Beogradske novine

Izlazl:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevl:

Mjesečna pretplats:

U B«agra4« I ( krajuiaa u«03]e<)airtla •( «. I kr. C«i( 71 (l]ul h*ra U Hnr«Mra]-Slm»!|l, B«nl-H»resj«ttel I Datnraci]! »• d|Ml •(. !> h«l«r« lirra enf »mlnieii »• d]«nl •(.... 1* haitra - Oglsil po

U tMiradu I ■ krajMlmi ra»*i>«(fiutla H •. I kr. Mi a MJou I » 0 H 1 . . ■ »U 8*a|ia»« u Uoiti.o« ■ kiika .... I M> U Hrrati*»)-5!*»DI)I]I, B««ril-H»re>|«tl»l I Delmaclji . . . I fU Uo:ti<ln>kraJ«vlntaAuitr*-uyarilrem«nirMJ( K rU Imratrustvo 400 cijsnlku.

UrsdnlStvo: BE08P.AD, Vuka Karadllća ul. broj 10. Teltfon broj 83. Uprava I prlmanja pratplaU TopliCia vensc broj 21. Talefta bra| 28. Primanja oglasa Kneza Mlhajla uL bro] 38.

Godina III.

Rotni izuještnjt. izujeSto! nustro-usarskoa Slounos stožero. Kb. Beč, 30. liiarta. Istočno I jugo-lstočno bojlšte: Nikakvih narričitiii dogadjaja. Talijansko bojište: U odsjeku K r a s a topnička je djelatnost u borbenom prostoru naših zadnjili preduzeća vrlo živa. Rovereto I Arco stajali su juče pod vatrom srednjih i teških topova. U Arcu je pogodjena gradjanska bolnica. Zamjenlk glavara gcneralnog složera pl. h'Ofer, podmarSal. Prtvratne priHHe u Srinjl. Prije nekog vremcna održao je pred austrijskini trgovcima i industrijaicima predavanje delegat c. i k. austrijskog ministarstva trgovine, koji je u isto vrijeme fungirao u Beogradu kao upravnik ispostave austrijskog trgovinskog nnizeja. Ovo predavanie izišlo je štampom u organu austrijskog trgovačkog muzeja. S dubokim razumijeVHnjem i iskrenim saućešćem govorio ie predavač dr. Oustav U 11 m a n n o Srbiji, koja je samo luđom pol'tikom uesavjesnih svojih državnika s:Jgla na rub propasti. On Je cbjektivno ocrtao privredne prilike u aana-šnjoj vcjnoj glavmoj guberniji, sjetio se više puta prijateljskih veza 1 pokazao put, kojim se treba da ide, da se usoostave s t a r e trgovinsko- polltičkc pri!ike. Ova sveska, u kojoj Je Izašlo pređavanje dr. Ullmanna, stigla je u neutralno i neprijateljsko inostranstvo i t* *u je ncprijateljska štampa ovo predavanje UfiotiTjebila kao izvor napadaja ? rotiv vojne uprave u Srbiii. -L e e m p s“ donio je pod naslovom ,,L‘e x pl o i t at 1 on đe !a Ssrble p a r I‘A u t r i c h e-H o n g r i s e“ seriju članaka, u kojlma citira đjellmićno ovo predavanje i Dopunjuje ga primjerenim komentarima. !ste ove članke preštarnpala je ,,L a 3 e r b I e“ koja iztazl u Zenevi, da (ako pomogne rašlritl izvraćania svog francuskog druga tnedju cmigriranim Srbima. Kritičar sila sporazuma imađe vrlo !ako srajalište. NTije teško oorediti s ad a n j e prilike a Srbiji s prilikama prije rata i na^avnos, da ovo roredjenje mora ispastl na štetu sadaujega stanja. Ovaj rat oštetio je č i t a v u Evropu ! nijedtioniu narodu niie Iako. Nigdje ne viadaju danas prilike kao i prije; nije Iako nl neutrahiim zemijama. Zašto bi onda Srbija j e d i n a cctala poštedjena od privrednih posljedica ovoga svjetskoga rata? Onim časom, kad se promijeni priVredna granica, nastupa po sebi i promjena privredne strukture područja. Već prema tome, da 1! stanovito područje pripada kojoj agrarnoj zemiji

Rusija za separatni mir? Ostavka švedske vlade.

ill IndustTijalnoj oblasti s brojuim stanovništvom promijeniće se potraga za živo’tnim namirnicama. a prema tome i njibove cijene. Dok je istočna Oalicija bila zaposjeđmita od Rusa, porasie su cijene sviin industrliahiim artikiima u 'Lavovu, osobito luksuznoj robi, pa je dosiigla upravo fantastičnu virinu. Ovo je biia naravno posljeđica visoke carine. Srbija je ratom posiigla ono, za čim je uvijek težila, a to je siobodan i neograničen izvoz životnih namirnica u monarhiju. U broju 5. ,,La Serbie“ tuži se dopisnik, što su porasle cijene ?ivotnitn tiamirnicama n Srbiii. Naravno on iztiosi neistinite i prctjerane podatke, što se sve ’dade vrio lako komroIirati. Mi se na ovom mjestu ne četno upuštati u potankosil, več oivoreno priznajemo, da su cijene životnim namiimicama doista znatno porasle i pltamo — polazeči sa opšteg privrednog stajališta, — k o i m a d c k o r I s t i otudai, što su cijene porasie? Doista samo oroducent, a to je u ovom slučaju srpski seljak. J to je ono, što gospodu u Svajcarskoj osobito peče, .ier se piaše, da će izgubiti svaku podlogu za uspješnu svoju propagaiidu, Ja će izgubit! srpskog seljaka. Sama pomisao, da bi se s r p s k i s c I j a k mogao da osjeća- bolje pod vojnom upravom, sili političare od zanata, kojl sii u Švajcarsku izbjegli. da upotrijebe I najsmiješnija srcđsh'a propagamie. N'a Kra.iu svoga članka dopisnik ..La Serbie" mora doduše priznati, da je đana3 srpskom seljaku dobro I da raspolaža velikim go toviiia-ma, aif da umaiiit uf!sa-1< ove čitijenice veil, đa sva gotovina. koia so danas nalazi u posjedu srpskoga seijaka sastoji iz novčanica austro-ugarke banke, koje đa nemaju nikakove vrijednosti! Čitii se da ,,La Serbie" ne cijen! vfsoko inteligenciju srpskoga seljaka. Svakako je znak slabost! i nemočnog bijesniia, kad neko mora da se siuž! ovako sugestivnim iažima. * * H* Proučimo li mirno tendenciiozne glose piščeve, a to ie u ovom slučaju g. Maks Hoschiller, moramo opazfttf, da on zapravo potpuno priznaje naš privredni rad, jer nabraja sve ono, a to nije malo, što smo preduzeii, da se zemlja privredno opet podignc. Ne možemo očekivati. da čitaocl ,,La Serbie“ ozbiijno misle. da mi n e ć e m o iskorlsthl za sebe sva privredna vreia jedne zaposjedmile zemlje. Da ovo možemo potpuno izvršiti, potrebna je prije svega bolja i marljiv i j a m e t o d a r a đ a, nego što je io dosad bio običaj u Srbiji. Ako mi dakle

đanas tražimo od srpskoga seljaka intenzivniji rad i «ko ga učiino, kako će obradjivati bolje svoja polja, (o je samo korak naprijed prema višoj kultuii, a u isto vinjenie pokazuje našu tvrdu odluku, da preduzmemo sve. kalto da se ođrvamo od sramotne želie naših neprijatelja, da nas izmore gladju. Ne može dailde očekivati nitko od nas, da se damo u tom smesti možda od pasivne rezistencije domačega stanovništva. Dopisnik ,,La Serbie“ izdaje nam najbolju svjedodžbu, kad tvrdi. da sino mi već počeli s obradiivanjem i zasijavanjem u ono vrijcine, dak su na jugu zemije trajale još borbe. da smo u prkos nesigurnih prilika u proijeće 1916. godine zasijali šezdeset od sto zemljišta, da smo 1917. god. zasijali sve, više nego je ikada bilo zasijano u mirno vrijcne, a ovi podatci naiijeruju u laž samog dooisnlku. kad tvrdi, da snio iz zemlje izvukli sv.u stoku, jer kako bl mogli bez stoke da na jesen zasijemo 42 od sto, a na proijeće 20 od sto cijeioga zemliišfa. Pisac čianka mora priznatl, da ml sve zemaijske produkte plaćatno l to dobro plaćauno, pa da se utJeši, tuga se našoj vaiuti. Pisca bi prošia voIja, da se ruga, icad hi znao. što danas govori srpskl seljak. Postoji rečenica kod srpskoga seljaka: ,,P o d Pašlćeinspavali s m o n a s I a m i. a pod carem Fr.an.iom na param a“. Ove pare su doduše samo krune, ali i s ovim se krunama plaća sve boIje nego ikad prtie. Dnk Je u prijašnja vremena srpski seljaic b’o sretan, da za merar žita dobije 12 đo 15 đkiara, plaćao Je prezrent .jr^d za tskorišćavanje žetve prošle gođthe 33 krime za Istu lcoličinu žita. Jednako se dobro piaćaju i ostale žitarice i poljoprivredni produktl. I ako plaćamo sve dobro, ipak cijene živonnim. namirnicama r.ijesu toliko porasle kaka.to *vrdi Jcraljevskl srpski prcsbiroma Krfu“. U Beogradu stojl danas kilogrom govedine 4 krune i ovo je ciiena, koja -Janas ne postoji nigdje u cljeloj \i v r o p I! Da su uvedeni bezmesni danl i kar, te za meso, to valja ne če začuđiti ■ srpske i francuske čtiaoce ,,La Serbie“, j jer oni to danas imadu isto u Francus; koj i drugim zemljama. kud su se skloj nili. Kad „presbiro s Krfa“ govori, da govedina danas u Beogradu stoji 12 1 krutia, ne možemo na ovakove giuposti i laži odgovoriti nišl-a. Zabranom kiania ženske stoke ispod dvije godine i svinia ispod 50 kila, pošlo Je za rukom. đa se očuva inlada ■ stoka za rasplod 1 pošto se brojenjem stoke došlo do vrlo povoljnih rezultaia. moglo se započeti s eksportom u pozadinu i na naš pobjeđonosni front, a da

tako nije oštećeuo stočarstvo u Srbiji. Zbog ovoga cksporta. kojega srpska vlada liije mogla cia psigura. srpsk! seijak danas spava na novcima. ,,La Serbie“ prebacuie nam takodjer siajnu organizaciju sušcnja šljiva i kuvanje pekmcza i zgraža se nad liašom bezobraznošćti, što tni ove artikie upotrcbijavamo u našim bohiica- j ma. Nairavno pisac ne će u isto vrijeme i da javi svojim čitaocima, da mi za ovu robu danas plaćarao tri ! četiri pun više cije-ne nego li u mirno vrijeme. Posve je priroduo naše nastojanjc. da u zappsjednutim dijeioviun zemlje prodajeino artikle naše industrije, a jednako jo prirodno, što dohotcima iz razniii raouopoia nastojimo pokriti djelimično naše upravne troškove. To isto bi radila na našem nijestu i srpslta vlada i zacijelo ne bi bila glupa kao što nismo glupi ni mi. Siie sporazuma sigcruo ne će očeklvati od nas. đa rai n j i m a prepustimo uvoz u Srbiju. Iako ie prošie godine biia žetva zbog suše dosta siaba. ima u zemlj’ dovoijno životnih namirnica. jednako za naše čete kao i za stanovništvo. Niko nam ne inože prebaciiJ, što smo tnl I srpskora stanovnlštvu odredili istu kvotu brašna kao I našiin gradjanima u pozadini. Os:t!aćemo i đaije na puiu, kojim smo pošll I ne ćcmo ss datl zaplašlti člancima ,,L e T e m p s a“ i ,,L a S e rb i e“. Ne ćemo ugrožavali ničiji život, kako to tvrdi /enevski list. aii ćemo i na dalje sa svom ozbiljnošću raditi na tk>m, da se pouigne produkcija životnih naiminiica u zemiji i da tako ! ojača eksportna 1 iinportna sposobnost z.emiie. Ovako |)odupiremo blagostanje u zemljl zacUelo boije, ne.go li je to dosad čiiiila biio koja srpska v 1 a d a.

D6BR0TU0RM SEDMICfl ZA UDOVfCE \ SSROOAD :: U 3E0GRADU ::

Đanas u subotu 31. marta Gostovanje bečkih pozorišta: ,,Literatura“ od flrtura Schnitzlera ,,Predvečerje“ od Otta Eisenschitza

u pozorišnoj dvorani mjesna etapne menaže. Pofetak u 8 i pol satl na večer.

Govor njemotKoi držosnoi Kariceloro. Kb. Beriiu, 30. nrnta Njemački je državni kaicelar pt Bethraan-Hoilweg tizeo juoe u nj<r. maćkoni državnom saboni rijeć i aur/aa govor, koji je cifeli svijet oćckivao s v®» likom napetošću. PI. Bethinann-Hoi 1 we g u p r.oia je redu spoinonuo dogadjajeu R u ^ K ji i izjavio, da je car Nikofa ii. '/■<* tva svoje vlastite tragićne kri« vice. Njcraaćki je divavni kancelar u svo»» m« govoru doka/ao neispravnovt baj‘.:.a» kao da je Njemafka podupirala rusku r.- .kciju i rckao, da je na protiv car Vi« Iim povodoin revolucije od 1 r >*>5. god. savjetovao rr.skom caru neka popusti opravdanim žeijama svoga narođa. No car je Nikola umjesto da svojit flržavu ojaća u njezšnoj uu> traŠnjosti, pošno i dalje osvajalačkim putem, što ie do/.lo do svjetske katastrofe. N j e m a č k 1 d r ž a v n i k a n c c I a r i ja vl ju je, da je n jem ačk o ca r stvo daieko od toga, da se u in f j e š a u unutrašnje pri 1 ike Rusije. Rusi inogu svoj dom uređiti, kako ?ain i h o ć e. N'e t r e b a i m a 1 1 n i k a k v e bojazni, da će se Nje mačka za uzeti za ponovno carevo uspostav Ijanje. Za Njemačku je glavuo, d a Jod j o do on akvoga stan j a, koje će biti povoljn o za mir. Njemačka štampa o kancelarovoin govoru. Kb. Berlin, 30. marta. O juoerašujem govora državnog kaucclara veii „Lokalanzeiger': Vlora se pohvaiiti jasnoća, kojom je govoreno o rovoluciji u Rusiji. Značajnoje, što ,e n ag 1 a še n a nada, da m i s a novom vladavinom u Rusiji možemo 'ospjeti d o mira, koji će biti častan za sve dijelove, iiitKO fEUfliliCil«. Rusija za separatnl mir! ? (Naročiti brzojav „Bcograd. Novina‘0. Haag, 30. maiia. U amsterdainskoj burzi, za koju kažu da ima dobrih veza sa Rusijo.n, tvrde, da će Rusija u najskorije vrijeme preduzetl korak u interesu zasebnog mira. Pokret za uspostavijenje demokratske repubiike. Kb. Berlin, 30. maria. Prema vijestima ..Beriiner Tagcb 1 a t t“-a bilo je u Petrogradu u nedje ju

Pocflistak. Dr. Boža S. Nikolajevlć: SrpsKo umjetnost. VI. Paja JovanovlĆ. — Uroš Predić. Od srpskih siikara ima P a J a J ovanović najviše glasa u stranom mnjetničkom svijetu. Njegovo je iir.e opšte poznato; on učestvuje na svim većim evropskim izložbama; svuda mu odaju počast. Jovanović je zađobio čitav tovar zlatnih I srebrniii medalja, 'diplotna i pohvalnica. O njemu pišu evropskl lisovi, a poznat je I u Americi I Australiji. On živi 1 posluje čas u Beču, ča*. 'i Munchenu čas u Parizu, kao !>to obično čine čuvenl i mnogo traženi uinjetnici. Brodio Je i preko Okeana, ’fie je u Novom Svijetu pobrao lovorike. Naučničkoj slavi Nikole Tesle pridružio je tamo Paja svoju umjetničku slavu. Paja Jovanović nije velikl umjetnlk. Slava je njegova preuvcilčana. All je Jovanović neosporno izvrstan slikar u čisto t e h n I č k o m s m I s 1 u. On je ’po toj odlicl najbolji medju našim da.hašnjim slikarima, u opste, on Je jedan ,od orn'h, kojl odista umiju s 11 k a 11. Jovanović Je prvoklasnl virtuoz u sllkarskoj tehnici. Nošnja, oružje, posudje. .oprema I svi mogućnl đetalji; one bez;i>rojne sporednostl — svašrice I pablrcl ,slikarske vještine — tako su majstorskl JLzvedeni na njegovim slikama. da Iza^zivlju divljenje. Samo ovima. tehničkl ^&aivrŠenim slikama, nedostajc nešto; '.osJećate pred njlma, da ne zbore „od

srca — srcu“, ne mame vas, ne zagrijavaju, kao što vas vještačko cvijeće, uz prkos bojenom šareniiu, ostavlja nernzdragane. Slike Pajo Jovanovića nemaju topiine; nema u .ijima one neposredne. usrđne, lično preživljene, p r oo s j e ć a n e si'tuacije. koja primorava gledaoca da saučestvuje. Kao što rekosmo, Jovanovič ie više virluoz no pjesnik-slikar. On ne spada medj one, koji sagorijevaju na svome ognju. Ako se zahtjeva od slike, da bude samo lijepa, onda taj zaiitjev ispunjavaju gotovo sve mnogobrojno siike Paje Jovanovlća. Zato su imale tako dobru prodju u stranome svijetu. Tome je doprinijcla I činjenica, da je Jovanović mnio đa izabere pređmete, sa svlm nove i egzotične za zapadnu publiku. Pr\d njegovl slikarskl radovi, sa kojih se 1 pročuo na zapadu. bave se životom | narodnim običajima u Albaniji, Crnoj Oori i Hercegovlni. Jovanović je onamo često putovao vraćajući S8 uvljek s velikim brojem skica. studlja i slika, koje su odmah nalazile izdašne kupce. Oko pedeset večih i manjih prikaza. —< „Ousiar", „Povratak razbivene čete“, „Otac uči sina mačevanju“, „Pjesma o Skendcrbegu", ,,Arbanas prosl djevojku", ..Arbanas Igra s handžarem", „Arbanaška straža", „Skadarska nevjesta“. „Podgorlčanin", „Povratak Crnogorca iz bora", ,,Tahir paša 1 Piperl", „Dvoboj". „Igračlca", „Izdajica", „Krvna osveta", ..Boj pljetlova" I dr. — rasprodao je Jovanović u Engleskoj. Amerid 1 Australlji. Za daieke strance ove su sllke bile nešto dotle nevidjeno I neobično, te su lh šarenllom tipova I svojoin roman-

tičnošću morale privlačiti, onako isto, kao što su našl pirotski ćilimovi, zbog raskošne im slikovitosti. uvijek rado kupovani od tuđjinaca. Pošto su se ove slike tako dobro rentirale, Jovanović nije žalio ni truda ni vremena, da ili što više izmoluje. One su vrlo karaktcristične za njega kao slikara. ili tačnije: na njima se najbolje ogledaju njegove slikarske sposobnosti. Jovanović je umio prije svega da probere tipove, koji su markantni predstavnici rase; all kad s« pažlfivije pregledajrr te njegove slike, vidiće se da njegovi tipovi — ma da ih je vrlo velik broj — ipak nisu raznovrsni, več su svl medjusobno više-manje slični. Slikar je tačno za.pazio trl-četiri tipa, pa ih je poslije u raznim varijacijatna ponavljao na svojim slikama; a dešava se često i to, da jedan isti tip sretate nekoliko puto. Oiavno ie da je slikar svoje figure vješto prlmjenio ilustrujući one scene, u kojima se najvjernije očituje karakter i način života Arbanasa. Crnogoraca i Hercegovaca. Zatim je uspio, da fotografski tačno reprodnkuje Sve detalje. koji tamošnjoj sredini dajtt njeno originalno obilježje. Zbog toga Knaju ove slike vrlo veliku etnografsku vrijednost. Jovanović je cu upravo eftnograf. kojl p I š e k i5 i c o m — ako se tako može rećl. Etnografskog su karaktera u glavnom i Jovanovićeve istorijske slike, samo je na njlma zastupiien 1 dekorativni elemenat Prvl mu je rad *e vrste „Seoba Srba pod patrljarhom Arsenijem Crnojevićem, 1690.“ 1 krasl danas trpezarlju patrijaršijskog dvora u SriJemskira Kariovcwna. Glavna ie figura

na slici sam patrijarh Arsenije. na konju, čije vodjice pridržava jedan dječak. Zaraišljen I brižan, ali ipak odlučan, jaši patrijarh na čelu naroda, kojl i je mcirao napustBti svoja ognjišta i potražiti gostoljubiva utočišta u susjednim zaipadnim zemljama. Ali se narod srpski no seli u novu postojbinu kao bespravni uljez ili ubogi došljak; on stupa kao izvježban, prekalien vojnik, koji će vilešku svoju dužuost vršiti i na novoj zavičajnoj grudi. Ovo ie neosporno jedna srečna ideja slikareva. i da bl je što jače naglasio. on je u prednjem dijelu slike istakao druge Jvije vrlo đobre figure. Jedno je hrabri vojvoda Monastirlija, na bijelcu, pun viteška držanja i Junačkoga ponosa. Slikarska pedantnost Jovanovića ogleda se na °dijelu i sjajnim tokama vojvodinim, kao Što je u opšte svuda obraćcna najživlja pažnja pojedinostima. Tako je detaljisan i onajj sredovječni baiđuk. s uvijenom ranjenom desnicom, koji kao putovodja korača pred cijelom povorkom. Ogrnut je bugar-kabanicom. a o lijevo rarae nosi puškti-kremenjaću. Lakim hajdučklm korakom izmakao je naprijed, te se čini. kao da će u tom trenutku saći sa slike i prićl gleđaocu. To je upravo preslikan jedan od onih Jovanovićevih gorštaka, o kojima je maločas blo govor. U „Takovskom Ustanku" (nekad svojina kralja Aieksandra. sad u Narodnom muzeju) siikar je iznio momenat, kad je na Cvijeti 1815. pred Takovskim Gnnom, a pod biagoslovom krsta arhlmandrita Meleratija. razvio Miloš Obrenović zastavu oslobodjenja, pa je sad predaje vojvođl Slm; Paštrmcu. Ostall

su učesnici zaklinju: ko sabijoin, ko puškotn, ko s tri iirsta. Tu su na okupu gotovo sve docnije vojvode Miloševe: stari GaraŠanin, Lnka i Jovan Vukomanoviči, Nikola Lunjevica, Drinčič, AgaVuie Gligorijević, Jovan Obrenović, Lazar Mutap, Vasilije iz Berišića, 'i’oma Vučić-Perišić, i dr. Svi su odjeveni u praznična. šarena i kituiasia odijeia, te slika čini utisak male etnografske panorame s tipovima iz naroda i narodnom nošnjom i sa priličnoni količin m teatrainosti. Najveći je istorijski t a b I c a u Jovanovičev „Krunisanje ca a Dušana u Skopiju“ (Nar. Muzej) i prcdstavlja trenutak. kad se Dušan, u pratnji mlade i dražesne carice i carevića, pojavljuie posliie krunisanja na vratima crkvenim. Visok i naočir, zastao .ie na čelu svitc, koja još pridolazi iz crkve. Po zastrtim stepenima, pred crkvoin i svuda naokoio siegao se narcvd i vojska, te mašući rukama, oružjem i zastavama kliču oduševljeno knmisanom caru, pošto su s^slušali povelju. koju im ie otoič pročiiao vlastelin sa sredine stepenica. U perspektivi vide se okićenl domovi skopljanski. Nad cijelim ovim šarenim, svečanim i razdraganim skupom plavi se svježe. jutarnie ncbo. a stoga se otvoreno Ijubičasta boja. koja preobladjuje na slici skladno 1 prijatno preliva- U pogledu crteža, koji je kod Jovanovića uvljek siguran; kompozicije. koja je izvedena da ne može preglednije, kao I u pogiedu brižljivo obradjenih pojedinosti, ovo je odista jedna lijepa, čisto dekorativna sitlca. Najjači pak istorijskf prikaz Jovanovićev ostiaje njegov „Boško Jugović",