Beogradske novine

đnevno u i

Izlazi: utro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje s e: u Beogradu i u krajevima za« posjednutim od carsko i kra- C )i ljevskih četa po cljeni od " u « Hrvatskoj-Slavoniji, BosnlHercegovinl 1 Dalmaciji po cijeni od 8 h Izvan ovog područfa . . . 12 h tsm Oglasi po

P r e t p i a t a: za 1 mjesec u Beogradu 1 u krajevlma zaposjednutlm od carsko 1 kraljevsklh Ceta K 1 30 u Hrvatskoj-Slavonljl, BosnlHercegovlnl 1 Dalmadjl K 240 Izvan ovog podrućja . . . K 3’cijeniku. Urednlštvo: BEOGRAD, Vuka Karadiića ul. broj 10. Telelon broj 67. Uprava I primanje preplate Topllčin Venac broj 21, Telefon broj 25. Priinanje oglasa Kneza Mihajla ul. broj 38.

Br. 310.

BEOGRAD, četvrtak 21. decerabra 1916.

Godlna II.

RATNI IZVDESTA3I. Izvješta] austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 20. decembra, Istočno bojlštct Juče Rusi ponoviše svoje žestoke uapade protivu odsjeka Mesticanešti; ovi su napadi odbijeni uz najveće neprijateljske gubitke. Na svima ostalim dijelovitna fronta nije se dogodiio ništa značajnije. Talijansko I jugoistočno bojlšte: Položaj je nepromijenjen. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaržal. lzv]eštaj niemačkog voinog vodstva. Kb. Berlin, 20. decembra. Zapadno bojište: Na S o m m i, na A i s n i I u C h a mp a g n i, kao i na istočnoj obali M e u* '

1ZJAVA LLOYDA GEORGEA. .0 d g o v o r n a u j e m a č k u p o n ud ti z a m l r. Kb. London, 20. đecembra. Predsjednik ndnistarstva L1 o y d O e o r g e izjavio je u današnjoj sjednici donjeg aoma slijedeće: , Naš će odgovor na njemačke priJedloge biti u potpunom sporaz u m u s a n a š i m s a v e z n i c i m a. Svaki onaj, koji bi žetio da r a t 1 a k otn i s i e n o p r o d u ž 1. bacio bi na svoju dušu krivicu za taj zločin, ali svaki, koji bi borbu napustio bez postignutog cilja, prim.o je za to krivicu iično na sebe. Primanie prijedloga njemačkoga kancelara značilo bL da turimo naše glave u jeduu zamku, na kojoj je konopac, Bez zadovoljenja (reparaion) mir je nemoguć. Opširan lekst govora. Kb. London, 20. đecembra. Rcuter objavljuje slijeđeći opširniji izvještaj o govoru Lloyđa Georgea u cnglcskom donjetn domu: Lloyd George otpočeo je riječima, da on izlazi pred donji dom opterećen najvećom strahovitom odgovornošću, koja može da padne na pleća živog stvora, kao najviši savjetnik krtme ti najogrotnnijetn ratu, u koji je zemlja ikađa bila upletena, u jeduom ratu, od čijeg toka zavisi sudbitta zemlje. Ovo je, rekao je ministar predsjeđnik, najveći rat, koji je ikada vodjen i njegov je te-

se, saino u pojedinim ođsjecima topnička vatra raznolike jačine i predstražarska djelatnost. Istočno bojište: Front maršala princa l.eopolda bavarskog: Nema značajnijih dogadjaja. Front gcneral-pukovnika nadvojvode J o s i p a: U planinama Ugori na istočnoj obali Zlatne Bistrice propadoše nekoliko napada ruskih bataljona. F r o nt rti a r š a 1 a p 1. M a c k e ns e n a: Nenta ničeg novog. Maćedonsko bojištet Na pojedinim je mjestima bila življa topnička djelatnost. Prvl zapovjednik glavnog sfana pl. Ludondorff.

ret jeđan od najvećih, kojint se ikada naša ili koja druga zemlja mogla opteretiti. Pltanja, kojih se tiče, najzamršnije su težine, s kakvima je ikada jedan spor, u koji je čovječanstvo biio upieteno, mogao biti tt vezi. Odgovornosti su nove vlade iznenadnirn izjavama njemačkog državnog kancelara nagiašene. Izjavi njemačkog kancelara u Reichstagu slijeđovala je jedna nota, koja nam je posređovanjem Sjeđinjenih Država dostavljena. Vlada će svoj odgovor datl u potpunom sporazuinu sa našim hrabrim savezniciuia. Razumije se, da izmjene mišljenja o noti siije bilo; jer je ona tek skoro prispjeia. Aii je govor, koji je noti pred'nodio, a i sama je nota u sainoj stvari ponavljanje, ili još tačnije opisivanje onog govora, prptresan u suštini kao predmet, a i vrsta note. Meni je veoma milo, što tnogu izjaviti, da smo mi, svaki za sebe i nezavisno jedan od drugog došli na iste korake. Čini mi veliko zadovoljstvo, što su prvi odgovor đa!e Francuska i R u s i j a, jer one imaju neosporno pravo, đa kao prve odgovore na jedan takav poziv, jer se ueprijatelj ttaIazi još na njihovom zemijištu a i žrtve su nijhove veće. Taj je odgovor već objavIjen. U ime vlade ja ću ovdje jasno i konačno izjaviti. Jedan čovjek, ili jedna go mila Ijudi, koji bi isključivo i bez dovoljnog razloga želili produžeuje strahovitog rata, kakav je ovaj sadanji, ponijeli bi zločin na svojoj savjesti, koji nebi mogao ni jedan okean oprati. Ali s druge strane tako isto istina, da -bl jedan čovjek, ili jeđna goinila Ijudi, Icoji bi iz zamorenosti ili

očaj'anja Iitjeil da napuste borbn, a đa onaj cilj, zbog koga su ušli u borbu ne postignu, primili ne sebc krivicu sudbotiosnog ktikavičluka, kakvog je ikada jeđan državuik učinio. 'Ja ću ovdje da navedem poznate riječl, koje Je Abraham L i n c o I n (predsjeduik Sjedinjcnih Država u velikom gradjanskom ratu 1861.—1865. Ur.) u istim okolnostima izgovorio: ,,M1 smo ovaj rat otpočeii u jednoj celji, svjetskoj celji, i rat će sc završiti kad taj cilj buđe postignut. Ja se nadam, da se on nikad tieće završiti, đok se to ne dogodi". Da li je vjerovatno, da ćemo mi taj cilj postići, ako prlmimo poitudu nj'einačkog kancelara? Kakvi su prediozi? Njlh ueuia! Stupiti ii jednu konferenciju na poziv Njemačke, koja sama o sebi veli da je pobjedonosna, a neznati prijedloge, koje će NJemačka učinitl, značilo bl, turltl naše Rlavo u j'ediiu zamku, čiji se konopac nalazi u rukama Njemačke. Što se njemačkih stvari tiče mi nismo bez iskustva. Nije ovo prvi puf, da smo se mi borili protivu jeđnog siinog vojnlčkog despofizma, koji je zasjenio cijelu Evropu i nije ovo prvi put, da mi pomažemo, da se jedan vojnički đcspotizam obori. Mi možemo, potsjetiti na jednog najvećeg od tih despota. Kad mu je radl izvodjenja njegovih nitkovskih smjerova bilo potrebno, onđa je njegovo najinilije sredstvo biio, da se pojavi pod obrazinom donosioca mira. Obično se on pojavljivao pod takvim okolnostima, kad mu je za neko vrijeme biio potrebno, da svoja osvajanja prilagodi ili da svoje čete za nova osvojenja preuredi, ili kad su njegovi pođanici pokazivali znake zamorenosti i ravnodušnosti. Poziv je uvijek činjen u ime čovječnosti. Oti je tražio okončenje prolivanja krvi, koje mu je, kako se predstavljao, bilo užasiio. dokle je on sam za sve bio ođgovoran. Naši su pretci bill jednom prevaren!, Tia su se oni saml i cijela Evropa za to gorko kajali. On je upotrebio đobijeno vrijeme, da svoje čete, kao nikad dotle, preuredi za jedan ubijstvenl napađ protivu siobode Evrope. Primjcri te vrslt apućtijti nas da ovu uotu posmatramo sa uvcćanont tnjerom uspomenama osnovanog uzneiulrenja. Mi mlslimo, da mi, prije uo što bi takav poziv uzeli u ocjenu, moramo znati, da ie Njemačka gotova, da pristane na jedino :u uslove, pod kojima sedralr u Evtopi može postići i pod kojima se on može održati. — Te su usiove nekoliko puta već saopštili prvi državnici saveznika. I sam ih A s q u 11 h nekoliko puta saopštio. U đaljem svom govoru izvođi tninistar pređsjeduik L!oyđ George, da je on uvjeren, da je vrsta obrazovanja novog kabineta za ratne ciljcve najpodesnija. Po'ožaj iziskuje najbržu odluku. Sporazumne su sile laganošću svojih odluka pretrpjele nesreću za nesrećom. Parlamentska se kontrola ni u koliko ne krnji noviin mjerama. U toku rata pretvoriće se brodarstvo, kao životni damar zemlje, u državnu ustanovu u pravom smisiu riječi. Viada se nada, da će u skoro moći

da podncse planove za pojačanje snage gotovili brodova, vez i gradnju novih brođova. kojlma bi se pokrili gubitd u ratu. Zatim je prešao govornik na pitanje 0 isltranl, pozivajući narod, da vladu pomaže 1 đa žlvotne natnimice tako -aspodijell, da niko ne mora da gladuje samo zato, što drugl ima 1 suviše. Narod treba da se izjavl za opšti post za vrijeme rata. Vlada namjerava, da bez odlaganja postavi jeđnog diktatora uarodne službe, kome bi podležala kako gradjanska, tako i vojna grana narodne službe, $ta se tiče gradjanske službe, nastoji vlada započeti time, što će sva industrijska preduzeća biti klasificiraua prema tome, da II su za rat od kakvog značenja ili uisu. — Ministar predsjednik prclazi zatim na kolonije i veli, da će se naskoro sazvatl jedna konferencija, u kojoj će se pred dominije iznijeti savkolikl poiožaj. Odnosno odnosa, koji vladaju medju saveznicima, izjavljuje L!oyd George, da bl saveznicl trebafi više dogovora. Potreban je sistem zajeđtiičkog fronta. Konačno naglasuje L!oyd George, kako je jeđno od najžalosnijih iskustva ti njegovom žlvotu, što se je morao rastati sa AsquIthom. SVRŠF.TAK LLOYD GEORGEOVOG GOVORA. L!oyđ George je u završetku svoga govora izmedju ostaloga rekao 1 ovo: Važno je, da u času, kada se radi o životu 1 smrti milijuna Ijudl, ne buđe nikakvih zabluda. On, Llyod George, želi pastavljene uslove još jednoin naglasitt. Ti su usio\1: Potpimo uspostavljenje (restution), potpuno zadovoljenje (repartion) l uspješue garancu'e. (Odobravanje). Je Ii njemački državni kancelar i jednom riječju dao naslutitl, da je pripravan takav tnir primiti, prava sadržina i ciij njegovoga govora sadržavaju odbijanje jcdnoga mira tiz uslove, pod kojima bl jedino moglo do njega doći. Sađržina njemačke note glasi: „Središnje vlasti mjesit biie nijednoga časa odstupile ođ uvjerenja, da se njihova prava sa pravima drugih naroda ue bi mogla spojiti * 1 *. Kada su središnje vlasti došle do toga uvjerenja? Gdje je biio poštovanje prava drugih nacija u Beigiji I Srbiji? Mi moramo znati, da još nije došlo vrijeme za mir, kada se na ovakav način hoče Izvinjavatl počinjeni zločin. Nota središnjih vlasti i govor državnog kancelara dokazuju, da ondje nijesu tiatičili još ni najosnovntja pravila za poštovanje đrtigll!. Bez zadovoljenja mir je nemoguč! (Odobravanje). Koliko je god velika ltaša želja za tnirom, i koliko nam god rat uliva odvratnosti, ovakva nota i ovakav govor ne ulijevaju odveć velike nade za jedan častan i trajan mir. Mi moramo svoj pogled čvrsto upraviti tt onaj cilj, zbog kojega smo zašli u rat, inače će velike žrtve, koje smo doprinjeh biti tizaludne.

Govor bivšeg lninlstra Asquitha. Iza Lloyd Georgea uzeo je riječ blvši mlnistar A s q u i t h i sa opozicione klu« pe rekao, da mu je prva dužnost zahva« liti LIoyd Georgu, što je tako tešku đuž« nost preuzeo u ovo vrijeme u službi kru« ne. Njegova ie jcdina želja, da sva svoja iskustva stavi na raspoioženje. (Burno odobravanje). Zađnja vlada nije zatajila u uspješnom nastavku rata. Mogle su na« statl bludnje u prosudjivanju pojedinih pltanja, ail mu se ne niože predbacivati za« ncmarcnost ili mlitavost. Glasovl njemačke štainpe. I\b. Berlin, 20. decembra. Prijetn niemačke ponude za mir, veli „Kreuzzeitung*, nije iznenadio ni jednog posmairača siobodnog od iluzije. — „Berliner Tagblatt* kaže o govoru LIoyda Georgea, da izgleda kao da je sastavljen po receptu „s jedna strane — s druge strane" Engleski mi« nistar predsjednik nagovijestio je, da će sporazum za nekoliko đana dati svoj formalni odgovor. Za sada je svakako vrlo velika provalija izmedju njezinog giedišta onoga, koji bi se s niemačke strane kao osnovica za mir mogia ozna* čiti. — „Lokalanzeiger" veli: Pitanje a zadovoljenju je potpuno bez vrijednosti, pošto o uslovima za rnir u opšte jol nije bilo govora. Ako LIoyd Georga čežnju Evrope za ntirom hoće da utješi ukazujući na vrijeme, kad sporazumu bude ispalo za rukom, da savlada njemačke vo ske i vojske njihovih saveznika, onda zna Evropa isto tako dobro kao i Lloyd George, da bi to snačilo oglašavanje vječnog rata, kad ne bi le« žalo u moći njemačke vojne uprave, da prije iznudi kraj, nego što bi to Lloyđ George htio. — „Tagliche Rundschau, izvodi: Zadovoljenje, o kome govori Lloyd George, mogla bi Engleska da traži, da smo mi njoj, a ne ona nama oglasila rat, da smo mi krivi za rat, da smo mi učinili nešto, što se lcosi a med unarodnim pravom, da smo mi pred cijelim svijetom požnjeli poraz i ovaj priznali. Ali sve to ne stoji i tia natni je, da tražimo zadovoljenje.— „Vorw 3 r t s“ osvrće se na riieči L!oyda Georgea: Ko bi lakomisleno htio da produži rat, taj bi primio na sebe krivicu za taj zločin. Zar u tim riječima, veli taj list, ne leži samooptužba, ako bi Engleska odbila ponudu za mir, koju joj pružaju središnie vlasti? Poslije ministarskih govora uParisu, Londonu iPetrogradu, uzbudjenost, sa kojom se očekuje formalni odgovor sporazuma, neće biti odveć velika. Oni će moraiišu* ćim izgovorima i vrdanjem proći pokraj ponuđe središnjih vlasti za mir, aii jačl moral ostaće ipak na strani onih, kojl prediažu da se prekine s ovim kianjem naroda. List ukazuje još na stanje Tata i na raspoloženje u sporazumnim zemijama, što bi ukupno trebalo da posluži neprijatekima kao savjet, da sa svim ozbiljna razmišliaju o ponudi za mir.

t Prijedlog sredliinjih viasf i za mfr. Gouorl sporazumnih držovnika.

PodSistak. Surii Hikoia. Običuo se kaže „zbog Nikole mrzim i Svetog Nikolu", ali ja, — Bože mi oprosti — čini tni se omrzoh svakog Nikolu zbog Svetog Nikole. Slava — Krsno Ime — tipičua je stvar srpskoga naroda, i mi se rado vlđimo, gdje šljapkajući po blatu, ili promrzli po zimi idcmo od kuće do kuće čestitajući prijateljima njihovo Krsno Imc. Praznik, koji se najviše slavi, to je nesumnjivo Sveti Nikola, te ga je i u obično vrijcme teško „prekaliti", jer nije to, brate, ni lako na dvadeset mjesta pojesti, PO jedmt dobru kašiku žita, pa onda na svakom mjestu popiti po 2—3 čaše te crnog, t' "'ijclog, i po negdje i svakojakog vina, pa onda pojesti bar 30- 40 kolača i torti raznih vrsta. I ja, kao svakl dobar hrišćanin obično u te dane obučent bolje cipcle, da mi se nc hi dcsio maler, te da na kiši ili zimi geguckam na jcdnoj nozi, dok „ušniram" odriješenu ,,pert!u“, utoplini se dobro, uzmem štap i kuražno krenem — na clave. Aii što mi ovaj Sveti Nikoia presjeo, e vala majci ne vjerujem, da ću se rešiti, da idem još koji put na slave. Prvi i prvo imao sam da učinim mnoko posjcta, i već tri dana pred Svetog Nikoiu ugadjao sam uvaženom gospodinu stomaku, da ne poremetim njegovo uragocjeno zdravlje, jer sam računao kao sigurno, da se ovog dana moram ill preiesti, ili prepiti, ali ipak kuražio satn se kako sam znao i umio. Osvanu i Sveti Nikola. Ustao sam nialo ranije, da bi se što prije obukao I č«m se svečari puste iz crkve da „zđl-

mim“ na kapiju i da kuražno podjem na slave. Ali kako mi je preseo doručak, lcada pogleđah napolje, a ono kiša, pa pljušti kao iz kabla. Ja žalosno pogledah u moje nešto ,,os!abele“ cipele, pogleđah u moj kaput, kome, djavo da ga nosi, ne znam šta je, te ti posljednje vrijeme po uešto tnalo propusti kroz sebe i po koju kapjlicu kiše, koja se nemilosrdno upiia u moju kožu kao neka krija; pa pogledah još jedanput-dvaput na polje kako kiša monotono lupa po staklima prozorskitn, kao neki dobošar, a kako se barice i lokvice sve više i više razvijaju po tnojoj avliji i priiete čak da prekriju i omanje bregove i brežuljke. Hzdanuh jedan put, dva put, pa počeh da se spremam, đa podjem na kišu, na zimu, u bare i lokvice, puue vode sve zbog slava. Dva put satn izlazio na kapiju, đa vidiin, da li idu svečari kućama, da mi se ne bi desio maler kao pretpošle godine o Svetom Nikolt, kada sam upao u jedan dorn, da čestitam slavu, a domačica ini žalostivo ođgovori: jao znate, oprostite ali još nam nisu donijeli žito i kolač iz crkve; a ia „gutarn knedle“ i snishodljivo velim: pa uista, znate, dešava se to, pričekaću ja malo dok dodje kolač. A kako sani j'a to čekao malo kolač, to samo ja znam! AK kad ugledah moga komšiju od preko puta, kako geguca i nosi kolač, brzo udjoh u kuću, navukoh kaput 1 podjoh — na siave. Još kod kuće sam uredio „statističke podatke" o slavama. Prvo sam napravio registar po prezimenima, pa onda po ulicama I po kvartovima, pa najzad gdje je najbolje sedjeti manje, a gdje duže, (to je, znate, zbog vina; ko je Imao bolje vino prošle godine. kod njega ću sjedett dute). Imao sam znate ravno sedamnaest

slava. Cim izađjoh na ulicu, ja pogledah u spisak. Po rcgistru prvo sam imao đa otpočuem sa najbližim komšijskim slava« ma. I pođjoh. — Dobar dan! Sretna Slava, vičem još od stepenica. Lice uapravio veselo, veselo, pa misliš oće da pukne od nelce puste miliue. Domaćica se lđanja, ja ljubini ruku, divota prosto. S domaćinom se po običaju ibljubim, kao što je red. — E brate, ovo vrijeme započinjcm ja razgovor. — Jes', kiša, vell domaćiti, kao đa ia to ne vidirn, kad satn pokisao kao miš, i prosto ml bi krivo, što rnc na liju potsjeća. —* Pa jeste II imali dosta gostiju nastavljam ja, all se brzo ujedoh za usnu, jer ja sam baš vldio, da smn ja prvi ušao u. kućii. — Nismo —■ vi ste prvl, odgovara snishodijivo domaćica. — Pa sad će da otpočnu velim ja, a domaćin iskolači oči, pa za nialo đa ne plane, a misll u sebi, e baš mi milo, što će da đolaze gosti, a ja plaćao toliko za šećer i to dobio samo četvrt kila, ’ kao od ,,prijatelja“, a poslije jurio te za tned, te za saharin, te za žuti šećer, te za neki crnj šećer, te ne znam još kakvi šečerovi. — Znate, žito nam nije baš najsladje, žali se đomaćica. — O, ništa ne mari, tako je đobro, hvalim ja domaćici žito, ma da .. . neću ništa da velim . . . Pogledah u sat, brzo se oprostih sa ove prve siave i krenuh se na drugu. I ceremonija se produžuje dalje. Sretna slava, rdjavo vrijeme, znate, žito nam nlje baš najsladje, 1 t. d. Kad sain došao ua treće mjesto, taman ja počeo: Sretna slava, daj Bože duzo ... i već davno naučenu deklamaclju

počeo da dekiamm'em, a domačica me presječe kao na panju, da se ja dva put oznojih. — jao, oprostite, baš natn je milo kad ste došli, ali znate, mi nemamo kolača. — O, lr. iim, molim, io nije ništa, veIim ja, a u scbi pomislih, o žali Bože, mo« jih 12 krajcara za tramvaj. Do podne sam naprav-io samo še-;t posjeta. To su, znate, bile slave, gđje sam se malo zadržavao, ali opet kad sam došao kući, nešto mi je privremeno bio jezik malo „glagoljiviji”. Za to sam vrijeme kazao 6 puta „sretna slava“. Sest puta sam se poljubio s domaćinom, šest puta poijubio ruku domaćici, 24 puta sam upotrijebio riječ: ,,vrijeme“, a 23 puta — ,,kiša“; šećer je spomeiiut 18 puta, a kolači 12. To su bile u glavnom riječi moga slavskog ,,rječnika“. Još nijesam bio Čestito ni ručao, bacio satn kašiku, navutkao kaput i kidmto na vrata. — 0, sretna slava, \ tčem ja s vrata, zar vi još ručate, tna da sam ja bio naročito udesio da ih zateknem na ručkit, jer sam bio čuo, da su kljukali ćurana za slavu i da su potrošili tri i po kila oraja, i ako su orasi po novoin opštinskom cjenovniku 4 krune kilo, raČunajući, da ću dobiti kao gost bar ,,batak“ ili „karabatak". Ali kako sam bio ožalošćen, kada tne dotnaćin odntah predusrete: — o mi smo več ručaii, izvolite u sobu, a ćuran se puši na stolu, puši . . . Otale sam morao da platiin eak i prelaznti tramvajsku kartu, ali šta ćete, dobri smo prijatelji još iz davnina. Tako je to išlo dosta glatko do 4 sa' ita po podne. Ja satn čestitao slavu, domačini tni zahvaljivali što Ih nisam zaboravio. Ja sam pio na jednom mjestu crno jelično, na drugom mjestu bljelo smcdercvslco, na

trećem što su „sami cjedili“, na četvrtom gdje je đobiveno od Jednog prijatelja“, koji ga je doneo „punktum iz Karlovaca i t. d.“ Ali kad je nastalo 4 sahata, mrak poče da se hvata, i ja požurlh, đa obidjem i ovo ,,resto“ slava. Podjoh kod jednog starog poznanika, ali kad dodjem pred vrata, vidim — svu* da mrak! — O, brate, da 1J ovaj čovjck slavi, da uisam pogriješio, pomislih ja. Izvadih upisak, a u njemu piše od riječi do riječi: ,,N. N. sa stanom u ... . skoj ulict broj 36, slavi Sv. Nikolu, uvijek ima dobro vino, može se kod njega sjedeti duže“. HaJde, zbog onog prvog i da ga obiđjcm, a!i zbog ovog drugog, nlje se nlkako sinjelo zaboraviti staro poznastvo. Pogiedam u salu — tnrak, pogiedam u trpezariju mrak, pogledam u kujnu — mrak. Kud pogledam, svud je tama, sjetih se one lijepe pjesme, ali se opet okuražih i kucnuh na vrata, ina da se ua slave ne kuca na vrata. — 0, brate, što ste se vi profinili, veIi mi doinaćica, pa kucate i na slavu. — O, nisam, molim, pravdam se ja zbunjeno. — Znate, kod nas nešto malo mrak (a ja zbog toga mraka za maio što nisam se poljubio sa domaćinovom lijepom ćerkom rnesto sa domaćinom), nisnio rnogil slučajno da nadjemo petroleuma, ovome mome mužu hvala Bogu ništa nema. — Pa inta, brate, ali ja eto nevješt, braui se muž, Dolazeći do svoga injcsta ja se spo« takoh na nečije povelike noge, a bankar N. jauknu i procjedi nešto kroz zube. — 0, molim, oprostite, odvratih ja, 1 za malo ne sjedoh u krilo jednoj mladoj oficirskoj udovicu