Beogradske novine

Tzlazi: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlni brojevi:

U ln»-U» I u kraltrin* rap*n«<wC« od e. t kr. C&t* po 06 • iMitra U HrtilttoJ'Si.nonlH. Bst.l-Herctsvrfol I DUnraciJI po cm >1 ođ 10 Miera Izno orog podroćlo po cooi od . . . .11 hoiera ,

Oglisl po

Meseina pretplats: U Boosndo 1 * tralerlm. rape>*diwtlni od 0. I kr. fc«t* ra bofoo I oi«pn , p«*ta. . K. fU Bocgraou e* doitMoa 0 kuc. . . K. fS> U Hr..rako|-SU.o*l l l. Botol-Korco*Oftel I U.IiokU u UnoruoO ... . . L IH U 0 . rcjevlma Aua^o-unortko mocortUio K. *•U inoslrooMro . .......... K. 4*fC cljenlku. .-i-ct-

UradniStvo: BE00RA0. Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telttoa bro| 67. Uprava I prlmanje preplat« Toplitln venac bro| 21 Teleteo broj 25. Primanje oglasa Knera Ulbaila ul brol 38.

B r> 30 BEOGRAD. subota 10. februara 1917. Godina III.

RATNI IZV3EŠTA3I. Izvještai austro-ugarskos glavnos stožera. Kb. Beč, 9. febraara. Istočnn bojlšte: Na nekim mj'estima fronta živabna topnička djelatnost i za nas povol^na izvidnička preduzeća. Tail’ansko i jugoistočno bojlšte: Nikakvih osobitih dogadjaja. Zamjcnlk gtavara eeneralnog siožera ol. H8fer, podmaršal. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 9. februara. Zapadno boj’šte: U zavijutku Yperna i Wytschaete, kao i od Ancre pa sve do Somme trajao je živahan topnički boj. Prije podne navalili su Englezi kod Serre, ali su odbijeni. Na sjevemoj obaii Ancre preduzeo je neprijateli poslije kratke stanke nove napade, pa smo kod Baillescuorta izgubili nešto na zemljišiu. Sjeverno od šume S t. P i e r re-a V a a st provalili su Englezi u uskom prostoru, ali su tamo zadržani. Izmedju rijeke Maase i Mosele provalila je jedna naša četa poslije snažne topničke pripreme sjevernood Fleury-a do trećih francuskih položaja, pa se povratila sa 6 neprijateljskih zarobl enih vojnika, pošto je sama pretrpila vrlo neznatne žrtve. Isfočno bojište: Od D v i n e, pa sve do D u n a v a aema nikakvih većih borbi. Maćedonsko boiište: Ništa novoga. Tečajem mjeseca ianuara izvršili su naši letači i kraj velike studeni vrlo nspješne lijetove u izvidn : čke i napadne celji. Mi smo izgubili teča'em prošloga mjeseca u cijelosti 34 letilice, dok su Englezi, Francuzi i Rusi izgubili u vazdušnoj borbi i pucanjem sa zemlje 55 letilica, od kojih je 29 letilica palo iza neprijateljskih položaja, dok je u našim rukama ostalo 26 neprijateljskih letilica. Osim toga svaljena su tri neprijateljska izvidjačka balona, koja su sva tri izgorila, Mi oijesmo izgubiii ni jedan balon. Prvi zapovjednlk glavnog stana pU Ludendorff.

’HT j lf m——————MMBfefc a&rrv

Mjemai!Ho-američbi usevorl. Dobri odnosi- koji su c'iiavlh sto godina vladali izinedju Sjedm cnih Države 1 Njemačke, našli su izraza u važnim ugovorin a humaniraine prlrode, 1 to uskor.' po saniom pioglašavanju američke IJnije nezavisnom državom. Osnovicu za njih pru?ili su ugovori, zakijučerd 170-i | 1 S 2 S. godine iziredju Sjedinjenih Država I pruske a koji su prilikom djodinjenja Njcrnačke 1871. god. proširen’ na cijeio njernačko' carstvo. Pored pom.en jtih ugovora postojao je roš 1785. god. iedan privremeni ugovor izmedju Pruske i Sjedinjenih Država. kojemu je istekao rok jedanajest godina docnije. Na sklapuniu toga ugovora saradjivao je f vcliki Benjamin Franklin, pronalaeač grcmobrana. U ugovoru ođ 1~99. godine postavljen je trajan sistern. cdnosno zaštite privatnih prava poje.c laca I postupanja sa zaroMienicima u .riućaju. da bi došlo do ra.a iztnedju cpiju ugovarača. Tako na pr.mjer veli 23. čian ovoga ugovora: ,,U slučaju. kada M i/.bio rat izmcdju obiju ugovoraća. to se i r g o v c i m a jedne drža’-e koji su nasiaitjeni u drugoj zaraćeiioj dt/avi. dopjsta, da tamo probave još dcvet mjescci, da bi nanlatili svoja potraživanja i tcsvršavali druge svoje posio\e: rc isteku toga roka oni mogu trnrno olputr vati i ponijeti svo svojc iinanje. a da pri tome ne budu uziienriravani ili ometani. Žene i dieca. dalje naučnici sviiu s'.iuka. seljaci, umjetnici. zanmlije i r’tajj. kcji nijesu raoružani i žive u neutvrdjenim fotvorenim) gradovima. selnna I dnigirn miestima. kar. u opšte i svi oni, čiji rad i zar.’mauje sl; že na oj štem dobru čovječanštva. snriiu i daije rbavliati svoje zanimanjc; .ijilt lična ne smijc niko uznemirav.i t. niti itn se domovi i imanja stmj’j paiiti ili inače razoravati; isto tako neprijatebska vojska. ako bi u tokti ratnih dogadjaia došia u ttjitiovu zemlju. ne smij? ; rsv.siti pjibrve njive; ako bi bilo pr.tret no. da se cd njihove svojine uzme nešto >• a l otrebti ncprijateijskc vojske, to sc >a tc pottebe mora piatiti cijeut, ki *a cdgavara njihovoj stvarnoj vrijednosfi'' Odredbe čiana 24. gtase: „Da bi se popravila sudbina z ar o b 1 j e n i k a i spriječilo njihovo upućivanje u daleke krajeve sa nepogodnom klimom i njihovo smješiavanje u nezdrave prostorije, obavezuju se obje ugovarajuće strane svečano i jedna prema drugoj. a i pretna cijelom svijetu, da neće preduzimati takve mjere. Pre-

ma tome se zarobijenici, koje bi jedna | iii druga strana eventualno zadobila, ne smiju posiati niti u istočnu Irtdlju, niti u drugi neki kraj u Aziji ili u Africi. već se oni moraju uputiti i smjestiti u oblasti ugcvarajućih država a u zdravim prostorijama. Zarobljenici se daije ne smiju bacati u tamnice, apsane ill kaznene zavode kakve bilo vrste, ne smiju se okivati. vezivati ili na drugi način lišavati siobodne upotrebe svojih udova. Oficirhtia treba odobriti, pošto dadu časnu riječ, da se slofcodno kreću ti izvjesnhn odredjenirn krajevima, a treba im dati 1 ugodnih prostorija ?a s‘.anovanje. Proste vojnike treba -smještati u otvorene. prostrane logore, u kojima mogu da dlšu svjež va/duh i da se slobodno kreču: oni se imaju smtestiti u prostrane i ugodne barake. kao god i vojnici države. u čijoj se viasti nalaze. Ova đržava dužna je dati zarobljemm oficirirna dnevno hranu i dtuge potrebe u istnj količini i ijtoj kakvoći. kao god i vlastitim oficirima is’oga čna, idlo u naturi. bilo u odgovaraiučoj svoti u novcu; isto se lako i ostali zarobljenici imajtt hraniti kao vlastiti vojnici. Ukupne troškove, učiniene na taj način na zarohljenike. ima da plati druga zaraće”a strana. a na osnova tnedjtisobnog obračuna. što ga obje države po završenom ratu itnaju da sastave. Ovako uračutiate svoie ne smiju se miješati u ostale račune ili odbijati na inie izđataka druge vrs'e: višak. do koga bi došio u talcvom raćunu. ne srnije se *,adriati na ime naknade za kaknv drug? predmet ili kakav tobo/nji ili stvarno priznati zahtjev Obje ugovarajuće strane imaju pravo da za svaki zarobljenički iogor u drtigoj državi po slobodnorn izbo'u postave nadzornika — kotnesara. Ovim se nadzornicima mcra dopušiifi. da posjećuiu zarobljenike, kad gcd to budn zatražili. Isto tako smiju oni piimiti i dijeiiti poklone. koje bi zarohtj&niifima doiaziti cd njihovih rodiaka ii firijateljj; najzad ovi komesari imaju pravo. da u otvorenirr pisntima obav.iošwajj svoje vlastcdavce 0 stanju u dotičnom iflgoru. Ako bi pak koji oficir pie.vfv.o datu časnu rijcč. il’ ako bi koji voinik prekoračio krug. koji mu je stavljen na raspoiožcnje, ’o t.n za svoju iičnost g'ibi povlastice, koie mu daje ovai ugovor u pogledu smjcštan’a. Obje su iigov.trajućs strane đaije izjavile, da ni'! raziog, da rat ukida sve ugovore, niti palc r.ta krrii drttgi ra;:!og može staviti izvan snage ovaj i!i predhođni član ovoga tigovora; ovi članovi na protiv imaju đa važe baš za siučai rata i za vrijeme njegovo imaju se isto tako st'ogo poštovati, kao opšte paznaU Beogradu su ttkus i umetničke potrebe prestoničke pubi’ke zadovoijavali svojint jadovitna u ,.štiku“ Antonio S a r d o č i, H e r tr a n Z i m a n i- i Ii a j n r i h Noken. poreldom Prus, kod kojega je pok. Ubavkić, kao šegrt, dobio prva vajarska znanja. Nedavno urttrli L' b a v k i ć je najstariji od novih vajara srpskili. To je bio umetnik dobrib osobina. širok u obradi i dosta duha (njcgov ..Fratar" tta primer). po nckad vrio živopisan (,,Ciganka“), kao por’retfsta katkad odličan (..Daničić“ na Kalenieguanu). Zatim P a n a j o t o v i ć (..Junak na umoru“) 1 Roksandić. sa svojim anatomski prostudiranim i u pokretu etterglčnim „aktovima" (,,Rob“, ..Dcčak i korniača“, fontena na Kalemegdanu). Vrlo dobar je vajar Jovan Konjaček. koji je poreklotn Siovak, a prirodjeni Srbin. Njegove ’ako, lanano tnodeiirane biste (,,Karadjnrdje“, ..Karakašević mladji", ..Propovednik". ..Sarl Duse") idu u najbolji stvan te vrste — jedan osećaian, poetičan umetnik (na primer, njegov dramarični liaut reijef ,,Poslednji đah“). Ovoj grupt pripadajti još Ivančevlć u Rimti (saaa cizeier). Pešić („Vojisiav Ilijć“ na Kalemegdanu) i slikar Vućetič, koji se izuzetno bavi skulpturom. Na posleiku va’ja spr.menuti, kao buduće srpskc vajare, Đjurtijevića i L u k i ć a. koji iznčavaju vajaistvo na stranim akadetnijama. Na čelu ove ncve grupe srpskih vajara stoje danas Djordie Jovanović I Ivau Meštrović. '0

ta načela prirodnog 1 medjunarodnog prava". Amerikanci i Nijemci našii su se na ovom zajcdničkom poslu na osnovu duha. koji vlada obim narodima u žel'l, da podignu nivo-u čovječanstva I da prokrče put plemenitijim ratnirn metodama, koje su u skiadu sa hrišćanskom naukom i etikom. Baš ta čovječanska crta tadašnjeg američkog društva oduševljavaia jc tnnoge Nijemce i vukia ih je, da se nasele u novom svijetu kao gradjani u okviru čovječnijih pogleda na svijet. Nijemci, svojim geografskim poiožajem nastanjeni izmedju velikih imperijaiističkih država, a kao staini objekat za ekspanzivne prirode. kakve su na zapadu i istoku proizlazile iz tamošnjeg društvenog uredjenja. biii su naročito primorani. da se staraju za stvaranje ratniii metoda. Oni su bez sumnje proizveli najjaču odbranbenu ideju, za koju zna svjetska istoriia. Njihova organizacija nrevaziiazi Aleksandra Velikog. Rimijane, Timurienka i Turke u doba njihove najveće moći. A1I njihov način organizacije rata i narodne odbrane nikada nije ostavio iz vida oite strane rata. koje se tiču humanih zahtjeva. Oajilo se i popravljalo ne satno orudje za razoravanje, vcć i orudje za moralno pomaganje i nblažavanje učinjene štete. U to moraiuo orudle te vrste spadaju ugovori o načinu. na koji se imajti vodlti ratovi izmedju civiiizovanth i hriščanskih naroda- Što danas u ovome ratu ne važe ove ugovorene odredbe, svakako nije krivica onoga naroda. protiv kojega se složio skoro cijeli svijet. Pošto svi prf'tivnici toga naroda izjavljuju, da ’e on /iočinac i ucjenjen kao neki hajd.ik. da za njega ne važe ove odredbe, pošto tvrde da protiv njega ne vode običan rat, već kao neku potjeru za razbojnikom. koja osiobadja od obaveze upotrebliavanja humanih metoda, je li čudo, šio brojno slabija strana traži pomoći time, što podražava svoje protivirike i upotrebljava svu snagu. koju joj je daia priroda. kao predvidjajući nienu tcšku sudbinu. Postunanje sa zarobijenic’ma, staranje o gradjanskim licirna — neborcitna. čuvanje lične svojine i t. d.. sve su to pitanja, koja su već jedaređ hila pređrr.ti humanih evropskih dogovora. Danas se u tom pogiedu opet vratilo staro varvarstvo, koje sve većma raste. što duže traje rat i što večma protivnici središnjih viasti smatraju rat kao neku potjeru, u mjesto kao prirodno izravnjanje dviju sila na svijetit, čijim bi oblicima ipak po pravu morao vladati ljudski razum i vladanje samim sobom.

Jovnnović «ie todio u Novom ?adu. 22. janttara 1X61. Osnovnu je školu i nižu gimnaziju smšio u Požarevcu, gde mu otac beše učitelj. Zatim predje na ondašnju zcmljcdeisko-šumarsku škoiu. O. 1879. dodje u Beograd Ovtie je đovtšio tea’ku. odlikujući se naroiito u crtanju, Jrvorezu i modeiiranju. 0. 1882. ode u Munchen, a ubrzo pcsle toga u PanenKi r chen (Gornja Bavarska), pohodeči rekcliko meseu tamošuju rezbarsku šktlu. Tada se ponovo vratl cvamo, na tehniku. Poslc dve godine ccie u Beč- na Opštu Vajarsku Školu (1884.), /anm u Mtinchen (1^87.) i na posletku u Prais. Tu stupi na akađemiju J'.iMien-c vu, gde mu je učtre'j bio Čuveni Cltapu, porca Dalou-a i Rodina, najznatniji franc. vajar XIX. Veka. Pariski boravak je bio od presudnoga značaja po Jo\anovićev dalji rad. To je dofca cjcgova doučenja i usavršavanja. Tu je do/’veo čast. da bude primijen u Sslon ( 1885 .). gde i danas izlaže svojc stvari. učestvujući i na svima većfm aomacim izlcžbama Dve markamne crto Jovanovića kao umetnika jesu pl od n os t i r a zn o v r n o s t. Broj tadova ujegovih penje se na dve stoiine. Uz. to su radovl ovi još i raznovrsni, kn’.o u pogledu niaterijala (mramor 1 lirorza). tako i s ob/iront na obradjene pređmete. Od Jovanovića ima statuarnih grupa, statua, btsia. reljefa, plaketa i inetiali'.na — svega što jedan izdašan moderan vajar može pružiti. Ovde nije mesto pojedinačnom nabrajanju i podrobnom razlaganju; dovoljno je napomenuti, da se skulpture Jovanoviča mogu podeliti na tri velike serije- od kojilt svaka obu-

Amerlka I središnie viastL Sumnja u vrijednost ainerlčke pomoćb (Narofiti brzojav iBeogradsklh Novinai; Berlin, 9. februara. lz žeireve se javi ; a: U prkos jzvješta« čenom oduševl-'en u povoc’om drianja X* merike, u pariškoj štamni i/biia najcr< nji pesimizam. Radikaini Iistovi pita« ju, da li ee četvomi sporazum biti u staniU da svojom vlastitom izradom na'Joknarff amerilku mun ciju. Zbog snabdjevanja ži« votrrm namimicama i /bog fna-’rijske j>o* moći vladaju najteže slutnje- Osim toga u Americi ■prijete nemiri, ako bi obiava rata dovela do kra'nosti patriotizam dvadeset hiijada naoružanih njcmačkih tnomara, koji tamo žive, kao i rodjenih Nijemaca. Vlađinu štampu najviše zanima drža« nje Spanije. Do sad je španija bla neutralna. Herve u svome listu ,,Vicioire“ pretresa dcbitke za španiju, a'co bi ona sa Francuzima, Talijanima i Portugalciina sačinjavaia jedan zajednički biok od 100 milijuna Ijudi, inače bi Romani docnij«! prc-ma nadmoćnom engleskom b'.okti izvukli tanji kraiUvodnik u „Journal de Debats“-u Ovako se završuje: Mi smo sarfanje Wil< sonovo držanje mnogo ranije želili- Tada nam je ono moglo koristiti, jer bi i druge neutralce pobuđilo. da uzmu ućešća u ratu, Sad pak ni vojničko ućešće niie- u stinju da brzo okonća rat. Ni američka kopnena vojska ni njena flota nijesu u sfatiu da ostvare pobjedu. Ućešće Amerike je za nas samo moralno jačanje. Zađnje iskušenie Kraj se ratu pribiižuje. (NaroSiti brzolav ..Beoersdstdb Novlna".) Berlin. 9. februara. ,,B e r 1 i n e r L o k a I a n z e i g e r“ piše pod naslovom ..Zadnje iskušenje", da je sada nastupiia p o s 1 j e d n i a i a* za r a t a. Nepri’ateijsko }e rfržnnje Amerike jedno od najgorčijih iskušenia u svjetskom ratu. no to će biti ujedno i zađnje iskušenje. Kraj se ra* t u p r i b 1 i ž u j e. „Giurost ifi bezobrazluk**. Oštra kritika \V i 1 s o n o v e p o 1 i t i k e. (Naročid br/oiav -.BpocrsdrVih Novtna' 4 .) Kopenhagen, 9. februara. ,.E x t r a b 1 a d e t“ piše povodom Wilsonova poziva neutraicima. da se priključe koraku Sjedinjenlh Država: Nije nejioznato, da rat već dvije godine traje. a da Wilsonu nije na um palo, da istupi kao zaštitnik neutralaca. Po= sve je medjutim sigurno. da je kroz to vrijeme Amerika sudjelovaia u ratu kao engieski plaćenik. Amerika je Engleskoj uzajmljivala novaca. a izvozila je u Englesku i Rusiju nebrojer.e miiijune granata i patrona. nebrojenu množinu topova j pušaka. kao i ostaiog ratnog maicti,aa Nije Ii iskrivljen'e pojma „nentralnosti'k kada se neutralnoin nazivlje američka Unija? Za cijeio to vri« ieme nije položaj neutralaca bio ugo* tian, ali gosp. Wilson nije priskočio u pomoć. On se nije maknuo sve dotie, dok rilje nekoliko atneričkih bro i' va

hvata nekoiiko desetina većih i manjih radova. Prvu bi seriju sačinjavali j a v« ni spomenici. s ..Kosovskim Spo* inentko.n“ kao najvažnijom tvoicviuoru umetnlkovom, koja jed anas. na žal.'St, potpuno depiasirana u Kruševcu. Za« tim se redjaju javne biste („Branko", .•Tekelija", „Patrijarlt Branković", u Kariovc ma. i dr.), javne statue t.,Pan« čić“ u parku na Giavnoj Pijaci, ..Kniaz Miloš", u požarevačkom parku) i nad« grobni spomenici (..Sestri Milici" beogradsko, ..Roditeljima" — požare« vačko, „Deci Andre Nikolfća" — bcogradsko groblje, i dr.). Drugu seri.iu bl obrazovali proizvodi tnnetnikova neposrednijeg. apstraktnijcg nadahnuća maštarije („Crnogorac na straži", „Miris proleća". ..Perunika", ,,Tuga“ ,.Napuštena“, i dr.). a u ireću bi bill uvršteni svi radovi iz oblasti p o rtretne skuipture; portretne bi< ste („Darinka Jovanović". ,,Mirko“, „Stara mama \ i dr.). maske („Milovan Glišić"), reljeii (..Vuk Karadžić". I „Stojan Novaković") i, na posletku, portretni medaljoni i plakete Jovanović raspolažc s izradjenom vajarskom tehniknm. Forma mu je. mo« že se rcći besprekorna, narooito u do « jedinim detaljima, koje on majstorskl konstruiše i modeiira. Treba pretežno cbraćati pažnju na delove tela njeg'vih figura, na draperijti, nošnju i t. d. N!emu je, dalje, svojsrven utančan siiti« sao za srazmeru i armonićnost linija. kao i veština. da licima i pokretlma uli« je Izraza i života. To ie učiniio, da so Jovanović razvio u odiičnog portretnog vajara — najboijeg, ni07ću, kojeg za sad imamo. Radovi Jovanovićevi nisu

Podlistak.

Dr. Boža S. Nikolajević: Srpska umetnost. I. Srpsko Vajarstvo. Vajarstvo jc svuda u rnanjku prema siikarstvu. U Evropi jedva ako na stotinu siikara dodje dvaestak vajara. Kod nas je ono joŠ veća retkost, svakako i zaro, što su poiitičke nedaće stalno ometale srpski narod u njegovom knlturnont razvijanju. Ali su ovoj pojavl l drugi. opšti uzrocl. Oni leže koliko u prirodi same skulptitrne umetnosti, toliko i u osohini šite publike: da uvek više traži ono šio je zabavnije za nju. Pa i natna, što znamo, kako mrtvi materijal vajarev, kad iz njega vešta ruka izvaja forme u ritmičnu celinu, može po nekad postati čitava jedna pesma oti kamena ili bronze, veba ditže. dok ne umotrimo pravu lepotu i ne osetimo sav život. Sira publika to neće i ne nme: ona hoće utisak neposredan i brz, a takav se mnogo pre doblva od slike, zbog njenih lakše razum’jivih motiva, bojenog šarcnila j kolorističnih draži. Kad se uz to ima na umu, da je vajarstvo tehnički teža i skuplja umetnost, onda je n’egova slabija rasprostranjenost pojmljiva svuda, a kamoli kod nas. Srpsko vajarsivo je najnovijega vreniena. U staroj srpskoi utnetnosti jedini člsto skulptorski rad je ispupčeni reijof ..Bogorodice s Mladencem", u

polukružnom poliu nad glavnim vratima Studenice, kao • smanjeni likovi apostola na dovrarnicama istoga portaia. Ornamentalne skulpture pak, ima dosta, i dobre. „Mramornici", koje spominju ttaši letnpisci. behu vični oblaganju crkava mramorom Oni nemaju nikakve ve/e sa skulpmrom. Preina tom, i pravo srpsko vaiarstvo počinje tek u j prošlom veku. Koliko je nama poznato, prvi i najstariji vajar srpski bio je Djordje Petrović, i z Baje. Živeo je u Beču, gdc je i ttmro 1850. Da je Petrović ttživao glas. dokaz su porudžbine, medju kojinta je čak i jedan spoincnik Posifu 11. ;od njega je i tučm s;>omenik madjarskotn pesniku Aleksandru Kisfaludy, koji se sada čttva u peŠtanskom muzcju. Petrović je ostavio za sobom i jednog bronzanoga Isusa, nekad svojinu Karlovačke patrijaršije, a sad neznamo kud zaturenog! Savremenik i'etrovićev. D e v i ć iz Palanke u Bačkoj, v’še rezbar (Holzschnitzer) no vajar, izradio je đrvorez za ikonostas Sahome crkve u Beogradu. Kad je reč o drvorezu. zanimljivo Je znati, da je kod nas rezbarske skulpture biio i ranije. Belgiiski diolomata Busbecq. iz XVI. veka, putujući po jednoj misiji od stranc Austrije za Carigrad, opisuje u svome ..Carigradskom Putu" groblje u našoj Jagodini, na kome behu mesto krstača izrezana u drvetu i razna životinjska obličja (jagnje, srna, jelen’. kojima su simvolisane pojedine osobine dotičnog mrtvaca; a poznato je, da se ova primena drvene skulpture održaia i mnogo cocnije. Posle Petkovića ! Devića duže se ne čuje ime ni jednoga vajara srpskog.