Beogradske novine

Br. 86. BEOGRAD, četvrtak 29. marta 1917.

Izlazi:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslfje podne.

Pojedinl brojovi: ■ SMgnrta 1 ■ kr»|#«lm« n»*iJ««nat!B •« «. 1 lr. 2it> pa cl]Nl od , ■ . . 1 h«l«ra • Hr««tsto|-3lar»nl!l, Bolitl-HtrcagorM

MjosoCn« pretplata: U Beopradu 1 ■ krajirbn« upNjadmrtla a* o. 1 kr. 6«(a u oojnu 1 aiapn« palta. . ■ fU Eaograda u doataraaa ■ kuta . ... t MO U HrratakaJ-ijaranljć Baknt-HuiiapaaM 1 Bllmaoljf K tM

km o««| podruija p« clj.nl od. . , . 12 hol«ra

U ootallni krajovim* Aaat»u|araka monaroN* I fU Inostranntru 4N

Oclaal po c)J«nily.

Uredr.lHvo: BE00RA0, Vuka Karadllča ul. broj 10. Ttlofon broj B3. Uprava I prlmanjo preiplafo TopHSIn venac broj 21. Tolefon broj 25. Prlmanjt oglaso Kneza Mihajla ul. broj 38.

Godina III.

Rstnl izoieštali. lzvjeStoj oustrs-uiiifskoj šluunog stožefo. Kb. Beč, 28 . marta. Istočno boji$fe: _ Frout maršalapl. Mackens c’n a: Nikakvih naročitih đogađjaja. Front gcneral-pukovnika nadvojVode J o s i p a: Južno od doiine U z z au z e t je jedan ruski uzvisinski položaj u širini od tri k i 1 o m e t r a. Taj je položaj održan protiv triju jakih ruskih protivnapadaja. Plijen iznosi 150 zarobljenika, 3 mašin* ske puške I 2 sprave za bacanje mina. Proliv položaja na Magyarosu jurišao je neprijatelj juče poslije podne ponovno, no bez u s p j e h a. U šumskim Karpatima uspješna poduzeća naših četa u prednjim poljima. Front maršala priuca L e o p o 1 'd a b a v a r s k o g: Kod S t a n i s 1 a w a prodrla je jedna navalna četa u neprijateljski g 1 a v n i položaj. Ruslsupobjegli. Inače zbog jugovine neznatna djelatnost. TaUjausko bojište: Broj se zarobljenih Talijana u borbi južno od Bigliepovisiona 15 časnika i 500 vojnika. U ovom prostoru topnička je vatra i vatra minama vrlo živahna. Pojačana topnička borba. Zamjcnlk glavara generainog stožera pl. Hflfer, pođmaršal. izuješfaj nJemačKos vojaos vodstvn. Kb. Berlin, 28 . marta. ? Zapaduo bojište: U većini ođsjeka đan je prošao u ih i r u. 1 u predjeiu S o m tn e I O i s e bilo je samo manjih borbenih djelatnosti. Koliko su naše čete svoj zadatak tamo uspješno riješile, vidi se otuda, što je na bojištu 26 . t. in. izmedju Lagnicourta i Sorchiesa prebrojano oko hiljadu mrtvih Engleza. Juče su Francuzl pretrpili kn r ave gubitke pri njihovom propalom napadu kod L a F e r, na zapađnoj obali O i s e. U C h a m p a g n i je uzeto nekoliko francuskih rovova južno od Riponta. Tamo i pri pređuzećima južno od St. Souplera I kod T a h u r e zarobljeno je 300 Francuza, zaplijenjeno je nekoliko mašinskih pušaka i sprava xa bacanje mina. Sjevemo od R e i m s a i u A r g o n n i m a potisnuta su protiv-

Podlistak. Bora Stauković: BflihanfKI tipo-jl. „Tetka ZIata“. J samo zbog tih njenih’ slutnja: da njen Stojan neće nikada porasti I počl na zanat, i to očev zanat, da nije njoj sudjeno to dočekatl i doživetl, zbog toga je njen Stojan morao jednako biti maii. Čak t kada je svršio osnovnu žkolu, Izučio celo crkveno pevanje; ka^ da počeo se vitlati po ulicama i sa drugovima ići jio čaršiji i na dućanskim tepencima igrati ,,mice“ i tada ona nikako nije priznavala, da je on zaista porastao, zaista već veliki. Uzalud je več odavna amamdžtke nisu sa njime puštale u amam (kupatilo) na kupanje već je uvek vraćale I grdile je, što ga Vodi sa scbom, što tolikl muškarac I do sarnili aimamskih vrata dolazi i kroz ta vrata možda nešto vidl. — Ama ne može Zlato! Ne može i on sa ženama ! devojkama se kupati. Pogle koliki je on?! Vraćale bi je tako uvek. Ali to nije pomagalo. Nikako ona to nije priznavala. Nikako u to nije smela da veruje već samo dodje kućl pa se isplače. Zar ona ne zna da je cn zaista veliki? Zašto je prave tako lu‘dom? Zar ona ne viđl. kako je zaista on dosta ojačao, dosta porastao, ali zar sme, crnica ona da to dopusti. jer 2na, uverena je, da ona to ne sme đočekati, da m nije sudjeno I da će, kada to dodje da joj on poraste 1 podje da

Značajan govor bavarskog ratnog ministra. — Zauzeće jednoga visa u doiini Uz.— Kod Biglie dosad zarobljeno 500 Talijana.

napadom neprijateljska odjelenja, koja su bila prođrla u naše položaje. Istočno boiištc: Front maršala priuca L' e o p o 1 d a b a v a r s k o g: Izmedju mora i Karpata otpočela je proljetna jugovina, koja isključuje veće borbene djeiatnosti. Plijen u borbama kod Ščare povisio se na 11 mašinskih pušaka i 20 sprava za bacanje mina. Front geueral-pukovnika nadvojvođe J o s i p a: Pri jednom krstarenju na sjevernorn obronicu C o m a n a u šumskim K a r p at i m a prodđe su navalne čete u ruske položaje, porušile su mnoga skloništa i vratile se s nekoliko zarobljenika i s plijenom. Na Magyarosu propao je jedan ruski napad. Južno doline U z osvojen je jedan jalto ušančeni vis i održan u prkos nekolikih protivnapada. U naše ruke palo je: 150 zarobljenika, nekoliko mašinskih pušaka i sprava za bacanje mina. Kod vojne grupe maršala pl. Mackensena I na maćedonskom frontu samo pređpoložajne borbe i s vremena r.a vrijeme živahnija topnička djelatnost, Prvl zapovjeđnik glavnog stana pl. Ludendorff.

Izvjsstaj btgarshog neg sSažera. , Kb. Sofija 27 . marta. Maćedonsko boiišie: Na istočnoj obali Pres’panskog j e z e r a nadrle su jake neprijateljske izvidnice, aii su razjurene našom vatrom. Poslije žestbke topničke paljbe upravio je neprijatelj svoj napad na Crvenu S t e n u. Nekoliko neprijateijskih od|eljenja, koja uspješe da se približe našim rovovima, odbijena su našim protunapadom. Na ostalim frontovima slaba artiljerijska djelatnost. Jeđno neprijateljsko odjeljenje pokušalo je da operiše protiv našeg položaja južno od GjevgjeI i j e, ali je vatrom rastjerano. Na cijelom frontu živo kretanje letilica. Ruiuiiiijsko bojište: Mir.

Jrn8“ pnRsunlK. Ruska se lavfna kofrlja dalje. Revclttcija, koja se, izgleđa, razvija kao i svaka revolucija sasviin drttgačije nego li su to sebi zauiišljali Eaglezi. rađja svakim danom novim pojavania. Iz onih najoprečtiijih vijcsti, koje su nam stizavale u počecku iz vrela, kc.-ja se nijesu tnogla nadzirati, razabtall sino samo to, da jc tilica jiod sumrijlvim patronatom jednog privremenog vladinog odbora, oslanjajući se na veleizdajničku vojsku, prisvojila sebi svu vlast. Već je tad bilo jastio, da ćo vojsci. koja je razvijeuim barjacima prešla u revolucijonaml logor, pripastl još rnnogo žalosnija uloga. Opasnim nam je izgledalo ono ubijanje časnika 1 ona krvoprolića na rcdarsivenim organima vjemima caru; čudno su zvttčile one vijesti o proklamaciji prava štrajka za vojsku, a slabo su bi'e u'.ješne viJestl o novoj metiodi paktiranja' 1 cjenka/ranja ondje, gdje bl imčs morao da zapovijeda vojnl autoritot'. Svak se čudio. Posljednje su lias vljestl medjutim bolje uputile tako, da se danas možetno jcdino još smijatl. Proces raspadanja, koji svakiin ćanora sve više podgriza ruska oružanu silu, dospio je do tačke, koja 1113 — ma da je žalosna santa po scbi — ispunja veseloSćit. — Diviro ce sano: Na jednorn skiipu, kojl Je trajao seđam sati, a 11a kojeni su sudjelovale čete što stoje na stranl radničkog odbora. raspra\ljaIo se o uredjenju unutarnjeg reda u petrogradskoj ,,n a ro d n 0 J v 0 j 3 c I“. Govoniici su predlagali organizaciju vojske 11a osnovl samouprave. Sva vojtie jedinlce — če*e, bata’.jtinf, pukovi — imale bt da sačiujavaju odbore, kojiina bl bila zadaća b 1 r a 1 1 s v 0 j e višečasnikel Uz ovaj — vj§e nego originailnl predljg — pr ! staje i novo konstituiranl savcz republikanskih časnika, koji se raširio po c-jjeloj zeinlji. I ovaj proizvod zločiitačke, u bludnju zavedene voljo, zatnlšlja sebl buduće uredjenja vojska fako, da se ..uže vodjenje poslova" povjeri upravnom odboru od po prilicl 25 liea. Ootovo pclovlca člauova odbora pripada s 0 c I J a 1 n o-d e m 0 k r a t s k 0 J s : r a n c I. ko]a svakoj četnoj jedinici od puka 11a

više dodijeljuje jednog radnilca u uuiforinj latio ,,povjerenika“. Blvša ccrska momarica kroči sličuirn piticm, samo što mornarski časnici traže, da ih imenuje vlađa, dok mornari zaiitjevaju, da sc časnici biraju. Novom je režituu ostalo dakle prldržano, da uništi sve ono. što je \r;jedilo 11 vojsci; današnji vlastoclršci smjclo brišit sve r>oj:nove, koji su dcsada važili i bili priznavaui kao temeliiti elementl svakog zdravog vojulčkog uredjenja. Onl ruše sve posve razumljtve okvire bcznslovue sitbordinacije 1 uađomještavaju ih frazama iz socijalnodemokratskog rječnlka. Umjesto komandanta, koga imcnuje vrhovni vojnlk države, hoće ruski prevratnicl da rade s odborima I povjerenicima, kao da se radi 0 malim interesima kakvcg zabavnog udružeuia. Konsekve'icije se te reorgauizađja u svojoj cjeliiil ttedaju n! zamisliti Zamislimo satno Jedaa časničkl zbor, koji bi svoju egzistenciju zahvaljivao volji l milostl 3 vojih v jjnika, Icojl ne bl mogao da uzđržJ discipiinu nl u najraspušitienijoj fornti, tt koji ne bl rasjx)lagao sa nikakvlm sredstvlma, da učvrsti svoj autoriiet đo li sredstva da duva u istl rog ra svojitn podčtnjeni111a! Tim bl takav Časničkl zhor sam po sebi izgttbiio pravo na opsfanak, jer bl u sebi sjedinjivao tek Izažetu volju veiike mase. Titne je takvom časnlčkom zboru oduzeta svaka sloboda odlrke i rada, pošto je svetia stvar, kojoj služl svakJ vojnik, potisuuta u posljcdnji red, dok će se 11 velike datl prilika namigivanju prema ,,dolje“. Kad se jeduom bude radilo 0 tom, da višl svlrrt žel'araa svcjili nižih potpuno udovolj!, onda će naročito ruski višl časaik u budućnostl moraltS svakalto r.astojati, 'da postigne taj cilj. Jer taj će mu cilj garantovatl socijalnl položaj, karijeru I prlhod, a za sve to treba samo da ima izvjesnu skrupuloznost 1 gipkost. Na mjesto gipkosti prema ; ,gore“ dočl ćo gipkost prcma ,,dolje“. Time ’će se ruska korupcija, koja je Josad bila prlvilegij samo viših krugova, proS-frltl t n a široke s 1 0 J c v e narođa ! vojsku sve do posljeduiog mužika, koj! hi rado postao „razvodnikom'. O n i m č a -

s 0 m, u k 0 j e )ii č e g 0 s p 0 d I n p .h k o v n i k p 0 s 1 a t i ,,d r u g 0 m“, k o< ga može svakoga trena da ob p u s 11 b i 1 o k a k a v 0 d b 0 r. rus< ka je vojska prestala posto^ j a t i. Da 3 i će današuji ruski vojnički republikanci sa svojim slobodiiozidarskim idejama prodrijeti i u praksi, kao što su to pokušali da učine i njihovi prediioduici za vrijeme veiike francuske revoluciie, drttgo je pitanje. Svakako je sigurno, da se 0 ovoj temi, koja godi nižiin instiktima mase, privremeno u Rusiji raspravlja sa velikom strasti, tako te veže mnoge đragocjene sile, koje bi baš sad morale biti siobođne, ako žele, da nastave rat. Rasttio je oružar.e siie odozdo gore u carstvu zbačenoga imperatora nesumnjivo započelo. Engleska pak, koja je glavni uzročnik toga djela, danas se već zacijelo bolno kaje. Ođ Neve se sve do najudaljenijih azijskih provincija odigrava velika svjetska drama, u kojoj glavni prikazivači ne stoje r.a visini situacije, jer se pod njihovim rukama djelo zamišljeno kao herojska igra pretvara u jađnu i kukavnu lakrdiju.

Kat EniiesKfl profiti niiikaisca. Engleska vodi rat na dvije strane: rat oružjem protiv središniih 'dasti i rat bez oružja protiv neuiralaca. Jcdan i drttgi rait imade jedan cilj; uništenje Ausiro-Ugarske i Njemačke na moru i 11a kopuu. I u vrijemc kabiiiet« skili ratova nastojale su pojedine dižave, da pridobiju za sebe savcznike i kod

izučava očev zanalt — sigurno, sigurno njemu što god strašno desiti, samo da ona ne bl to dočekala, III če se on razboleti, ili će nesrećno pasti, ugruvatl se, osakatitt I eto zato. a to niko ne zna, već je prave ludom. zato 011a ne da, ne sme dopustiti, jer time: odlažuć! to rastenje njegovo ona oseća kako odlaže i tu njegovu nesreću. Jer to: da joj Stojan poraste I podje 11a zanat, i to pokojnikov, svoga oca zanat, to je toliko bilo za nju da kada bi o tome počela da misli, čisto bl je vrtoglavica hvatala od straha ! sreće. Ali pored svega ipak je ona oscćala kako već to zaista dolazi. pribilžava se i tek što nija tu. A lo je videla i po svome bratu. Poče on češče ovamo k njima dolaziti i navraćati se iz čaršije, jer je znao, da je njegova dužnost, da on, deda Stojanov, nadjo majstora pogodi se sa njime I odvede da izučava zanatt A ona čak je osećala i znala kod koga će majstora dati brat 11a zanat. Sigurno kod Cvetka, limara, tadanjeg iiajmodernijeg u čaršiji inajstora i bratovljeva pobradma. A da je to već istina, to brat već svršlo i ugovorio sai tim majstorom i da se čeka samo clan, vidclo se i po sarnom iioiiašaujii bratovljevu prema njenom Stojanu. Prcstade da ga mazi i da rnu donosi poklone. Sada kada dodje on počne kao da ga grdi i imenom, Stojanom, da ga ne zove, već samo: — A bre. i. tl!.,. I naredjivao bi mu da ga služi, da ntu on donese čašu vode, žara ill žigloe za duvan, a ne kao pre, ona. Pa i ona, pored svega toga njenoga upinjanja 1 neverovanja da nije po-

rasto, nije dorasto za zanat ipak, odavna, krišom je bila nabavila „šegrtsko" odelo. Nove, jake cipele po.kovane „naaJčama" eksevhna; sašila mu čakšire i to sa gajtanima čak ! 11a nogavlcatna, jer trebaće da su jake, durašne da izdrže štrapace kada počne na zauatu da sluša i radt. I sve to slo žila i poredjala u kovčeg i svakoga dana nalazila bi se tobož u nekoin poslu oko njih, da bi ili što više gledala. Stari kovčeg već prestade da krcka od njenoga silnoga otvaranja i zagledanja u njih. Nekada po celo bi jutro i jiodne provela uz taj otvoren kovčeg gledajuči te liadjiiie jednako gladeči ili rukom i osećajući pod prstima • oštrinu dlake nove materiie i udišući irtiris od i 3 peglanili gajtauova. Ali ako lada izidje iz kuće i još počtie da je obilazi i zagleda je onda ie tek najludji i najbeziunniji sttrah hvača, Počne, obiiazi i gleda kako ttovo drveće več izraslo i ogradjuje kuću. Sama kuća svojim velikim krovom sasvirn se izdvaja od ostaiih u mali. Od kapije sa uiice do kućnega praga beli se kaldrma a ispred kuće bunar sa kapalrom i čelcrkom i gvozdenom kofom. Cuje se kako voda sikće, žuborl 1 leče ispod kamenova obrasiiii mahovinom; a ovamo, unutlra, velika, gostinska soba nameštena, ukutkama, sa otvorenim prozorima kupa se u baštenskom zeienilu 1 hladu. A u njoj, u sobl stoji onaj nameštenl krevec na kome treba on. kada odraste, postane momak, domaćin kućc treba da ležl odmara se posve trudnoga posla u dućanu. I č’sto ona tada kao da vidi ottsak njegova tela na krevetu ...

ZafHo ona nikako posle nija mogia da se seti; koji dan beše, koje vreme, da li još za videla iii u prvi mrak kada doaje iz bratovljeva dućana raoinak 1 javi joj da sutra spremi Stojana i odvcde ga 11a zanat. Čak i slugu ne dariva nikakviin bakšišcm — a ro se posle ccloga života nije mogla nakajati. 1 posle ništa nije znala. Ni kako je Siojana sa ulice i igre dozvala, ni kako pokupila svu komšijsku decu, njegove dnigove i đala im večeru da Stojan zajedno sa njima vcčera — kao praštajući se od njih; ni kako ga posie okupala, niciiia u postelju, i poredj.ivši mu više giave spremljene šegrtske haljine zajedno sa njime legla. Kao tobož litela i 011a sa njime da spavai ali se tek duboko 11 noć osvestila i došla k sebi i' uverila se da ona nikako nije spav&ia. Zapaljeno kamlilo već je dogorevalo i prskalo a ona poče da gleda oko sebe: kako ležeći do njega i 10 nepomično, da ga ne probudi oscća pod šakom i prsthna onu rosu i znoj što Stojanu izbilo po čclu i licu od kupanja i zdravoga sna. i odjednom kroz noć, kroz tavanice jasno i čisto poče da silazi, da se leluja nad fijiina 011, pokojnik, muž njen. I to nije spavala. budna je liila, jasno i otvorcno je gleđala. On je to bio. I to u onim isfim čakširama, u istom fesu. mintauu zakopčanim do grla, I to u onom mintanu što ga je svaki dan nosio radećl sa laktovima zakrpljenim i zakopčanim rukavima da mu ne bl stnetaH. pri radu. A satno mu ruke, prsti izbođeni od igle I umrljanl od voska i ćiriša. Ćak, zato nije bio san, nego istina i mlris

od toga čiriša ona je osećak. Sanio mu lice drukčije. No izbolovano, ue mrtviačko več usplmri reno. Kao nikako ne verujući da je zaista on to dočekao: da mu je sin, jedinac, več odrastao i već sutra polazi 11a zanar i to njegov zanat jeclniko se, plašeći se i prezajući sve više naginjao nad njima da ih šllo bolje vidi i uveri se o tome ... A ona, sasvim budna. saSvim svesna kao da ga ohrabri, pokažujući u svonie krilu na zaspaioga Stojana poče da plače i da mu govori: ■— Eto dočekasmo, dočekasmo!.. Ali sutva je za nju biio naigore, Već dok ga je oblačila i sprcmaia i biIa sa njime u kući, kcjekako se hrabriia, ali kada povede i izidje ;z uiice u čaršiju tek onda vide koliko je to. Sredinom čaršije vodcći ga za ruke moraia je na sve strane da se okreče javlja. Kolena su joj kiecaia a ruke bile ozncjene. Sama čaršija, dućani, tezgc, poredjani cspapi na njima sve joj to igralo i blještaio. Prolaznici videćl je kako ide sredinom ćaršije a ne zabradjenu duboko šamijom 1 ne otračenu u novom odelu odmalt po tom njenom idenju srcdinom Čaršije znali su šta Je. I gotovo svi počeše da ustaju i da je pozđravijaju: — Srećno, srećtio tetka Zlato’ — Hvala! Da Bog d;\ da I v! đo< čekaH. Jedva je toiiko mogla da odgovori Jer joj su usta bila puna vode koju je mukom gutala: oči puiie suza, da je morala glavu kriti. • I što god se više pela čaršijom i približavala majstorovom dućanu njoj je čaršija sv« gušća I načičkanija iz-.