Beogradske novine

BEOGRAD, petak 12. januara 1917.

Izlazf: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: a Beogradu I u krajevima zaposjcdnutlm od carsko I kra- C h llevsklh Ceta po djeni od v J1 u Hrvatskoj-SlavonlJI, BosntHercegovlnl I Dalmadjl po cijenl od . 8 h izvan ovog podruCfa . . . 12 h mib Oglasl po

P r e t p I a t a: za 1 mjesec u Beogradu I u krajevlma zaposjednutlm od carsko I kraljevsklh Ceta K I M U HrvatskoJ-SlavonlJI, BosnlHercegovfnl I DalmadJI K2-40 izvan ovog podniCJa . . . K 3*-« cljenlku.

UrednlStvo: BEOGRAD, Vuka KaradžiCa ul. broj 10. Telefon broj 67. Uprava I prlmanje preplate TopliCin Venac broj 21, Telefon broj 25. Primanje oglasa Kneza Mihajla ul. broj 38.

Godina 111.

RATNI IZV3ESTA3I Izvješta] austro-usarskos slavnos stožera. Kb. BeC, 11, januara, Istočuo boiišto: Kod vojne grupe niaršala pi. Mac k e n z e n a nema nikakvih promjena. Na južnom krilu borbenih snaga, koje stoje pod zapovjedništvom general-pukovnika nadvojvode Josipa, traje 1 dalje borba u planinama. — U dolinama su Susite i Casinu naši napadi 1 dalje uznapredovali. Sjeverno su od drutna Oitoz austro-ugarski i njemački bataljuni na juriš zauzeli ruske položaje. Na mnogim se je tačkama uzaludno naprezao neprijatelj, da povrati izgubljeno zemljište. — Naš je daevni plijen iznio juće u tom prostoru 800 zarobljenika i 6 mašinskib puŠaka. — Na Bislrici su Solotvvinskoj odbile naše poljske straže ruska krstareća odjeljenja. Talijansko I jugoistočno bojlšte: Štanje je neproinijenjeno. Zamjenik glavara generalaog stožera pl. HOfer, podmaršal. IzvjcsiaJ bugarskog gtavnog stožera. Kb. Sofija, 10. janitara. Maćedonsko bojište: U neklm frontnim odsjccima pojeđitTačna topnička vatra. U dolini S e r es a naše su izvidnice na mnogim mjestima prodrle u neprijateljske p o 1 o ž a j e i poslije uspješne akcije privele su zarobljenike 1 jcdim mašinsku pušku. Kod D r a m e jedna neprijateljska je letilica primaorna da se spustl na zemlju. Zarobljena su oba letača, Sjbi. Letilica je potpuno ncpovriledjena. * > .Ruttiunjsko bojlšte: Ničega važnog. 4

Trepovljev patf. Ruski je haos progutao svoju žrtvu: jedna nam je lakonska vijest saopštila o Trepovljevotn umirovljenju. — Rusija liči danas na veliki politički sfinks, ne samo pred ostalim svijetom, nego jamačno i pred samom šobom; — nekoj zagonetci, ćije joj riješenje zadaje dosta jada. Sve su njene stranke svoja gledišta odiožile, Često i potpuno preokrenule. Držalo se, da će medjunarodni demokratizam i liberalizam, koji je uvijek svom snagom potkopavao ruski državni aparat iskoristiti sadanju priliku i nastojati, da rusku državu preustroji prema ugledu njemačkog i austro-ugarskog državnog života. U mjesto toga vidjelo se, da su se ruski

liberali ujedinili u „kadjetskoj'* stranci sa Miljukovom na čelu, i da nad svojini narodom i svojom zemljom razvijaju takav teror, koji ne samo da ne ukida teror reakcije „pravih Rusa“, nego ga, I ako je tiperen protiv njega, još i natkriljuje. Danas je Rusija pozornica, na kojoj se takmiče dvije terorističke stranke, dok sam narod, na čijitn se ledjima igra to političko kolo, u bezgraničnoj bijedi i ostavljen bez svakog pa i najmanjeg prava na suođlučivanje, mora da to nemoćan posmatra. Pred zavjesom ovoga dvostrukog terora mora da se shvati razlog Trepovljevog stavljanja u penziju i ako se još ne može da kaže, koji su direktni povodi njegovog pada, kao i kakve će posljedice i djejstva ono donijeti. Trepov je potomak jeđne odnajreakđjonarnijih porodica. Sa svojim je idealima stajao ništa manje no pod zapadno-engleskim uticajem, no bio je pozvan, da premosti ponor, koji se bio stvorio izmedju dume i vlade, a koji je dinamitom Buchanauove agitacije bio sve većma proširivan. On je to pokušao time, što se stavio na strauu pristalica produžavanja rata, a svoje govore i ekskurzije prilagodio sveopštim sporazumnim frazama. Njegovo je odbijanje ponude za mir, koju su bile stavile središnje vlasti izgledalo, kao da potiče iz dubokog unutarnjeg uvjerenja, ali je ipak iznenadio i same Engleze. Bio je pretjeran, i jeli čudo, ako je naišao na nepovjerenje i ako je poslaniku Buchananu stavljeno na srce, da nastavl svojom agitatorskom misijom. Poznata su Trepovljeva uvjeravanja ostala bez uspjeha i na odnos izmedju vlade i dume, po svoj prilici s toga, što su ovo nepovjerenje, koje je njegov način govora izazvao u Engleskoj, dijeiili i u samoj dumi. Kad je Trepov vidio, da ovim načinom neće doći do onoga cilja, koji je obećao svom carskom gospođaru, počeo je da protiv dutne intonira oštrije akorde. Vlada se je u posljednjoj nedjelji nosila mišiju, da dumu raspusti. Ogorčenje potlačivanoga naroda, koji svoj gnjev iskaljuje u uličnitn đemonstracijama odozdo, a vladine intrige odozgo, nije privremeno ipak moglo đa uzdrma dumu. Kad je dakle za Trepovljevog nasljednika pozvan jedan G a 1 i č i n, nasljednik imena, koje je u ruskoj politici i literaturi igralo veliku ulogu, to se ovo može smatrati kao znak, da se želi nastaviti sa politikom unutrašnjeg izmirenja. Brzojav, koji pred nama u ovaj mah leži, ne otkriva nam još, koji je od kneževa Galičina novi predsjednik ministarstva i kakvu je on do sada igrao ulogu u borbi izmedju vlade i duine. Po imenu bi se donekle moglo suditi, da on nagiuje konzervativizmu 1 da će reakcijonarne sile s njegovim postavljenjem biti pojačane, no ipak nije isključeno, da će i on donijeti sa sobom n za-

padniji“ program, kako bi na taj naćin pridobio konstitucijonalne demokrate, t. J. „kadjete*. Gotovo da je to svejedno. Poredak je svete Rusije i suvlše poretnećen, a da bi ga posredovne ili pomirbene injekcije mogle izliječiti.

HeprlMska oirniana s pravom narodnosti. Baselskl list ,,N a t i o n a I z o I tung“ piše pod naslovom „Sioboda naroda“ izmedju ostalog: Poslije Izjava Italije, koja tražl Arbaniju, hrvatsku Daimatiju 1 Maloazilske oblasti, l Rusije, koja otvoreno govori o svojim aneksijonim smjerov.ma Carigrada, poslije raznlh priželjkivanja dosadanjih osvajanja na artijl četvornog sporazurna mi misiimo da r.ema više nikoga, ako nebi litio da buđe obmanut, koji bi ozbiljno bio uvjeren, đa je baš jeđna grupa sila zakupila pravo narodnostl i maliit naroda. ,,Na:!onalzeitung“ se zatim upušta u pojedinosti stvarnih odnosa u pitanju narođnosti. U vezi sa navodont ,,Westminster Gazette 11 , prema korne „Turska zloupoirebljava svoj suverenitet, da bi svoje vlastite gradjane kasapila i remetiia tnir susjeda“, veli list: Doista se može imati različito ltiišIjenje o vladav'ini Ttirske, ali je neosporna istina, da su protivu slave Turske od stoljeća na ovanto neprekidno vodjeni napadački ratovi, koji su joj oduzimali njette zemlje. Njoj u njenoj nemoćnostl nije padalo na um. da rerr.eti mir svojih susjeda. Što se pak tiče kasapljenja svojih vlastitili gradjana. ,,Westminster Gazette" bi se veoma izuenadiia. kad bi ib podsjetili na gradjanske ratove u Dublinu, u kojima ie šta više nedavno I slobođna Engleska prinudjena biia, da se protivu svojih viastitih građjatia digne s kuršumima i vješalima, 1 time se iioče da obrazloži ,,pravo“ Rusije za osvajanje jedne ueprijateljske prijestonice, u kojoj upravo i tiema Rusa, one iste Rusije, čiji su pogromi u britanskoj štampi sa onako lijepim ogorčenjem žigosatti. — Poslije govora o nasilju, ltoje se vršl nad Grčkom, list nreiazi da govori o „pravu narodnosti‘;u opšte. Vrijente je već, da se sa tom frazom prečistl. U mješavini naroda nije u opšte ni ntoguče tako i tako često izvršiti tiarodnosno odvajanje, osim toga su i privredne veze đaleko važnije nego ii jezične granice. List o toine izvodi dalje slijeđeće: „Kako se to slaže s tiačelom narodnosti, kad 30 miiijuna Ukrajinaca nijesu u Rusiji ni priznati kao ttarod, koji iina svoj jezik? Kad frattctiski osvnjačkl političari odbacuju svaku misao, da EIsas-Lotariugija referendutttom sama opredijeli o svojoj pripadnosti, i ako bl to bilo jedino dostojno naćelo Jedne demokratske ..siobode i pravičnosti"? Kud bi trebala da dodje Bukovina, u kojoj pomješano žive Rumunji. Ukrajinci, Nijcntcl, Jevreji I Magjari? Gdje je pravo narodnost! kod zgomiianog jedinstver.og naroda Finskog i Irskog? Gdje je kod mnogiit stranih naroda Rusije, koja u savezu država, koji se bori za pravo ntalih naroda prestavlja „partie honteuse".

Zar nije to razgolićena osvajačka politika, kad Italija polaze pravo da ona sama gospodari na Jadrauu. I ako na istočnoj obaii Jadrana samo u gradovlma Trstu, Rijeci i Zađru nešto malo Talijana živi? Kad bi se đnkopala Epira i grčkih ostrva, gdje se ni jedna taIijanska riječ ne čuje? Odje je načeio narodnosti tta Maltl. Egiptu, Tunisu, Maroku 1 u svima kolonijama? Morao bi čovjek biti slijep, pa da ne zapazf nefskrenost te fraze i da mu ne bude jasno, đa nju đesetni savez isključivo primjenjuje prema četvoruom sporazumu, ali da četvornl sporazum, priznavajttći je teorijski, smatra da je razriješen praktične dužnosti, da je sam od svoje strane primjeni. List završuje s tvrdjenjem, da su osvajačke namjere četvornog sporazuma postale sa svim liesumnjive poslije odbijanja ponude za mir, a naročito načlna, kojim je ponuda odbijena, I da se pod „garancijama", „kaznama" I ,,jamstvima" imaju razumjeti baš ta željena osvajanja. Neutralci mogli bt sebl uskratiti takva pretvaranja i irnall bi prava da gone đa se do ntira dodje.

Sot u RumunJsKol. Pred velikom bitkom izmedlu Sereta ! Pruta. Ogroraiia ruska koncontraci j a, (Naročlti briojav »Beogradskib Novinac; * Amsterdam, 10. januara. Prema vijestiina, koje su ovamo stigle, Rusl Iza Sereta koncentrišu ogromnu vojsku, s kojom namjeravaju da predusretnu vojsku maršala Mackensena i nadvojvode Josipa izmedju Sereta i Pruta. Velika bitka predstoji. Isčezituče rumunjske vojske. Javljaju iz giavnog stana za ralnu štainpu: U zajednicl je sa rumunjskim glavniiii stožeroni sva rumunjska vojska ostavila bojište te se posvuda susreću samo ruske čete. Po iskazu zarobljenika stoji na rumunjskom zemljištu devet ruskih vojnih korova. Stvar se ima tako, da su u času, kađ se je u Rumunjskoj pojavila ruska vojska, izostali rumunjski službeni izvještaji, a sada i sama rtimunjska vojska nekuda isčeznula. Prenošenje glavne ruske odbranbene linije u nazad? (Naročiti brzojav »Beogradskih Noviua«; Bcrn, 11. januara Milanski listovi tvrde. da su iz ruske vrhovne komande stigli glasovi, da će se ruska glavna odbranbcna linija sa s e r e t s k e linije prebaciti u nazad na liniju B a 1 e n i—T u t u č e š ć 1. Ova se posljednja linija nalazl okruglo 20 knt ispred p r u t s k i h položaja. Isti listovi vele, da je osim Galc a evakuisan 1 F i I e š ć i, kojl leži sjoverno od Galca. Položajl ruskih trupa u MoldavIJI. (NaroCItl brzojav „Beogradskih Novina“.) Bern, 11. januara. Vojni saradnik „Petit Parisien“-a nalazi da je položa) ruskih trupa u Molda-

viji dosta nepovoljan, pošto postoje ve* like teškoće oko dovoza i snabdjevanja. U ostalom, veli isli pisac, ni Nijetnci ni« jesu potcijenili teškoće, koje i njinia pred« stoje, pa su svoje posljednje uspjehe sla« vili vrlo umjerenim riječima. Stanje brajilskfh 1 fočšanskib utvr, 3 dieuja. J e s u 11 R ti s i s 11 g I i, d a i b p o r u« še priJe napuštanja? (Naročltl brzolav ..Beogradskih Noviua‘’J. $ ’ ‘ Bern. 11. januara. Vojni saradnik „Petit Journal“-a iT jednom se napisu vcoina zabrinuto pn ta, jesu !l Rtisi imali kada prije napuštanja porušiti brajilska i fo&« Š a n s k a utvrdjenja. Kada ze zna, vell on, da su ih Rumunji u svoje vrijcmflf izgradili sa najjačim frontom pretna Rusiji, onda bi ona u slućaju, da ib Rusf nijesu stigli iskvaritl, pružala NijemcN ma vrlo jaku bazu za odbiianje budiK ćib nisklit kontra-ofenziva. „ Vlastl uapuštaju Galac, (Naroćiti brzoiav iBeogradskih Novina«) • ' Basel, 11. januara. .. ,,DaiIy Telegraph" javlja i* Jaša: Upravnik grada Galaca je prijei svoga polaska opomenuo stanovništvo da bude mirno i stavio ntu }e u izgled! skorl povratak rumunjske vojske. Uprava grada i gradjanske vlasti otišie su !z Gaiaca u pravcu Reni. Posjedauje Rumuujske. (Naročltl brzojav ..Beogradskih Novlna“J Rotterdam, 11. januara. ,,T i m e s“ javlja iz Jaša: Upravnl ruski krugovi ni najmanje ne surnniaju u to, da njemačka vojna uprava teži da nepremjeno posjedne cjelokupno rin niunjsko područje. Da bi se taj cilj postigao, izvršiće se ltapadne operacijo najvećom odlučnošću 1 produžiće se bez obzlra na nepovoljtto godišnjo doba. Nadjene velike žitne zalilie u RumunJ« skoj. Nove izjave šefa njetnačkog ureda za ishranu. (NaroSti brzojav »Beogracfskih Noviha«; Berlin, 11. januara. ,,LokaIanze!ger“ javlja iz Kristija« nije: Berlinski je dopisnik ,,Afton-Bla-< deta“, Holtennan, razgovarao sa šefom njemačkog ureda za ishranu p[. B a t o c k I j e m. koji tr.u je međju ostalim izjavio: Upravo sant primio opširan izvještaj o liadjenhn zalihama žl« ta u Rumunjskoj. Isposiavilo se, da su te zalihe veće, nego što se je misliIo. O odnosima je, koji vladaju u Austro-Ugarskoj u pogledu isliratte pučanstva, izjavio Batocki, da ne odgovaraju istinl tvrdnje, iznešene _u „Morning Postu“ kao da u Monarhfji viada nestašica na životnim namirnicama. Bio sam — reče doslovno Batockf — nedavno u Beču i Buditnpešti, pa sam se osobno uvjerio o tom, da u Madjarskoj nema nikakvilt teškoća, pošto je zemlja hljebom bogato opskrb-

Podlistak. nol prvi put u BeC. (Iz zbirke „Tipovl"). Nedjelja je, lijep ali sparan Ijetnl aan. Stanovnicl se carskog Beča razbjožaše kojekuda u okolicu, da se gdje pod hladovinom odmore od napornog rada i da uživaju u lijcpoj BožjoJ prirodi.. . i I ja sam se taj dau mogao ubrajati tncdju one „sretnike". što ne ntoraju da trpe od užasne vrućine bečkoga „pflastera“. Putovao sam, pješice dakako, „valcovao" već nekih 14 dana I pribllžavao se toga dana po prvi put jednom vclikotn gradu. Bio sam Još mlad, pa me želja da vidim svijet, po onoj „nije zanatlija, ko nije prošao svijeta", nagnala. da uzmem svojilt ,,pet šljiva" 1 da se otputim onako bez cilja prašnom cestom „trbuhotn za kruhom*'. Srce mi žlvo kucalo, bio sam ponosao, možda u onaj čas najsretniji na svi;etu. Vidjet ću Beč, Beč, Beč! Ta to je nešto, što se u inom scocu, u kom sant odrastao, sma'ralo kao nešto nadzemaljsko. veiiiaino; nešto, na čemu bl tl"švak zavidio... A evo me sad biizu, sasma biizu — za sat-dva... I išao sam veselo, ne tnarećl za onu silnu žegtt, za onu silnu prašinu, što se oko mene vijala, I za onaj velikl — glad, kojl me Je tlštlo. 'AIi, bile su to sitnice tt onom po meno

velikoin trenutku, da vidini Bečl... Ogledavao sam se lijevo i desno, u mojoj mašti pomaljalo r e jedna slika za drngom, jedna ljepša od druge... I — kad sam oko sebe, na bujnoj zclenl, uglenao one brojne izletnike. kako pod kojim hrastičem u hladovini veselo čavrljaju, ili pjevuckaju koji valčik, ili bilo čim sl prikraćuje vrijente, činilo mi se Čudnim, što I onl poput tnene ne polirie što fcrže, da vide — Beč!... Gotovo sam ih držao za budale, za Ijuđe, koji ne znaju, šta je lijepo... — Siromašak! — čuh. kako fz jeđne grupe izletnika neko izreče, a očevidno je bilo, da se ticalo mene... Siromašak! — zar ja! — ja! ?, na cilju svoje mašte, da vidim Beč, tu „ljcpoiu nad ljepotama“, kako sam to često čuo u motn seocu, u kom Još nitko nije itnao sreću, da vidl taj divnl. velild, carskl grad ... — Siromašak! — čuh opet Iz jednc grupe, što se kraj malog potočića gostila i otpatke dobacivala malom psetancu, što se oko njih ulizavalo... Sirontašak! Zar Ja? — 1 goiovo da ml je taj čas pokvario svu moju sreću, razorio sve moje sanje... Ta da, zbilja, tte znam šta se to odjednom samnotn dogodilo, ali ja sam najednom I nehotice stao 1 zagledao se u onu punu košaricu raznih jestvina 1 boca... Sllne ml dolazile na usta i ja se sjetib, da toga dana još ništa ne okusih ... — Siromašak! uzdahne I neka debela babeHna, što je upravo iz košarice

vadila kokošji batak, da ga — sama pojede. — Siromašak! odvrati 1 onaj njezin susjed, što je taj uzdah popratio dubokim gutljajem iz omašne boce... ,,Siromašak!“ čub sa svih strana, a ttltko da se sjetl.da tne čim ponudi... Moja srcća isčeznu. Tcškim korakom krenuit dalje, tic mlsleći više na niŠta. Najednom ml se pričini sve jednostavno, maleno ... Zeieni je nestalo. Počele se redati kućice, iznajprije niske, male, pa sve veće 1 veće — 1 ja se ne znajućl ni sam kako, nadjoh najednont u svoj onoj vrevi bečknga života... Stadoh. Jesant li u Beču? pitah sam sebe i — stajao satn tako ni sant ne znam kako dugo; tek Činilo :ni se da je moralo dugo biti, jer eno svaiko me je gledao 1 činl mi se, prezirno promatrao. To me se kosnulo. Svrntth pogled na sama sebe. Ta zbilja, kakav li sam! Prašan, poderan. sa torbakom na ledjima... Htjedoh poći, brzo, brzo — all kuda? I nehotice mi ruka zadje u džep... N1 filira!... Najvoiio bih se bio taj čas povratio natrag, u onu zeien, u ono grmlje, da se — isplačetn ... Lutao sam tako do tt predvečerje... Najrazličnijl svijec vrtio se oko mene moje oko zapne na jednom isto tako bijedno obučenom čovjeku. kao što sam fcio 1 sam. Upotrijebih svu energiju I pridjem k njemu. — Putnik sam, zanatlija bez posla, na putu... ■ — Nemam ni sam ništa.,. 1

— Nije to... nego — Ab. vi bi htjeli znati, gdje biste mogli JevHno prenoćiti... — Da, to jest... — Nemate ttovaca? — Ni filira ... — Imate 11 knjigu, poslovnu i od orgattizacije? — Imam. — Ajte samnom. Zalo'žlt Sete knjtgtt do sutra, moći ćete prenočiti... Podjolt. Odveo me taj dobrl čovjek u jednu ogromnu zgradurinu — u podrum... Odlanulo ml. Jer oko sebe vidjeh bezbroj Ijudi, otrcanih, blijedih, izgladnjelih ... Bar me ne će nitko od njih prezirati! Sjeo sant; tiioj pratilac uredi sa nekint debelim čovjekom stvar glede moga konaka i. činilo nti se, da je popio na račun moje knjižice, čašu piva... Počeo sam drijemati za stolom, I bilo mi krivo, kad me probudi dreka jednog oniskog čovjeka u krpama, bez prsluka, sa jednom krporn od košulje tek oko vrata... — Košulje! Košuljel Po 2, 3. 4 I 5 novčićal Košulje, fine i dobre! vikao taj čovuijak i nudjao cijelu brpu zbilja još dobrilt košuija na prodaju. l^asprodao ih u kratko vrijeme sve. Ne znam, kako je biio, ali bit će da je glad, jer sam se odJednoć sjetio, da intam I ja u svotne torbaku jedno desetak košulja 1 da bih mogao tog Čovjeka uniolitl, da ml ih proda, ne bl II tako mogao kupitl kus krtiha. Pozovem dakle toga čovuljka I re-

koh tnu svoju natnjeru. On se uz uvjet, da iitržak dijelimo na poia, izjavio spremniin uđovoljiti niojoj žeiji. Košuije, jedini tnoj iinetak, prodao je brzo. : Košulje, za koje sam ja platio f>—10 kruna po komadu, prodao je ou po 4 I 5 novčića. Donio tni oko 25 novčića... — Jeste li zadovoijni? upita me. — Jcsam, tck jedno bib stio da vas pitam. Vi ovdje prodajete toiiko košulja i sve tako jevtino ... A sami nemate košulje ... Zašto jednu tie pridržite za sebe... — Jc, znate, to je ntoj zanat... Život je u Beču težak... Po zanatu sain cipeiar, a tilt ovdje inta miiogo... Pa onda, i kad radite, dobijete 70—80 novčića na dan uz inizernu koštu i stan ... Šta ću s tirn? Ovako ne radim ništa, a zaslužujein dnevno po 8—10 forinti... — Kako?!... —> Evo lljepo. Svakl dan idem u drugu tilicu... Od kuće do kuće. Pokucam i predstavim se kao putujući zanatlija, koji nema — košulje ... Razutnijete li!... A tko da neda jednotn siromahu jednu košuljul Da molite kru« ba ili novčić, oljerall bl vas, all košulju.« i eto tako već živim osam godina ... Kupio sam kus kruha, pojeo i otišao spavati. Drugi dan bijalt sretan, kad dobih potpore I opet ostavih „divni, ve« liki, carski Beč“, kako to u mdm seocu pričahu starcl nadobudnoj djeci ok(? ognjišta . . . Bogoslav K. JoŠt.