Beogradske novine

1

Izlazi:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podno.

Pojodinl brojevl: U 0 .ofra0w 1 u Irnjarimu npaijuVuuUa od e. 1 kr. Me pt cljtnl od . . , . 1 ht!»n U Hnrtttkol-Sbvonlfi, Ootnl - Htrctftrlnl

Mjesečna pretplata: 1 ° M»oo|od»aUra od «. 1 kr. Cota n bojnu 1 otopmr podtu. , K «•■U loofrado to dottnom ■ kut« . ... t tso 0 Bonl - Hortopovrnl |

i»n oroi podniCJo po cljenl od. . , . 11 tioiora

Cglasl po cljenlka.

Uradnlšfva: BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. broj I0. Tafefon broj 83. Upravo I prlmanje pretptate Topličin venac broj 2f. Talefo« broj 28. Primanja oglaaa Knaza Mlhajla ul. faroj 38.

Br. 84 .

BEOGRAD, utorak 27 . marta 1917 .

Gođina III.

Ratni izvještoii. izuieštDi austro-usarskoi eiavnoi stožera. Kb. Išeč, 25. marta. Istočno bojište: Sicverno od dolint' Csobanyos izjalovio sc jedau ruski napadaj. Inače liišta od znaćeiija. Talljansko Ijugoistočno bojište: Nikakvili naročitili dogadjaja. Zamjcnlk gtavara gcneralnog stožera pl. HOfer, podmaršal.

izoietto] njemačkoi vojnog uodstva. Kb. Bcrlin, 2C. marta. Zapadiio bojišfe: Od kanala La Bassee svc do južnc obaJc S c a r p e bila je juče žesroika topnlčka borba. U brdovitom području jugo-zapadno od S t. 0 u e n ’ iu a sukoblle su se naše čete sa francuskitn snagarna, koje su prodirale preko S o m m e l c r o b a t s k o g kauaia, te im u žestokoj borbi nanijele teških gubitaka; tom smo prilikom zarobili I00 neprijateljskih vojnlka, a zaplijenill više mašinskiti pušalca i I Infauterijski top. Istočno od A 11 e 11 e i protiv linije L e u i 11 y—N e u \v i 11 e poveo je proiivnik znatue dijelove više divizija posliie živaime topničke valre na uapad piotiv našiii naprijed poinaktuuih odjelenja. Neprijatelj, koji je tri puta jurišao, odbijen je pretrpjevši velikih gubitalra. Kod C r a o n v i 11 e-a, sjevcruo od A i s n e izjalovb se Jedan francus* k! napadaj u borbl iz bliza. 24. marta napala ie jedna naša letačka eskadra D li n k i r c h e n. Opažeuo je više požara. JuČe je neprijatelj u vazdušnlm borbama tzgublo JJ lctilica. Na is t o č n o m i ir> a ć e d o ns. koin bojištu kod većinom ncznatnc topničke 1 prsdsttražarske djelatnosti poležaj je neizmijcnjen. Naši su letači s dobrim djelovanjom bacali bombe na četne logore ko<l S n e v c e, jugoistočno od dojranskog jezcra. Prvl zapovjednik glavoog slana pl. Ludendorff.

Podlistak. N o s k v a. (SvrŠetak.) U Kremlju su vrijednc spoiuena iri vrlo znamenite crkve, znamen'te s povijesnog i umjetničkog gledišta. Uspeuskaja crkva jest hrain i grobnica patrijarha i ujedno krunidbena crkva, Ariiaudjelski je hrain grobnica carska, a Blagovjcščenska je dvorska crkva. Izmedju tc tri crkve Uspcnskaja je naj-* 'znamenitija koliko radi arhitekionske tjepote, toliko radi Iiistoričke važnosti. Nju je izgradio u XV. vijeku po nalogu Ivana JIl. Vasiljevića florentinski arhitekt Rudolf Fioravante u bizantinskolombardskoin stilu, upotrebljujući pri tom razne domaće ruske ornamcntalne motive. U toj crkvl je godine 1547. kruujeu ruski samodržaa !van IV-, a za njim svi ostali ruskl carevl do dana današnjega. U toj crkvi lež' još i danas gilno bogatstvo. samo zlato 'konostasa tcško je preko 51'JO kg. Kad je Napoleon godine 1812. blo za kraiko vrijeme osvojio Moskvu, dade i zaplh'eniti sve zlato i dragulje s namjcrom. da lli ponese u Pariz. ali pri katastroialnom uzmaku franceske vojske iz Rusije, Ko*aci rnu oduztnu plijen i povrate Lspensko] crkvi. U Arhandjclskoi crkvi počivaju u 52 sarkofaga članovi ruske vladalačke norodice i to od Ivana Kalite do Ivana, brata Petra Velikoga Ostall su članovl cai-ske porodlce u Petro-PavJovskoJ crlad u Petrogradu.

Rusi se plaie njemažke ofenzive.—Ruske narodnostl traže svole samostalne republike. — Potvrdjule se uapienje ruskoga cara.

Izvjestaj bugarskog glavnog s&ožera. Kb. Soiija 26. marta. Maćedonsko bojište: Na cijelom frontu slaba bjtnićka iJjelatnost. Poslije ikkJiic gadjao je neprijatcij u žavijutku Crne Reko nzvisimi 1050 sa žestokom topničkom vatroin. U dolini Vardara i kod Drame živahna letačka djclatnost. Rumunjsko bojištc: Mir.

Mirovanje kod Sitoijo. Od sviju preduzeća, kojima su sporazumue sile litjele da izvoiuju svoju ,,konačnu“ pobjedu, moia se solunska ckspcdicija smacrati najproblemaitičnijim preduzećem. Značajuo je. da je u svoje vrijenie u ratnom vijeću sporazunmih sila solunska ekspeđicija našla naročito kod Eugleske uajžešću opoziciju, te da ,ie još I danas lieriješeno pitanje. hoće Ii sporaziun dijelove svoje dragocjene bojne snage 1 daJje otpošiljati generalu Sarrailu za maćedonski front il! će ovu cijelu akeiju slično kao 1 dardanelsku pustolovimi konačno po'tpuno uapnstiti. Onaj, koji se cijelom snagom zauzeo za balkansku vojnu, što je imala da svršl s ponovjiim osvojoujeru SrLije Biiuud — nije više u moćt, a neće po svoj prilici za vrijeme trajanja ovoga rata ni doei do odlučne riječi. Da Ii će Briandov uasljednik, Ribot, imati volju da preuzme ovo nasljeds.vo svoga predliodnika vooma jo sumnjivo, to više, što mu dogadjaji posljedujili dana ne ulijevaju baš odveć velike nade za uspjeh toga preduzeča. Početkom je ovoga mjeseca. čiul se, general SarraiJ litio dokazati opiavdanost toga predazeća tiine, što je pojačanim djelovanjem na maćedonskom frontu iitio svakako da izvojuje ma i najmanji ušpjeh. Zauzcće Ditolja — a od tog je protcklo vcć više od četiri mjeseca — zuači J e d i n o ak’.ivno djelo, kojim su sporazumne sile htjele da u pobjediiičkom pohodu istjeraju središnje vlasti sa Balkana. Nastavak tc akcije, koju je Sarrail preduzeo ponovo početkom ovoga mjeseca, isto je tako neuspio. kao i svl dosa-

dašnji s tolikom bukom naglašivani ..pobjednički pohodi“ siJoraztimnili sila. Borbe Izniedju oiiridskog i prespanskog jezera te k;>d Bitolja svršilc se p o t p u n i m n e u a p j e h o m. premda su Francuzi upotrijebitl svu svoju siiagu, koja iin je stajala na raspoloženju. UspjeJo im je, da zauzmu tek jcdan mali neznaimi zemljišni prostor, no i to saino privrcmeno, dolc su sve ; islakmite uzvisine zapaduo i sjeverno od Bitolja ustale uvijek evrsto u rukama hrabrih četa središnjih vlasiL U jednom brzojavu njcmačkog cara Williehna na bugarskog kralja Ferdinanda spominju se hrabra djela njemačklh i bugarskih Četai. koje su neslomJ.iivom otpornošću prkošile sviin nasitajmia neprijatelja, te s prokušaniin junastvom suzbile sve njiliove ogorčene tiapadaje. Prema posJjednjim izvještajima i/.gleda, da su borbe Icod Jjitolja privremeno završene, ie na lom. dijelu fronta, izuzineniio li pojediua predstražarska čarkanja, vlada relaiivni mir. Za sporazumne je sile medjutlm pitanje, kako će se one u buduće držati prerna tome preduzeću. sve tugaljivije. Za kakvu rtovu ofenzivu ireba gencra'l Sarrail noviti velikih rnusa vcjske. Ljuđski je maierijal i kod ..neiscrpnih“ sporazmrmih sila več iscrpljen, a kraj toga prijet! transportu četa sada m n o g c-. vji č a o p a s n o s t negoliprlje: opasnost ne0 g r a n i č c n o g p o d m o r n i č k o g ra'ta, — njemačke su i austro-ugarslce podmornice tt Srcdozeinnom mcni potopiJe već mnogl I-nmogi parni brod odrcdjen za Sohin. Konačiio i sam Ribot ne drži nmogo do te cijele akcije, 1 mnogo više od Brianda sunmia u r.jegov uspjeh. Vrijeme, kad je Sarrai'ovoj vojsci iinala priposti velika uloga, fcilo je u jescni prošle godinc, poslije runnmjskog navještaja rata. U ono vrijeme iinao je Sarrail aredišnje vlasti svojom ofenzivom đovesti u tcžak položaj, i kad bl se bile ispunile nade sporazunmih sila, sastale bi se rusko-rumunjske eete s čctama generala Sarraila uz pravi triumf negdje u staroj Bugarskoj! Ima!a su to da budu 'akozvana ldiještav kojima su se središnje v'lasti trebale da zgnjcče! No ta kliješta nijesu nikako mogla, da izvrše svo-

ju zadaću; a danas je udoljeuost izmedju rusko-rumunjskiii saveztiika i šarolike solunske vojslce tcllka, da vlše nitko u logoru sporazumnih sila ne vjeruje u mogućnost njihova ujedinjcnja. Jz vlastite pak snage čini se da skupocjena maćcdouska v-ijska sporazumnih sila ne će donijeti žeJjencga ploda. Maćcdonsko je bojis c :<a neprljatelje središn.iili vlasli sve veća pustolovina, zbog kojc sporazunme sile padaju u svc lcžti nepriliku. Kad bi Englezi u tom pitanju imaJi saml da odlučuju, oni bi po svoj prilici vee davao stvorili teški zaključak, ua se solimska ekspcdieija napusti, kao što su u svojc vrijeme stvorili zaključak o najništanju Dardanela, tc i ispražnjen.ie Soluna nastojali čitavom svijetu da prilcaža kao jedno od najvećili djcla u svje’skoj istoriji. No Francuska, koja mnogo više dtrži clo svoga prcsiiža nego li Engleska, ne dopušta još zasada takvc sramote te š pravom kraj ostaloga upućuje i na ogromne poteškoće, na koje bi liuišao jirijevoz čcta iz Sohiua ua druga bojišta. Nije naša stvar da razbijaiiio glavu brigama sporazumnih siia. Mi smo zadovoljni, da su tolike sporazumne snage vezane :ia mjestu, r.a kojem su već u svom početku bile osudjene na — p o t p u n i neuspjs h. FranciisRe izmifllotfne. Kad bi litjeli da demantujemo sve one lažne \ijesti, koje je fi'ancuska štampa za vrijeme rata i/nosila i koje još iznosi, mi bi morali za to imati noki naročiti novinarski aparat. Francuziina je u krvt da lažu; oni su 1S70./71. isto tako kao i sad Jagali i o torne mogu da se čitaju smiješne stvari u Sareysovom djelu pod nazivotn „Opsada Parisa". Ali od vremena na vrijeme ipak je vrijedno obazrijeti se na po gdje koju laž. Tako nain je slučajno došao do ruku broj ,.Tc-mps“-a od 10. inarta, n kome se priča, da su u oktobru 1915, svi stanovnici jednoga sela, čije se itne mudro prećutkuje, sazvani tobož na nekl zbor i đa su tada ljuđi i dječaci odvojeni od žena i djevojaka odvučeni u Linz i Njcmačku, a otud jedan dio u Oaliđju, da tariio uz lošu hranu i dcsetođnevnu platu od 1.60 franaka vrše teške poslov r e, dok onl, u Njeinačku odvučetii, nijesu imali u opšte nikakvu platu. Cijela je ova vijest od početka đo kraja puka laž. To se

DOBROTUORNA SfDMICA

ZA llDOViCE I SiROCAD :: U BEOGRADU ::

Oanas, u utorak 27. marta velika varieteska predstava u pozorišnoj dvorani mjesne etap, meitaže

Pccefflk u 9 i po) suii na većer.

već razabire i/ same činj nice, što grad Požarevac, u blizini kojega da smo nnvodno saZvali stanovništvo, niti ne leži u oblasti, koju smO mi zaposjeti, nego u oblasti, koju su zaposjeli Kugari!! AU sve i da r.ije tako, naši neprijatelji ne bi imnli ni malo razloga, đa s n na to Jjute. Na kako gadan i rafinirano grozan način Francuzi postupaju sa svojim njo-raačkijtf zarobljanicima, zna na osnovi utvrdjenib akata njemačkih vojriili vlasti cio svijer. a isto s» tako dobro zna, da je veći đio u srpske ruke đopalih austro-ugarskih ratnih zarobljenilca krivicoin i neinarom srpskih vlasti jiropao od bolesti i gladi, ,,Temps“ bi daklc f.tpbro učinio, da najprije čisti pred 3vojirn vratima. Jer kako se dobro osjcćaju kod nas i naših saveznika neprijateljski ratni zarobljenid i gradjanski intemirani, o tome su >e več češće puta mogla uvjeriti neutralna izastanstva.

Puska revoiucila. Manifest vlade za produženie rata. (Naročiti brzojav „Beograd. Novina“>. Ilaag, 26. marta. ,,T i m e s“ iavlja iz Petrograda: Sadanja vlada i pojedini ministri, naroeito ministar vojni, kao i pclitičke i privredne organizaciie objavljuju i daJje progiase, u kojima se uaročito ističe potilreba neumornog rada i stroge discipline, ako se želi da se neprijatelj istjera iz zemlje. U jednom se proglasu veli, da se u rukama imoda nalazi sudbina narodne siobode. Neprijatelj ima koristi iz svakog rastrojstva velikih snaga, koje se nalaza na ruskom frontu. Njegova pobjeda bila bi j'.oojeda uad slobodom Rusije. Pruski podčasnici lišiće l^use svake slobode i povraltlće ponovo carcvu moć nad ugnjetehim uarodom.

Nad Blagovješčenskom crkvom diže se ponosui toranj „Jvan vcliki : ‘, visok 82 metra. Na vršku mu stcji pozlaćeni križ dugačalc 16 me'.ara. Kađ je toranj dogradjen, stajao Je na njemu krtž od masivnog zlata, nu Napoieon ga je zaplijenio i đao rastopiti da od njega kuje novac- U tom tornju imai svega 34 zvona, najvećs je ieško 66.000 kg. Na podnožju toga rlasovitog tornja stoji još I danas naivećo zvono na svtjetu, naiine glasovi:i „Car-kolokol“, teško 200.000 kg. Radl siina težine to je zvono često pttta stradalo, te se nije moglo držati u visu. Pri posljednjem padu otkinuo se je sa zvona komad u težini od 11.000 kg. Na taj gorostasni toranj uspinju se često strancl, da se naužiju krasnog pogleda nad Moskvoin. Tu se je uspeo Napoleon sa svojom pratnjom; tu je stari Moltke blo i divio se krasnotn lzgledu, tu je bio i Bismairck i mnogo drugih znamenitih ljudi. Cuvona franceska splsateljica Madatne de Stacl. gledajući zapanjena s tornja „Ivana velikoga" Moskvu, uskliknu: „Voila Rome tatareP (Evo tatarskog Rima!). Carskl dvor na Kremlju sastavljen ja od dvije zgrade: jedno je dvnrac a drugo oružajna palača. U tOj palačl odsjeda ruski samođržac. kad posjetl Moskvu, što često biva. Priča se, da je car Napoleon na svom vratolomnom bijegu Iz Moskve. iz osvete spram Rusa, kojl su bill zapalili grad, samo da franceskom caru oteščaju boravak u njemti, bio naredio, da se barutom dlgno u zrak čitav. KremJJ. Zbog silne zbrke i zabitna d

nagloin uzmicanju francuske vojske, nije se izvršlo taj nalog. U oružanoj palači smješiena je carska riznica, koja se broji medju najbogatije svjetske riznice, prem je Petar Veliki, prl izgradnji svoje liove prijestolnice na Nevi, dao onamo prenijefi mnoge dragocijenosti. Spomcnut uam je još:e tako zvatiu „Sinodalnu paJaću“ na Kremlju, sagradjenu u starornslcom stilu. u kojol su smještene bogato riznice patrijarlia i vrlo zanimiva knjižnica, bogsta stadm rskim rukopisiina. Uz palaču se diže i vojarna, pred kojom se vidi bezbroj starih topova od kojih jc najzanltniviji top tako zvani ,,car-kolokol“, težak preko 40.000 kg. Vrijcdno je spomenuti, da se pred vojarnom Još i danas nalaze S75 ;opova, oietih Francezima prigodom njihove provale u Ruslju 1812. godino. Vrijedan js spomena l tako zvani „Crveni trg“, pred kojim ie, kako se priča^ Ivan groznl dao sasjcćl 500 bcvjara I na kojemu se dižu spomenici Minlnu i Požarskome, koji su 1612. godine oslobodili Moskvu od Poljaka. Na tom se trgu na'.azl nadalje tako zvana crkva Vasilija Blaženoga, icoju je po naJogu Ivana IV. groznoga 1554. gcdine sagradio nek! strani gradifeU, kojemu je car dao kasnije v.vaditt oči, satno da ne bl mogao viš* sličan hram napravitt na drugom kojem mjestu. Crkva Vasilija Blaženoga je jcdlnstvena svoje vrsti. To je smjesa svih mogućih slogova, Icojl Ipak pravc nektt harmoničnu cjelinu. Upadaju u očt silnc Šare, koiitna su mnogobrojne ku-

pole oličene. Ta je umjetnina više plod pjesničke fantazije, nego ii sirogo arh!tektonske fakture. Jedna od najznamenitijih crkava u Moskvi ne samo po svojoj arhitektonskoj vrijednos i, već i po svoiem postanju i iiistoričkom značenju jcst crkva Sv. Spasa (Spasenskaja). 'l'aj je hram bio podignut na usporneini oslobodjenja od vrancusko invaziie. Počeo se graditi IS3S, te je bio dovršen 1 svečano otvoren 1883. godine u prisutnosti cara Aleksandra li. Čitava jc zgrada od granira i tamno-crvenog i kararskog tnramcra, te je visoka 102 metra; nad crkvom se diže pet bogaio ukrašenih kupola, ol kojih glavna mjeri 30 m u opsegu. Crkva nema suvišnih naki ta-, slog je jednojtavan i dostojanstven, posve različi: od oslalih riislcih crkava, koje su u većini previše pretrpane raznovrsntm ukrasiina. Već i radi toga taj se hram osobito dojitna posjotitelja, koji umijo đa prosudjuje krar sote umjerenoga i jedinstvenoga s:1Ia. Unutrašnjost pak same crkve tipravo zapanjuje giedaoca zbog čistog i harmoničnog sloga. Vrijedno je spomenutl, da se u toj crkvi vidi do 177 mramornlh ploča, na kojima su lakonskim Štilom ubilježetie na vječna vremena razne važnije epizode francusko-ruskoga rata. Na JednoJ ovečoj ploči čita se proglas cara Aleksanđra I. od 18. maja 1812., napisan zlatnim slovima, u kojemu car zaihvaUuje svom narodu na hrabroj obrani domovine „protiv polilepnih težnja cara Napoleona". Nlje nam moguće u r.voin Ietimičnom oplsu Moskve, ne samo opisatl,

već ni spomemiti sve crkve. Dostatno nam je istaknutl, r la čitava Moskva, izgleda vrše kao neka golenta bogomolja, nego li kao kakav svjeftki grad ti običnom smislu te riječi i ra to nije nikakvo čudo, da se čitav ruski narođ obraća Moskvi kao icakovom svetištn svnie religije. U jx>gledu pak modernih znanstvenih, umjetiničkih i književnih zavoda i institucija. i ako se Moskva ne može usporediti s Berlinom. Bečom i Parizoni, to opet mnogo 'a njima ne zaostaje, akoprem ovo posljedr.jih gcdina carska vlada nekud zancmaruje Moskvu u korist svog glavnog grada Petrograda. U Moskvi dakle ima više pinakoteka, muzeja, knjižnica i učilišta, što je sve sagradjeno u modernom siiiu, te sc odlikuje svojont prostranošću i veličinont. „Moskovskl jubličn iji“ i „RunijančevskU muzej“ odhki.ju se sa svojim zanimivim zbivkama svalcovrsnih starina; osobito je važna knjižnica, u kojoj ima vrlo skupocjena zbirka staroruskih rukopisi. Etnografski pak muzej je jedan od najpotpnniiih muzeja te vrs:e u čitavoj Evropi. U politehničkom muzeju drže se redovito nedjeljna predavanja za široku publiku, da se tim bolje populariše znanje i umjeće. U svezi s tim muzejoni. je tako zvani umjetničko-obrinićki muzei. gđje se takodjer drže redovita popularna predavanja. Izmedju svih tscaliii niuzcja radi svoje arhitektonske ljepote i obilja znanstvenog materijala. ističe se povjestnički muzej, koji se uzdiža pred Iverskim vraMma kođ Kremljn. Na glasu je