počasna četa t.astavljer: cd samo ođlikovane momćađi, najzad zemaljskf predsjednik grof A t t e m s. Po prijemu zvanićnih saopštenja razgovaralo je Nj. Veličanstvo vrlo Ijubazno s odiikovanim voinicima, a po totn otišlo u zgradu zapovjcdništva, gdje je po pređsfavl časnika bio kratak razgovor o vojnom položaju. Na koruškoui bojMštu. Noću u očl 15. o. inj. obputovalo je Nj. Vcličanstvo k o r u š k o J voisci, gdje je dvorskim vozom stiglo rano u zoru. Tamo su dočckali NJ. Veličnnstvo: pođniarša! Costi zanoviednik vojske sa svnjim stožerom, jedna boguto odlikovana počasna satnija kranjskog domaćeg puka, kao i zemaijskl predsiednik grof Lotl r o m i. zem. kapetan pl. A i c h e Ib u r g. I lijep broj gospodja i dievojaka u svojoj dražesno) zemaliskoj nošnii donio je miadome viadaocu pozdrave svoje domovine. Nj. Veličanstvo provezlo se kroz grad, svugdje dočekano i ispraćeno radosnim usklicima i zatim ie otišlo u zgradu zapovjeđnišfva ,gdje ie bilo razgovora 0 vojnom položaju. Poslfie toga razgovora odvezlo se Ni. Veličanstvo u pratnji zarovjednika vojske i vrliova gradjanskih vlasti l dolinu gornje D r a v e, gclie su preg'edane taniošnie čete i primljene deputacije razliih opština. U\ Ijek je Ni. Veličanst\ r o naglašavalo gotovost Kornške na žrtve, koje je naročito u ovotne ratu ova zemlia daia, 1 uvjeravao je prisutne o svojoj nezabora\moj blagodarnostl. 16. o. mj. napustilo je Ni. Veličanstvo Korušku i otputovalo je ponovo Borojevićevoj vojsd gdje je pregledalo mnoge čete ! nčinilo posjefu građu T r s t u koja Je trajala nekollko sati. U oči 18. o. mj. otputovalo Je Nj. Veličanstvo za Beč. Povratak u Beč. Kb. Beč, 18. decembra. Njegovo Veličanstvo prispjelo je naročitim dvorskim vozom danas prije podne u 9 s. u Beč. U Payerbachu ušia je u voz carica i kraljica, dolazeči iz Reichenaua, (e je s vladaocem produžila put do ovairto.