Beogradske novine
Br. 81.
BEOGRAD, subota 24. raarta 1917.
Izlazi: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.
I katora
Pojedini brojevi: U lMira4« I u kraltrlmi zip»§H«uti« *d o. I kr. teti p* aljnri *d . . . . U HrvatskoJ-SlivoniJI, Bo«»l-H*rcoj*vlnl I DalmaclJI pa oljanl od. ..... II holori Irvag avaj padrutja p* cljaal ad. . . . 1t hol*ra ■i «■ a Oglasi po cljinlku.
Mjeiečna pretplata: 'r.lt*
o. I kr. M* n
I ■ kralovtma zomiJm a*Jn* I oiapn« d**M* ■ kat* .... U Hrvatsk* I -Slavmrijt, ■••d - H«ro*f«*W I Đalrraeijl U ottaliru kra|#Tlraa AvvtrU'Ugarekt mMtriut ^ U Inuftranstm # f
i\
Ursdnlitvo: BEOORAD, Vukn Knradlića ul. braj 10. Tolafan broj 83. Uprava I prlmanja pratpiatn Toplliln vanao broj 21. Tniefon broj 25. Primnnjo oglaan Knoza Mlhajla ul. broj 38.
Godina III.
Revolucija u Rusiji traje dalje. Torpediran američki brod.
Rutnl izvještojl. izuleštoj nustro-ujarskoj jlavnoj stožera. Kb. Beč, 23. marta. istočno bojiiite: Naš napađaj na B e r e z i n i, o kome snio juče javili, stajao je neprijatelja teškili krvavih gubitaka. Inače nema šta da se javi. TalijansKo bojište: Nema naročitih dogadjaja. Jugo-Istočno bojište: Istočno od ohridskog jezera izjalovio se ponovno jedan francuski napadaj. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. Hfifer, podmaršat.
Ifepriilhe fiospodfna COllsona. Prodsjednik S.iedinjeiiih Američkih Đržava nalazl se u vrlo neprijatuom položaju. On još nikako nije mogao da se odluči, lroće Ii objaviti Njemačkoj rat ili ne i ako je proteklo rnnogo vreinena od časa, kad je prekinuo diplom'atskc vcze s njemačkom earevinom. !Gospodin Wilson teško se ođlučuje, ikako će da riješi ovo kardinalno pitanje i ako je u svoje vrijeme vrlo bučno povukao mač uz odobravanje sila sporazuma, koje su se veselilc, da su ikonačno ipak našie novog saveznika na drugoj obali oceana. Wilson je dotduše bio uvljek saveznik sila sporazmna, ali pod krinkom neutralnostl. fead jc bio došao Čas, da i ova država od pio milijuna pospješi Sto skcriji kraj aijemačkc carevlna. Stvar le bila teža, jnego što su se nađala tnnoga gospoda. JLJ prvom je redu našao Wilsc,n teškoće u vlastitoj zemlji. On je morao popiajprije da spremi mač opet u korice, kasnije ga ie ponovno povukao, da ga lopet spreml I ova igra traje već š e s t « e d m i c a, a na posljetku ne zna nlko, gdje se ovaj oas nalazi mač, kojeg je ratoborni predsjeduik Sjevernih AmeTičkih Država bio spremio za cđltični udarac protiv središnjiii vlasti. Dois;a jc sramota, a I neprijatna stvar za jed*iog glavara zenilje, koji sAm ne zna da ji sc njegova država nalazi u rainom •struiju sa drugom, neprijateljskcm dr•’žavom ili ne. Wilson pokušaćc da izadje iz ove ueprilike novim sredstvom. £)ii ćc poslati kongres l novu poslani•cu i zatražiri od njega rezoluciju, kojom se izjavljuje, dapostoji ratno «t a n j e I z m c d j u NjemaSkei
S j e d i n j e n I h A m e r i č k i h D ržava već od nekog vremena. Ovakav zakljućak bio bi po praviliina medjunarodnoga prava o b j a v a r a t a i konačno bi se na obje strnn? mogli da prema totne i vladajn. Ali po vijestima iz Washingtona opet se čini, da ni ovaj zaključak ne bi razbistrio situaciju, jer po istim ovlrn vijestima ova rezolucija nećezttačiti f a k 11 čli u o b j a v u r a t a, nego će vlađa prcduzeti dalje korake, da očuva svoje interese na otvorenom moru, a ovisiće 0 daljnjcm d r ž a n J u Njemaike, da li će upravo doći do rata ili neće. Said znamo toliko koliko i prije! Rat izmedju Amerike i Njemačke postojl već od nekog vremena. ali ovo slanje ipak joŠ ne značl pravi rat' Doista pređsjednika W'ilsona treba svako da žali. On se okreče desno 1 lijcvo, pokušava naprijed I gleda nat’rag samo da mu je doznati. vodi li zapravo rait ili ne. Njcgov položaj je težak, iz dana u dan zapliće se situacija sve više. Sav irud l sve muke, koje jo prepatio za posijcdnjeg s\ojeg izbora nijesn ništa prema nnikama, koje muči danas, saino da se očuva i zaštiti od sramote i blamaže, koja mu prijeti. Upravo Wilson ne bi trebao da se roliko pati i muči, jer središnje vlasti nijesu nikad pokušaie, da mu bacaju klipovc pod noge, rrijesu jrrcduziinaie od prvog dana nišra, da spriječe njegovu odluku. Središnje su vlasti otvoren protivnik i cio svijet od prvog dana konflikta zna što one lioće; one igraju otvorenim kar’.ama. Njemačka se nije dala zaplašiti prijetnjama s one strane oceatia i vodl svoj pooštreni podinornički rat u punoj nijeri i bcz obzira na Ameriku. Potopljeni su dosad jednako amerikanski kao i ncprijateljsk! parnl brodovi, što više nastradalo je više provokatomili Amerikanaca, koji su dotle tražili senzacije, dok ili nije stigla njiliova sudbina. . Amerika doista ne može da opravda svoje dosadanje držanje time, Sto so navodno Njemačka ne usudjuje da primi bačenu rukavicu. Ako doista Wilson želi rat, središnje vlasti neće ništa pokušati. đa to spriječe, a još manje mu zabraniti da to otvoreno reče i uradi. Središnje vlasti od prvog
daua računaju s lom mogućnošću. Ne želi li Amerika, odnosno gosp. Wi!son rat, to je Njemačka prva pripravna da uspostavi stare dobre veze 1 da se vlada onako. kao da se nikadu nije ništia dogodilo. Dobro bl bilo, da se gosp. Wilson za vremena odluči, jer moglo bi se dogoditi, da sc rat svrši, a gospoda u Washingtonu našla bi se u novom nepnjatnoin položaju i morali bi sebi razbijati glave, da li i oni trebaju da sklapaju mir i!l ue. šlo daije, biće veća blanuiža gosp. Wilsona, koji se bio odJučio da pogubi „njemačku aždaa'u“, pa sve što je đo sada učinio, bila je jedna peslanica za drugom, a danas se poslaaicama, objavama i rezolucijama rat ne vođi, — najmanje raf protiv sređiSnjih vlasti.
Ruska revDiucija. Odbor dume primio u svoje ruke vrhovno zapovjedništvo. Zeneva, 23. inarta. „Echo de Paris" javlja iz Pctrogtada: Odbor dume 'se konstituisao kao vojna uprava 1 uzeo u svoje rtike vrhovno, zapovjedništva nad vojskom i flotom. Francuski strali zbog vojničkc slabosti ii Rusiji. (Naro£Itl brzojav „Beogradskih NovJna‘'.i Kb. Bern, 23. marta. 0 dogadj.yima u Rusiji piŠe ,,Temps“ u svonie uvodniku izmedju ostaloga: U izgledu je vclika opasno^t. U Fraricuskoj se pogrješno shvatilo, s kakvim pravom odbor radnika i vojr.ika diktuje odiulce, o kojima se u najmanju ruku m&ra reći, da otud moraiu nastupiti zabumriAlto bi sc revolucija pretvorila u paanodiju, onda bi buđućnost cijele ruske slobode đošla u pitanje. Ali bi i čvrstina ruske vojske došla u opasnost, jer su, kako izgleda. dotičlie težnje u stanju, da oslabe vojničku snagu Rusije. To bl pak za Rusiju bila šteta, koja se ne bi mogla lako popraviti. S obzirom na veliki broj nepismenih ruski se narod može samo obazrivo izvesti i uputiti putem napredka. Knez Lwow, Miljukov i ostali ministri nlili su četvornom sporazumu, razumije se. rnnogo više povjerenja, n.ego li svi nepoznati govornici radničkog odbora u Petrogradu. Ciemeuceau o ruskoj revolucijl. e Kb. Bcrn, 23. lnarta. Clemenceau naglasuje u svom organu, da se prema posljednjim vijesti-
ma čini, da privremena tuska vlada počinje popuštati nastojanjima radikalnlh revolucijMtaraca. — 1 drttgi iraiicuski listovt ističu, da sađauji dogadjaji u Rusiji sliče septembarskim dogadjajima 1870. god. ti Francukoj. ..Savjet radnika i voinika." (Naročitt brzojav „Beogradskih Novlna".) ilaag. 23. marta. Dopisnik' ,,D a i 1 y. C h r c n i c ! e“ javlja iz Pctrograda; Jedini je oblak na vidiku li a otičan fanatizain krajujih r a d i k a 1 as. Tako zvanl ..stivjet radnika i vojnika" je tijelo, koje se ne može lcontirolisati, ono ima hiljade članova iza sebe, a birajju ga radnici svih tvornica i vojnici iz svih četa ustaničkih pttkova. Taj raduički i vojnički savjet će svakako uviditi, koliko je zapleten dauašnji položaj, doklo drtigi krajnji elementi žele, da svoje teorije privedu u đjelo. Posljedica je toga, da će savjet bitt primoran da donosi preuiiitreue l protivrječne odltike, koje novoj vladl stvaraju tcškoće. Medjutim je u subotu stigla vijest, da je uinjerena grttpa radničkog savjeta u vcćiui, te su se izgledi poboljšali. V e 1 i k i s i n o d j e i z b r i s a o m o 1 i t v e z a c a r s k u p o r o d i c u p r i b o g o s 1 u ž e n j u i najviše duIiovenstvu potpomaže novu vladu. Car u Carsko.m Sciu. Kb, Loudon. 23. marta. Reuterov ttred javlja iz Petrograda: Car je sltgao n Carsko Sclo, gđie boravi i carica. Radikaine frakcije duine za okončanje rata. (Naročiti brzojav iBeogradskih Novinaij Berlin, 23. marta. ,,V o s s I s c li e Z e i t tt n g“ javlja iz Stockholma: Socijal-demokratska frakcija dume i radnička frakcija imali su 15. mai'ta sjednicu u kojoj su ttčestvovali i prestavnici petnaesti radničkih saveza. U toj sjednici je poslanik Ćajd ž e naročito naglasio, da današnja vlađa, koja je prestavnlk interesa btiržoazije, može bitfi samo prlvremena. Poslanicl Ćajdže i Skobelev istupili su iz odbora za javno blagostanje, jer su morali zapaziti, da gradjanske opozicije i ue misle, da sadanje dogadjaje iskoriste za ustanovljenje rttske republike. Sadatija je vlada izraz bezgraničnog r u s k o g i m p e r i j a1 i z m a. 0 n j e z a r u s k i n a r o d isto tako velika opasnost, kao i apsolutizam. Radnlei če raditi za socijal-demo-
kratske ideale. Sa svim je nemoguće. da će novoj vladi poči za rukom, da; uspješno riješi pitanje o snabdUevaiijUt Za to je danas već i suviše dockan. .1 ed i n i j e s p a s z a R u s i j u, da s» ratlŠto prijc završi. Zastoj u ruskoj ratnoj industriji. (Naročitt brzojav „Bcogradskih Novlna“.l 'Cerfin, 23. niarfa, ' „T e 1 e g r a p h e n-U n i o n“ javlja i* Stockbolma: Radnici u Petrogradif ncčfe da radeposlovc. kojt su p o* trebni za produženje rata. Barutiui tvomicu ti Ohti i svc inunicijone radionfce posjele su dumi odane čete. Rad je w tim radionicama s a svim prcstao, Oovori se, da sti i/.bili nemiri u Ođesi, Baku i Tifiisu. Povlastice za poiuiiovnue. ' Kb. Stockholm, 23. marta. Pctrogradski brzojavni ured javlja: S obzirom na tcški položaj, ministarski je savjet riješio, da svim policijskim zatočniclma, lcoji su pušteni tt slo-« bodu, dopusti slobođan podvoz željezlticom. Dalje jc ministar spoljnili poslova naredio, da se onima, koji se iz inostranstva vraćaju u otadžbinu, dade novčana pomoć. J.ednovremeno je m inistarski savjet naredio policijskim vlastima, da ne čine neprilika kod zahtjeva i pregledanja iskaznica.
Mro-U$aKl<a i flrbanija. Sappski biskup, dr. Gjordje K o1 c t s i, koji je prije kratkog vrcmena bio primljen od cara i kralja Iv a r 1 a u Beču u audijenciju. izjavUuje u „Reichsj) 0 st“ o budućnosti Arbauije: Arbanasima naših dana često spočitavaju nejedinstvo i nedostatak narodne svijesti. Mora se medjutim naglasiti, da je ovom duševnom stanju jcdnog dijela pojeđinih arbanaških plemena kriva činjenica, Što je otiomanska vlada u prošiosti Arbanase gotovo posve napustila. Prirodno je dakle, da su plcmena koja su preiuištena sama sebi. u velike izvrgnuta utjecaju iz cana. te da su pred tiin utjecajiina iščezavala tivjerenja i nastojanja pojedinih lica. Taito je bilo privremeno nemoguče, da se pojedini dijelovi zemlje okupe u jednu cjelinti, a najuplivnije ličnosti sklone na zajednički rad. Otkako su Arbaniju zaposjcle c. i k. četfe, iščezavaju ova separafistička nastojanja, te sve političke ličnostl zajedno sa pojedlnim vodjima počinju da shvaćajti, šta to znači ima’i ujedinjenu domovLnu 1 kako je potrebno. da se radl za budućnost i ujedinjenje domoviue. A u tom i jest sav rad i djelovanje c. i k. vlade, koja naš narod vodi ovom razumijevanju domovinske
Podlistak. 0 t 4 , L . ,* t Franjo Herczeg: Đobrl sln. Obronak brijega sav se bijelio od fascvetana gloga i kupine kao burom zapjenjeno more. Na kraju male varošice dopirala je ta bijela poplava, koja je pokrila sav onaj kraj, pravo do vrtića gospodje Torontal. Cvjctnat.l poma-ma badema i kajsija, krušaka i jorgovana nabujala je van oreko tarabe, njeni su valovi kao čipke obigravall sjenicu u vrtu, livatajući se i niskoga krovića. Bilo je kaio da je pramaljeće prebujalo svoju postelju, pa hoće da prognta sav svijet. Stajali smo na gorskoj stazi pod Kamenitim križem, gdje su u davna vremena Labanci s konja sasjekli Abrahama Toroka, generalissimusa Berčenjeva. Toplo je grijalo proljetno sunce i mirno je nedjeljna zvonjava iz odaljega gradića đopirala do naših ušiju. Meni se činilo, kao da se svaki pojedini g)as zvona popui bijela fantoma poput kresavice u laganu luku vije preko obasjanoga obzorja. Zvonjava je u nama probudila uspomenu na nekadanju školsku misu, od koje smo znali pobjeći, kad bismo se ovdjc pri temelju vojničkoga križa kockali, moj drug Lav i ja. Evo nas sad opet ovdje, pa nam se činilo strašno glupo, kalco su to prelco noć od učenika, koji su se igrali, danas mogli da budnu izrasli, brkati, čangrizavi muževL Možda nam se samo usnilo, šta se
sve od onda dogodilo ... Sveučiiište, služba, stararUe i ćela: ipak je to valjda sve samo san! Opet smo mi inali dja^čići, ne igramo se višc .,veiikih“, i opet govorimo svojbn tajnim lopovskim govorom. Niko nas ne razumije, kad riječi obrnuto izgovaramo: ..Caragain it!“ < * ..Pugnam it!“ k \ Valjda bismo se i počupali, te se svojski izmlatiii na prostranoj zelenoj ledini, da iza plota nije zaorio jedan glasić, čist kao srebro: ..Gospodine doktore. molim lijepo! I izmedju rascvjetana grmlja poput liajade iz morske pjene — pomcii se lijepa, crnomanjasta djcvojačka glavica. „Gospodine doktore!“ To se ticato moga prijatelja Lava, pravnoga savjetnika gospođje Torontal. „Baka Vas moli, ako imate časak vreinena...." „Unuka gospodje Torontal". reče moj prijatelj. Kako smo tako u kueu išli sa veselom malom djevojčicom. koja je vragoljasto išla pred nama, korak za korakom, gurnusmo se potajice, kao nekoč djačići, kada bi pri blatnu vremenu šumareva kćerka pred nama tapkala svojim nožicama u koketnim bijelim ; čarapama na brvi, što je preko ceste vodila do gimnazije. Stara gospodja Torontal sjedila je u staklenom koridoru kućice u vrtu. Bila je to srebrokosa starica rumenih obraza, blagih očiju, koja se s tihim prijegorom smješkala. Od dvadeset
godina već čeka ona svoju smrt, jer je patila na srcu; ali takva raspuknuta čaša više puta duže drži nego čitava. Nikad je još nijesam vidio licem u lice. ali sam dobro poznavao cijelu njenu porodicu, kao i ona moju. ,,I vaš prijatelj inože čiiti što želim“, reče otra, „htjela bih nešto promijeniti u svojoj oporuci....“ „Zar opet?!“, odgovori Lav. Sobna su vrata bila otvorena, i ja na suprotnom zidu ugledam sliku. Porrret moinka zapahtiljcnih usana, od osamnacst godina po prilici — n uniformi husarskoga pukovnika. „Mislila sanr da će dobro biti, ako i taj nrali voćnjak ostavitn svome Hanziki . . Lav zaklima glavoin: „Ali Bože moj, ta prepisali ste rrm i svoju kuću!“ ,,I to“, reče stara gospodja s blagim osmjehom. ,,Pa i svoje imanje?“ -• ,,I to...“ ,,A ipak smo tek nedavno o toj stvari uglavili, da barem voćnjak pripane vašemu sfarijemu. Avgustu?“ ,,AIi sad sam se ipak premislila, da će bolje biti ostaviti ga mome Hanziki“. Govorila je to blago se smješeći, kao stidno, ali se ipak razabiraia njena nepokolebiva odluka. Lavu ta stvar ni| kako nije išla u glavu, te pokuša da staricu preokrene. ,,Pa zar dakle svome suru Avgustu baš ništa ne ćete ostaviti?" ,,Ta Avgust se nalazi u najpovoljnijim prrilikama . . „Ivan isto tako! Neženia s nlafom puko\Tiika!“
,,A ako mu se šta degodi? Ako se njegov materijalni položaj jednoć pogorša?“ ,,To se i Avgustu može dogoditi!" ,,0 Avgust če uvijek sebi naćl pomoći!" „Avgust je otac obitelj!“ „Ako bi mu se šta dogodilo. Hanzika ga sigurno ne bi ostavio na cjedilu„ ja to znam. U njega je zlatno srce...“ ,.A zar je možda Avgust rdjav sin?“ ,,Ah, ta ne govcrite tako što gospodinc doktore!“ Stara se gospodja blago smiješiia; bilo je jasno, ona je samo voljela svoga Hanziku. Lavu se smrklo čelo. ,,Ako mu možda hočete oduzeti onan dio, koji mu po pravu pripada, orida Vain valja i svoga sina zatajiti!“ Gospodja Torontal minio klimnu ! glavom, dok se nasmješljivo djevojče, Avgustova kćerka, umiljato privila uz baku. Zastadoše u razgovoru, a ja pokažem na onu sliku na zidu. ,,Je Ii to možda slika Vašega sina?" zapitam. „Moga Hanzike siika*'. odgovor: stara gospodja s nježnim conosom. „Tako miad, pa već pukovnik?! 1 ' ,,On je još vrlo mlad. — nerna mii ni četrdesef* 1 . „Cetrdeset! Na toj Je slici, kao da mu je osamnaest godina!“ Starica se zarumeni i ponikne očima. 1 Ali Loo mi to pratumači smijućl se: ,,Ta slika potječe još iz kadetskoga nni doba — kada je poslije avansiraa.
gospodja bi Tcrontal svaki put dala doslikati zvijezdu, pa najzad i zlatni ovratnik...“ Smješkao sam se slatkoj prostodušriosti majčina srca. ali sam se uozbiIjio kad gospodja Torontal upUljivo u me upre pametne svoje oči. koje su tako čudno kontrastirale s blagim njeii!m, bezazlcnim crtama: „Kad ste zadnji put vidjcli svoga gospodina sina?“ upitatn staru gospcdju. „0 Bože — već ga vrlo dugo nijesam vidjela, on živi predaJeko odavle. u Bosni, a njegova pukovnija svaki čas može da ostane bez njega... Ali on meni piše, o da! svake godine dugo, dugo pismo. Pa kakve mi samo darove šalje?... I ovaj udobni naslonjač od moga je Hanzike!... Na sve on misli... Sad ee skoro doći, o Božiću će sigurno doći!...“ „Kad mu budetc pisali, isporučite mu, molim, i moj pozdrav", reče Lav. „Hvala, hvala .. ne ću zaboraviti'*. Oprostismo se i mlada nas djevojčica isprati do uličnih vrata. Uvdje rcčc: „Napišite to pismo, gospodine doktore inače nema časka mira od bake...“ „Učinit ću već, drago dijete“. Na povratku svedem govor na staru gospodju. „Čudna žena! Jednoga će sina da zacaji radi drugoga". Lav me u čudu poglcda. „Kako? Zar je tebi ta stvar nepoznata?" „Koja stvar?“ „Nu, Hanzikina!“ „Ništa ne znam“.