Beogradske novine

Br. 21.

BEOGRAD, utorak 23. januara 1917. “T“ " ' T - -t—

Izlazi:

dnevno u i

utro, ponedjeljkom poslije podni

Prodaje se: a Beogradu 1 u krajevlma r.aposjednutimodcarskotkra- C h ■ievsklb feta po cijenl od U “ n Hrvatskoj-Slavonljl, BosnlHercegovlni 1 Dalmaciji po cijeni od 8 h 1 lzvan ovog podruf|a . . . 12 h 1 Oglasl po

Pretplata: za t mjesec u Beogradu 1 a krajevlma zaposjednutlm od carsko i kraljevskih ieta K t 'Sf n Hrvatskoj-Slavonljl, BosniHercegovlnl 1 Dalmacijl K240 Izvan ovog podrućja . . . K 3'cijeniku. Uredništvo: BEOGRAD, Vuka Knradžića ul. broj 10. Telefon broj 67. Uprava i primanje preplate Toplićin Venac broj 21, Telefon bro| 25. Priinanje ogiasa Kneza Mihajla ul hrof 38

Godina III.

RATNI IZVJESTA3I Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 22. januara. Isto?«o boji§te: IJ odobeSća n s k i ni piatiina'na odi'ijcna su neprijateljska odjeljcnja. Istočno od M i j c 1 m i c e u Voliniji odjeijenja 8. brnskog: pješ. puka izneuadno nadriješe u ruskc rovove i privedoše 1 oficira. 109 Ijudl. 1 mašinsku pušku i jednu spravu za bacanje mina. Dobro rukovodjcna topnička vatra Jianijela je protivTiiku jakc gubitke. Talijansko hoitšte: Nije bilo naročitih dogadjaja. Jueo-istočno bol'šte: Južno od oh rldskog jezera na5e čete prckjuče sprijećiše neprijateljsko nadiranje. Zitmjenik glavara generalnog stožera pi. Hflfer, podmaršai.

Izvještaj nlemačkog vcjnog vodstva. Kb. Berlin, 22. januara. Zanadno hojišfe: Kođ I. e n s a je u borbi ručnint grauatama odbijen jedan slabi engleski napad. Kod Bezonvaya i istočno od P o n t-a-M o n s s o n a zarobila su «aša izv'dnićka odjeljettja prigodom kratkog napada na tiepn'iateljske polo'žaje više francttskih vojnika, a zapiijenila jednu tnašinsku pušku. Isb)Cno bojišfe; Front maršala princji L e o p o 1 d a Jtavarskog: Istočno otl Frledrlchstadta odbijena su u noći ruska lovačka odjeljenia. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: U istočniin K a r p a t i m a došlo je na više mjesta do borbi isprcd položaja, koje su sve završene u našu korist. Sieverno od doline O i t o z porasla je na vrijeme tcpnička djelatnost na Obitn st.ranama. Front maršala pl. Mackensena: Sjeverno od P a n c i v u napala je jcdna neprijateljska satnija na naše

sigurnostte straže lta Putni. NeprijatcIJ je odhijen. Maćedon*ko h r * 5 'šte: Ositrt pojedlnačnih sukoba izvidnlca nije bilo nikakvih osobitih dogadjaja. Prvl zapovjednik plavnot a ana pi. Ludendorff. Izvjesf^l buqarskog glav>ioq stožera. Kb. Sofija, 22. januara JViačedonsko boilšte: Kb. Sofija, 22. januara, Izittedju prespanskog jezera 1 lijeke C e r rte traje slaba pješadijska I topnička vatra. U zavijutku rijeke Cente uema osobitih đo'rađ'-’-'a. Istočno od Cerne i u' okolici Qrad<;šiiicc pokušalo je jedno neprijatel'sko oct , ^ f ' v ""'e, da se pribhži naši'Ti pred«'int rovovHa, ali je ođbijeno našim protivnapađom. U području Moglenice 1 ’e tonnfxtrn f rit;_ ska vatra, vatra nta ! '* T " !t 'tt’ 1 borba bacalatna mina. U dolini V a r đ a . a i na S t rtt m i topnička b t. a miestimice i boj izvidt’ica. Rumunisko bojište: Neprijateljske ladie pttcale stt iz topova na grad T u I c e u. * $ t fl r m e r. Ruska je stinks zadala novu zagonietku. Ncrazjasnjiva svijctu kao i sebi samoj, iscrpljuje se tt antitezama činjettica. Jedan je ođ Oaličina, nezna se pravo koji. preuzeo iza Trepova predsjedništvo ntskog ministarsiva, iza kako stt Ooremikin i Stiirtner ttzaludno pokušavali, da prcmoste otvoreni ponot. koji se naiazi izirtedjii viade i dvora — koj ma valja pribrojiti i jedan veliki dio pravoslavnog i konzervativnog ruskog naroda — s jedne. i liberalnih iiitelek'uahiih slojeva s đruge strane. Ruskr. se vlada uplašila od sredstva otkaza konslitiicijc, što bi jednim nasilnim i’đatom protiv dutne postalo činjenicont. Ooremikin je, čovjek najkategoričnijega programa, morao da usmpi svcje m.iesto nešto elastičnijemu Sturnieru. No ni Stu'mcr, koji je sa predsjcdništvom u ministarskom vijeću sjedinio i spoljnu lisnicu, nije rnogao protiv poletnih zahtjeva dumskog bloka stvoriti položaj, koji bi omogućio zbliženje obiiu ueprijateljskih tendencija u ruskom logoru. Naprotiv, protiv Sturmcra su, koga su držali vrlo sprecnim, digli Čitavu uzbunu. od čega ga nije tnoglo obrattiti ni njegovo uvjeravanje o prijateljsivu prema Engleskoj i uzdr/anjtt u borbi do željenoga svr-

šetka. što mu u ostalotn u dumi nijesu potpuno vjerovali. I Stfirmer je tnorao odstupiti; došao je Trepov sa zadačom, da istim diplornatskhn sredstvima postigne iste ciiieve. No i on je. ne postigavši cilja. morao da ode. Naslijedio ga je Ciaiičin, čiju polbjčku boju u središttjim v’as'ima nijesu mogli pravo da raspoznnju po svoi prilici zbog' brze rotacijc ruske političke duše. Sturmcr je poslijp svoga odstupa ostao u carevoj blizttti: smatrali su ga savjetnikom carevim. a liberalci su ga progonili kao ministra za mir. To je bilo dovoljno, da je protiv ttjega bila i sva drttžba engieskog poslanika. gospodina Buchanana. Jedna nam talijanska vijest, kojtt potvrdjuje druga brzojavka iz Lugaiia. sada iavlia, da je Sturmer ope: pozvan na čelo ruske spoljne politike. Ova se vijest kraj svega toga rnora privremeno primiti s rezervom. Obistini li se pak ona. otida to znači odiučno pojačanje reakcijonarnih stranaka u Rusiji, a u istc vrijemc i smanjenje engieskne ufjecaja tt spoljnoj politici. Jer Fokrovskijevo odsustvo. *a mi sirto na tcrn ntjestu već navijestili, da on 'te će ostati ministrom više od nijesec dana, — i Stiirmerovo imenovanjc, nijc više nešto provizornoga, ttego je cstvarenje jeđne politike. U današtijim tcškim vremenima ne polazi ni jedan ministar spoljnih poslova na dvomjesečno odsttstvo. Ta vijest je dakle ih neisiinita i l.rodukt mašte boiažljivih talijanskih listova. ili. ako faktično postoji, ona daje povoda za zaključak, da će sc s p o I j n a p o I i t i k a R u s ij e u k r a t k o m v r e m e n H p r o m ij e n i t i. T'me još. dašto. nije rečeno, da će Rustja već sutra izjavtti svoiu spremu za trur, i dragovoijno se odrećt bjepe igračke na Zlatnom Rogu i ostalih bisera. koje bi tako željno vidiela kao ukras za kruniL Moskovaca. Privremeno ćc se jdšviz?Stfitmerovih usta ćutt samo grožnjB) pjffltiv srcdišnjih vlasti i Iaskanje tngleskoj. U sposobnosri r.a ime pretvaranja, — što se tt Rusiji, a još viš« tt Engleskoj smarra glavnom osobinom dobrog d;ploira.e, — kanda i leži uzrok Siurtnerovog tmenovanja Prednosti su. i;oje bi sc mogle postići za Ritsiju diseiplitt'ranjem dume u spoljnim pitanjima, ove: Jedncm više ruskom a manje anglo-zarešertjačkom poiiiikom o svjetskoj vlasti. u okviru sporazuma, n kojem je ona dosada zauzitttala zadnje i pomžavajuće mjesto, prlpomoći Rusiji do tigleone moći. Ruska je viada simpatizirala s Engleskotn u nekini spob'ni.n ciljevima. U unutarnjoj politici ona s Engleskom u op.šte ne simnatizira. L'vdje ona šta vi.še pobija za ruske prilike destrukti-

van er.gleski tr.jecaj. I/.ražaj bi ove protivne volie bio u i onovnom pozivanju Sturmera. S'.urnier le osobtti protivnik Miljukova, izmedj'u kojih je već — kako je poznato — dr'azilo i do časniit afcra. Obrazir.a riske sfinske ne će više u budućlm danima biti tako niirtui i nejasna u tome, što po pravdi hoćc, no tte i u tcme, Što se sve više i više ispoljava — unutarr.iem slomu. C'dašiijanje se Sazanovljevo u London mo/e sa imenovanjem Stfirmerovin: samo tako dovesti n skiad, kao što smo već gore rarJofiii. da Rusiji zasada nc misli na rctptmc odvojenjc od sporazttma, šta više da je njezina natnisao i dalje voditi horbu na strani sporazuma, no sa jačirr. naglašivanjem svojitt sops'venih ciijeva ! svojih sopstvenih nastojanja za samocdržanjem. Takva jedna ekspair/ivna Rusija netna, prircdno, za Englcsktt. onc vnjednosti, koju su imali bivši poslušni poluazijski robovi. Posljcdice če se toga u engleskoj politici naskoro osjctiti.

Hcckensenova strat^ija u enoieskoj svietlosti. Engieski časopis . Iruth*' čini sravnjcnje iztnedju r.jcmačke i engleske stra.egije. pa veli iccina jiouka, koju nam ie dao neprijatelj. jest? vrijednost predvidjanja i ntižnost tcmeljitog sprer.tauja, koie treba da rredhode borbenoj djelatnosti. Da se posiignu ttspjesi, vaIja se toliko spremiti, da ta sprema ltruža bar 20 postotaka r'i'eico vjerovatnc sigurnosti. Jcsmo li se pr'državali ovih pravila kod Dardancia. u Maćedoniji ili ti Grčkoj, u koliko od toga zavist sigurnost našeg solunskog zahva? Sntijemo ii čistom savješću tcći. da na zapađiir.nt frontu nije nišrii propušteno u poglcda prcdvidjanja i spreme? Ova pitanja neka posluže samQ za ispitivanje i podstrek, ali ne u kritičnom smislu. jer u prisustvu neprijateija nc smije da se Čuje gias kritike Raztnotnmo za časak, kako Maekensen vodi vojni pohod i zaustavimo se na Ritmunjskoj kao posijcdnjern primjeru. Fošto je Hinđcnburg spremio svoje osnove i ove predao Mackeusenu tta izvršenje, ostavio je ovaj sebi veći dio od tri mjeseca, da orgattizitjc svoje sj rcmanje, prije, no što je dopusrio, da mu svijet zagleda u kartc. Riimutijska je 27. avgusta objaviia rat, a Mackensen je 24. novembra prcšao Dur.av, Obmanut tim tobožnjirtt zakašnienjem. jeđan engleski stručrjak predskazao je u svojoj kritici, izišavšoj u jednntn hsiu, koji daje pravac javnom mnijenju, neuspjeh Mackensenovog j:.oitoda oviirt riječima: „Njemački vojskovodja igra se s providjenjem. kad se 'olikn udaljuje od svoje osnoviee“. Medjutim je Mackensen za eijelo to vrijei.ie mirno i neprestano j rikuptjao svoje topove. prevozna sredstva materijal za mostove i t. d. 'zuzimajući opsadu tmsne brane lcod Černavodc, kojom je tmišt'io mogtić-

nosf rurmmjskog r r otvi'apada na desnoj obali Dunava. Macker.sett se nije makao sve donde, aok nije bio potpuno spremau. On Je svc predvidio i sve spretnio. pa kad je brz;« i neodoljivo udario, on nije iii'so po'iebe da na svome pobiednom roh/ clu zastajkuie zbogj ove il one zabora' Ijenc stvari. Pogrjcška je misliti, da su se Rumunji rdjavo tukli. Oni su se hrabro borili. To vele i sami Nijemci. S;o stt irak tučcni. tta počiva na njibovoj lošoj borbenoj vrijednosti. već na višoi vrijednosti vodst'va Sile spomzuma intaju takodje dobre vojskovodje, ali posl'jc rumunjskog ratnog pohoda tma.'e na to da misle, š'a ntogu još da nauče od svojih protivnika. Oprobavanje vodstva, to je uspjeh. Na sve, koji se bave stručninf proućavanjein sv.ietskog rata, čini dubok utisak dokazana fir.jeiost nepriiateljskili vojskovodja u sravnjenju prenta ttzdržliivoj obazr'\ osti na strani sila sporazuma. Kad njcmački vojskovodja dobiic zadatak i kad se uvjeri. da je sve gotovo. što je ro ; rehno za sigurnost uspjeha. onda baca obazrivost na strami i smjelošću, potrebnom njegovom planu, izvodi sprenriieni udarac. Obazrivost jc poirebna vojskovodji prije no što otpočtte operaoiju. ali, kad je već jednom istu uptttio, onda su potrebna sa svim druga svojstva. a ta stt: nadiranje. nettstezanje u upotrebi svojih će:a i neuntorno naprezanje svih sila kako pri napadtt, tako i pri gonjenju. Bntsilov je iednom nešto malo pokazao od toga duha u Voliniji. aii ra drugim bojištima sv.ietlila su ta svojstv.n odstifnošćtt N’aiioieon je postigao nmoge svoje uspjehe, naročito oni kod Marenge, svoiom nepredostorožnom strategiiotn. Zahvaliujući neizvjesnosci polo/aja, ti kcjoj stt se našli voinl zapovjednici, oni stt se zbog svoga dosadašnjcg neiskttslva u vodjenju većih masa pokazali često puta pretierano obazrivi i nenaklonieni. da i naimanil rizik primc na sebe. katni odjeliak o v e; godine iarraeno će se odlikovati smjeltjim i od'učni’ini načinont razvitka. ne"o što je onaj. kotne su ttaše engleske vodje do sacl ma i samo probe radi nalazilc za jiotrebuo da pristupaju.

Odlikovaitie Niegovog Veličanstva I<b. Beć. 27. januara Javljaju iz glavnog stana štampe: Njegovo c. i k. apostolsko Veličanstvo izvolilo je na.imilostivije izdati slijcdeću zapovjest vojsci i mornarici: Baveći se u sredini mojih vjernilt, koji su u maju 1916. neodoljivim na'etom suzbili vjerolornr.og neorijatei'a daieko u njegovu obiast, moliii su tro predvcdni - 'i vojske, kojoj je pripadao i moj zbor ,.ri’nolista“. a za uspomenu na taj slavodobitni dan nosirn vojnl red carice i kraljice Marije Terezije. Kako sam već kao veliki meštar itr.ao pravo, >!a nosint na prs’m.a tai najviš? vojn; počasni znak. to mi u toliko više n oiba vDoko/aslužnih predvodalka i vjcrnih u borbi cprobanih ćeta ulijeva pt.nosni osjcćaj, da vehki krst voj t?g

Podlistak. USPOMENA NA POKOJNOG CARA I KRALJA, Od jeđnoK b r a u n sch w ei gs k o g draguna. Godine 1874., održani su kod Brandeisa n. E. prvi veliki carski manevri sa četama gcneralata Ćeške i dijelova susjednog generalata. Moglo je biti ovdje na okupu oko 70.000 vojttika svih rodoya oružja, kojitna je razlieito zemljište pružalo prilike, da mogu razviti svoje snage i svojstva. Ćete su bilc podijeljenc u ’evcrnu i /užnu vojsku. Južnoj je vojsci pripadao I tnoj, tada *oš Wilhelma vojvode od Braunschweiga, dragunski puk br. 7., kome je bio zadatak, da vrši Izvidničku službu. Ova je, radi dobavljenja brzih i tačnlh vijesti o neprijatelju, naročito u početku vježbe, blla vrlo važna, jer su od nje zavisile dispozicije četnih zapovjcdnika. Svaki konjlčki puk je imao svoje u Izvadjanju izvježbane časnike, čije su sposobnosti bile pozuatc četnim zapovjednidma Iz svakogodišnjih vježbanja brigada i četnih dlvizija. I s toga, što su bile poznate, oni su I traženi, naročito od četnlh zapovjednika, koji su prilikoin tih vježbl imall da zasvjedoče, koJiko su sposobnl za vodjstvo četa 1 zaslužuju li unafiredjenjc. Fzvidianje samo, dobavljanjc I donaša»I* viie&fl o ueorliatelui stva* - ie Aužjtosti

i savjesti. I ako vodj izvidnice, slijedeći osjećajima te dužnosti, uvijek za tim teži, da ništa ne propusti, što je četnom zapovjedniku potrebno da zna o jačini, kretanju i namjerama ncprijate'ja ili što bi moglo biti od koristi, onda je on morao, naročito u ovorn slučaju, gdje je u pitanju sudbina kandidata koji ispit polaže, m n og o v i š e učiniti. U takvini slučajevima su i konji rnorali tnnogo više da izdrže, nego li inače. Tu nije bilo poštede — a to je tnoj Semik vrlo često tnorao osjctiti — jer je brzo trebalo iznalaziti tačke pogodne razgledanja, i to hitno prvtt, pa drugu I treću, kako bi se što je moguće tačnije mogao razgledati neprijateljev položaj. Ako je poređ toga zapov]ednik bio prijatelj ili inače simpatičan čovjek, onda se, bez obzira na načeio, da se svaki rad ntora strogo saobraziti suštinl, prilično prc'azila dozvoljena granica i učinilo ono, što bl se prcd neprijateljein tnučno moglo preduzimati; sa svojih dcset konjaniVa prodre se do samog neprijatelja. Nc zvižde kuršumi, najviše je što se za ovako pretjerivanje tnože izvući to, — da se dobijc prcko nosa. Ne mogu propustitt, a đa ovdje ne pribilježim jedan sa svim izuzetan slučaj. Poslije 40 godina hoću da ga ispovjedim. Iskrena ispovjest dajc grješniku oproštaj I jednovremeno olakšanje. Dakle, jedanput, ali saino iedanput ticalo se tada tnoga vlastitog divizijonog zapovjednika, kome sam htio po svaku cijenu da dostavim pbuzdane vijesti bio sam saučesnik, upravo podstrekač iedoosr zločina: ia sam naveo moza oro-

tivnika, kog sam izvidjao, na izđaju svojih četa. A!i je dobra svrha bila postignuta; moj štićenik ttiogao je viditi svog protivnika skroz i skroz, i njegove pravilne dispozicije, koje je odrnah bio pređuzco, osigurale su ttspjeh tog dana. — U. je, neimajući ni pojnta o mome zločinačkom djelu poštao — inajor, a docnije pukovtiik dampierskih dragunx Ali na stvar! U revnosti izvidničke službe ja sam daleko otišao. Namjera mi je naittte, da učinhn jcdan prllog o poznatoin dobrom pamćeuju pokojnoga cara time, što ću isnričati ono, što sani doživio. To jc bilo ovako. Drugog manevarskog dana kod Brandeisa došao je pttkovnik Jung, zapovjeđnik predhodničke brigade, mome divizijnom zapovjedniku potpukovniku Meroltu i zamolio ga, đa merc odredi za Izvidničkog zapovjednika. Trebalo je datkle opravdati povjerenje. Pošto sam mome Šemiku đao ttobičajen šećer, šattuo sam mu u uvo, da ćctno se danas dfhro zno'iti. Živinče, kao da tne je razutnjelo, živo je frčalo, I kad sam ga uzjahao, jedva sam ga mogao nzdržati. Kopao je nogama, što bješe znak, da jedva čcka da podje. Cinilo mi se to kao dobar znak za uspjeh ovog dana. Vrijeme, koje je bilo odredjeno za polazak Izvidnlce, nije ni za jedan sekund bilo prekoračeno i j'irnulo se kroz šumu, ri'ju, da se neorijatelj potraži i pronađje. Šuma je biia brzo prokrstarena, pa ]c i neprijatel] bio pronadjen sa uspjehom preko očekivauja. Ovo Je Jahanje u toku iroga visegodišuleg Izvidlania bio uaisretulii dan tedna

rijetka vojuička i ratna sreća; sretnim slučajcm mi se đala prilika, da u prisustvu Njegovog Vcličanstva cara vrhovnog ratiiog zapovjednika zapliiettim dva protivnikova topa i da za to od Njegovog Vcličanstva budcm pohvaljen. Dva precihodnička topa protivnikova, ostavljajući iza sebe đaleko svoje topove, koji štite pješadiju, bijaltu se suvišc smjelo istakli, ja sam ih napao i zaplijenio. Za trenut oka su oba topa bila naperena protivu neprijatelja, istaknuta je crvena bojna zastava 1 poslat je jedan konjatiik brigadiru radi usmjenog saonštenja. Car, koji je od početka posmatrao borbu, sa zadovoljstvom je odobravao pokretom glave, pohvalio j'e 1 mene i tnoje dragune, pošto satn mti o svemu podnio saopštenjc. Moj pukovnik, kad je nedavno izveo bio naš puk pred cara, nije se pri svojoi prijavi mogao ponosnijc osjećati, ncgo li ja u trenutku, kad sam se nosl'ie svršenog djcia mogao prijaviti kao zapovjednik izvidnice vrhovnoin ratnom zapovjedliiku. Ovaj je dogadjaj, kako su mi đocuije sa zadovoljstvom saopštili brigadir i zapovjcdnik divizije. bio pređmet govora, u kome su sudije s pohvaiom pomcnttle unotrebu osvojenih topova protivu vlastitih četa. Pored onih, koji su mi čestitali bilo ]e i zavidljivaca, a naročito je to mnogo zaboJjelo i tiije dugo mogao prema mcni biti dobro raspoložen zapovjednik baterije kojoj su pripadala oba topa. Pozornicu moga djelania. koju narod

zove homole (Kegel), nazvali su moji drugovi u šali ,,Lcnzberg“. *> << Prošlo je nekoliko godina Moj rad u manevrima kod Brandeisa često tni je izlazio pred oči, šta više, jedauput sain tičinio izlet do onog injesta. Razumije se po sebi, da sam prvu posjetu ttčinio mome Homoiu - Lenzbcrgu. Još jo tu bilo, i posmatrajući odatle po/.nati predjei, ja sam se bacio u tadavi; stanje, sjećajući se svih pojedinosti. Našao sam tačno ono mjesto, na kome je car stajao 1 pohvalio tnene i tnoje dragune, našao satn mjesto na kome su topovi stajari, pa I pravac, a dole u dolini injesto, gdje sant naredio, da se postave 1 da osou vatru na pjcšadiiu, oko ?tX)0 ljudi, koja je namjeravala da prodje pored tog mjesta 1 t. d. Pošto sam se zadovoljio u posmatranju i oprostio s brežuijkotn, potražio sam put, kojim satn tada išao u svonte izvidrinju, sada u obratnom pravcu. Da li ću ga naći? Našao sam ga, i došao sam tačno na ono mjesto, na konte je tada bila postrojena ttaša divizija, polazna tačka tnog pobjedničkog jahanja. Kao starog poznanika pozđravio sam još dobro održani kanienl stup. koji još uviiek stoji na svome starom mjestu, na raskrsnici dva seoska puta • * « Opet ]e prošao dalji niz godiita. Nalazio sam se u vojnoj stroljačicoj školi u Brucku n. L., kuda me je bio i 2 aslao puk. Kao priličau lovac ineue je pušla