Beogradske novine

Izlazi: dnevno u Jutro, ponedjeljkom posllje podne.

Pojedinl brojevi: U OMfrađu t u krafavlma iauesJ«)BuUni aO o. I kr. tata pa oljaul oO . . . . (.katara U HrraMaJ-tlaaofllJI, Beanl - HorcagaaM I OalmaclJI po cljen! od...... 10 halcra livaa orag padruCJa pa cljanl od. . . . 1* halera

u w^'£33Srr3sr U Baagrada aa dMtaaam u U Hrralako I -SlavonlJI, Baaal - Haraagovlal I Oalmaoljl U aitallm krajavima Auatra-uganksmaflarMta' U Inoatranstvu ...........

*•MO IM I «■I 41*

Oglasl po cljsniku.

Urednlitvo: BEOORAD, Vuko Karadžlća ul. broj 10. Tolefon broj 83. Uprava I prlmanj* pretplata Topličln vonae broj 21. Telefon broj 25. Prlmanja oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38.

Br. 70.

BEOORAD, utorak 13. marta 1917.

Godina III.

eotnl Izujeltaji. IzvještaJ austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč. 11. marta.

U predvečerje ruske revolitdje? — Nema prijeloma izmedju Amerike i Austro-Ugarske.

(stočno bofište: Nema nikakvih osobitih događjaj'a. Talijansko bojište: Protivu vtsoravni Krasa Talijani 9U s vremena na vriieme upravijali jaču topničku vatru i vatru s minama. Jutros je odbijen jedan neprijateljski napad pred K o s t a n j e v i c o m. Jneo-ktočno boHSte: Kod B u z I, 25 km. od B e r a t a rastjerale su naše izvidnice jedno neprijateljsko ođjelenje, Zamjenlk glavara gcueralnog stožera pl. HOfer. podmarša!. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. BerUn. 12. marta. Zapadno bojište: '*3asan vidik ■ imao Je na mnogim thjestima fronta za posljedicu povećaau topničku 1 letačku djelatnost. Naročito je jaka va'ra bila u cblastl An^re Izmedju B u c q u o v-a I L c T r a n s 1 e y-a, živahna u mnogim ousjecima A tsne i u CbampagnL Južno od R i p o n t a su Francuzi dalias uzaludno napali naše položaje. Oni su odbijeni. Vazdusnim napadom naših letača izgubio ie protivnik 15 lerilica i dva vezana bahua. odbranbetjom vatrom 1 letilicu. Istočno bojlltei Kod dosta žive topnicke i predpofožajne djelatnosti nema još nikakve yeće borbene djelatucstl. Mačedonsko bojišt*: Izmedju ohridskog i prcsp a n s k o g jezera odigra'e su se nred' našini Unijama manje borbe. Prvl zapovjednik glavnog sfana pl. Ludendorff. Prei nouim Uorbima. 'Još Je zastrta budućnost vetiKlh ratnih dogadjaja na kopnu, koje bez sumnje možemo očekivađ, pošto će neprijatelji središnjih vlastl sigurno pokušati zadnji snažni napo.* sila, kako bl čeličnu frontu središnjih vlastl na ovom ili onom mjestu probili. Na većem su se dijelu zapadnog bojišta u prošloj nedjelji razvill živahnl bojevi, kod čega su izmjenlčno bili napadači Nijemci a Izmjenično Englezi i Fran-

cuzi. Izuzcvši neke nianie neznaLne franćusko-engleske uspjehe, zadržali su Nijemci ne samo nadmoč nad nciirijateljem, nego su na raznim nijestima osvojili i znatnog zemljišncg prostora. Kod toga je neprijatelj pretrpio reških i krvavih gubitaka, a niorao je u rukama njetračkih Četa đa ostavi. i (iosta zarobljcnika, te ratnog materijala. Najvažnija borbena djelatnost odtgrala se na istočnoj obali Maase, gdje su Nijemci osvojili prostora u širini od 1500 metiara i učinili preko 600 zarobljenika, zaplijeniMi nuz to i 16 mašinskih pušaka. Ponovni polcusi Francuza. da natrag osvoje oduzete im jtoložaje, izjalovili su se pod novim njihovim teškirn gubitcima, dok su na protiv ttjemačkl gubitei bili vrto maleni. 2estoke su bile borbe oko takozvanog cliampagnskog majura kod uzvisine 185, gdje su pojedinl dijelovi rovova opetovano inijenjali gospodara. Francuzi su 1 ovdje prema njctračkim izvještajima pretrpjeli teške gubitke, a đa im nije uspjelo izbaciti Nijentce iz njliiovih glavnih položaja. I kod njemačkog ttapada u courriereskoj šumi, koji je preduzet nakon kratke topničke pripreme 1 energično provedett, postigli su Nijentci jedan vrlo lijepi ttspjeh, kojl im je dottio na zarobljenichna šest časnika i 200 vojnika. Kod toga je tnedju Francuzinta došlo đo panike, i svL koji nlJesu paii iti bili zarobljeni, bacili su svoje pttške i tražill spas u d'ivljem bjegsrvu. Konačno su se Englezi poJ fcatili krvavih glava sa napada, koga u sa jakitn snagatna preduzelt kod Boucltavnesa 4. mai'ta. U širini su od dva kilometard poš'.e britske jurišne čele na napad. no bile su s obiju bokova Jednitn sinjesta provedenim njemačkitn protivnapadom suzdržane i bačene natrag. Englezi sn se mogll da održe sanio u jednom maiom diielu rova u sredini. Kađ su u noći pokušali jednim noćnint napadom đa svoj ncznatnl zadobijeni prostor prošire, bill su krvavo odbijeni. Prenta ztiriškim vijestlma, koje govore o jakoj topničkoj grmljavini, koja da se već od nekoliko dana čuje u cijeioj Švajcarskoj, može se zaključivati, da su se u istoćtioj Fraitcuskoj, d.akle negdje od Verduna do Sundgau-a, koncentrisale siiažne top-

ničke tnase. Njemački fzvještaj o tome još nije ništa publiže javio. Interesantno ia zabilježiti sve veću bojaznost, koja se opaža u pariškoj štampi pred ženijtjlnošću Mittdenburgovom i Ludendorffovom. U toj se štampi veli. da Hindenburg nije do sar da imao prilike, da svoju sposobnost dokaže i na zapadnom frontu. Tako na pr. Reinach u ,,Figaru“ piše, da nije isključeno e je Hindenburg došao do tteke nove ili bar obnovljette ratne forme i izjavljuje, da je Hindenburg najopasniji i najstrašnjji neprijatelj Francuske, što se vldi iz sjajne osnove I još sjajnijeg provcdenja rumunjske po Hindenburgu vodjene vojne. Na istočnom je frontu došlo s izuzetkotn onoga sjajnoga uspieha austro-ugarsko-njeinačkih četa, koji smo spomennli več tt našem broju od nedjelje satno do manjih bojeva u prednjitn položajirna, u kojima smo mi bez razlike ostali pobjedtticl. Ovi su bojevl dakako tek samo početak buđućili većih operacija. što sc dade zaključM iz mnogih zadnjilt vijcsti. Tako jedna pelrogradska vijest javlja. da je car Nikolaj stigao u ruski veliki glavni stan, drtigom se potvrdjuje, da je na istočnom fronlu opet preuzeo kao šef veiikog glavnog stožera komandu veliki knez Nikolaj Nikolajević, a u isto vrijeme stigao kako smo to tt jučcrašnjem našem hroju favili, I ltovl načelnik austro-ugarskog glavjtog stožera general pješadiie Arz Straussenburški u veliki jijemački glavni stan 1 to kako se izričito u poluslužbenom saopštenjn velL :,u svrhu dogovora glede operacija“. U neograničenom smo podmorničkorn ratu u glavnom sada upućeni satno na izvješttaje njemačkib i at.strougarskih podmorničkih zapovjednika, pošto su u Iogoru spora/umnih sila glede prewpl.ienih brodarskih gubitaka postah tiekako napadno ćutljivi. Tako je prije nekoliko dana zađnji broj ,,Daily Tclcgrapha", koji je stigao u Holandiju, izostavio uobičajene Lloydove** vijes'i o potopljenim cngleskiiti brodovima, a sad je i talijansk: mornarski ured odredio, da se viiesri o potopljeuim talijanskim brodovima objavIjuju tek od vremena na vrijeme.

U svojem je liastupnom govoru profcsor dr. Bernhard Harms kod preuzimanja rektorata kijevskog svcučilišta, izabrao tcmu „Neograničeni podmornički rat i englesko obskrbljivanje sa živežnim lianiirnicama. Olasoviti je naučenjak došao na temclju brižnih privređno-političkili razmatranja do zaključka, da će središnjc v!asti lieograničcniin podniom'ckint ratom Veliku Britaniju bezuslovno primorati, da klekne na koljcna. On jc ujeđtio dokazao, da će ako se uzdržl dosadašnji tempo u uotapljaniu sporazumne tonaže, đo ntjeseca avgusta biti unišletia približno polovica one tonažc engleske flote, koja za prekomorski promeft (8,000.000 »ona) dolazl u obzir. Time za Englesktt u ljetnjim mjesecitna započinje jedno doba, koie u dosadašttjoj svojoj istorijl Još tiije doživjela i koje izbljedjuje i pred samim patnjaina napoleonskog kominentalnog zatvora.

ihKo pitsnje. Irsko je pitanje, koje je prošlog proIjeea ►i ovelo do krvavih ustanaka, do osvojenja Dublina po Englezinia, te do smakmtća Casemenia, ponovno izbilo na površinu. Ovaj se puta ne vodi borba po ulicama, nego u engleskom đonjem domu. Ta je borba sada đovela do značajttog rezultata: irski su nacijonaliste zaključili, da više ne doiaze u donji dom. Nacijonalistička je na jnie stranka u nekidašnjoj sjednici 'donjeg doma tražila, da se prisfapi neođvlačnom uvodjenju bomerule. Nacijonalista je T. P. O’ Connor zahtijevao, đa zakon o homeruli, koji je bio printljen prije rata, konačno stupi u snagu, te da se tako savezniđma dokaže, kako je i Engleska u prvom redu voljna đa u pogiedu malih narođa učini početak od onoga, što traži od drugilt, t. j. konačno ispuni zahijev za samoupravom Irske. Ministarski je predsjednik Lloj’d Oeorge stavio na to slijedeći prijediog: ,,Parlamenat će sa zadovoljstvom pozdraviti svako uredjenje, koje će poboljšatl odnos izmedju Irske i ujedinjene kraljevine; 'drži međjutim za neprobitačno da se u 'jeditotn dijelu Irske proveđe sa silotn onakovo uovo uređjenje, koje nije odobreno od svih stanovnika". Asquith kao Vodj većine savjetovao je, da Vodje irskih stranaka io pitanje riješe ntedjusobito. Drža\ma konferencija, koja ee se sastati odmah nakott što stignu zastupnici Velikih kolonijalnilt zajednica, ra-

do oe sr. vojiiti savjetom pripomoći taicvint pregovorima. LIoyđ Oeorg, čini so, kao da je bio voljan na taj Asquitliov prijedldg pristati. No Vodja Iraca Uedinoiuf izjavkl je, U'a prema iskustvu ođ prošle godine, kada nije uspjelo d.r sc pitanje homerttle riješi 'puteni pregovora, neće vise đa o kakvoj konferenciji čuje. Ređmond ne pokazttje volje, da iskljući Ulster od honienile. To je bio kamen spoticanja. Redmoitd j<> jasno izrazio, da ga odgovor ministarskog predsjcdnika nijt zadovoljio i đa Irci neće dulje da o toin pregovaraju. On je sa svima nađjonalistiina ostavio dvoranu. Pali su dotluše neki poviei, no parlamenat jo nastavio odmah sa svojijn radotn. Ova je sjednica đonjega doma pokazala velikom jasnoćom — za nas značajnom jasnoćom —, da je Lloyd George, isto taka nesposoban da riješi irsko pitanje kao sva* ki tninistar prije njega, već od dvije stotiiie godina ovamo. U drugom natn redu jtokazuje ta sjednica, da su se nacijonaliste odijelile od vlade. Za littde, koji joŠ uvijek Vjeruju u engelske fraze, opet se jednom na nnjeklantantniji način đokazalo, koliko se irnade držati do engleskih svečanih ’obećanja, i kako Engleska misli 0 slobodi jmalih naroda. Konzekvence, koje će iz toga nastati za unutrašnju engleskif politiku, mogu biti veoma velike. Liberal* tta stranka sve više gubi od svoje moćr, a Llovd George javno so oslanja sve to. više na northcliffsku štainpu, koja ga žell održati na ćelu ratnoga vodstva tako đugop dok 'joj se to prohtije. Llovd George i onako je Janas samo njeno orudje. . šta se medjutim rnože đogođiti, ako Jrska n£ osfane mirna — to se još neda ni proračunati. Ifnfpjfnako pre»o. U prkos svim zarnotamm pretnjama Woodro\v WiJsona u ltiegovom uvodnotn govoru, ipak se iz svega toga može, možda, aobiti urisak, da nas on ne želi neposredno izazvati, nego da to hoće da ostavi onitr u ratu neopredjeljeaim slučajevima, pa da onda iz toga prema potrebi izveđe casus belli. Pošto će se američki trgovinski brodovi naoružati, za kojc će pri oskudici u topovima u Sjedinjenirn Državama tTebati prilično vremena, to se svakog dana tnožc računati. da takvi slučaji tnogu nastupiti. „Berlitter Lokalanzeiger" itna od 6. o. mj. vijest, da će u toku idućilt četrnaesit! dana atnerički trgovhiski brodovi u većim grupama krenuti na pnt za Evropu. O njihovom se broju ćuti, ali je senator Lodge, najvjerniji od VVilsonu vjernih, izjavio, da upurstvo kapetanima tih brodova, kojl će svi biti naoružani, glasi: Pucaće se tta svaku podmorni-

Podlistak. Stjccko ni'14: ' ' mm I nje$oua okoflca. 1. Povlesnl pregictt. * Prebrodiv srettio sve bure i oluje, koje su tijekom krvavih vjekova prešII preko njegove glave i uzdrtnali ga više puta do temelja, ipak Zagreb stupl slavodobitan u novi vijek i u svjetlu moderne telmike i kulture stane sa rapidno razvijati tako, da je dandanas u istinu ponos t đika svih Hrva’.a, ne samo prirodno več i intelektualno. sre^ište hrvatske kulture. Ali nije uvijek bilo tako, O samom osnutku današnjega Zagreba, povijest ttatn ne pruža jasnih i vjerodostojnlh podataka; to je sve pokrito tatnnim velom prošlostl, te Je vjerojatno, ua će se taj veo teško kada razodkriti, jet po svoj prilici siže još u doba, kad su se Hrvati sa sniježnilt Karpata (Bfjela Hrvatska) predvodjetti od petoro brače u drugoj polovicl VI. vijeka po I. doselili u današnju svoju postojhinu. Još prije toga vremena, prosudjujući po nekim starorimskim novcima i predmetima, koji su se našli u potoku Mcdveščaku. u Petrinjskcj ulici i u okolici Zagreba, može se zaključiti, da je ovdje bila nastanjena nekada kakva rimska kolonija, koja je s tim mrtvim predmetima ostavila tragove svoje nekadanje e^istencije. Zagreb, kao poveća varoš, spontinie se u Dovijesti tek nakon utmuća lo-

ze domaćih kraljeva. KralJ Ladislav već 1093. godine osnuje u Zagrebu posebnu biskupiju. što je dokaz, da je još onda Zagreb bio jedno od znanieivitih mjesta u Hrvatsisoj. U početku XIII. vijeka pr. K- spomittje se današnja Vlaška ulica, jedna od naivećili i najprostranijilF u gradu, itod imenotn „victts Latmorum", t. j. ulica Latitia. gdje su vjerojatno bili liaseljeaii tudjinci, koji su u grad dolazili fražeći zarade. U otto doba današttji gornji grad, bijašs vrlo slabo naseljen. a po njemu je većittom rasla smrekova šurna, odtuda današnje inte ,,Cmrok“, „sntrok", smreka. Nešto tnalo kašnje vojvoda Andrija pod.igne grad na desttoj obali potoka Cirkvenice i to baš na tnjesto gdje se danas uzdiže tako zvatti ,P op o V t o r a n j“. Nakon glasovLte bitke na Grobničkotn pdju, gdje je Iirvatska junačka ruka posvetna zatrla divlie sieine varvarskih Mongola i tim spasila evropsku civilizaciju od rasula.i propastL Zhgrcb se naglo i znatno potligtte. Pošto je kralj Bela bio onda u gradu zasnovao svoj dvor. doseli u Zagreb mnogo naroda iz Dahnacije, LJgarske, Njetnačke i Italije, a š tiiinta i itova industrija i trgovina. Oko polovine XIII vijeka bijaše već dogradjena crkva sv. Marka. Već 1261. godine kraljica Marija udijeli stanovnicima ,,G r i č a“ (gornji grad) povelju za dotaciju crkve i osobite privilcgije pri biranju župitika. Prvobitna crkva sv. Jriarka bijaše porušena od potresa 1582. godine; nakon popravke. nastrada ponovno od požara, koji je godine 1674. bio nništio

gotovo cijeJi gomji grad. Današnji pak toranj sv. Marka, koji n obliku čelverouglaste kule diže se pred crkvom podignut je novčanom potporoin kralja Leoixtlda L, Karla VI., i podsjeća donekle na tako zvanu „Sahat kulu“ „Torre delkoroiogio) u Veneciji. VJerojatno su tu kuht izgradiii Talijajji. Kako izvire iz starih listova, kralj Bela IV. proboravio je u Zagrcbu cijelu jedmi godinu dana (1241.), jcr je tu bio zasnovao svoje vrhovno ratno vijeće prctiv invazlje Mongola. Tim pnvodom utvrdi i s'.arodrcvni Mcdveclg r a d i pospremi u njemu sve bogatstvo. koje je bio đonio iz Stolnog Biograda. No kad vcć nastajuće gođine 1242. provale Tartari u Hrvatsku jxtlcći i pustošeći svudaTmaokdo, ljuto tlastrada i naš Zagreb i tem nrigodotn postane žrtvoin požara ponovno stohia crkva. Kad se kralj Bela nakon svoje cdisejade jiovratk) iz Dalmacije, — gdje se bio sklonio pred divljom tatarskom olujoni, prva mu je želja bila, da zacijeli bar donekle ljute rane zadane od varvara i tom prilikom u znak zahvale za gostoprimstvo, podijeli stanovtiicima Zagreba svojo-in zlatnom bulom razne povlastice i proglasi Zagreb slobodnim kraljevskint gradoin, Osim toga pokloni Kap’jolu znatan dio zemljišta, na kojetnu bude pak podignut na obranu protiv neprijatelja tako i zvani „Popov toranj", koji se još danas diže u gornjem gradu i na čijitn se mrkim zidinama još vide tragovi fjutih borba I oluja, koje su preko njega prošle I teoje je slavodobitno prebrdio.

Za turske provale u T u r op o 1 j e 1469. godine, na obrantt Zagreba, K a p t o 1 ii'tvrdl svoj grad i opaše se tvrdim zrdinama. Taj zid je intao dvoja velika vrata t. j. spram juga i to baš spruni današtsjeg Jelačićevog trga i na sjeveru do kraia kaptolskog posjeda Utvrdjenje Kaptola nastavi se u XVi. vijeku, bisknp Luka i oštrogonski kardinal Tonto Bakač Erd6dy, upravitelj zagrebačke blskupije, dogradiše na tiglovima Kaptola posebne kule, koje se i dattas vide; da zgradnja siže izmedju 1513—1521. godine. Kad se u Zagrebu stao jače razvijati gradjanski život, nastanu izmedju dviju opština, nainte O r i č k e i K a pt o 1 s k e, česte svadje i prephke, koje su cesto prelazile 1 granice. Tako zvani ,.K r v a v i nt o s t“, svjedok je tih ljudskih prepiraka, kpje su pak razdvojile stanovništvo na dvije protivne i neprijateljske stranke. Konceni XIII. vijcka (1293. godine) borile su se u Zagrebu dvije stranke: jedna je pristaiala uz Karla Martcla, slavnoga ttobjediteIja Arapa kod Tousa' i Poltirsa, đritga pak uz kralja Andriju. Kad ie godine 13GO.'wrlst:4o prvi put u Zagreb iz Splita Karlo Robert praćert od bana Pavla Š u b i ć a, knezova Ffankopana i drugih velmoža, usnrotivi rnu se tadanji biskup zagrebački Mihajlo i bilo bi došlo sjegurno do krvave svadje. da ttije naglo baš u ono doba umro kralj Andrija suparttik Karla Roberta i tako prepirku dokrajčio. . Po svemu se vidi, da je već onda Zagreb bio neko važno kulturno 1 po-

litičko središte gdje su se odigravali svi važniji dogadjaii naše ixivijesti. U borbi za naslijedstvo izmedju Anjouvinaca i Ljudevita L godine 1352. njegov brat Stjepan kralievskim sjajem sa batncom dolazi na Grič. Za strašne bune, koja je nastala ttakon mnorstva Karla Dračkoga (1386.) lirvatski velmoža Ivan Frankopan. dovodi u Zagreb vclikitn kraljevskim sjajem Kraljicu Mariju i sina joj SigisniHnda. Nakon nesretne bitke kod M ohača (1526.) opet se u Zagrebu raspiriše stranačke mrž.ije izmedju Ferdinandovih i Zapoljinilt pristaša. Požnata je u našoj pcvijesti tako zvana ,,S e1 j a č k a b u n a“ predvocijena od seljačkog vodje Matije Oubca, čiji se tragičui cpiiog razvio baš u gradu Zagrebu na trgu sv. Marka, gdje se još i danas čttivaju gvozdeni tronođtc s kojim je bila okrtinjena Gubčeva glava i katnenovl kojima je bilo izradjeno prijestolje tobožnjeg seljačkog kralja. Vriiedno ie spontena, da je zagrebačka opština u ono đoba imaia pravo kovati svoj vlastiti ttovac; ti novci. za razliktt r>d kraijevskih. nazivahu se latinskim itnenom „marturinae" (denarius banelis, zagrebiensis). Biiaše to tnali srebreni ttovac, poput današnjeg novca od 20 liclera. Otrag nekoliko decenija, prije uvodienja krunske vrijednosti. spominjao se u Daimaciji i Bosni tako zvani „banovac'*, srebreni novae u vrijednosti oitdašnjih deset novčića, Takav se novac kovao u Zagrebu kroz puna trl vijcka, t. J. do kraja XV. vi* jeka. U ono doba bili su se počeli lijepo