Beogradske novine

Izlazl: dnevno u jutro, ponedjeljkom posiijo podne.

MJeaeCna pretplata: U BMfntfn I . kndtvlma nflu)t*w«im U e. f k/. iib n cojo« | etapnu pakta. . R S'U Beogndu «1 dostavom u kuOu . . . . K fSt U Hr»*tikol-Slj«o«l/l, Bosnl - Hofceporlal I Dolmacijf ... H * 80 U ostellraifiijevima Auctru-uflirikemenorhlju K 3U inostranstvu ....... ....K d-50 Oglasi po cijeniku. -

Urednišlvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I primanje prcfpiate Toptišin venac broj 21. Telefon broj 25, Primanje oglasa Kneza Mibajla ul. broj 38.

Pojedinl brojevl: U Boojradu I n krojoalma raposjodnatim nd e. I kr. C«ta po oljanl od . . . . I hdftra U HnatokoJ-Slavonljl, Botnl - Hercoflorlnl I Dalmooljl po cljonl od...... 10 holero Irrao ong podruEJt po djonl od. . . . II holera !

Br. 68 .

BEOGRAD, nedjelja 11. marta 1917.

Godina 111.

Rotni izuještail. (zvještaj austip-usarskog Slavnos stožera. Kb. Beč, 10. marta. I«fo?no holiAle: Kod prekjučerašnjeg tiapada na vlsinu M.a g y a r o s zarobljeno je 13 časnika i 991 vojnik. Piijen iznosl 17 mašinskih pušaka, 5 sprava za bacanje mina, 1 sprava za bacanje granata i nmogo nrunicije te ratnog uiaierijala. Ncprijateijski su se pokušaji. đa natrag osvoje izgubijetii poiožaj, Izjalovili u našoj zapornoj vatri. Talijansko bojište: Topnička borba i letačka dielatnost bili su u glavnom opet živahniji. Kod Gorice je od našeg topništva uništena jedna neprijateljska letilica tipa .,Caproni“, koji se spustio u blizini S v. A n d r i j e. Na C i in a di Bocche (južno od đoline P e 11 e g r i n o) provalila su d^J’ljenja 74. pješačkog puka kroz sniježne tunele u neprijateljske položaje i zarobili jednog časnika i 30 vojnika, Jugn-Utočno boi ? š<e: Jugo istočno od B e r a t a čarkanja. Inače neizmijenjeno. Zsmjenlk glavara generalnog sfofera pl. HOfer, podmarša!. I r Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 10. marta. Zanađiio boiišfe: 'Južno ođ A v r e napali su fTancuzi dijelove naših rovova kod L a uc o u r t a 1 južno od Czapeauwesn i 1 a. Bačeni su u borbi prsa u prsa. U našltn je rukama ostaio 12 zarobljenika. Istočno od R e i m s a privele su naše napadne čete 14 vojnika iz neprlfatieljskih linija. U zapadnoj C h a mp a g n i prešli su u napad protiv naših položaja s obje strane P r e s n e s-a R u s i, vodjeni od francuskih časnika. Njihova odjeljenja, koja su na pojedinim mjestima prodrla, protjerana su protivnapadom. Južno od Riponta razvili su se zapadno od champagnskog majura, koji je više puta proindienio gospodara, novi bojevi, koji nljesu doveli do nikakvih bitnih izmjena položaja. Ovdje smo priveli 55 zarobljetiika. Na zapadnoj obali M a a s e ostao je bezuspješan francuski napad u šumi C h e p y. Istočno od M a a s e provalila su naša jurišna odjeljenja u Cour.ieresku šurnu, otkuda su se povrktila sa 6 Časnika, 200 vojnika i 2 mašinske puške. Ostatak je francuske

Ruske čete na francuskom bojištu. — Bavarski predsjednik ministarstva o podmorničkom ratu.

rovovske posade izbjegao zarobljenju I brzim bijegom. I kod F1 i e r e y-a, iz- ! medju Maase 5 Mosele uspjelo je prema osnovi provedeno preduzeče, preduzeto od jurišnih četa. Kod toga je zarobljeno 15 neprijateljskih vojnika. Naši su letači oborili 6 neprijateljških letilica i 2 vezana balona. Odbratibenom vatrom oboren je jedan neprijateljski letač. Poručnik barun RlChth o f e n ostao je po 25. put pobiednikom u vazdušnoj borbi. Istnčno bo|lšte: Nikakovih borbenih djelatnosti od značenia. Broj se zarobljenika učinjenih kod zauzeća visa Makyarosa, povisio na 13 časnika i 991 vojnika, a plijen na 17 mašinskih pttšaka i 5 strojeva za bacanje mina. ‘ Maćedonsko boiište: Nerna ništa novog. Prvl zapovjednlk glavaog staaa pl. Ludendorft Izvjestaj bugarskog glav»«og stožera. Kb. Sofija 9. marta. Maćedonsko bojište: • Na cijelom frontu slaba topničha djeiatnost, koja je bila nešto živahnija izmedju Vardara i Dojranskog j ez era. Južno klanca Belasice na željezničkoj prugi Puva-Tepe-Butko vo rastjerali smo jednu neprijateljsku Tzviđnicu. PosHje jedne vazdušne borbe kod Seresa jedna neprijateliska letilica je biia primoratia da se spusti iza neprijateljskih poiožaja. Rumunjsko boiište: Istočno T u 1 č e slaba topnička i puščana vatra.

Hedjellnl prsjej'ed. J. — Ukupna se slika na b o j Ištima nije izmijeniia ni u minuloj nedjelji. Na i s t o č n o m su bojištu izmedju dolina Uz i Csobanyos austrougarski pukovi pojačani sa njemačkitn odjeljenjima na juriš zauzeli pogranični jako ušančeni vis Magyaros te tom prilikom zirobili 13 časnika i 991 vojnika, a zaplijenili više mašinskih pušaka i sprava za bacanje mina. Ovaj je uspjch austro - ugarsko - njeniačkog oružja na istočnom bojištu jedini važniji dogadjaj prošle nedjelje. Gdje su ^ođ napadall Rusi, bili su odbijeni. —

Na t a 1 i j a n s k o m bojištu sprema se, po svcmu sudeći jcdna nova — d es e t a bitka na Soči. Dozvolotn štaba Borojevićeve vo]8ke donio je prijc nokoliko dana „Pesti Naplo“, a po iijotnu i mnogi drugi iistovi izvještaj o situaciji u oblasti Soče. Prema tom se izvještaju protežu austro-ugarski položajl 1200—1500 nietara od grada Gori'ce i vladaju nad najvećim dijeloin grar da. Sa tih se položaja — veli se na kraju toga izvještaja — opaža koncentracija talijanskog topništva u goričkom odsjeku, pa se prcma totne zaključuje, da će Taiijaiii skoriii dana započeti svojim novim napadom. Do sada su se svl taiijanski napad! slomili u herojskom otporti austro-ugarskih četa. Ni najgrozniie žrtve — prema jednoj statistici izgubili su Talijani dosada već preko milijun ljudi — nijesu inogle da Talijane dovedu hliže njihovom ciiju. Ovaj puta još u većoj mjeri posnoji vjerovatnost. da će taiijanskl napadi svršiti još bijeđnije. — Na z ap a d n o m frontu Francuzl su 7. marta poslije • dobošne vatre napali u Champagni, južno od Rlponta na one položaie, koje stt im Nijemci preoteli 15. februara. Uspjeh je bio minimalan. Pošlo im Je za rukom. da prodru u pojedine rovove visa 185 i u champagnski niajur. No br.zim protivnapadom Nijemci su povratill rovovske dijeiove visa 185; samo ie još tnajur, koji iežl n dolini, ostao u francuskim rukama. Na svim su' ostalitn dijelovima zapacinoga frcnta. gdje god su napadaH, odbijeni i Francuzi i Englezi. Njemačkim odjeljenjima anrprotiv često je poiaziio za rnkorn. da izvrše uspjcšne prepade. Čestf sukobi izmedju izvidIničkih četa, a naročito velika đielat> nost letilica — Engiezi t Francuzi izgubiii su u prošloj nedieiji 33 ietilice, a Nijemci samo 5 — đokazujn. da nije više dalcko vrijeme, kada će i na zapadnom frontu iznova zanočeri veće akcije. Da će i ovom prilikom Nijemci održati svoje poiožaje, o torn netna sttmnje. To već đokazuje njihovo majstorsko strateško djeio kod Ancre. koje je u tolikoj mjeri zhttnilo snorazutnne vojskovodje. da oni jcš i danas u taj čin gledaju kao u neku zagonetku. * * .i Atnerički odnos pretna središnjim vlastima nije još uvijek jasan. Vijesti, koje — prema „Reuterovom“ uredit —

dolaze u Evropu, tako su jtroiivurječne, da čovjek uz najbolju volju ne ntože da sebi predstavi pouzdanu siiku o namjerama gospodina Wilsona. Gotovo se čini, da nl sam gospodin Wilson ne zna, šta upravo hoće. Još nikada u svjetskoj povjesti nije jeđan državnik u tako sttdbonosnim časovima igrao tako uesrcdjene uloge. Čitajući njegov uvodni govor u novi predsjednički period. đolazi nam i lieliotično na uiri ona naša narodna ,,Vid‘!a žaba, gdje se konj potkiva, pa i ona digla nogtt“. Sa svojim fiiozofskim floskulatna mogao bi biti sposoban za profesora jedne nove katedre ,,o razlici Izmcdju prividnog i stvarnog prava“, tto nipošto ne za realnog političara. O tom ga je kanda pottčio najnoviji odgovor Austro-Ugarske gleđe podinorničkoga rata. „Anterrčka vlada — veli se it totn odgovoru — naglasuje, da se prema principima međjunarodnoga prava neprijateljski brodovi, izuzevši đa pokušaju pobjeći ili se oduprijeti. ne sniiju uništiti, a da se prije ne učini sve, što je potrebno za spasavanje posade. Ove principe može zaraćena snranka samo tako izvršiti, ako prije uništenja opomene svaki brod. Austro-ugarska je vlada potpuno istoga mišljenja, da se ova opomena može izdati ili od strane zapovjeđnika onoga broda, koji hoće da potopi koji brod, ili da se ta opomena iada prije poiaska na put, ill pak 3 ednom opštom opomenorn svih brođova, koji dolaze u pltanje. Dužnost je npozoravanja i opomene dakle u punoj mjeri izvršena jednotn opštom opomcnom . . . Ako je austro-ugarska vlada bila prisiljena, da zatvaranjem mora spriječi plovidbu. učiniia je to samo u ttužnoj 1 opravđattoj samoodbrani. Ako ova posljednja faza rata iziskuje žrtve i od strane prijatelja, to austro-ugarska vlada naglašuje, da su joj razlozi čovječnosti i postizavanje prava neutralaca isto tako na srcu, kao i Americi". Ovaj je objektivni odgovor tako tuširao gospodina Wi!sona, da je u prkos toga, što niu je uspjelo proturiti u senatu prijeđlog o zaključenju debate, — o b o 1 i o. U najbližim se danima dakle zbog te ,.bolesti“ nemamo n,adati nikakvim novim zapletima u anteričkom odnosu prema središnjim vlastima.

U tnjesecu februaru polopljcuo ie od njemačkih i austro-ugarskiii podmornica 900.000 tona ukupne zapreraine. „Rotterdamer Maasbode“ proračtmao je, da se na svim brodogradi« lištima svijeta, izuzevši njemačka brodogradilišta. uz najveći napor tte može da u godini dana izgradi više od 2 milijuna tona novih brodova. Ako se potapljanja nastave onako, kako ia to bio slučaj u februaru, kojl i)ored toga ima satno 28 dana, onda će se do kraja godiue potopiti oko 10 milijuna tona brodova. Odračunavši ona 2 milijuna tona eventualno novosagradjenih brodova, ostala bl još uvijek pasiva od osain milijuna tona. Enkleska nak’ zajedno sa* svim sporazunmim državama nenta na raspoloženju više od nekilt 16 milijuna tona. Ovi brojevi govore sami po sebi. Opravdana je dakle zabrinutost, koja je zavladala u riržavatna sila sporazutna, u kojima sve više i više nestaje optimizma. To dokazuju uajbolje debate u engleskont donje’m domu, u kojemu se otvoreno počinju da kritikuju osvajačke težnje sporazumnih siia I traži zaključenje mira. Takve su debate još prije tr* mjeseca bile nemoguće, jer je gotovo svaki, koji sc usudio tako šro samo f pomisliti, bio smatran veleizdajnikom. Danas se više niko ne prekida, jer svi vide, da ovako dalje za đuže vreme»a ne niože da traje. Približuie se krak. . .

itmerika I središnje vlasti. Prekid diplomatskih odnosa izmedju Bugarske I Sjedinjenih Država ? (Naročiti bizojav „Beogradskih Novina‘ f ). Koln, 10. marta. ,,K3lnische Zeitun g“ prenaša jednu vijest iz New-Yorka, da je L a n s i n g saopšiio, da je Bugarska predala Sjedinienim Državama jednu notu, koja će dovesti do prekida diplomatskih odnosa. Sadrzina note je još nepoznata. I ženevska agencija ,,Radio“ javlja, da je bugarski poslanik u \Vas h i ngto n u dob : o zapovjest, da Zahtjeva svoje putne isprave. Beč, 10. niyta. Vijesti o američko-bugarskoin prekidu se u ovdašnjim diplomatskim krugovima označuju kao nevjerovatne i netačne. Nema nikakvog znaka za kakvu zapetost izmedju obiju država, niti se može zamisliti povod, koji bi mogao dovesti do takv e zapetosti.

Podlistak. StankovKeul „Božll l|udi“. U danima svjetske ratne bijede eto nam se javlja ttaš poznati pisac gosp. (Borlsav Stanković sa svojim bijednicinta: rasprođajom „Božjiii ljudi“. -Doba mirnih zadušnica kad se od srca naricalo, doba čistoga zejtina i tamnjana, svijeća, doba bogatih. tihih hadžika, doba veiikih daća kao da nam se ovom knjigont ponovo vraća u svijest. Inače brzina i jačina dogadjaia oko nas bacila ilt je pod prag svijesti. Nekada je čiiiana ova knjiga sa bolnim saučešćem prema nesrećniciina i azvjesnint poštovatijem prema bolećivim srcitna' naših starih porodica, sađa kao sa nekini omalovažavanjem prema stradanjima božjaka od zanata poredeći ih sa današnjim ljudskitn stradanjiina od veće nevolje. Oh kad izadješ, dodje ti često ttiomentana vrtoglavica, požcliš natrag u četiri zida, na kojima neir.a živih slika do geometrijski tačnih ornamenata. Cula vas bole: oko, uho, koža se ježi kao da dodiruje sva ta ledena, žuljava i bolna mjesta. Božjaci, božjaci! Božjaci!... Pa ipak kupme se knjiga našeg omiljenog pisca. Ćita se. zaviruje se u svaki red, tražl se ono što je u njima kao svoje blago ostavio pisac -^ppvu onu toplotu i bolećivost svoga mekog

srca — ono čega danas potiestaje. kad se, ntožda satno u drugotn značenju, možetpo poslužiti karakterišuči ovo doba zlokobnim riječitna piščevog božjaka „Bato, srca netnam!" Jeđiustvenim rasporedom, i ako nešto brzinom kinematografa, redja nam g. Borisav Stanković fotografije božjih ljudl. Prvo nam daje vjernu sliku naših zaduštiica. Unosi u ttju pobožne i tužne boje, i snažne boje krika. SKka je toliko vjerna da vam se, čitajući je, javlja potreba da palite kandilo, kadite, obuzima vas tuga za umrlima, a kod onog velikog zaglušujućeg zajeclničkog krika zamolili biste pisca da prestane kao ono uđovac, samac, Što moli popa da mu okadi grobove da se što prije izgttbi, da ne sluša plač i naricanje. Mi idetno za tobotn, pišše, tnami nas tvoja bolećivost kojom si imao snage da crtaš ove svoje čudne portrete. Dronjcl, nekoliko slojeva odijela, halapljivo mljaskanje ustima naprošenoga jela, vječito na istini vratima. sa istim pokretima ruke za inilostinjtt, zaplašenim, brižnim pogledima prolaze oni kroz sive, tnagovite. kišne, kao i sunčane đane. I ipak si dao utnjetničko djelo i ako si uzimao iz maio umjetničke sredine. Ne samo što si ih umjetnički povezao, što si ih zadahnuo jednom dušom, koja se preliva u raznim nijansama, tie’samo da si im dao svečan početak kao da nas uvodiš u Itram' gospodnji i još svečaniji ^Vršetak, koji nas vodi na rajska vrata, nego si još

kod svakog svog božjaka utiio istlnsku iskricu individualnosti i time prave umjettničke ijepote. Svaki je istaknut za sebe. I ma koliko da jednog -brzo skidaš da W nam predstavio drngog, svaki narn ostaje u svijesti zbog svog jasnog obilježja. Naza: tiha, skronma, čista. Da još jače bljesne bježi iz grada čuvajuči svojtt nevinost. Vezana je čistoća duše i tijeia. Pojačane joj rijetke osobitte božjaka, dato joj poštovanje ostaiih.. Ali, kao i svi ljuđi, ima slabih strana. I sad nam pisac stavlja u život jedno pored drugog dva kontrasta: Ljuba i Naza. Da li da se zaustaviš na bojažijivoj nježnog lica Nazl, ili polu nagom, razvijenom, vlažnih crnih očiju Ljubi. Ljubai Naza nijc samo jedna nego niz slika i to sve, i ako kratkim potezima, ipak su potpuno izradjene. Taja: to je onaj poznati tip ludaka koji navlači na sebe nekoliko pari odijela. On zlokobi, nnslućuje smrt i svijet, da bi ga umilostivio, daju mu odijelo pokojnika, „pustinjsko". Ima privilegije veće nego drugi božjaci. Taja je sa složenijim životom. Njemu dolazi. Vejka, uplašeno.turskim zulumom mlado djevojče. Pored Vejke pisac natn upliće jednu yarošanku i mi vidimo potrebna lukavstva ove druge, da Taju, najuglednijega medju božjacima pridobije za sebe. Taja, koga su ne samo božjaci izdvajali i poštovaii nego I drugi svijet, biva nesrećan od kad je privolio varošankl, a oterao Vejku, čak Igubi svoju proročku osobinu. kako pisac kaže: odkako se pomiješao sa že-

natna prestao je đa proriče. — Ovo nije fotograiija, nego priča, mali roman. On ima i pjesnika: Bekče, koji se strašno baca u mjesečinu, pjeva i igra cijelom snagom, pa onda onako opijen vazduhom i tnjesecem buni sokake najbogatijih djevojaka potcikujući i pjevajući. Raspustian, raskalašan, slobodan, pravi plemić božjački. ,.A ona je htela da bttde bogata. Da i ona, kao sve, prve, najbogatije djevojke u njenotn selu, podje na sahor. U volujskim kolima, oko nje, uniješene pite, banice, ona obučena u novoj, vezenoj futi i s parama na prsiina. Pa tako šareuo, lijepo, da ode na sabor, pa da tiamo igra, igra... Pa čak. kao što se sad radi, da kupi kišobran i da ga u kolu otvori. I da, držeći ga otvnrena više glave, tgra, igra a ,,pare“ da joj zveckaju na prsima, vezcna futa oko nje da se štri i krši a visoke, na ,.kopče“ cipele da joj škripe. To je ona htjela. Zato je pobiegla iz seia gde je služila i došla u Kale da traži „raskovnik". To je B i 1 j a r i c a. ,,U gluho doba. kad gora, voda, sve se smiri... kad firava oko mene počne da raste i kamenje po gori da ptica, tad se ono bilje, u to gluho doba vidi... jer tad ono od Boga pada“. Sva vodjena tom svojom željom koju nain pisac onako slikovito kazuje. vere se po neravnotn brdsltom kamenju, preko trnia, tamo gore visoko u planini, skuplja oko sebe željke — kornjače — i sva je oko da

ugrabi jedini trenutak u godini kad ove ispušiaju ispod jezika čudotvornu travu raskovnik. 1 samo za firenutak, koliko da dobije parče Itljeba spušta se u varoš sa biljem, pa se odmah vraća liatrag uplašena pri pomisli da ie možda baš tada, dok je ona sišia u v;troš, neka o<š žeijki ispttstila raskovnik a nje da nema tarno da uzme i /a uvjek bude srečna. Pored svojih žcljki. u ogradi od kamettja, našli su je mrtvu zgrčentt. P a r a p u t a. Iza slike ovoga hožjaka kriie se jedan zanimljiviji život — jedna djcla drama. — Mladn udovica iz ugledne porodice prevari se i zagleda u nekoga Grka, a porodica. đa bi je ka7iiiia za to, osuđi je da cijelog života nigdje ne izlazi iz kuće, ttego da čuva, hrani i umiruje Paraptitii, onog sa prijavim odijelom. r.aguntancg Paraputu, koga djeca plašc žižotn. Pisac je ovo pokušao đa dramatiše. (Poznat nam je samo đrugi čin — te dratne istoga imena -- koji je izišao u ,,Zvezdi“ 1912. godine.) Tu je Mitka. pravi hožji čovjek, čestita duša, koji u običnim danima pošteno zaradjuje sebi suvi Itljeb, radi za vrlo malu cijenu. To je onaj što snbonoin i zadušnim danlnta odiazi na groblje ^tidljivo zaobilazeći druge prosjake, ide na imućnije grobove i poslije to isprošeno nosi na grobove svojih: ,,Za njinu dušicu. za njinu slatku dušicu uzmite..." Piščevi božjaci ne uzimaiu sanm. nego i daiu, stvaraju. Od kamenia koje je nakupio „ludi Stevan“ pravl se