Beogradske novine

f zlazls

dnevno u [utro, ponedjeljkom poslije pođne,

Prodije » e:

P r e I p I a l a:

■ Beograda I u krajevima u* posjednutim od carskn i kra- C f> ■lev&kih ieta po djeni od " U B HrvatsknJ'SIavonijl, Bosnl* Hercegovtni I Dalmacijl po cljcni od ....... 8 b tzvan ovog podruija ... 12 b Oglasi po

za I mjesec u Bengrado I u krajevlma uposjednutltn od carsko I kraljevskih ieta K 1'9I B Hrvalskoj-Slavonlji. Bosnl* Hercegovlnl I DalmactJI K2'48 Izvan ovog podruCJa . . . K 3"cljenlku. DredniStvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telelon broj 67. . llprava I prlmanje preplate Toplliin Venac broj 21, Telelon broj 25. Prlmanje oglasa Kneza Mihajla ul brn| 38

! Br. 29.

BEOGRAD, srljeda 31. januara 1917.

Godina III.

RATNI IZV3EŠTA3I Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 30. januara. Istočno hofite: Na ci : elom frontu nije bilo naročitih đogadja. Talljansko bojište: Preduzeća naših četa u goričkoj oblasti opet su imala uspjeha. Kod Kostanjevice prodriješe odjeljenja 71. pješ. puka u talijanske položaje, savladaše nekoliko talijanskih četa, razor še rovove i vratiše, sezarobivši časnikei 140 Jjudi i zaplijenivši dvije mašinske puške. Istočno od Ve r toj b e odjeljen a 2. c. i k. pučko-ustaškog puka sa sličnog preduzeća prlvedoše 27 zarobljenika i 2 mašinske puške. Naša mjesta izmedju gardskog jezera i ečavske doline i juče su bila izložena neprijateljskoj vatri. ■*“ Jugo-istoćno hojištej Neprorrii;enjeno. itaiujenlk glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaršal. i (zvješia) njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 30. januara. Zapadno boj’šte: Front nriiesmlonasljednika R u pjprechta bavarskog: Na frontu je Artoisa došlo do više izvidničkih okršaja, lzmed u Ancre i S o m m e s vremena na vrijeme jaki topnički boj. Front njemačkog prijestolonasljednika: 'Joćni su napadi Francuza protiv izvisine 304. ostali bez uspjeha. Istočno bojište: Izmedju Istočnog i Crnog mora ni^cakvih dogadjaja od važnosti. Maćedonsko boiište: U zavijutku Cerne i u nizini Strume sukobi izvidničkih odjeljenja. Prvl zapovjednlk glavnog stana pi. Ludendorff.

Preokreti? . U svakoj dobro sasiavljenoj draml četvrtj čin predsiavlja preokret i mjerilo jc za sposohnost piščevu. koji u tome činu mora logično pripremiti posljednji čin. a da pri tome opet ostavl gledaoce u neizvjesnosti. kako će se u stvari komad završit’. 1 u svjetskoj Istoriji nema slučajnostl. sve. što se događja. razvija se neumoljivošću vječitih prirodnih zakona. Tako se sada u Francuskoj i Italiji javljaju izvjesni do-

gadjajl 1 vldjaju se pojave, koje daju naslućivati, da se tamo pripremaju' preokreti. pri čemu doduše još niko ne može znati, kuda će oni odvesti. Bilo bi nepametno. kada bi se na osnovu ministarskili kriza i ulićnih nereda htjelo 7,ak!jučiti. da je kod sporazutna nastupio preokret u mišljenju: ta ćak 1 Engleska izvršila je promjenu minlstarstva. a pri tome ni najmanje nije promjenila svoj pravac. Cak šta više vatreni je Lloyd Oeorge u većoj mjerl no iko fanatični propovjednik rata do istrage. No s druge strane niko ne može poreći. da se f5nandovo ministarstvo nalazi u vrlo ncpovoljnom položaiu, što su Jnkazale burne sccne. koje su se dogodile u otvcrenni sjednici francuskog parlamenta, održano] poslije posljednje talne sjednice. Vladina većina sve se više smanjuje. naročito uslijed bjegstva ujedinjenih socijalista lz nienih redova. lz žestokih pak napada od strane pojedinih gnvornika raspoznaje se težnja. da se Briand učini odgovornlm za sve. nia da poslanik Beudoce nije baš griješio. kada je za glavnog krivca za sve nesreče, koje su do sada snašle Francusku, označio Delcassć-a. Francuska sudbonosna griješka sastoji se u tome. što pod engleskim prltiskom nije pristala na mir u času. kada su prve njemačke ulanske patrole več bile doprle do spoljnih pariskih utvrdjenia i kada je predsjednik Poincare sa svojom vl&dom morao otići u Bordeaux. U mjesto da su to učinili. oni su našli u Briandu „t&kog čovjeka“, a ovaj se evo već dvije godine mučl. da odgovori toj svojoj ulozi. Poznato je, da on u tome nikako nije imao uspjeha I da bi ga sigurno cđavno već nestalo sa polftičke pozornice. da se samo našao čovjek. koji bi imao hrabrostf da primi niegovo političko nasljedje. Italija kanda tračl takvoga „likvldatnra'* svoje dosadanie politike. jer se drukčije ne može cbjnsniti dugotrajna audijencija, na koj&j je kralj Viktor t'manuilo primio sijednga Oiolittia. Iz cijeloga kola talijanskih poiitičara Oiolitti strči svojom državničkom pristojnošću: poznato je. da je hilo potrebno. da se prvo ovaj čovjek formalno otjera u progonstvo, da hi se tek onda moglo lzvesti stupanje Italije u rat. koje sa moralne strane tražl sebi ravnoga dogadjaja u istorijl i koje ni jedan političar nije prcdvidio. Samo bjegstvom on se spasao sudbine. koja je n oči svjctskoga rata postigla .laurćs-a. Evo već godinu i po dana. kako Italiia kao mahnita naleta na stjenovite zidove austrijskog jugo-zapadnog fronta. žrtvovavšl

do sada više od čitavog milijuna vojnika u mrtvim. ranjenicima i zarobljenidma u uzaludnim pokušajima, da ostvari svoje političke smjerove. Danas medjutim ona se nalazi udaljenija no ikad od željenoga cilja. Medju farisejskim razlozima, kojima je Italija u samom početku rata pokušavala da opravdava svoju lažnu neutralnost, stajao je na čelu navod. da se ona s obzlrom na svoje \ coma prostrane obale ne smije Izlagat! neprijateljstvu Engleske. Ali baš svojim stupanjem u akciju Italija }e toliko zopala u mreže nenasitne Engleske. da je otia danas svoj nckadanjl položaj evropske velike sile. — koii je zauzimala jeđino zahvaljujući svojim nekadanjim saveznlcima. — zamjenila sve većim I većlm vazalstvom prema Fugleskoj. u koje je ona zapala Još u većoj mjeri nego mala Portugalija, koju njen moćnl gospodar ni dan danju još nije mogao natjeraM. da mu stavl na raspoloženje pomoćne trupe. No Itaiija nije samo postala zavisna od r.nglcske na političkom I vojnićkom. vcć i na privrednom polju, pošto ona Vellknj Britaniji danas već duguje nekoliko milijarđi. Talijanl su postcpenc došli do toga sumornog saznania. Više no i u Jednoj sporazumnoi državi. želja za mlrom u Italijl zadaie teških briga vladi. S toga je svakako značajno pozivatije Giolittijevo kod kralia. ma da se ono opcr ne smije precienjivatl. Giolittl. koji je više no ikoji talijanskl državnik poznat kao mudar političar i dohar paf rh:ta, nije čovjek. kcji bi pokušao da svoiti oradžhinu spase od propastl po ciienu žrtvovania sviju njenih ratnih ciljeva. S toga će on. — u slučaju da njegov razgovor *a kraliem ima šireg značaja od obične razmiene misli, vjerovatno ići na to da Itaiiiu opet učlTil šio ^atnostalnijom, t. j. da vodi čist.o vojnićkn politiku bez cbzira na saveznike. Za Brianda prik. koh sebi na prvom mjestu pripisuje zaslugu za talijansko stupanje u rat. predstavlia veliki polilički neuspjeh pozivanje Giolittijevo kod kralia, i to kratko vrijeme poslije velikog sporaziimnog savjeta. kojl jc ođržat baš u Rimu, da bi se laskalo taiijanskoj suieti. Sto se tiče ccntralnih sila. to one mirno Čekain dcgadjaje, oslonjene na stalne I sjajne usrjche svcga oružja. ier one zbilja imaiu vremena d a č e k a j u. Jeđna prcmjena u vladi mariic ili više neče mnogo mijenjati krajni ishod rata. ali za to nema nikakve sumnje- da je rastupio poćetak preokreta u najsilnijoj rainoi drami, koju je ikada vldjcla svjetska istorija.

RusljĐ. lzjava Ratka Diinltrijeva. (Naročitl brzojav „Beoeradsldb Novlna 1 *.) Karlsruhe. 28. januara. ..Badisclte Presse“ javlja iz Zflrfcha: Pretna „Neue 7uricher Nachrichten“ dohio je petrogradskl saradnik „Journal de Dćba;s“-a. koji se prije pet tlana vratio sa ruskog sjevernog fronta. od generala Ratka Dimitrijeva pismo, u kome ruski general izjavljuje: „Njentačka nam je ponudila mlr. M1 čemo ga primiti. ali tek onda. kad naše zastave pozdrave na Elbi pohjeđonosne zastave francuske republike, kad. odruženi pohjednim siajem. mognemo najzad naše slavom uvjenčane saveznike Iz Engleske I Francuske zagrliti. A dok taj dan ne svane, samo naprijed 1 uvjck hrabro naprijed* 1 . Talijattska mislja u Petrogradu. Kb. Lugano, 29. januara. Talijanski listovi javljaju o dolasku jedne lalijanske misije u Petrograd. Misiji je cilj da proširi i utvrdi trgovinske i prijatcliske odnose izmedju Italije i R u s i j e. Interpclaciia zbog Kuropatklna. (Naročltl brzojav ..Beozradsklb Novina“.) Malmo. 30. januara. Po pouzdanim vijestima iz Petrograda ixtdnije!i su neki radikalni poslanici u tajnoj sjednici dume interpelaciju zbog nečuvenog terora. što ga vrši general Kuropatkin u Turkestanu. On je zbog učešća u tamnšnjem nedavnom ustanku osudio na teške kazne preko 14.000 csoba. Od ovih su 2000 ostidienl koje na snirt. koje na deportaciiu u Si- j bir. a 12.H00 tia tešku robiju. Konferencije sltanaka dume. (Naročiti bn»jav »Beogradskih Novinacj Stockholm. 30. januara. Po brzojavntm vijestima ovdašnjih fistova sastali su se u Moskvi u jednu konferenciju mnogl vidjeni ruski političari, kao i članovt društvenih saveza. ,.B i r ž e v i j a V j e d o m o s t i“ navode, da se u svinta govorima, koji su u toj konferenciji držani. pokazao nazađni duh. Zahranjeno je, da se objavIjuju opširni izvještaji o sastancima, all se ntisli. da će isto raspoloženje vladati i u radu iduće dume. Kadjetska stranka je tako Isto imala svoj sastanak u Moskvi. na kome je Miljukov izjavio. da odlaganje sastanka dume znači prekid s vladom, pa jc dao izraza žaljenju. što se to dogadja u tako sudbonosnnm vremenu. Kadjctska stranka najavljuje i dalje odluke protivu vlade. Slfirmcr optužuje Miljukova zbog kSe>ctc. (Naročiti brzojav ..Beozradskih Novlna“.i Lugaiio, 30. januara. Prema talijanskim listovima ruski poslanik M i I j u k o v je posredovanjem predsjednika dumc dobio Stiirme-

rovu tužbu zbog klevete. tia koju tr#« ba. da odgovori u roku od mjesec da« na. Miljukovu pak ležl u većem inter©« su. da sačeka parntcu protivu ManuJ« lova. bivšeg Sturmcrovog tajnilca. Prlvredno zbllženje izmedju Halile I, Rnsijc. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«! * Frankfvrt, 30. januara.' i,F r a n k f u r t c r Z e 11 u n g“ }a\M Ija iz Stockliolma: Prcgovori o novoni rusko-talijanskom ttgovačkom ugov<W ru vode se na osnovi, da će poslije is< ključenja njemačkog kapitala Iz ob* zemlje nastupiti jednake prilike, koj$ će zahtjevati veći Izvoz ruske sirovina, naročito rudarskih proizvoda u Italiju i veći uvoz talijanskih industrijskih prcx izvoda u Rusiju.

Rat u Rumunjskol. Odbrana Galea pod svaku cijeim (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) 5 Berlin, 28. januara. t „Tagliche Rundschau“ javlja U Berna: Po jednoj vijesti . Berner Bun« d"-a poslijednje je ncdielje prispjelo tt odsjek Galac — Renl novih desej ruskih divizija. da Galac, kao ruševinu. brani koliko je više moguće. BratUum za uastavak rata. JNaročiti brzojav sBeograđskiii Novmaij Haag, 30. januara., _ Petrograđskl je dopisnik jednog hok landskog lista razgovorao sa rumunj* skim predsjednikom ministarstva B r a« 11 a n u-o m, koji inu je rekao. da j« Rumunjska u prkos nesrećnoga rat« cdlučila da Izdrži do kraja. Ne« prijatelju se prepustio veći dio zemljl« Šta s razloga, da se sačuva lezgra voh ske. čiji gubici ne premašuju jedne če* tvrtine njenoga prvobitnoga broja (?X U sitijegu I lcdu. \ (Naročitl brzojav sBcogradskih Novinntf. s Malmf, 30. januara. ,.U t r o R o s i j“ javlja iz Kišinje« va. da se nastavljaju borbe u Moldav« skoj. Na ni jednom bojištu ne trehajil da se svladavaju takve poteškoće, kaa što se nioraju svladavatl u Moldav« skoj. I sami bojevi u Karpatima za zim« skih mjeseci 1914.—15. god. izbedjuju pred naporlma. kcje moraju čete d* snašaju na ovom bojištu. Sniježne sit bure neopisive, a cijelo je područje ta« ko zaledjeno, da dopremanja municije^ hrane i topništva graniči gotovo s ne* mogućnošćn. Moldavski su Karpati postali pravi ledeni pakao. Rusko se voj« no vodstvo riješiio, da na tom bojišttf upotrijebi što više kavkaskih četa, jer drži. da će te ćete najlakše da pođnose onđješnje strahote.

-aa

Podlistak. Emest Seton Thomson: L o b o. Currumpavvskl kralj. II. Sve ovakove pripovjesti, koje sam !čuo od pastira. činile su mi se upravo jnevjcrojatnima. No napokon sam u jeseni 1893. oso'ono upoznao tog krvoloka f proniknuo sam mu u dušu. Pred višc igodina, kad sam imao psa Binga, vrlo sam često išao u lov na vukove. Kasni[je me drugi poslovi tako zaokupiše. da |sam napustio svaki lov. Promjena živo'ta bila bi mi vanredno korisna. pa kad Tne moj prijatelj. gospcdar u Currumpawu, nagovarao i pozivao. da pokušam sreću u lovu na grabežljive zvjeri, prijmio sam iroziv, : cr sam I sam nestrpljivo želio, da osobno upoznam staroga kraBja Loba. Za nekoliko dana bio sam već ju dolinama Currumpava. U prve tjsdxie projašio sani t 2 j kraj. da ga točno upoznam. Cesto mi ie moj vodić znao jpokazati po koji kostur vola ili krave. primjetiv: ..Ovdjc je hio Lobo“. 1 ^ Doskora sam vidio, da se u tom lcrševitom kraju ne može proganjati Lo,ba ni psima ni konjima, već da je jedino jsredstvo protiv niega ctrov i gvoždja. jBudući da nisam imao dosta jakiH gvoiždja, počeo sam !ov s otrovom. Neću da pričam poianknsti o svojlm pokušajitna, kako da uhvatim toga vukodlaka. Na sto s&m raznih načina to pokušavao. Nije bilo n.ješavine strlhniJia- arsena. cijankalija 1 cijanove kiseline, s kojoni ne bih bio pokušavao, a isto

tako ne biiaše vrsti mesa. koju već ne bih kao meku podmetnuo. Dan na dan. kad sam znao cdjašiti, da pogledam svoj uspjch, našao sam. da je moj trud bio uzaludan. Upravo se čini. da je stari kralj bio lukavtji od mene. Slušajući savjet nckog iskusnog lovca sa stupicama, izmiješao sam komad sira s bubrežnom masti svježe zaklanog govečeta. raskuhao sam mješavinu u porculanskoj zdjelici i razrezao koštanim r.ožem, samo da vuk ne bi prirnjetio mirisa ili okusa kovlne. U komadu tog jela izđubio sam rur>u, koju sam napunio mješavinom strihniia i cijankailja. koja bijaše zatvorer.a u pilulama, da se miris nije nikako mogao osjetiti. Rupu sam konačno zatvorio sa sirom. Dok sam ovaj posao ohavljao, irnao sam na rukama rukavice. koje bijahu nantočene u toplu govedju krv. Kad sam sve to svršio, umotao sam meku u krvavu govedju kožu. i odjašio, vukući za sobom na konopu govedja jetra i bubrege. Jašio sam u luku od deset milja i svake četvrt milje postavio meku. pazeći pri tom, da je rukama ne primim. Lobo je ohičavao početkom svake sedmice dnlazitl u ovaj krai. Ostale dane skitao se vjerovatno negdic na podnožjti Sicrra Grancle. Bijaše jednoga ponedjeljnika; u veče prijc spavanja začuo sam, kako je njcgovo veličanstvo zavijalo dubokim glasom. Od veseija i znatiželjc poćc srce mojc življe kucati. Zorom slijcdećega dana izjašio sam u tvrdoj nadi, da sam konačno došao do cilja. koji sani dugo iščekivao. Niie dugo I potrajalo, pa sam našao trag drske razbojničke čete, koju je predvodio Lobo. Njegov se trag lako prepoznavao med

ostalinta, jer su mu stope pokazivale duboke otiske njcgovih pandža. Vuci su odista našli moju rneku. te sam mogao raspoznati. da se I.oho približio prvoj melvi. onjušio je i konačno uzeo. Sada već nisain mogao da zatajim svoga veselja: ..Imain It te konačno!“ uskliknuh i odjurim naprijed, promatrajući oštro veliki i široki trag u prašini. Došao sam tako do mjesta, gdje bijaše druga meka. no i nje je nestalo. Ne mogu da opišem svoga veselja i uzrujanosti: sada ?am ca za cijeio uhvatio, a vjerovatno i još koga od niegove čete. Još sam uvijek vidio u pijesku otiske njegovih strašnih pandža i premda sam se često uspravio na stremenima. nijesam mogao opaziti budi išta slično vuČjoj Iješini. I opet sam slijedio trag. pa sam opazio. da je i treće meke nestalo i tu se četa sada otputila prema četvrto] meki. Ovdie sam tekar bio presenećen, jer sam vddio, da vuk nije ni jedne meke pojeo. već ilt ’e sve bacio na jednu hrpu I opoganio, đa mi tako pokaže, kako mi se ruga i kako prezire tnoje proganjanje. Poslije tofn oc-.pv.jf, t» Lohn moj trag | krenuo na čclti svojih vjemih na svagdanji posao. Ovo je samo jedna zgoda od mnogih, koje sam doživio. I po kojima sam se uvjcrio, da nikac’a ne će nauditi otrov tom harambaši. I’remda sani 1 nadalje postavljao otrov. iŠčekujući znatan broj prerijskih vukova i drugu grabežljivu zvjerad. Nekako u 'sto vrijenie zhilo se nešto, u čem se održavala velika Lobova lukavost. Ovaj čopor vukova kiao je ovce samo od zahave. jer razmaženom njihovom želucu uisu onc baš prijale.

U Americi se redovno cdgajaju ovce u krdima od tisuću do tri tisuće komada, a čuva ih jedan ili više čobana. Preko noći naiaze se ovce u toru. a na svakoj strani krda spava po jedan čoban. Poznatn je, da su ovce tako glupe i bedaste. da ili več kakva god sitnica u smrtni strali natjera i uznemiri. Duboko je u njima usadjena slijepa poslušnost. kojom oni slijede svoje predvodnike. To im je najveća mana. čobani se služe tom njihovom poslušnošću. te porazmještaju po krdu desetak jaraca. Gvce znadtt, da su njiiiovi bradati stričcvi pametniji. pa kad se one noču preplaše, stiskavaju se oko svojih čuvara. Na taj se način drži krdo 1aže na okupu. te se ne će razbjcžati. Ali tako ne biva uvjjek. Jedne noći u decembru probudila se dva čobana. jcr su vukovi navalili. Ovce se odmah natiskaše oko jaraca, koji su hrabro ostal' na svome mjestu. jcr oni nisu ni glupi. a ni plašljivi. Ali Lobo. haidučina. znao je dobro, kao I sami pastiri. da ie sva snaga krda u Jarcima. Preskočivši vješto preko ledja gusto zbitih ovaca. navali na vodje krda i podavi ih u nckoliko časaka. a čitavo se krdo doskora rasprši na sve strane. Pa još Četiri tjedna iza tnga gotovo sam dnevno sastajao po kojeg uplašenrg čobana. koji bi me znao upitati. da li sam gdje vidio zalutalu ovcu sa žigom njegovog stada. I uvijek sam mu ođgovorio, da sam po koju vidio. Jednoni sam u biizmi Dijmantnog vrela našao pet do šest lešina. a malo za tim vidio sam rralo krdo. kako se vucari uz dolinu Malrai. Knan Meira na.šao je četrdeset netom zaklanih ovaca na pudnožju Monte Cedra.

Napokon sam dobio vučja gvoždja, pa sain sa dva pcmoćnika cio tjedaa radio. da ih što zgodnije podmetnem, Mučili smo se i trudili. pa sam upravo na svaku sitnicu pazio. samo da dodjern do uspjeha Dva dana nakon što smo pudmetntili gvožd'a. iv-esle 'ao sam jo§ jednom sve naše pripi eme. Doskora sam našao Lobov trag, koj' je išao od gvoždja do gvoždja. U pijesku sam mogao čitati cio njegov noćni posjet. Po taml je polagano tapao i ruada su gvoždja bila pomno sakrivena, on je odmah pr« va našao. Svojoj je četl zapovijedio. da se zaustavi, a satn je oprezno otkapao zemlju oko gvoždja. dok nije cijela gvoždja i lanac otčeprkao. Na isti je način i ostale stupice ot« kopao. No pri tom sam opazio. da je češče stao i obazirao sc sad na lijevo, sad na desno, kad bi šta osobito kraj puta zapazio. Zamislio sam stoga novu osnovu. Porazmjestio sam gvoždja u obliku slova U, t. j. na svakoj sam strani puta postavio čitav niz stupica, a nasred puta jednu. ko'a je zatvarala put. Ne potraja dugo i ja sam iskusio opct nešto novo. Lobo je išao putem i došaoi u sredinu izniedju oba reda stupica. Prije nego li je mogao onu stupicu usred puta otkriti, stao je. Kako. i odakle je za tu stupieu doznao, ne znam da kažem. Mora da ga je čuvao njegov andjeo Čuvar, jer se on nije svratio ni na desno ni na hjevo. već ie uzmakao upravo natrag. Pri tcm je stupao po vlastitom svom tragu. dok niie dnšao izvan opasnog reda stupica. Uputio se sada izvarta k stuplcama. te je stražnjim nogama nabacao kamenja i zemlju na sva« ku stupicu, dok se sve stupice nisu za*