Beogradske novine
Izlazl:
dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.
Pojadinl brojevi: U fiMgrtda I u krajtalma zajosjednuilm a< a. I kr. E«ts pa djtnl od . . . . I holert U Hnatakoj-Slatanljl, Boaitl - Horetgatlol I DalmaclJI po clj.nl od. ^ . . . . tO helart btaa otog podruEJo pa cljanl od. . . .12 halera | |
MJeseCna pretplata: U Baograđu l o kraJeflma nposjadairtha ad
Oglisl po cljenlku.
UredrtiStvo: BEOBRAO, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Tal*fo« broj 83. Upravi I primanji preiplat« Topllfiln venac broj 21. Talefon broj 29. Prlmanji oglasa Knazi Mlhajla ul. broj 38.
Godina III.
Rotni izvjeito]!. Izvješta] austro-ugarskog glavnog stožera. Kb Beč, 3. marta. Istočiio boiište: Juče javljeno preduzeće navalnih čea na Naralovkl donijelo je tri ruska časnika 1 270 vojnika na zarobtjenicima te sedam mašinskih pušaka na plijenu. Jcdan kod Woronczyna u VolinJI preduzetl sličnl napad doveo je naša odjeljenja na frontu širokom dva i po kilometara. jedan 1 po kilometra duboko u neprijateljske položaje. prdje su imail prilike. da izvrše uspješna razaranja. a onda se poslijc svršcnoga posla povrate sa 1 22 zarobljenika t 4 zaplijenjene puške. Talijansko bojište: U suganskom odsjeku podrZavalo je talijansko topništvo na poJedinim mjestiina od vremena na vrijente tivahnu vatru. Jedno je neprijateljsko odjeljenje, koje je uznapredovalo protiv naših hnija kod S c u r e 11 e (na potoku M a s o). bilo je odmah suzbijeno u svoj prvašnji položaj. Zapadno r.d A s i a j? a prekoračila Je Jedna tirolska pučko-ustaška Izvldnica u noči klanac Assa, te na juriš zauzela talijanske rovove zapadno od C a n c v e, svladala posadu. a onda se povratila sa nekolikc zarobljenika. Jugoistočno bojlšte: Nema se ništa javiti. Zamjenlk glavara peneralno# stožera pl. HOfer, pođmarfSl.
Izvještai niemačkog voinog vorfstva. Kb. Berlin, 3. marta. Zapadno bojište: Prcd zoru pokušaše jaka engleska izvidnička odjeljenja kod H u 11 u xt a I L 1 e w i n i, a pred veče opet na drugim mjestima artoisskog bojlšta mala odjeljenja, da prodru u naše rovove. Oni su svuda ođbijenl. Na objeina obalama A n c r e odigrale su se opet žestoke pješačke borbe. Na A i s n i f u Champagni propadoše francuski napadi na neke od naših rovova. Istočno bojlšte: Front maršala princa L e o p o 1da bavarskog: Iztnedju !IIuxta I naroczkog Jezera, kao i na S to c h o d u. artiljerijska vaira bila je žešća nego li ra-
Njemažko-meksikanskl savez I — Zauzetl ruskl I talUanskl položajl. — Još @1.000 tona brodova potopljeno od njemačkih podmornica.
nljlh dana. Kod V o r o š i n a. zapadno od L u c k a, prodriješe napadne čete u 2 i po km širine fronta, a u nekih 1500 m dubine u ruski položaj i vratiše se po razoravanju zaklona sa 122 zarobijcnika i 4 mašinske puške. Pri naletu istočno od Narajowke povećao se broj zaroliljenika na 3 oficira 1 276 ljudi, a plijen na 7 mašinskih pušaka. Na frontu generalpukovnika nadvojvode J o s i p a I na frontu maršala pl. M a c k e n s e n a borbena se djelatnost neprckidnom padanju snijega kretala u neznatnim granicama. Maćpilonsko bolivfe: Nije bilo značajnijih dogadjaja. Prvl zapovjednlk glavnog flan« pt. Ludendorff.
Izvj£5taj bu^arskog giavnog stožera. Kb. Sofija, 2. marta. Maćedonsko bojištC: Zbog jake mećave na cijelom frontu vrlo siaba djelatnost, koja se ispoljavala u glavnom u pojedinim ispaljenim topovskim metcima i slabim izvidničklm i pređstražarskim čarkama. Rumunjsko bojište: Nema ničeg naročitog.
Hedjgllnl ph$UiL Minula ncdjelja donijcla je silama središnjih vlastl doduše opet nekoliko Iijepili mjesnih uspjeha, ali inače je u glavnom položaj ostao nepromijenjen. Izuzev stalno ncpodesnog vremena, koje još jednako onieta veće operacije, na svima se frontoviina i jedna i druga zaraćena strana priprenia za dogadiaje skore budućnosti. Pri tome valja ukazati na jedan berlinskl izvještaj, koji je neosporno došao sa poluzvanične strane, po kojemu sadašnjl vojni položaj na zapadu pokazuje dvlje bitne promjene. Jedna od tih promjena jeste đobrovoljno strateško napuštanje tzvjesnih položa.ia u oblasti Ancre-a, a druga proširivanje engleskoga fronta za još 25 kiloinetara fronta, koji su do sada držali Francuzi. Satno se po scbi razumije, da je bilo dobro ocjenjenih i ozbiljnlh razloga za djeli-
mično napušranje istaknutih položaja na Ancre-skoin odsjeku: uzgred neka bude pomcnuto. nema naiine nikakvog smisla. zađrža"atl u rovovskoj borbi položaje bez visnkog strateškog značaja. čim je protivnička artiljerija toliko dobro uhvaiila njiliovo odstojanje, da je skoro svaki njen metak pogodak. No mnogo je značajnije novo proširivanje engleskog fronta za čitavih 25 kilometara. Ova je činjenica prije svega opet dokaz za to. da su Francuzi iscrpli svoju dopunu u ljuđstvu, jer kako bl se inače riješili Englezi, da proširuju svoj front do Royesa. kada se zna, koliko oni inače štediše sa svojim materiialom u ljudstvu. No s druge strane pomenuti izvještaj naglašava. I to s pravom. da se tom promjenom oslobadjaju 1 znatne francuske snage. Naravno. da se ne može znati, boće li se te snage upotrijebiti za pojačan.ie ostalih odsjeka zapadnoga bojišta ili hoće li se oni upotrijebiti u naročite oienzivne svrhe. Samo bi tom prilikom napomenuli. da berlinskl list „Bund'* i drugi švajcarskl listovi Javliaju, da se onomad vratio sa njemačkog fronta u Vogeziina švajcarskl major Riggenbacb, gd.ie je po pozivu njemačkih vojnih vlasti razgledao položaje. On veli. kako ti listovi tvrde. da bezuslovna čvrsiina njemačkoga fronta pruža garanei.iu za to. da Švajcarska nikako ne mors ’.iiti uvučena u rat, pa ma šta preduzeo sporazum. Kao što je poznato, u posljednje vrijeme bilo je stalno vljesti o tome, kako Francuzl pod zaštitom befortske tvrdjav e neprestano gomilaju VKjisku, kojoj bi bio zadatak, da kroz gornji Alzas prodrije u južnu Njeinačku. Može se smatrati. da bi takav pokušaj vjerovarno isto tako svršio kao pokušaj generala Bourbakia 1871. godine, čiju je vojsku pruskl gencral Mameuffel potisnuo na neutralno zemljište, gdje je preina ratnom pravu razoružana i internirana, tako da je sa bojišta nestalo posljednje francuske vojske, u koiu su se još polagale izvjesne nade. Samo se po sebi razumije, da bi Svajcarska s oružjem u ruci branila svoju neutralnost, ako bi se sada ponovio taj pokušaj. 1 sa istočnog bojišta javlja Wolffov ured, da taniošnji dogadjaji ukazuju na priprenie za velike ljetnje I pro-
ljetnje operacije. Na maćedonskom bojištu, u zavijutku Crne Reke, odbile su uupe središnjih vlasti pojedine napade Sarrailove vojske, za koju se u sporazumnoj šlarnpi priznaje, da je ona u dosta nezgodnom položaju zbog pooštrenog podmorničkog rata. Prema beriinskim izvještajima, ovom su se prilikom prvi put na bojištu ogledall Nijemci i Talijanl, pri čemu su ov! posljednji izvukli deblji kraj, kao god što na Sredozemnom moru u pfcora redu sada Talijani trpe gubitke od podmornica. Xako izgleda, londonski vlasnici povjerili su svome talijanskom vasalu na prvom mjestu zadatak, da snabdje Sarrailevu vojsku sa svima potrebama, a u naknadu za engleske transporte uglja u Italiju, od kojih mnogi ne stlžu u mjesto opredjeljenja uslijed podmorničke akcije. U Italiji vlada velika oskudica, nedostaje naroČito uglja. gvoždja i žita. Pooštreni podmornički rat 1 dalje nepokoljebliivo Ide svojim tokom. Svakira se danom pojavljuje nov velikl spisak potopljenih sporazuinnih i neutralnih brodova. Ma da se ne može dobiti jasna slika o raspoloženju u Engleskoj, — pošto uslijed prekida plovidbe u Sjevernom moru ne stižu engleski listovl, a pošto su izvodi Iz članaka engleske štampe u neutralnim IIstovima često tendencijozno dotjerani. — dovoljnl su I ti neznatnl izv-odi, da pckažu, kolikl je pesiniizam obuzeo šire narodne krugove u Engieskoj. Tako se u zemljama središnjih vlasti može s pouzdanjem gledati u budućnost, s uvjerenjem da se, što ‘no vele ,,po jutru poznaje dan‘\
FelSiMrSal Scrun Konrad Itotzenaorf. Car I kralj Karlo uputlo Je maršalu barunu Konradu Hotzendorfu svojeručno pismo, kojim ga razri.iešava dosadašnjeg zvanja načelnika glavnog stožera austro-ugarske vojske, da bi, kako se u pismu veli, na drugom važnom mjestu iskoristio njegovu okušanu snagu. Ovo je pismo dokumenat, koji je od početkado kraja ispunjen zahvalnošćn i priznanjem za zasluge, što ih je barun Konrad za vrijeme svjefskoga rata stekao za svoju otadžbinu, priznanje, koje je našlo svečanog izraza u đarivanju najvišim austro-ugar-
skim vojnim ođiičijem. Ne treba mno» go riječi. da bi se ocrtale ove zasluge. Svi ih narodi austro-ugarske monarhije znaju, značaj tih djela daleko izlazf iz okvira naših nada, a barun Konrad Hotzendorf zauzeće u istoriji isto toliko slavno mjesto kao ma koji pd velikih maršala, koji su u prošlosti na krvlju orošenim bojištima branili 1 uve-« ćavali slavu starcdrevne habsburška. monarhije. Znaćenje odstupajućeg načelnika glavnoga stožera leži možda u glavnom njegovom dejstvu p r i j e rata. kada je na sebe preuzeo tešku dužnost, da mistro-ugarsku odbranbenu silu pripravi za rat. On ]e u. provadjaju ta svoje dužnosti iniao p r o t i v sebe go« tovo sve, što je u ovom položaju mo< gao protiv sebe da ima, od najmanjeg parlamentarnog vikača I najsićušnijeg zakulisnog novinarčića. pa sve do onih „vodećih bogova“ u štampi, politici 1 vladl, koji — odrasll u jednoj eri pariameiitarne 1 novinarske kratkovidnosti — nijesu upoznali ozbiljnost vremena 1 velika pitanja budućnosti, te ulagali svu svoju — u pojeđinostima doduše malenu, na u ujedinjcnim talnsnim valovima osjemu — moć u borbi protiv jedinog t pravog braniča države, „moloha militarizma“. Podupiran samo od nekolicN ne a ostavljen 11 a cjedilu od mnogili, koji su ga trebali da potpomognu. uzeo je načelnik glavnoga stožera na sebe teško, orijaško djelo. te se prije svega njemu imade da zahvaii, što je onaj veliki čas, koji se tako brzim koracima približavao. a koji nijesu znali III mogli da sbvate mnogi od poznatih. našao monarliiju spremnom: njezinu odbranbenu silu doraslom da prihvatl 1 ako Bog da. sa slavnira uspjehom dokrajčl nametnutu joj borbu za opstanak I čast austrougarske monarhije. Dovoljno je, da se ukaže na dva momenta. da bl se ocjenio rad mar« šala Konrada u ovoin ratu. Kada jo Rusija, već u napred pripremljena za evropski rat, grunula svojim nebrrjenim vojskama protivu austro-ugarskih granica. kao „parni valjak. koji sve ga« zi i ruši pred sobom“, — što no rečo za nju jedan francuski novinar, — na« čel.iik austro-ugarskog generalštaba imao je zadatak, da odoli mnogostru« koj brojnoj nadmoćnostl I da žadržt Ruse, da ne bl prodrli dublje u unu« trašnjost Austro-Ugarske. Bile su to teške I junačke borbe. kojima je u je* sen prve ratne godine riješen ovaj zadatak. I to tako riješen. da je silna ruska vojska nekoliko mjeseci docnije potpuno izbačena izvan austro-ugarskih granica i još daije od njih odbačena do linije, koju do sada ruski orija.Š u prkos svima naporinia nije bio u stanju da predje. Po drugi put Je načef*
Podlistak. ' lafiković: Seošradske fstnjs.
Brat Uija. Celoin Beogradu ie poznat on. Ososobito onitn kućamia gde je Bog dao da se u godini dana ima više slava, rodjendana i proševina. Posle dve tri posete on se toliko odomaći, da sebe počne smatrati kao nekim članom te familije i onda muške oslovljava sa „bratom" a ženske sa ,,sejom“. Tako, ako treba da mu ko nalije čašu vina, on vtli onome kome možda ni ime ne zna: — Brat Pero, nali mi... Tako, takol Oh! ohl I blaženo i sreeno se smeje uzirnajućj čašu 1 u napred osečajući niiris i ukus vina pre no što ga prinese ustima. Osobito je voleo esnafske i crkvene slave. Zato nije žalio da plaća članske i dobrotvorne uloge, a pri crkvama po vlše godina da je besplatan tutor, odnosno prodavač sveća. Ali zato trebalo ga je slušati sa koliko zadovoljstva, naslade i sreće priča kako se je proveo i šta je pojeo na slavi. — Pa, brat Boro, počeo bi: — Bogato beše. Bogato, ne znaš kako bogato! Ja zaseo tl odmah do popa i člana kvarta pa jedne čorbe od crevea i ostaioga droba jagnjećeg, pa jedno dvanajst sarmi, pa pečenje tako bubrežnjak 1 glavče sa mozgom, pa gibanica, pa nekl otladi sir sa inladim Iukom, pa onda pita od sira, štnidie, pa neko vince, župsko U
beše. Venčanske li neke zađruge, tek bogato, bogato, kažem d beše... Što 1 ti ne boše što i ti ne navrati! Čisto sažaljevajući nas počeo bi a njegova usta, mesnata, dosta sveža počela bi da se razvlače u ovaj pobeđouosan, srećan osmeh. I sećajući se naslade od pojedenoga jela i utrošenog pića počeli bi krajevi ustiju da mu se viaže. Svaki čas bi ohda počeo svoje debele obrve .čctkicom od brkova da gladi, a posle i svoje dosta guslv^, duge brkove sa kojima se junačio i ponosio kao sa najboljim ukrasom njegove za sta rnzvijene, zdepaste i nabijene mesom i saloni snage. * • * Sada u ove posne dane sećam se njega i onih naših večera i krkanluka u pivari L Bajtoni. On je bio blagajnik, ja kao tolikogodišnji d rž. kontr. trošarine već sam bio siarosedeoc, kao nckl ,,jedek“ sastavni deo pivare a on je tek te godine stupio za blagajnika. I u životu bolje, zgodnije mesto za njega nije bilo. Piva džabe koliko hoćeš, mezeta takodje, i gotovo svakog večera neke večere i sode. Pa onaj mušterija iz nnutrašnjosti poslao prase da se pojede, a time da bi podmitio osoblje da bi njegova narudžbina prva bila otpravljena i na vreme pivo dobio (a to kafedžije već znaju koliko vredi). I zato prosto od jela i pića nije se moglo disati. Po kancelarijama, u svakoj fijoci i astalčiću puno ostataka i to kakvih krupnih I masmh od raznih kobasica, krvavica, šunka, pečenja. Svakog jtura zaricatismo se: da nećemo više. Cim iz svoje kancelarlje sldjem kod njih I kod Zeže, ja ozblljno velim: » — Bogaml, nećemo više.
— Ni ja! ozbilino veli Zeža uzlmajući slušalicu telefona da piima iz varoši i iz raznih kafana narudžbine. Ne mogu, Boga mi ni ja više, — nastavlja on i u poverenju mi saopštava: kako je juće zaboravio nekoliko poruđžbina da izvrši i onl se gazdi već zato žalili. U tome se otvaraju staklena vratanca izmedju glavnog knjigovodstva i na njima se pojavlja obla, nasimejana, iza oba uveta ostivljenim peroin i plajvazoin, glava Karla, ,.Karlcnčeta“ kako smo ga zvali. I gledajnći nas radosno, pobedonosno veii nam: — Žežo, JeŠa iz Mladenovca... — Koiiko četvrtina, polovaka i osmina. — Žurno upađa Žeža i rukama barata da odrnah zapiše, da rie bi opet kao juče zaboravio. — More, ostavi to! Vell mu Karlo, nego znaš poslao jcdno jagnje, sugare, tako oko desot kila i ja sam Milnnu momkn naredio, đa ga za večeras na ražnju ispeče. — Dosta po bogu brate, vičem ja 1 ustaiem. — Ja neću ostati — odlučno odgovaram. Jer, brate, počnem da se tužim, — Vi posle večere idete kućama, a ja zaredjam po „razna mesta“ pa sutra fljakeristima ne mogu đa se naplaćam. — Ni jal odgovara Žeža — l u poverenju.mi saopštava — kako više ne sme od žene. Ona, ljubomoma, pa svako veče kada se zađocni ceie noći ne spava i ćak počne po kafanama da ga tražL — Dakle? — Nastavija Karlo kao naredjuiuči, a on Je bio najstariji I najvećl činovnik I najbolje stajao kod gazde. — Dakle za večeru pored toga biće I jedna pita sa sirom, a kod kuće sam
naredio, đa se ispeče kobasice sa krumpirom. A znaš šta če biti za meze? Nismo hteli da pitamo, toliko nain je već bi!o dosađilo to svako veče sedenje, jedenje 1 pijenje. — Znaš, jedno dve tri glavice kisela kupusa. pa onda šest, sedam kutija sardina i jcdnu kilu parizera, pa sve to sitno iseckano i izmešano... Ha! ha! ha! Jcđno stokratno, sa nasladom, da sva blagajna poče odjekivati i stakleni se prozori t resti, ču se snrejanje brat Ilijino. I onda ču se kako nemogući više izđržati, ■zaključava kasu i zvekećući sa obešenim ključevima dolazi ovamo i staje na vratima svoje kanoelarije nasniejan, blažen, trepčući svojim gustim debelfan obrvama 1 već sa vodom na uslima od naslade. — Brat Karlo a glavče, glavče, kako |e ? A to je bilo njegovo, od svaikoga, pečenia morao je on glavu l bubrežnjak pojesti. — O brat Jlija, bogata posla. Znaš kakvo je. Osobito debeo vrat, pa neko krezle po njemu. — Oho, ho! Poče se Uija svojim maljavim, kratkian i debelim rukama tapšati po trbuhu i naslanjajući svoje oblo, obrijano i svetlo Iice na debeo vrat i na one svoje po d\a tri reda poi\o{/r& kako spreda tako i ostrag oko vrata. Kada se ponovo vrati u svoju blagajnu, Karlo ml namigne da mu prldjem onom njegovom prozorčetu 1 šapatom mi saopšti: — Dodji večeras. Naredio sam da glavu sa jagnjeta sklone, a ja ću nešto drugo naći 1 to uviti u hartiju i metnuti u
prozor njegove Ilijine kancelarije. A tl ćeš večeras, pokazajuči na taj zavijutak početi da grdiš mene: kako sam ja nzeo glavu i eno gde je sklonio da je odnesecn kući. On će, kao što znaš odmah to do« grabiti i — biće onda smeja. — Neću, neću ostati! Odbih Karla sit tih svakovečerašr.jih šala sa brat Ilijom 1 rešen da jednoin održin reč I uredno počnem da živim. •žeža održa reč i u veče čim svrši posao, gotovo pobeže i ode kući, a ja, kao svaki slaboga karaktera, ma da sam i ženi zadao reč, opet.je prekrših i ostadoh na večeri. A i kako nećeš. Čim počne da clcktrika obasjava kanceiarije gosti počnu da dolaze. Tobož bili u kafanl, popili tamo svoju porciju piva pa prolazeći navratili se da se vide i zdrave s nama i onak'< s nogu da popiju još koju, pošto se ne plaća. Eno ga ,.interes“ vee od pet sahati sto i i pije iz bokaia svoj „interes". Nekada radio nešto za pivaru pa sada jednako dolazi po svoju kamatu, „interes“ za taj rad. Stika moler već štuknuo kod kočijaša i iz njihovoga akovčeta ispija, pošto ga „sramota" da odmah dodio ovamo da mu se ne bi posle prebacivaio kako mnogo pije. On će kada se tamo ,,ufatira“ navratiti posle. Tu je „doktor“ Boža, koji je tobož došao da se sa svojim zetom u Crnuće razgovara na tclcfonu. Pa onda Duško, član kvarta, da kao svaka vlast održava red. Sapčanin kafedžija. već prestao da toči piva u kafani, samo da bi se gosti što pre razišli te da bi on mogao ranije ovamo doći. Milan sluga vuče čitave denjkove tanjira. Fu« nek, onako zdepast, sa nabijenom kačkctom na glavi, znak njegova šefovstva u