Beogradske novine

Izlazi:

dnevno u jutro, ponedjeljkcm

pcslije

pedne.

Pojedini brojevi: U Btojrnd« 1 « krajarlno upos|ađnat:a od e. 1 kr. Ceta po eljanl od . . . . • Mor* U HraatakoJ-SloaanlJt, Boanl - Hereagorlnl 1 Dalmaciji pa eijsnl o4...... 10 halara Uroa oraf po4r«eja p§ cljsni 04. . . . 1t holtra i

Mjesečnapretplata: U Beojraiio 1 « krajorlma zapo&Jcdnutlm *4 o. 1 kr. ti la za bojn« 1 otapn« poit« . . K fU Bcojradu sa doitavom u ku<« . . . . K T'JO U Hrratsko 1 -Slovonjjl, Bosnl - Horeajorinl 1 OaJmacitf K 211 U oiitilm i rojovlma *u«lro-uaariko monarhjja K »•U Inoatranatn , p

l- Oglasl po cljeniku. =rn . _ . UrednlS'.vo: BEOGRAO, Vuko Karadžića ul. broj 10. Telefcir broj 83. Upravi I prlmanje pretplaia Toplićln venac broj 21. Telefon broj 25. Primanje oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38.

Br. 60. • BEOGRAD, subota 3. marta 1917. * Godina III.

Hotnl Izuještnjl. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 2. marta. Istočno bojište: Front maršala pl. M a c k e u s e n a: Nema ničeg liovog. Front general-pukovnika nadvojvode J o s I p a: U odsjeku Meštecaneščl ponovili su Rusi 'iuče prije podne syoje napore. da nafrag osvoje svoje pred nekoliko dana izgubljene položaje. Oni su protiv našega fronta pet puta jurišali, no Llli su uvijek uz najteže gubitke odbi.icni. Izvrsnu je zashigu imalo naše topnišfvo. U prostoru Kirlibabe Izja,1 o v i 1 i su se napadi neprijateljskih ičetl Front maršala princa L e o p o 1đa bavarskog: Na Narajovki su privele naše uavalne čete jednog ruskog časnika i l/O voinika kao zaiobljenike. te 3 maginske puške i 3 sprave za bacanje mina. Is’očno je od Z1 o c z o w a i u oblasti Stocho.da gživio topnički boj. Talijansko bojište: Neizmijcnjefto Jugoistočno bo’ište: ... Naše su čeif ocistile prostor jugofstočno od Tomoriceod neprijateljskih neredovitih četa. Zamjcnlk glavara generalnog stožera pl. H6fer, podmaršal.

■Ukuldacllii moraiotiiumD. U smislu srpskog zakona o odlaga* oju rokova (moratorijuma) od 29. jula st.) 1914. godine, odloženi su rokovi isplate sviju obaveza, koji potiču iz trgovačkog i mjeničnog zaLpnodavstva kao I iz posebnih zakona, a Tkao i najzad iz Jigovora i iz gradjanskog zakonika. Ovaj opšti uzakonjeni moratorijum imao je u početku rata dođuše svoga privrednog značaja, ali je dužim trajanigm imao štetnoga dejstva na privredni život; ovo tim više, što je rečeni zakon propisivao, da seiodredba o odlaganju rokova proteže i na rokove po obavezama, koje su postale poslije izbijanja rata, koja je odredba suzbijala kredit i time o'duzela glavni životni elemenat trgovini, industriji * polioprivredi. Veliki privredni značaj zakonskog odlaganja rokova smanjio se u toku vremena, osim izvjesnih izuzetaka, samim •obom. Naime, privredne prilike okupiranih krajeva djelimično su se prilagodile ratnom stanju, pa je, zahvaljujući I Podlistak. BoRoslav K. Jošt: Iz miodlti dana. 1 . Sastalo se veselo društvo, sve sami jioznanici, prijatelji, koji se već davno nijesu vidjeli. Svaki je imao nešto da pri£a iz svojih veselih i tužnih doživljaja iz onih nestašnih lijepih ml.adih dana, kada čovjek sve uzima onako na laku ruku, kada još ne pozna život ni ljude. Od svih , tnl se priča svojom originalnošću naiviše svidio doživljaj moga pobraticna Kristijana. Zato vam ga hoću da ispričam onaIto, kako ga je on nama prićao: t Cudna vam je to istorija — počeo je jKristiJan — i siguran sam, da joj neraa ,tavne. Ne znam, da lf to znate, ali, evo i ja sam se jednoć oženio, i to kraj toga baš na sam utorak, za koji dan naše sujeivjerne babe kažu, da je nesrećan, nesrećniji od sainoga petka. To se i kod mene obistiniio, dašto, što se tiče samoga pryoga dana vjeučanja, jer se u kasnijem svom bračnoni životu lie mogu odviše potužiti na svoju sreu. Dogodilo se to ovako: Moj mi poslovodja, sada već pokojni stariji gospodin, ko,i je mrzio krasni spol više nego li samog Lucifera, nije dao na dan moga vjenčanja odsustva. Nijesu ga mogle da omekšaju sve moje molbe. — Nedain! odgovarao Je ncumoljivo. Ako hoćete da se upropastite, a vi to učinite u vašem slobodnom vremenu. Ne ću ia da nosim 'krijeh na svojoj dušL •

Uspjesi podmornica *u Sredozemnom moru. — Suzbijeno pei ruskih uapada na drumu za Valeputuu.

staranju i svjesnotne radu vo'ne uprave, privredni život, koji je bio sputavan ratnitn dogadjajima, opet doveden u norrnalan icolosjek. S toga se pokazalo, da je vrijeme, da se ubiaže ona ograničenia, koja tnoratori um nameće pr.vrednom životu. Jedan od naivažnijih kulturnih zadataka jeste ostvarenie prava. Ondje, gdje toga nema u dovoljnoj mjeri, ne inože se očekivati nikakav pravilan razvitak. Sa te tačke gledišta od velikog je značaja za razvoj privrednog života u okupiranim krajevima Srbije uredba vojnog glavnog guvernera o tnoratorijumu, koja je stupila na snagu 1. februara 1917. godine. Ova uredba vodi računa o velikoj razlici, koja porioji izmed u privrednih prilika jedne i druge zainteresovanestrane (t. j. povjerilaca i dužnika). Neki krajevi' zemlje, dalje pojedine struke i zanimanja, kao i po edina preduzeća, teško su pogodjeni ratnim dogadjajima i još se ne mogahu oporaviti; drugi opet tnanje su pretrpili od rata i sađa se već inogu pohvaliti povoljnim privrednim prilikama. Uredba vodi računa o tim opštim prilikama kao i o položaju pojedinih dužnika, ali se s druge strane ne ostavljaju iz vida ni opravdani interesi povjerilaca. Urcdba odredjuje, da se po brižijivom ispitivanju svakog pojedinog slučaja dodje do pravednog poravnjanja izmedju interesa jedne i druge strane. Zakonsko odlaganje rokova ukida se počevši„od 1. februara 1917. godine za sva potraživanja, osim za potraživanja u novcu, koja su obezbijedjena nepokretnim imanjem, ili pak počivaju na tekućim računima (kontokorentima), uložnim priznsnicama i knjižicama, na ugovorima o os guranju i najzad na mjenicama. No dužnik ili u njegovom osustvu njegov zastupnik ima pravo, da još prije tužbe traži od povjerioca odlaganje roka, pa, ako je on ponudio potrebno odgovarajuće obezbjedjenje, a povjerilac ipak podnese tužbu na isplatu, to povjerilac, ako sud presudi u smislu prijedloga dužnikovog i odredi odlaganje roka, ima da nadoknadi dužniku parnične troškove. Ako povjerilac sudskim putem zahtjeva isplatu, to dužnik može kod nadležnog suda tražiti odlaganje roka, dokle god ne bude izrečena presuda prvostepenog suda. U tome slučaju sud inože da odloži rok tražbine najđuže još za godinu dana, računajući od izricanja presude prvostepenog suda, ako to zahtjevaju privredne prilike dužnikove, a povjerilac ne bi pretrpio nesrazmjerne gubitke odlaganjem roka. S o'ozirom na posljednje okolnosti, sud može odbiti zahtjev dužnikov i da presudi u smislu potpune isplate ili pak da odredi isplaćivanje u ratama; u ovom posljednjein slučaju, ako bi dužnik propustio rok is-

plate jedne pojedine rate (otplate), to za njega samim tim odmah nastupa obaveza da isplati cio ostatak duga. No ne samo u parničnom postupku, već i u izvršnom postupku dužnik može .tražiti dbustavljanje, odnosno odlagau e izvršenja. Onaj, nad kojim se ima izvršiti maplata, dužan je podnijeti molbu u gornjem smislu najdalje za sedatn dana, pošto tnu je dostavljeno na znanje ri ešenje o izvršen u i mora pođnijeti do'raze za Činjenice, ko e je naveo u opravdanje svoje rnolbe. Po saslušanju stranke, u čiju se korist obavlja izvršenje, sud rnože izvršenje odložiti najduže za godinu dana i!i pak odbiti molbu dužnikovu, ako i u koliko materijalne prilike ovog posljednjeg dopušta u izvrŠnu napkrtu potraživanja, dok će opel odlučiti u prvo navedenom smislu, ako nad e, da povjerilac odiaganjem izvršne uaplate neće pretrpiti nesrazmjerne materijalne štete. Ako je sudskim putein odložen rok potraživanju kakvog povjerioCa ili kakva izvršna naplata, to sud može ovo odlaganje na molbu povjeriočevu skratiti ili potpuno ukinuti, ako se promjene okolnosti, na osnovu kojih je to potraživanje odloženo, ili ako je.dovedeno u pitanje obezb.edjenje, koje je bio dao dužnik, a da on nije odmah dao drugog kakvog obezbjedjena. Sve ovo važi za potraživanja. koja prema uredbi vojnog glavnog guvernera ne podleže i dalje zakonskom odlaganju 1 roka. Dalje zakonsko odlaganje rokova pak važi za potraživanja u novcu, koja su postala prije l.februara 1917. godine, a u slučaju da su ona obezbjedjena nepokretnim imanjem, daije ako se osnivaju na tekućim raćtinima (kontokorentima), uložnim priznanicama ili knjižicama, ugovorima o’ osiguranju i mjenicama. Isplata interesa po potraživanjima obezb;edjenim nepiblaetnim imanjem, ne podleže zakonskcau osliagan : u. Poznato je, da su srpski sudovi odnijeli svoje arliive i intabulacijone knjige. l’slijed toga danas neina mogućnosti, da se uivrdi,-koliko su opterećena pojedina nepokretna imanja" i kakav je red prvenstva hipotekarnih duž.r.ika. S toga se i ne mogu prodavati nepokretna imanja radi izvršeiija naplate kakvog privatnog potraživanja. No dopušteno je izvršenje onih egzekutivnih akata. koji preiliode sarnoin objavljivanju i izvršenju prodaje putem javnog nadmetanja. Kod sudova su otvorene nove intabulacijone knjige, pa se s toga na nepokretna imanja mogu staviti nove pribilješke, bilo izvršne, bilo dobrovoljne prirode. S cbzirom na veliki privredni značaj novčanih zavoda i na potrebu, da se omogući vaspostavljanje onih srp-

Najzad, kad sam upotrijebio i zadiije svoje sredstvo, suze, dozvolio mi da izostanem, ali samo do 11 sati prije podne. — To mi nije dovoljno, gospodine direktore! zaklinjao sam svoga pos’ovodju. — Nedam dulje! otkresao mi Ijutito direktor. Ako mi budete dulje zanovijetali, moračete doći u posao več u sedam sati. Jeste li razumjeli? Ja sam ga razumio i morao sam se pokoriti. Udesio sam stvar tako, da se mogu vjenčati več u 6 sati izjutra, jer sam znao: ako izostanem duije o4 11 sati, biče belaja. Ovako sain držao da će se sve moći pravovremeno da svrši. 1 vjenčao sam se — mamuran. Moja je zaručnica to pripisivala nespavaaiju od uzbudjcnja; ja sam medjutim bio maniuran od lumpovanja. Noć sam prije vjenčanja htio da kao zadnju svoje ,,siobode“ još jednoć malo veselije sprovedean, Jedva sam čekao, đok se svrše ceremonije, da se kod obilatog stola malko iziiječim. Nazdravljali me kumovi, a kraj lijepe mlade žene srce malo burnije lupalo pa zar je onda čudo, dla sam u vrijeme, kad satn morao da podjem opet na posao, bio ne iztiječen, nego ponovno — natreskan ? Takav saan došao u posao. Moi ine poslodavac već čekao. — A, doŠU ste? pozdravi me on učtivo. Čestitati vam neću, jer ja iz principa ne čestitam nljednom nesrećhiku... — Ali... moliin vas, gospodilie đirektore... ja sam srećan, vrlo srećan... — Dobro... sada ste srećan... jer I ste — natreskan... Nijeste trebali ovakav da dodjete na rad... — Pa ja mogu da 1 opet odem, gospo-

dine direktore! Raditi ne ću ni ouako moći! — A, to ne, radili vi, ne radili, morate 'da ostanete ovdje... Za ovo šta ćete đanas manje uraditi, uraditi ćete drugi puta više ... Jer, znate, badava nema ništa. Badava je jedino smrt, no i ta sfaje ž:vota... Započeo sam rad, nu nije rni išlo od ruke. Pa to nije ni bilo čudo, kad su nii misli podjcđnako bile u istom savijenom rorodičnom gnijezdu, gdje me čekala lijepa, mlada, zdrava ženica, a ruke od suviše užitog alkoliola bile teške kao panjevi! Do pola tri sata poslije podne, kad je svršavalo moje radno vrijeme. nijcsam zaradio sjegurno ni pet helera. To je dobro vidio i tnoj poslovodja, no nije mi ništa rekao. Smijao mi se i uživao zlobnik jedan — kako se patiin. No sve na tom svijetu prolazl. pa je prožlo i to inoje mučeništvo. Došao je čas oslobodjenja i ja veselo podjoh iz radionice. Na izlazu me dočekaše neki moji drugovi i skoro me udaviše, gurajući se oko mene i čestitaiući mi. — Hvaia vani, srdačna hvaia! odgovarao sam im ja, — nastojeći da im što priie rzinaknem i odhrlim u svoj tniadi raj. — Ne ide to samo ovako! ljutili su se drugovi. Treba da’nas počastiš... — Hoču, hoću, drugi put... — Ništa drugi put... danas... na dan vjenćanja... — Ali ja danas više ništa kod kuće nemam. Priredio sam samo onoliko, koliko je trebalo, a to se već sve popilo I pojelo... braaio sam se ja iz petnih žila... <-v v. • - «. • r •

skih banaka. čije je poslovanje za sada obustavdjeno, ova uredba oiriogućava, da na prvom rajestu banke prikupe svoja potraživanja.Zahćjevzapotpunira zadovoljavanjeni potraživanja, koja počivaj'u na tekućim računima, uložnim priznanicama ili knjižicama, irnao bi za posljeđicti obustavu plaćanja tih banaka i njiliovo pađanje pod stečaj. No u is:oi mjeri, kako se one same zadovoliavajn, banka ima da zađavolfi i svoje povjerioce. Na osnovu tog račela, izuzeta je ođ odiaganja isplata interesa po potraživanjima, koja se osnivaju na tekućiin računima i ulozima; do.Ije su izuzeti od odlagania roka potraživanja povjeriočeva na oet na sto mjesečno od ukupne sume potraživanja. koliko je ono iznosilo 31. januara 1917. godine, ali to sa ograničenjera, da najmanja suma, koju dužnjk na zalitjev mora platiti i najveća suma, ko.iu povjerilac siiiije tražiti. iznosi kod potrt živanja na osnovu tekućih računa i priznanjca o ulogu najmanje K 300.— odnosno najviše K 1000.—, . kod potraživanja na osnovu uložnih kuiižica naimanje. K 100.— odnosno najviše K 300.—, a pri potraživanju' od zavoda malcga kređi’a najviše K 100 .Dalje su iz uzetih odlaganja potraživanja tta osnovu tekućih računa u iznosu od pedesct na sto od sume potraživanja u iznosu u kojemu je bila 31. januara 1917. godine. i to kada je ova ispfata potrchna: a) rađi plaćanja poreze ili dtugih javnili dažbina: b) radi isplate neodloženog intcresa na tražbine obezbiedjenje nepokretnira iraanjenr, c) radi isolate plata i nadnica za liea. koja rade kod povjerioca; d> radi vaspostavlja^ia iti održavaijia vlastitog z.onatskv.g iJi r»oIjoprivi#cfilog posla i c) radi nodrairivama rekućih izdataka kakve opšfine i!i drnee korporacije od opšte narodne 'korisii. Dužnik može u toine slučaju tražiti dokaze o potrebi ovib isplata ! neoosrpdno isnlaćivati dofične svote tako iegitimisanim povjeriocima. - Ono šlo ’e rečeno za potraživanja na osfiovti tekrćib računa i nloga. važj i do svote od K 4.000.— za ootraživanja na osnovu ugovora o osiguranjit, kojima je sa 31. ianuarom istekao rok ili koia slieđtiju kao nozajrr.ica f keja prinadaju kao pozajmica po zalaganjii police. Uredba daje im megučnosti za naplaiu mjeničnib potraživania. Sud može ukimiti odlaganje mjeničnog potraživanja i obavezaM mjenične dužnike, da dug plnte odiednom ili'u ra'ama (otplatama). a najduže u roku od godrae dana od dara saopš+enja prvostepene presude. Ovo tnože bitt u sluča’evinia, kada je povjerioc tražio isplatu van sudSkim putern i dokazao.

— Pa, ako nernaš kod kuće, ima vina I dosta po krčmama... — Ne bi li djavola! fa da podjem sada s vama u krčmu, kad me čeka kao oze,'iao sunca moja ženica?! — - No... no... najposlije mi niožemo da podjeino zajedno u Tvoj stan! Ti ćcš nabaviti vina, pa ćemO se maio pozabaviti... — Vi ste, čini ini se,, pobenavili! iz- . derejn se ja ijutito na njih. Ne bi ih, sunca i mi. vodio svpjoj mladoj ženi ni da su andjeli... * No ne dadu se oni tako lako ot r esti. Navaiiše joŠ iače, da podjem s tijima u krćmu bar na pola sata, na litru-dviie, tnoja žena da će mislid da dulje radim, jcr sam docnije došao itd. Znate, kako je to, kad vas ovakovi djavoli zaokupc. U drugim bi prdikama lakše popustio, jer. žabu baš nije teško namamiti u vodu, ali na dan svoga vjeučanja — ne, to nijesatn tnogao. — Dakie si vcć pod papučom? nasmiie tni se jcdan od mojih prijatelja ironično. — Ko, Ja? ■— Ti, ti. dašto, ko drugi! Već se prvi dan ne usudjuješ da podješ bez žene ni na pola sata u krčmu... To je bilo suviše. Ja — pod papučom! Ja, slobodouman čovjek... ne, to je zbilja bilo suviše, 1 ja sam — popustio. Znate, mladost — ludost! Htio sam im time dokazati, da nijesam pod papučom, da sam ja još uvijek onaj stari ja... — 2ivio!Tako trebi! odobraVali mimoii prijatelji, i zaokružiVši me kao kakvi tjelesni gardisti svečano odvedoše u krčmu. ' t - -. y r , t , •

da dužnilc, ili jčs'.an od više dužnika mogu izvršiti isplatu, a da se tin.e njifaov rad i opstanak ne dovede u pi« tanje. Sudska tužba u ovom slučaju zairjenjuje protesi /a neisplaćivanje. U ostalom ir.jcnice se mogu podnijeti na isplatu i protestvovati i po isteka rokova pfedvidjenih trgovačkim zakonom. a da se cime ne gubi povrafno pravo i druga nijenična prava. Mjenice. koje su osnovane poslije 31. januara 1917. godine, podlcžu protestu. , Ne podležu nl zakonskoin tti sudskom ođlaganju i moraju se pri isteku roka u potpunoj mjeri isplaćivati: 1. potraživanja. koja su obezbjedjena nepokretnim imanjem ili počivaju na tei<ućim računima fkcntokorentirna), na tilozima. ugovorinia o osiguranju i na mjenicama. ako sra ia potraživanja postala poslijc 31. januara 1917. godine; 2. potraživanja na osnovu dužnosti naknadne štete, pjouzrokovane kakovim krivičnim djclnm; 3. potraživania na ime izdržavanja; 4. pcltraživanja iz odnosa tu'ora i Š’.ićenika; 5. potraživar.ja prema fizičnim ili pravnim licima o zakupu i iznajmljivanju. ima I dažavama. a čije je mjesto stalnog boravka izvan anstro-ugarske monarhije ili kra'cva. koji stoje pod ausitrougarskom upravnm ili pak. koia se nalaze izvan fib kraieva, a da iz njih nijesu nasilno uđalieni. Odnosno potrat’ivanja po ugovorima o zakunu i iznajmijivanju ima i dalie da važe §§ 1.—5. uredbe voinng glavnog guvernera od 7. jula 1916. (Zbomik br. 33). Rok za podnošenje žalbi protivu riješenia i presuda srp<-k ! b g r ađjanskih sudova i administrativnih vlasti. ostaie i dabe odiožen. S£ ovom uređjBom o likvidaciji moratorijuma stoif u nnttješnjoj veži rredba vo ? nog giavnog guvemera od 19. jaminrn 1017. gcibr.e o oosiovnom md7oru rndi sprlečavanla steča'a. U smislu ove nredbe sud može na mollHi dužn-kovu ili niegovog zastupnika narediti nad,.or nad posiovanjem dnžnilcovim. rad? sprje'čavanja stečaja. i to u slučaju, ako je dužnik zbog rat^ morao obnsfaviti plaćanja. a može se očekivati, da će on opet biti u stanju, da izvrši svoja p'aćanja po završetku rata. Za vrijeme dok traje ovai nadzor, nad dužnikovim se imanjem ne može otvoriti stečaj. Na stvarima. koje pripadaju cbižnikn. ne može se steći pravo zaloge i!i obezbijedjetija. Dnžniku nije dopušteno, da«otudji ili optercti nepokretna imanja, da izvrši ma kakav prenos svoga imania. đtf*daie jamstva ili da rjime raskošno raspola/e. Radi obavl.’anja poslova, koji nc snadaiu u okvir njegovog redovnog . - - —_ Moram priznati, zabava ie biia lijepa. Pjevalo se, pilo se sve u šestnaest, nazdravljalo, griilo. Mene je pice sasvint otnamib— Kad sam god htio da ustanem i pod.iem kući, zaustavljali itie moji drugovi-ugursuZi: Nemoj, još pola sata, još ćetvrt sata... — i tako ie prošlo već i 11 sati noću a ja još uvijek u društvu! Kad nas je krčmar izbacio napolje sjetih se ponovo svoje mlade žcne...‘ « — Pa takav ne možcš đa iJeš... Sta će ti žena reći... Pa još prvit noć!... Haide još malo u kafanu na crnu kafu..< izliječit će tc... Prepao sara se. Moji su drugovi, držao sam u svome niajimmluku, it istinu imaii pravo. Bože mili, kakav li sara hio! Ni koracati nijesam mogao. Ne, lakav ue mogu pred ženu... — Hajdemo, druzovi!... zaorim ja. Vi imate pravo! Hajdemo! Sa tnnotn u kavamt! Jedan. dva, tri, marš!... — Živio! Živio! To je junak! Ne radjaju se takovi svakoga dana! hvalili me moji drugovi ko najvećeg junaka, kad su sliiedečl moju zapovijed krenuli onako u ..sriinsemaršu", fičukajuči u najbližu kafanu. U kafani se razvila, razumije se, još veća pijanka. Vi po svoj prilid znate, kako vcć to ide, kad je glava puna, a jezik težak. Iza kave pivo, iza pive vino, iza vina — već što budne... Bilo je nekako oko pct sati u jutro, kad ras je kavanar izbacio napolje. Sada su me vcć mojl drugovi morall da nose... — Aoh... 5to će mi moja žena da kaže?! počeo sam se ja kajatl, vjeruit«