Beogradske novine
T
Br. 316. BEOGRAD, četvrtak 28. decembra 1916.
dnevno u i
1 z I a z f: utro, ponedjeljkom posiije podne.
Prodaje se: u Beogradu i u krajcvima zaposjednutimodcarskoikra- C ji ijevskih četa po cijeni od d u u Hrvatskoj-Slavoniji, BosnlHercegovlnl 1 Dalmaclji po cijeni od 8 h izvan ovog područja . . . 12 h s3 ■ s- Oglasi po
P r e t p 1 a f a: za 1 mjesec u Beogradu 1 u krajcvima zaposjednutim od carsko : irraijevskth četa K 1 50 u HrvatskoJ-SIavonlJI, BosniHcrcegovinl i Dalmacljl K 240 izvan ovog područja . . . K 8'cijeniku. ——
Uredništvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefon broj 67. Uprava I prlmanje preplate Toplićin Venac broj 21, Telefon broj 25. Priinanje oglasa Kneza Mihajla ul. broj 38.
Godina II.
RATNI IZVJE5TA3I. Izvještaj austro-ugarskos slavnos stožera. Kb. Reč, 27. deeembra. Ištočno bojište: Front lnaršala pl. M a c k'cnsena: Borbe se u V e 1 i k o j V1 a § k o j uspješno nastavljaju u prlcos nastupanja jakih ruskih pojačanja. Na đonjein smo Calmatuluju zadobili zemljišta. Južno-zapaduo su od Romnicu-Sarata čete generala pl. Falkenhayna probile jako izgradjene neprijateljske položaje u širini od 17 kilometara; ovdje je ođ 22. decetnbra zarobljeno 7600 većim dijelom ruskih vojnika, a osvojcno 27 mašinskih pušaka. Gubitci su neprijateljevi u mrtvima i ranjenim neobično veliki. * Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: U pograničnoj oblasti istočno i sjeveroistočno od Rezdivasarhelyapovećana borbena djelatnost. Inače kod velikog snijega i tnraza samo čarkanja i artiljerijska vatra. Front maršala priuca L' c o p' č 1 d a b'avars k o g. Sjeverozapadno su od Z a 1 o š ć a ša jednog uspješnog preduzeća doveli austro-ugarski odjeli 34 zarobljenika i 2 mašinske pušlce. I Talijansko i jugoistočno bojište: Nikakvih naročitih dogadjaja. Zflmjenlk glavar« generainog stožera pl. H6fer, podmaršat. Izvještai njemačkog vojnog vodstva. ^b. Berlin, 27, decembra. -^Zapa’dno bojište: . 3 ypernskom zavijutku i na s]e^rnoj obali S o m m e biia je u podne prl dobrom vidiku jaka vatrena borba, koja je s večeri, kad je kiša otpočela, ponovo popustila. — U vazdušno] borbi ie neprijatelj izgubio 9 letilica. V . . . . \. #Tstočno bojište: |i^Front maršala princa 1 eopolda bavarskog: U odsjeku G r a b e r k e, sjeverozapadno od Zalošča, privela su austro-ugarska odjeijettja, svojim uspješhim preduaećem, 32 zarobljenika i dvi•je mašinske puške. —, Front gcneral-pukovnilca na'dvojvo'de J o s ! p a: S Osini živog patrolisanja, koje je više puta dovelo do za nas povoljnih sulcoba sa neprijateljem, i s vremena na Vrijeme živalme topničke vatre duž
visova na istočnoj obali Z1 a t n e B i st r i c c, hilo jc slabe borbene djelatnosti. U oitozskoj dolini tppnička borba. F r o nt m a r š a! a p 1. M a c k e nsena: Deveta armiju poslije petodnevne borbe na više mjesta probila jake rtiske položaje, koji sn bili muogostruko zašUčcni bodljikavont žieom i uporno branjeni od neprijatclja. Ti su položaji jtigo-zapadnoi od R i m n i c u 1-S a r a t-a potpimo zauzeti u širini od 17 kilometara. I duuavska annija probila jc odttzimanjem jako ukopanih sela front lieprijatelja i pritnorala je ovoga. da se povnčc sjevcrno u naprijed spremljcne položaje. Borbe su bile ogorčene. Na uspjehu se ima zahvaliti djelatnosti i vodstvu lcao i potpimom požrtvovanju četa. Krvavi gtihitci protivnikovl vrlo su veliki. Osim toga ostavio je u rulcama đevefce armije od 22. decembra ukupno 7600 zarobljcnika, 27 mašinskiit pušaka i 2 sprave za bacanje mina. Broj zarobljenika kod dunavske vojske iznosi preko 1300. U Dobrudži smo naprcdovali pri ttapadu na mosnu branu kod tvrdjavice Macin. Letilice i letačkc eskadre uspješuo su đjelovale u zaleJjini neprijatelja protiv željezničkih i prlstanišnih postrojenja. ’ ' Maćedonsbo bojište: Nikakve veće borbene djelatuosti-. Prvi zapovjednik glavnog siana pl. Ludendorff.
AKcije za niir. Cinjenica, da se na svint bojišilnt;i vodi berba sa istom energijom i s istom upotrebom boibenih sredstava kao od početka rata, n.je mogla zaprijećiti, da s u se za miuulih tožićnjih praznika nade u mogućnost skoroga mira gajile viče no ikada. Prošle su dvije nedjelje, od kako je čatvorni savez stavio poni du za mir; do ođgovora sp> razuu.a još nije došlo. premda iz govora L!oyđ Georgea, Brianđa i Trepova ue b: bilo teško p-'goditi, kakve će on sadržine biti. Sile sporazuma smatraju, da još nije došlo vrijcme za zaključenje rnira. Time one same priznaju, da one u ovome ratu nisu pobjedioci. Nu one hoće da Inidu pohjednice, te još uvijek ne napuštaju nadu, đa će njihova brojtia nadmoćnost konačno ipalc i na rafncj karti doći do vidlji/ug izražaja. I tako je stvar roira još pred nedjelju dana izglcdala izgubljenom. Preko božićnjih sti pmznika medjuUm iskrsli novi pobornid svjetskoga mira:
Nezavisno je od r.oimde četvornoga savez.t neposredno j!Ted Božić pređsi:.!nik SjeverO’amcrioke Unije, Wtlsou svim zuiaćcnim sitankama itpuiio predsiavku, u kojcj iin na razboril i t.zdržljiv lučin prepontčuje jeduo soudiranje, da bi se ’>aVo doznalo, kako smo Iilizu ili daleko tchkc željenom miru. Kraiko je vrijeinc iza \ViIsonove riedsiavkc upravila sv.m zaraćenim državama jeJmi notn i švaicarska <epublika, te ii njoj i sa svoje sts'ane najtoplije preponičuje WiLsoiiovu akcijtt. Austro-Ugasrka su i njemačka vlada na Wilsonovu predstavku već odgovorile; obe vlade simpatično pozdravlj'aju iu njegovu akciju. usvajaju ie i predlažu, d a s e p r e*d s t a v n i c i z a r ać e n i ii d r ž a v a š t o p r i j e s a s t an u n a n e k o m u c u t r a I n o m ui j cs t tt. Od središnjih se vlasti nije ni mogao očekivati drugi rJgovor; ta one su već i u svojoj ponudi za mir predložile lieposredne pregovore; sada tu pouudu, poduprtu Wilsonovom akcijom. samo ponavljaju. Riješcnje o mogućnosti zaključenja mira, leži već više mjeseci na sUama sporazuina. Prošlo je već višc od godinu dana, kako je Bethmann-Holivveg u njemačkom reiciistagu izjavio goto\-ost Njemačke za mir. Ratni stt ciljevi četvornog saveza već onda bili posfcigmtti: naitad je, koji je na četvorui savez preduzct sa svih strana, bio snažuo odbijcn, rat prenešen tt neprijateljsku zemlju, a u rukama se je središnjili vlasti nalazilo dosta zaloga, koji su se kod pregovora o miru mogli staviti na kanlOTr'Od fcoga sc je vremena položaj središnjih vlasti još i itoboljšao. Veliki su se frontovi protiv Francuske, Rtisije i Ifcalijc uz sasvitn neznatne izmjene čvrsto održali; pokušaji, da se ti frontovi probiju ilLpotisrm, tc tako od središnjih vlasfci zaposjcdmitc oblasti oslobode, izjalovitfc sfl se. premda sti preduzeti sviin sredstvima i pridonesene najveće žrtve. Isto je tako propao I plan sila sporazuma, da se pomoćti Rtimunjske u najmanju ruku barem na Balkanu izazove odluka u korist sporazuma, a rumunjska sc vojna svršila zaposjednućem vcćcga dijela oblasfci te ltajnovije sporazumne saveznice. Cetvorni savez, koji ne vodi osvajački rar, nema prema tome nikakva uzroka, da se nastavi ovo strahovito prolijevanje krvi. On se je odbranio od moćnih napadača i sops-fcvcnim protivnupadom pcstigao je uspjehe, koje nije ni iroao u vidu u početku rata. Gotovost se četvornog saveza za mir povećava, razutnije se, svakim novim uspjehom; povoljan je vojnički položaj 12. decem-
bra i omogtićio stavljenu ponudu, a tako jc isto taj povoljni vojnički položaj i sada sklonio države četv r ornog saveza, da ottako jasno i otvoreno izraze svoju gotovost za pregovore o miru, kako to izbija iz njiltovog cdgovora na Wilsonovtt predstavku. Sada je na silama sporazunm, da dekažti, hoće li njihovo držanje prema Wilsonovoj akciji biti isto onako odbijajuće, kao što je bilo na licposređntt ponudu središnjih vlasti. S onint podsnijehom, s kojim su primile notu središitjih vlasti, jedva da će sile sporazuma moći da dočekajtt predstavku predsjednika Sjev cro-američkih Ujedinjenih I iržava. Amerikii *se za cijelog trajanja ovoga rata pokazivala većim prijatcIjem sila sporazutna no središnjih vlasti, a svojim je liieracijama ona tikazala silama sporazuma največu ttslugu, što ju je ikada jedttoj od zaraćenih grttpa mogla đa ukažc neka neutralna sila. S toga će sc sporazum čuvati, du na Wilsonovu akciju odgovori sličtiitn stmmjićenjcm. kojim je odgovorio na pomidti srcdišnjih vlasti. Središttje će vlasti 'odgovor sila s|)ora4*uma mirno. dočekati. Za n.iiii još uvijelc važe one riječi, koje je nedavno izrckao njetnački državni kancelar: „gotovi za mir, odlučni za borba! “ Nastavljanje se njihovih operacija nije prekidalo ovim božićnjim akcijama za mir. Ratni izvještajl jasno nagoviještavaju, Cetmt se sile sporazuma mogu da nadajti, ako bi im se prohtjelo* da odbiju i najnoviji prijodiog gospodina Wilsona.
Ufllsonosa noto. Piedistorija američkog koraka za mir. (Naročiti brzojav ..Beogradskih Novina' 1 .) Berjin, 26. decembra. Sa naročife se strane javlja: Iz Amerike se naroeito naglašujc, da se predsjcdnik Wilson nije pri sastavu note nalazio pod uticajem ni njemačke pomtde za mir niti govora Lloyd Georgeovog. Nota je bila još nmogo ranijc riješena stvar, nju treba smatrati kao potpimo nczavisnu akciju. U izvjesnom je poglccht to taeno. Diplomatskim krttgovima jc još na nckoliko mjeseei prijo tnmovnog Wilsouovog izbora bilo poznato, da on stnjcra, ako bi ponovo postao prvim gradjaniiiom Sjedinjenih Država, da se nekim vrlo opredijeljeitim naeinoni zatizme za mir. U prošloj ranoj jesctii vodjeni su povjerljivi pregovori iztncdjti neiitralnih država, koje su se isto tako medjnsobno dogovarale o posredovanju za tnir. Prilikom tili pregovora je pitana Amcrika, kuko bi se ona prr jednoj tako-
voj akciji držala, da li’bi se njoj pridružila ili nc. Na to jc iz Washfngtona došao os aj odgovor: „Upitajte ponovo kad se bude svršilo sa izboroni prcdsjeđnika. Ako W i Is o n bude izabran, nioćiee se o toj stvari govoriti“. Cim je izbor bio riješcn u korist Wilsonovti, stigle su pouzdanc i sharuc vijcstf u Evropu, koje su glasilc, da Wilson i Lansing rađe na jednom nacrtu zamir. Kružill su razni glasovi o fomc, kako ćc taj nacrt izgledati, a u dohro obavješteniiu neiitralnim krugovima se govorilo, da se iz Londotia činc pokušaji da se zadobi.ie uticaja na taj nacrt o miru. Pominjalo se ime B a 1 f o u r o vo, koji je iskorišćavao izvjesne amcričke \'eze, da pomoću njili ulije „bijeloj kući“ svoie gledište. Možda je u Dovvningstrcetn (engleskom miuistarstvu spoljnih poslova) postojala nada, da ćc Wilsonov nacrt tada tako ispasti, da ćc se sa engleske'straue nioći igrati uloga velikodušnosti i izjaviti gotovost, da se na osnovu Wiisouovih nslova stuni u pregovore, ali da na to Njemaeka ncće moći nikako pristati. Time bi ona nvrediia Ameriku, pa bi još možda toliko bacila na stranu četvornog sporazutna, đa bi uzela i aktivnog učešća u borbi. Ali dodje njcmačka ponuda za mir. Može se pouzdano reći, da su njeuom pojavom uništcne spletke čctvornog sporazitma. Kaucelar i državuici savezuili država učiniše prvi korak. Četvomi sporazum bio je u izvjcsnont nczgodnom položaju. Wilson je ćutđo, i baš prijc kratkog vremena rekao je o njemti jedan neutralac, vrlo poznaii političar. da je oh „tieprijatan sfinks" Sad je sfinks progovorio i svakako na veliko razočarenje cnglcskih državnika, kojt su sc o3 njega'nečemu drugom nađaH. Ruska štampa o Wilsonovoj noti. (Narofiti brzojav »Beograđskih Novina i Petrograd, 27. decembiii. (Pelrogradski brzojavni ured). Listovi ođaju jednog'lasno priznanje pobudatna predsjednika VVilsona, koje su izazvale njegov korak i vide u tome dokaz o iskrenosti njegove iniroljubivostl. Medjutim nalaze da je, u toj prilicl, isticanje ravnopravnosti ratujučih sa svitr. neumjesno. — Njcinačka je izazvala rat, ona ga vodi vrijedjajuči sva' čovječija prava, ona teži za prevlašću nad cijelim svijctum, težcći da svoju vladavinu zasnuje od B e r 1 i n a do Bagdada. Sporazumne sile pak štite slobodu Evropc i nialili naroda. Njiliov je cilj osigurauje mira. koje ncminovno zahtjeva uništenje njemačkog militarizma. „Novoje Vremja 1 ' iipozoruje na to, da sc Amerika, radi učvršćivanja mira
Podlistak. rtnez niloš u nnrođnoj uspomsnl. (Iz splsa pok. M. GJ. MUIćevifa). Skupoceni ćurak. U ono vretne kad llija H. Milutlnoyić, onako mlad, posta šef redovne jyojske u Srbiji, u Kneza Miloša bejaše jedan ćurak neobično lep, vas izvezen <zlatom. Ilija, želeći i sam poitcti tako kras<m lialjinu, zovne majstora i naruči sebi onakav ćurak kao što je Knežev. V. Kad terzija donese gotov ćurak, i kad Ilija vidi koliko je lep, onda se tek seti, da nema prilike kad da ga obuče. ? Slučaj mu i priiiku da. Knez Iioćc jla putuje po Srbiji. Na tom pulu, medju ^rugima, pratićc ga i šef rcdovne voj•ske, Ilija H. Milutinović. • j. — Evo zgode, pomisli Ilija: — da A ja moj lepi ćurak ponesem u slast! Sve spremno za Knežev polazak: konji se vodaju, putnici hodaju; Ilija togrnuo svoj zlatan ćuralc, pa hoda oko spremnog konja svoga, gotov. na prvl tnig da zakorači. t Knez Miloš sidje; pogleda po svojjim pratiocima, i oči mu se ustaviše 11 a flliji, ili, možda Jirije, na njegovu skupo,čenu ćurku; ali ne reče ni jedne reči. i Ceo dan se putovalo zdravo i ve'selo. Pred noć Knez se ustavi u jednom L -selu[_£fi došavši do ouoga mgstg, p kojri ’
lmt se sprcmao lconak', i rckne da hoće tu da prenoći. Svi navale čisiiti i spremati gđe bi se smestio Kuez i njegova tolika pratnja. — ' Pošfco se svc, koliko toliko, rasčisli, Knez zadjc razredjivati gdo će ko noćiti: — Ovde ću ja reče on: — tu ti, Amidža! onamo, ti Jokso! i tako redom. Pa videći jednu gomilu ogrizina i šiama u jednom uglu, reče: — A ovde ćeš tl. dugajlija! 1 — Neće se moći tu noćitl, Gospodaru? odgovori Ilija. —Možc, može! Dnjde laj tvoj ćurak! 1 llija smačc s ledja svoju skupocenu haljinu i dade jc Kuezu. On uze ćurak, savi ga tako da peševi svojim vezom padoše haš na djubre. Namestivši tako ćiirak, Knez scde na nj, i cucnu sobom nckoliko puta govoreći: — Činiš ‘voliko, ovde će tebi biti i meko i toplo. S ovalcim ćurkom ti se ne boj zime! Ćuratk se na taj liačin, sav talco isprlja, da ga Ilija nikad više nije obuko radi Icpote, nego ako ga je kad nosio od zitnc. j " Neobičui ordcu. Poznati JakŠič, haznadar Kneza Mlloša, čovek vrlo uredan I savcstan, bejaše dodijao svojoj družini prekomernom .simpatijoii) sproću Rusa I sv«ga što Je rusko.
Jeunoga dana'doleti tatarin iz Beograda i donese veliki jedan paket. Otvori sc, a to vcliki ruski ordcn za Jakšića! Priinivši orden Jakšić ponosito rckue svojoj družini: — Vidite li, lcalco Rujo zna za svoje prijatelje! Sad se obuee, obcsi o vrat' uovi orden, i odc Knezu da se predstavi Icao novi komander. Knez ga primi lepo; čestita mu orđen prijateljski; i posle dtigog divljenja i razgledanja toga curskog dara, upita: — Šfa je to šareno po toj traci, kao da nešto piše? Komander zagleda bolje. i kueževa itut sc soba okretc oko glavc! Na fraci piše: .„Ordcn od Bab’a-Jaue iz Bušinaca za pojcdenet. cicvare!“ Komandcr trgne ovaj znak nostašne šale, i baci ga lcroz prozor, pa slrugne lcući, i nekoliko dana posle toga, nije izlazio medju ljude. Celu (u igru skjopiii su Ijudi iz najbli/e kneževe okoline, sa znanjctn i odobravanjem Kneževim. Miloš je liteo da se tnko svečano nasmeje čoveku koji, kao što oti veljaše, „živi o šumadinskoj projl, a hvalt bečku zemlčku! 11 «. „Sedi uza mel“ Pmtujući po Srbiji, Ktiez Miloš se ustavi u Bresnici, u rudničkoj Moravl. Dočekao ga je silui svet. Sedeći na lepoij, .visokni divanani Ptop.-Stev.aiio.-
voj, Knoz zadovoljno' gleda dole kako se pred kućoni talasa koio vescle, srećtte omladiine. 1 Kroz laj silni svefc progura sc Miloje Lešjanin. naeelnik kneževe kattcelarije, noseći pisma i novine koje taj čas siigošc Knezu. Izišavši na divatiami, i poklonivši se Knezu, Lešjaiiin poče tražiti ko.ic će prvo pročitafci. — Sedi! vcli inu Miloš. — Zahvaljujem, Gospodaru, mogu i postojaiti. — Činiš ‘volik'o, scdi, ponovi Miloš. i polegli ga za haljinu. — Bolje da stojim, Gospodaril. vidite koliki svet glcda! -- Za to ti i vellm scdi uza mc da ti se svak sklailja s puta! dodaje Miloš: ■— Otoič glcđam guraš se. ne moreš da prodješ. A sedi fu uza me, pa ćeš videti posle kako ćc se krčiti pred toboin put kud god podješ! Gde sii Aniidžine kalč'ne. U vreme takozvane Djakove Bune •(1825), Knez Miloš pošlje svoga brata Jovana, Milutina Savića (Garašanina), i Simu Pašfcrmca (Amidžu) pred Miloja Djaka, da glede ne bili kako uezadovoljnike umirili i bunu stlšali. Ova trojica odu u pobunjena sela, i n jednoj kući sastanu se s vodjatna buntovmičkim, da se razgovore i dogovore, ako se uzmože. Gospodar Jovan sedeo je na jedliom šiltefcu, a pored njega sedela su ona drtiga dva kaiež.eva poslanfe, y s
Dodju i buntovničkl vodji i jcdan o’d njih scdne baš do Gospodara Jovana, pa počne ovako: — Mi, Jovane, hoćemo; da ncma više kuluka; hoćemo, Jovane, da nema više zuluma; hoćcmo. Jovane, da ti kažcm, da se poreza smanji. i još limogo ko.ie čega takoga. Jovan, da hi ga se otresao, gov'.oraŠe da će se njima sve to učiniti. — Laže, hratc, Boga mi! reć* će na to Amidža: — od svega toga nema haš ništa! Do sad si. brajko. plaćao pet talira poreze, a odsad, ako se staneš buniti, plaćaćeŠ tri puta po pet talira.... Bimtovnici se sada okotuc na Amidžu, i jedatt izmcdju njih rekue: — Nama i tiije teško od Gospodara, nego od ovili oko ujega — i)ogle kakav' mtt je ćurak, poglc samo kolir! — Ovo je ništa, moj sokole, nastavf Atnldža koji je uvek milovao govoriri uz prkos: — ovaj ćurak ja nosim samr* kad se krećem tta put, a da vidiš onaj što mi stoji u Kragujevcu: da ga mebncš dupke da stoji, neće sc previti, toliko je izvezen zlatom! Buufcovnici sc još više naljute. Od mira nije moglo biti ništa. Jovan, Milutin i Amidža sklotie še u drugu jetlnu kuću da prenoće. Sutra rano kažu im tnomcl, ’da su buntovnlci poseli kutnja vrafca, da lioće da povežu kneževe posJanike, 1 da su im već konje pohvatali i oduzeli! Jovan naredi da im se dovedu dru- 1 gi konjl, s druge strane kiiće. je on dA’