Beogradske novine

m Br. 50.

Rotnl izuještoil. bvještai austro-ugarskog Slavnog stožera. Kb. Beč, 20. februara. Hfočno bojište: Sjevero-lstočno su ođ FoSčana prlvele naše navalne čete iz neprijateljskih rovova nekoliko zarobljenika. tri mašinske puške i jednu spravu za bacanje mina. U oblasti smo L u d o v e razorili jednu neprijateljsku sfražarsku karaulu. Kod RadzIwilov r a oborio Je Jedan naš letač svojom vatrom jedliu rusku letilicu. Talljansko bojlšte: Juče se poslije podne pojačala neprijateljska topnička valra na primorskom frontu izmedju P1 a v e 1 tn o r a. Noću je dolaziio samo do poJedinačnih vatrenih prepada. Na tirolskom je frontu naroČito u odsjeku izmedju Torbole 1 Soppia bila talijanska artiljerija djelatniia nego obično. Jutro-lctočno boi'šte: Jugo-istočno od B e r a t a predstražarska čarkanja. Zamjentk glavara peneralncg stoJera pl. HOfer, podmaršal.

Izvješta] njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 20. februara. i Zapadno bojište: Kod vojske maršaia vojvode Albrechta wurtemberškog propao je jedan engleskl napad, započet poslije pripreme vatrom, i to zapadno od Messines-a; u našoj ruci ostadoše Jedan časnik i 6 vojnika. Front prijestolonasljednika Rupprech ta bavarskog: Na a r t v 1 s-skom bojištu ođbljeol su napadi nekolikih engleskih izvidjačkih odjeljenja. Na sjevernoj obali A n c r e izvršio je jedan krstareći pdred prepad nad jednim engleskim fetražarećim odjeljenjem I vratio se, dovevši sa sobom 7 zarobljenika. Poslije kratke pripreme valrom zauzeii su naši napadni odredi na juriš jednu oslonu tačku južno od Le Transloy I odvedoše posadu od 30 ljudi. Front niemačkog prljestolonasl jed n ! ka: U ChampagnlluVogezfm a Izjaloviše se mala francuska preduzeća. Na verdunskom sjevc'roIstočnom frontu pošao nam Je za rukom prepad protivu jedne neprijatelj-

ske straže, koju smo savladal! u sred bijela dana. Istočno bojlštes Front maršala pt inca L e o p o 1 d a bavarskog. U pojedmim odsjecima ruska ]e artiljerija bila življa no ranijili dana. naročito južno odTrisvjatljskog jezera i na obalama N a r a j o v k e. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: U Karpatima bilo je pri jakoj vijavici po nas povoljnih fzvidjanja. Pošto su njegovi branioci zarobljeni, bačena je u vazduh jedna utvrdjena ruska šumska kuća južno od S m ot r e c a. Sjeverno od s 1 a n i č k e doline pomjeriii smo svoj borbeni poležaj na jedan visinski greben, pošto ctjerasmo neprijateljske predstraže I odbismo protivnapade. Front maršala pl. Mackensena: Kod Raduleštija na Seretu prodriješe napadna odjeljenja u ruske položaie i vratiše se po razoravanju neprijateljskih zakiona sa 11 zarobljenik i nekoliko mitraljeza. Ataćedonsko boiište: Izmedju Vardara 1 dojrans k o g jezera bili sti naši poiožaji do u veče izloženl žestokoj artiljerijskoj vatrl. Napada nije bilo. Prvl zapovjednlk glavnog stana pl. Ludcndorff. Napad njemačkih letllica na Arensburg. Kb. Berlin, 20. februara. Wo!ffov ured objavljuje slljeđeče zvanično saopštenje: 18. februara napala je jedna od naših pomorskih letilica luku i vojna postrojenja od Arensburga na Oeselu sa zapaljivim i rasprskavajučim bombama. Uspjeh je bio dobar. Neprijateljska odbranbena paljba nije ništa postigla. Sef admiralnog stožera i uiornarice. Mieijni presisdL I u toku minule nedjelje spriječavalo je nepovoljno zimsko vrijeme vojničku djelatnost na pojedinim bojištima: većih je borbi bilo samo kod R lp o n t a u Champagni. gd.ie je voiska njemačkog prijestolonasljeđnika, — kako veli i sama francuska štampa, — izvojevala priličan uspjeh. Osim toga su se i dalje vodile rovovske borbe oko Ancre, gdje su Englezi pri često ponavljanim jurišima 1 borbama prsa u prsa pretrpili krvavih gubitaka, ne postigavši nikakvih uspjelia. Na istočnom

Podlistak. Juraj grof Oršlć-Slavefićkl: „Pijnnlcu I Boi Mislim, da se on u opće pijan ! rođiaf. • Ne znam, kako je bilo s njfm n vojaral, jer sam za mobilizacije došao kao prlEuvnik puku, all već za vožnje u početku rata iz Srijema preko Zagreba, Graca 1 Beča, cijele Moravske I Oalicfje sve do pred sam I.avov, on — lcapral M i k i ć, foio je uvijek pijan, cijeii dan, cijelu večer, cljelu noć I već u ranu zoru. Pa ako niko, Miklć je I kasnije imao uvijek votke ili ruma. a često konjaka 1 Još „bob'ih stvari“ u svojoj čuturici. Isprvice sam ga mrzio, a česfo sam se i ijufio na njega, a najgore mi je bilo, što se uvliek javliao dragovoijno, kad sam bio odredjen u izvidnicu, il‘ sbčno. Nijesam yolio, da ide samnom, jer sam se plašio, da će vječlto pijan počiniti kak#vu glupost, ■da će ludo izgubiti glavu, a što je Još najgore, da ne stradamo svi pored njega. Ali kasnije, kada sam ga upoznao 1 uvidio, koliko vrijedi njegova uvijek pljana glava, morao sam ga zavoljeti. Jednako su ga u puku voijcli s\i bez razlike častic,’ I vojnici. Kao što nikada nije bio triJezan. nije nikada bio ni umoran, nikada rije bio ni žalostan, uvijek veseo, dobro raspoiožen, a pun viceva, kao šipak koštica. Ni u najozbiijnijim časovima nije klo«uo duhom, ništa ga nije moglo da zbunl, •U nl ništa otrijezniti. Ali kraj sve svoje

pljanosti, vršio je on svaku svoju dužnost taćno i dobro, bolje nego je iko inogao da traži od njega. Njeinu nije trebalo tck đa se zapovijeda, da ga se moli — Mikić je bio uvijek za sve spreman i radio ie sve, a najmilije mu je bilo, kad je mogao da nešto učini na svoju vlastitu ruku. Kod toga se nije isticao, niti je ikome prije saopćivao svoje odhtke i osnove. Ali sve što je preduzeo bilo je dobro i uvijek mu je sretno pošlo za rukom. Jahajuć sa izvidnicom, Mikić je bio uviiek izvidnica za sebe. Gdje je Što vidio ili primijetio sumnjiva, on je odmah sam preduzeo svoja posebna izvidjanja i niie mirovao, dok se nije uvjerio što i kako je u stvari. U ovakovim je prilikama često naletio na neprijatelja, kojl ga je naravno obasuo živom vatroui iz pušaka, ali Mikić, on ne bjcži, on se ne uklanja, dok rtije vidio sve i onda se lagano, kao u prkos, vraćao svojitna i javljao opažania, koja su uvijek bila taČna. — Baš su giupi ovi Rusi. Da nijesu pttcali kao ludi, ne b; ih bio ni primijetio! Jednom su ga prilikom ipak zarobill, ali već peti se dan vratio preobućcn kao seljak natrag svome puku. A kad ga je pnkovnik pitao knko.i što je bilo sa njim, nlje htio ništa da priča, nego samo reče: — Kako ste se mogli nadati, da ću’ j a — i ono je ,ja“ osobito nagiasio, ostati kod njih b e z r u m a! Pa da je njihov car odredio svu svoju vojsku, da čuva samo rnene, Mikić bi hn bio ipak utekao. I prva mu je bila briga, da nadomjesti ono. što je u ono nekoliko dana svojega ropstva bio izgubio.

BEOGRAD, srijeda 21. februara 1917,

Izlazi:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brojevl: II BHjnli 1 . trajnfiM npMjartMrtla e* <k 1 to. ItU |ia clj.nl tt .... 1 H Hnrlt*ko]-SU»ontjt,

Mjasečna pretplata: U lM 9 ra*i 1 ■ krajevtma zapMjMnuttm tš „ !' 1 *“1 ***• “ M« • •»»•« polt. . . K rU Baojraku n dsstavam . kue« . . . . 1 MB U Hrrataka) -SlMoaiji, Bm«I - Hare.p^M Datmactjl . . ■ tm

Izm p»druC)a p. cijent >4. ... 11 Itatera

U«rt.Umkr.itHm.«.atra .|a.ik.m.M.m. « »-

Oglasl po cijMlku.

UredniStvo: BE0GRAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Tetefon broj 63. Uprava I priman|a pratplata TopliEio vanac broj 21. Telefon broj 25. Prlraan|a oglasa Kneza Mlbajla uL bro] 38.

Godlna 111.

bojištu pretrpiM su Rusi u više maha ozbiijnijih neuspjeha, naročito na frontu nadvojvode Josipa. No glavnu pažnju kod sadašnjih dogadjaja još jednako izlskuje pooštreni podniornički rat> koji Je u prvoj polovini februara postigao uspjehe, koji su naročito u neutralnim državama izazvali dubok utisak. Prema vijestima glavnog stožera njemačke mornarice, koji izrično napominje, da ti njegovi podaci još nikako nijesu potpuni, potopljeno je do 15. februara 112 brodova sa 259.705 tona; u amsterdamskim osiguravajućim krugovirna medjutim vlada mišljenje, da je za to vrijeme potopjjeno 370.000 do 400.000 tona. a najzad ugledni danski list ,,Politiken“ javlja, da u danskim pomorskim krugovima vlađa mišijenje, da će njemačke podmornice, u slučaju da u istom razmjeru produže svoj razoravajućl rad. do kraja mjeseca potopiti najmanje jedan I četvrt milijuna tona trgovačkih brodova. Posljedice podmorničke blokade već se u veliko osjećaju kod sporazumnih država, 1 to riaročito u Engleskoj. Brodarski saobraćaj sa evropskim neutralcima i sa Sjedinjenitn Državama ili je potpuno prestao ili je bar jako zapeo. Neutralna pristaništa puna sti nakrcana natovarenim brođovima, koji ili zato ne mogu otputovati, što to ne dopuštaju vlasnici, ili pak što se za njili ne može skupiti posada. Naime, iz straha zbog pojačane podmorničke opasnosti. mornari dijelom u opšte neće da se pogode za putovanja kroz i zagroženu zonu, a dijelom opet traže * znatnu povišicu nadnice i premije za osiguranje života. Obustavljanjem neutralne plovidbe naročito se teško pogadja Engleska, jer ona sada, htjela ne htjela, mora u većoj mjeri upotriiebiti svoju vlastitu trgovačku mornaricu, uslijed čega sada aL većoj mjerj nego ranije britanski brbđovi stradaju kao žrtve podmornica. Već se sada čuje u Engleskoj lozinka: ..Mora se manje jesti!“ Ovo se naročito čuje u „Timesu“, koji na uvodnom mjestu donosi jedan proglas, potpisan od lorda Devenporta, gdje se stanovništvo poziva. đa što više štedi u trošenju životnih namirnica. Drugi opet veliki iondonski listovi traže, da se britansko zemijište što izdašnije zasije žitom. Nema sumnje, da će sada u Engleskoj u naimanju ruku nestati svih izlišnih zaliha u najpotrebiiijim namirnicama, jer dovoz svakim danom postaje manji. Rezervisano držanje Sjedinjenih Država pokazujc tačnost mišljenja, rasprostranjenog skoro u cijeloj Evropi. da se Amerika neće usuditi da se

zbilja aktivno umiješa u rat, a sada izgleda. da baš i sam prcdsjednik Wilson radi na tome. da se rat izbjegne. Ko zna, da li on nije sam dao tajnu inicijativu za telegram, što ga je uputio . predsjednik saveza atneričkih radnič- ! kih sindakata predsjedniku generalne komisije njemačkih sindikata- poslaniku Legienu. U tom se telegramu poziva Legien, da utiče na njeinačku vladu u smislu izbjegavanja potpunoga prekida sa Sjeđinjenim Državama. Svakako je jasno, da bi anierička vlada imala puta i načina da spriječi otpravljanje ovoga telegrama na bezžičnoj stanici, da joj nešto nije bio po volji. Na kraju valja )oš zabilježiM jednu vijest lista „Utro Rosiji“. prema kojoj su ruski predsjednik ministarstva knez Gaijicin i ministar spoljnih poslova Protopopov došli do potpunog sporazuma, s time, da se raspišu novi izbori za gosudarstvenu dumu. Ako bl ta vijest bila tačna, ona bi značila znatno jačanje reakcijonarnog pravca u ruskoj politici. Očeviđno su unutarnje smutnje u Rusiji đostigle mjeru. koja ispunjuje mjero-đavne krugove najvećom uznemirenošću. Tvrdi se, da su otkrivene velike zavjere, I to jeđna u Petrogradu. a druga u Finskoj. Preina principirna, koji vladaju u ruskoj politici, nije nikakvo čudo što će pokušati da stanu svemu tome na put. dajući još većega maha reakcijonarnim strujama.

tiovB uprnua oustro-usarske momarlce. Podaditiiral Njegovau zapovjednlk mornarice. — Podmaršal pl. Kailer načeinik odjelenja mornarice. Iz Beća se javlja: Nj. V. car i kralj izdao je slijedeća svojemčna pisma: Dracfi pođadmiralu Njegovanu, postavljam vas za zapovjednika niornarice, dajući vam ic-dnovrerneno zvanje tajnog savjetnika, oslobodjavajući vas od plaćanja pristojbe. Baden, 16, febmara 1917. god. Karlo s. f. Dragi podadmiralu pl. Kaileru, postavijam vas za n a č e 1 n i k a ministarstva vojnog, odjeljenja za mornaricu, dajući vam jednovremeno zvanje tajnog savjetnika, oslobodjavajući vas od plaćanja pristojbe. Baden, 16. febmara 1917. god. Karlo s. r. Dosada je u austro-ugarskoj momarici načelnik momaričkog odjcljenja ministar- I ^tva vojnog i zapovjednik mornarice bilo j jedno isto lice. Pošto pak potreba izi- j skuje staiiio prisustvo zapovjednika mor- i

narice kod ove posljednje^ to je sada odlučeno, da 9e za otpravljanje poslova u mornaričkom odjeienju u Beču postavi za* sebno lice, s time da oba ova faktora.budd ravnopraNTia. Pođaeuuiral Maksimilijan Njegovan, rodjen je 31. oktobra 1858. god, u Zagrebu, a vođi porijeklo iz nekadanje hrvatsko-slavonske vojne granice, koja je dala u toku vijekova bezbroj dobrilt vojnika. 1877. god. svršio je marinsku akademiju na Rijeci, 1880. god. postao j« pomorski linijski kadet, a osam godlna linijski pomorski pomčnik. Kao viši pomorski časnik služio je kao nastavnik na kursu za pomorske časničke pripravnike, a neko vrijeme i kao razredni starešina i nastavnik na pomorskoj akademiji na Rijed. Na mnogobrojnim putovanjiina stekao je veSkog mornarskog iskustva. Još prije dug« vremena odlikovan je ordenom gvozden« kmne IH. stepena, krstom za vojničke zasluge i previšnjim priznanjem. Postavš! 1907. god. linijski pomorski kapetan, postavljen je za načelnika operativnog odsje* ka mornaričkog odjeljenja ministarstva vojnog; u Beču. Pošto je preko tri godine prc* veo na tom tnjestu, postavljen je za zapo-’ vjednika rezen ne i eskadre i komodora, što odgovara od prilike zvanju brigadira u kopneno'j vojsci. Iste je godine Njegovau postavljen za kontreadmiraia. U martu 1913. godine primio je komandu prve eskadre i pn r e pomorske divizije. Prilikom inteniacijonalne pomorske akcije velikih si« ia povodom skadarskog pitanja pročuo ss Njegovan i van tnonarhije. U jesen 1913. god,, postavljen za predsjednika stalne po* morsko-tehničke komisije i dobio je čitf podadmirala, Rat ga je zatekao kao zapo vjednika prve eskadre. Kao, takav dobio je 1916. god. ratno odličije za Leopoldov red Sad ga je pak car i kralj postavio za vrhovnog zapovjednika cijele momarice, da* jući mu jeđnovrcmeno rvanie tajnog savjetnika. Pođadmiral Karlo Kailer pi. Kaltenfels takođje ima za sobom sjajnu ka= rijeru. Rodjen je 24. maja 1862. god. tt Puli, a svršio je 18S0. god. pomorsku aka« demiju na Rijeci. U dva maha, osamdesetih, a poslije i devedesetih godina uče* stvovao je i odlikovao se prilikom internacijonalnih pomorskiii akcija oko Krita, kojom je prilikom dolazilo i do oružamK sukoba. Tada je odlikovan i turskim ordc« nom Medjidije. Isto je tako učestvovaoi u medjunarodnoj akciji u Kitaju 1900. god Od 1905. do 1908. god. bio je Kailer ea= stupnik načelnika operativnog odsjeka u pomorskoin odjelenju. Ovdje je predložio mnoge reforme u floti. Bio je duže vre* mcna zapovjednik aktivne eskadre. 1911. god. dobio je plemstvo sa predikatom ,,pi, Kaltenfels". Pošto je u toku ovoga rata pok. admiral Haus skoro stalno boravio kod saine momarice, to ga je u Beču Kailer zastupao na đužnosti načelnika pomorskog odsjeka ministarstva vojnog. U toku rata je dobio gvozđeni krst I. i II. stepena, kao i nekoliko njemačkih odličija. Čin podadmirala bio je dobio 1914. god. Sada je evo mjivrdjea na položaju, čiju je službu stvarno već od dužeg vremena vodio.

3tlC

Prošia je jedna cijela godina i Mikić je po malo pio i dalie srctno ratovao, ne tražeći nikada slave ni priznanja, nego samo ruma. Njegovi su se drugovi čudili. kako da on još nije dobio nikakovo odlikovanje 1 đoista, da je Mikić svaki dan poubijao i zarohio na hiljade Rusa. mislim đa nikrnne u puku ne bi bi!o palo na uin, da Mikića predloži na odlikovatije, jer i ako je on mnoiro radio, izlagao se svagdje i svakom prilikom, ipak je svako smatrao sve njegovo kao nešto, što đrugačije ne može da buđe. Međjuti m je on poslije d v a puta ipak odlikovan i to srebrnom kolainotn za hrabrost drugog i prvog stepena, ali uvijek na predlog časnika iz drugih pukova. Stajao sam jednoga jtitra na Ivici šutne sa svojom izvidnicom i pro uatrao selo, koje je bilo udaljeno koje dviie hiiiade koračaja i koie su bili Rusi na svome odstupanju zanaliii. Strašan. aii posve običan prizor u ovome ratu. I3aš sam razmišIjao, kako ću se najbolfe i najlaglje ncopažen đovući i primaći selu, da nasfavim svoje izvidjanje, kad se u šiuni pojaviše manji ođredi naše pješad ; je, a doskora stlže cijeli bataljun pod zapovjeđništvom jednoga kapetana. Taj mi saopšti, da imade zapovjest zaposjesti zapaljeno seio i vlsine iza sela, pa me zamoli, da mu olakšam posao i izvidim, da Ii imade u selu još neprijateija 1 koliko je jak. Naredim dvojici jahača da podju samnrmi, dok sam na Mikića bio posve zaboravio l kanda ga onaj čas nije po starom običaju nl bilo kod nas. Nas trojica podjosmo jendekom uz drum i zakriti mla-

dim vrbama, koje su biie u redu zasadjenev primicali smo se lagano i oprezno selu. Gdjegod smo iniali prilike stali smo na čas, da pozomije promotrimo okolicu i ne bi !i štogod opazili od važnpsti. Tako smo se približili seiu na pet do šest stotina koračaja. Baš stno htjeli, da skretiemo s drutna u jedan voćnjak i tako da preko bašći dodjemo u selo, kad iznenada zapucaše u selti puške. Brzo smo se vratiii na druin i iti zakriti vrbama slušall pucnjavu, koja je postajala sve jača i življa. — §to može to da bude? sam sam se čuđio. Mi još nijetsino bili u selu, a nijesn nas signrno ni primiiet li, naša pješadija leži iza nas na ivici šume — Ako nije Mikić jedan če od tnojih. — Koii bi ga d.iavo nosio! A1i tek što sam jzustio ove riječl, a ono se na iziazu iz sela ukaže jahač. Boga | mi Mikić! Izlazi i opet se vraća, sve r» ; no i korakom. — Boga ml ie lud — Ubiće gal — Izgubiće glavu I jer smo ga svi voijeli i ne misicći na pogibeli, kojoj se izlažemo, noletili smo sva trojica, da ga spasitno. On nas je vidio i vraća se opct tt se!o. Stadosmo, a puške još uvijek pucaju. Za čas Mikić i opet izlazl iz seia i mašući rukom, da neidemo đalje poteče prema nama. — Puno ih je seio! Neidite dalje! viče ! nain Mikić već iz daleka. — Jadniče, jesl li poludio! Otkuda ti ovdje? — Kad ste vi pošli, pošao sam i ja, ali

kraćim putcm i udjeni baš u samo selo, Iina ili mnogo i pale ostatak kuća na drtigom kraju sela. Još više ih ima dalje otraga i počeli su, da se nkapaju. Poznavajući Mikića, da je uvijek bio pouzđan i da nikada nije javljao što zaista sam nije tačno vidio i o četnu se nije uvierio. vratim se natrag u šumu i saopćim pjcšadijskom kapetanu, što sve javlja Mikič. Ovaj Je pješađijski kapetan predložio Mikrća na odlikovanje. Dobio je malu srebrenu i to je poslije godimi dana bilo njegovo prvo odlikovanje. DruKom sino zgodoin bili na granici Bcsarabije. Naš puk je ležao u pričuvi. Izmediu itaših pričuvnih položaja i položaja pješadije, koja je bila pređ uama, bilo je koje dvije i po hiija^e koračaja. No sittoč snto ln! bili u istim ovim položajima, pa smo smijenjeni. Legoh nedaleko od telefoništa, a tu je bio i pukovnik, zapovjednik pješadijskog puka i cijekif: odsieka. Baš sam bio slatko zaspao, kad me neko probudi. Bio je sam pješadijski pukovttik. — Molim vas, fmate li jednog tttomka, koji bi htio dragovoljno*d.i odnese napred u položaie jednu Iiituu vijest. Telefonska veza ne vaija, a popraviti je možemo tek u večer. — Imam jednog, gospodine pukovniče. .... — Je li je samo pouzdan? — Pouzdanljeg nc , »» u cijeloj vojscl, a za malo ruma će pravo u Moskvu, ako želite. Pukovnik se nasmiie.