Beogradske novine

I

Izlazt: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi: ■ iMjrsdu | u krajntu np«i|<4mitla o4 o. t kr. teti pg eljgnl ai ,.. . . I MM B HriitskcJ-Sl3iror.il!, Dotd-HcreggBllnl I Dolmooljl h clJciM e4. . . . . tO lekn tnu «o| podruSJo po cij.nl od. . . . 1! helorg =3= Ogiasf po

Mjesefna pretplata: U loopradu I u kraJo*hn rapoaJodovHm aš o. I kr. Ma n Pojrt. t otsptio pofta . . K rU Baoorado t» doot»» m u kupu . . . . K S'SB U HrratskoJ-StaronlJI, B«iiil-H»re«Hitnl I OoJmacljl (!M U ostnllm krojortma Jfdstra-u|anIrt monBilillo K J- U Inottraiigtiu .......... . K 411 cljenlku. —=a

UredniS'.vs: EEOCRAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Tolefon broj 83. Uprava I primenje pretplaio Topllćin vanac broj 21. Telefon broj 25. Prlmanjo oglass Kneza Mihajls ul. fcroj 38.

Br. 92.

BEOGRAD, srijeda 4, aprila 1917.

Godina lii.

Car i kralj KarSo u njemačStom gSavnom stanu. Amerika navijestila rat.

Eatni Izvjsštell. izuleštaj custro-usarskoj jlovnot stožera. Kb. Beč. 3. apriiay Istnčnn bojište: Na B y s t r s y c i-S o I o t w i nski izjaiovila su se prodiranja ruskih izvidničkih četa. Sievcrno od D n j e s t r a dielimlčno po ja ča n a ruska topovska đ j e I a t n o s t. Talilansko bojište: Nikakvi osobiti borbeni dogadjajl. * JiiRoistočno hoiište: « Istoeno od Ohridskog jezcra prodrle sn naše Čete n neprijateijske iovove i doveie sa soboin zarobljenika. Zamjenlk glavara generalnog složera pl. HOfer, pođmarSai. izviešfo] niemotHoj voinoj vodsiva. Kb. Berlin, 3. apriia. - Zapadno bnjište: Odbijeno je više napadaja engleskih izvidničkih odielenja prema našhti položajima. Čngiezf su i Francuzl preduzeli sa jakim snagama izvidjačke uapade sjevero-istočno od Bapaume f zapadno ođ S t. 0 u e n t i n a. Prema Izjavama zarobljenika pretrpio Je neprijatelj vrlo teške gubitke. Kod N o r e u i J a zarobill smo preko 300 e n g I e s k i h v o j n i k a. Ovi su ali zapali u vatru ongleskih mašinskih pušaka. pasujedvaOOst'iglidonaS Ui p o 1 o ž a j a. Na drnmu za C h o ucy—Le Ch a t eau—Soissons rastjeralo je naše foptiištvo neprijateljske Sete, koje su se počeie da skupljaju. U 'C h a m p a g n i Je isto naše topništvo isprlječilo svojom poraznom vatrom nel!>rijateljski napad. U vazdušnoj borbi izgubio Je neprijatelj 4 ietilice, od kojih je nadpomčtiiic barun R e i t h o f c n srušio dvije. Istočno bojište: ' Front maršala princa L e o p o 13a bavarskog: SJevero-zapađtio od D v i n s k a zarobilc su uaše napadne čete u nepriJaitteJjskim rovovima 1 časnika i 93 vojiilka, a zaplijeniie 2 inašinske puške, tfeduako i kod M a l j i n o w i c z a, sjcvero-zapađno od Bagauowa uspio je u cijelostl iedan naš Izviđjačkl napad, pa Je zarobljeno 2b neprijateljskih vojnika. Sjevero-istočno od Baranow i c z a na\ r a!iIo je višc ruskiii satnija na jednu našu poljsku stražu, koja je toranila svoj položaj 1 ako ie neprijatelj

priredlo napad jakom topuičkom vatrom. Jakoj topnićkoj vatrl uz obe stratie željeznice Z1 o c z o w —T a rn o p o I, na Z1 o f I L i p i I na D n j e st r u nijesu slijedila nikakova piešađij* ska preduzcča. Na B i s : r i c i S o 1 o tw i n s k o j protjcrana su jaka ruska lovačka odjelenja. Kod vojne skuphie nadvojvode J o s i p a I kod vojskf maršala M ackensena nema nikakovih đogadjaja. Maćedonsko bojište: Izmedju P r e s p a lt s k o g a i i Ohrldskoga jezera prođrle su n a š e č e t e u p r e d u i e f r a n c u sk e p o I o ž a ] e. One su se, pošto su odbile više protivnapađa, po zapovijesti povratilc na'irag u svoje položaje. Sjevcrno odBitoIjaodbljen je jedanmanjinapađ od Franc u z a. Prvl žapovjeđnik glavaog stana pl. Ludendorff.

Dulje mjere. Jeduo vrijeine bilo je u Grćkoj posve mirno. Izgleda, đa je puna mjera poniženja I stradanja, što su sile sporazuma bile natnijenile ovoj kraljevini. Ali sve je to bilo samo prividno. Danas doznajetno fz francuske štampe, da ćc se protiv Orčke preduzeti nova poiitika sile i ako se ne varamo, Grčka čc morati da ispašta za sva neuspjehe Sarrailove. U prvom redu ne će se obar ziratl ItaJija na proteste Grčke i nastaviće u Epiru svoju akciju, da bar na Balkanu može jeftino I bcz opasnosti da pljačka. S druge se strane s velikim zadovoljstvom napominje, da sad sile sporazuma ne treba da imaju nikakovih obzira prema osobi kralja Konstantina, ier danas Nikolaj Romanov nije više car ruski. Stojimo dakle pre<l novim kurzom, promijenjene politike sila sporazuma. prema Grčkoj 1 koji več one đanas najavljuju u svojoj štatnpi. U isto je vrijeme izdao general Sarrail objavu, koja se takodjer može smatratl pretcčom promijenjene [Kilitike sila sporazuma. Prema ovoj objavi uredjena je u ueutralnoj kraljevini Grčkoj vlada nad vladama, koia se ne plašl nikakovih nasilja. Svi dragovoljci biće strijeljaui, samostani pretraženi, povješano je vi-

še grčkili komita, a gjrčko sianovništvo mora da preda svo tjružje pod prijetnjom smrtne kazne. Maravno francuska štampa pozdravija ovaj postupak I do danas liemattto mkakovih vijes'i, kako misli o totne predsjeduik \Vikson, andjeo Čuv'ar svih iieutralaca, ako još ima vrcmena da o totrte vodi računa, kad svu svoju pažnju treba da svrati svom konfliktu s Njemačkom. Cini se, da su sile sporazuma, nentralci i Atneirika izgubilc svu sposobnost pravog rasttdjivania. Kad je Njemačka, koja se nalazi u ratu s Beigijom poprhtiila oštrije mjere protiv belgijskog stanovništva, koje je sudjelovalo u borbi, kad su če:e središnjih vlasti u Francuskoj, Rusiji i Srbiji sa zakonitim sredstvima osiguravaie sebe od uapadaja domaćeg stanov.ništva, cijeli svijct je podigao viktt.* Središnie vlasti ratuju s Beigijom, Francuskom, Srbijom i Rusijom jjo svim pravilima, koje je u svoje vrijcmc bHa ustanovila inedjunarodna diplomacija. Grčka je uaprotiv neutralna država, n.ioi niti niie objavila nikoja od zaraćenih vlasti rat. S'Jo više Grčka se r.ije ni branila, kad su čete sile soprazmna zaposiele njezino zemljištc, nego se zadovoljila prcv.estom, i ako je znala što to vrijedi i koliko vrijcdi. Ono što se središnjim vlastima uzima u grijeh, činf se da je donušteno siJama sporazuma iu*-\rčkoj. Domaće stanovništvo GrČke smiju da strijeljaju nasilnici bez odgovornostl i za Grčku danas ne pos’coji haška konvencija niti medjunarodno pravo, koje je prema mišljenju izvjesniiiiiBHutralaca stvoreno samo za Belgiju, di8rbiju i Francusku. Nikome ua svijetu ne pada na utn, da i generaia Sarraila smatra fcarbarom. To je ona dvostruka m j e r a. koju su sile sporazuma uvele odmah u početku r'aida i koju ne će oapnstiti. čini se, dok se ovaj rat ue svršt. Odučili sino se već davtio, da nas ovakove sifnice ioš uzrujavaju, pa se zadovc.jjavamo, da svijetu prikažemo ove moralne propalice. M1 znamo dobro. što je pravednost u rattu; kako o tome mlsle sile sporazuma, učl nas njihov postupak prema Grčkoj. Tn vidimo zaštitnike malih uaroda na djelu, mala Grčka mora da strada i ispašta. jer neće da stupi u kolo opasnih pus/tolova.

Ensieske nnmjere u FrantuskoJ. Nedavno je javiia ,,Z fl r i c h e r P o s t“ da su Englezi pokupovali uz vrlo visoke cijene od francuskog stanovništva velika imanja ti departementiu Pas de Calais. Cijela sela prešla su u vlasništvo Engleza. IJ savezu sa ovim kupovinama u sievernoj Francuskoj upada u oči promjena stanovišta etigleske vlade prema staroj osnovi graduje kanala ispod mora izniedju Calaisa i Dovera. Kada su u Parisu još u početku mladog prijateljsfva izmedjn Engleske i Francuske spomenuli. da bi trebalo izgraditi ovaj kana! u Englcskoj su jediiostavno ignorirali sve prijedloge. Ako su u Lottdonu ipak nešto morali da rekitu, oni su isticali jednu člnjenicu, da bi ovakav kanal ugrožavaG političku siguniost Velike Britanije, jer se ulaz u ovai kanal nalazi tia francnskoj strani dakle u francuskom posjedu. Rat je prisilio Fngleze. da tu st\ r ar gledaju danas sa posve drugog stanovišta. Osobito podniorničkim ratom sHiavUena je Engleska iznenada pred mogućnost, da bude potpuno odsječena od kopna. Ona dakie mora da želi, da makar i ispod mora traži stanovitu vezu sa kontittcn/om. Osim toga našla sc Eugleska ratom u prijatnom položaiu, da đrži u svom posjedu ono francusko zemljište, gđje bi se imao đa nalazi izlaz zasnovaiioga kanala. Ncma dakle ništa prirodnijega, nego da Engleska kupovinom dodje u posjed ovog zentljišta, pa kad je jednom sebe osigurala nravito, lako je posiije postaviti i politlčke zahtjeve. Sto će da bude iz Francuske, to Engleska ne zna, ona zna sarno, da ona vlada danas u Francuskoj, pa preltia tome i radi. U Francnskoj kao da osjećaju ovu pogibelj. Dok su prije u Parisu mnogo i sa velikim marom zagovarali osnovu gradnja kanaia Calais —Dover, datias se za :aj projckat ne brine niko. Štampa ne može da govorl otvoreno protiv saveznika. Samo s vremena na vrijeme izbija po malo ovo nepovjerenje Francuske. a osobito neutralni pii'inici, koji sn bili u Francuskoj potvrđjuju ovu opravdanu sumnju. Još više potvrđiuju ovo neraspoloženje prema Engleskoj pistna, koia dolaze ratnim zarobljenicima iz otadžbine. Tako pišu u mnogim pis-mima: ,,Mi niiesmo iKŠli u rat, da cslobođimo Elzas l Lot'aringiju, nego da izgubimo Calais. Picardiju i Normandtju“. Još je interesantnije. da glasinc o strahu i nepovjerenju Fraucuza prema Engleskoj izhijaju u engleskoj Štampi. Doista Etiglezi moraju da se osjećaju vrlo sigurno u Francuskci. kad dopisnik lonđonskog ,,World“-a na 27. fcbruara piše posve otvoreno o ođnoSa-

j'u Francuza prema Englezhna. ..Mnijenja pariških gospodja o natna sii dois|a interesantna. Prije nekoliko dana rekla mi je jedna francuska gospodj«: Imademo mnogo da blagodarimo cugleskoj floti. Ali, tnolim vas, što radi engleska. vojska? Ona je raširena po svirn gradovima sjevcro -istočne Francuske. a n rovovima nenia ni jednoga. Naši sc vojnici tnoraiu c 1 a bore sarni. I vjtrujte mi, to se radi promišijeno. jer Engieska čuva svoje vojnike za budući rat. kađ će Engleska da ratuje protiv. Francuske!‘\ iz lirvotshe i Bosne. Bošnjacl kod cara i fcralja Karla. Javili smo već ukratko. da su prošle seđmice u L v < c u b t r g u Nicgcvo Velič uistvo car i kralj K a r l o I Njezino Veličanstvo carica i kraljica Z i t a primili posebno cdaslanstvo Bosne I Hercegovine pod vadstvom zemaljskoga poglavice Preuzvišenoga gospodina generala pješadije Sjepana baruna S a r k o t i ć a. Ovo odaslaustvo je sastujalo od slijedećilt uglcdnih ličnosti Bosne i Hercegovine: Mitropolit rajni savjetnik Evgenije L e t i c a, posvećeni biskup dr. Ivan S a r i ć, reis-ul-ulema Džemaluddin er. Caušević, franjevaeki redodržavnici fra Jozo A n d r i ć i rra David N cv I s t i ć, pastor Ivan S c h H i e r, nađrabin đr. Weszel. rabin dr. Leyv, advokat đr. Jozo Sunarić. vakufski direktor Šerif ef. Arnautović, dr. Saiveibeg Bašagić. vclejvosjednik Esad ef. K u I o v i ć, veletrgovac Risto H a d ž i - D a m j a n o v i ć. mostarsk« načelnik Mujaga Komad'na, veletrgovac iz Mostara Risto S a i n. travnički načelnik Osman beg T c s k e r ed ž i ć, veletrgovac iz Travnika Mata B u d i m i r o v i ć, veletrgovac Iz Livna Ivo K1 i p č e v i ć, veieposjednik iz Banje Luke Mitar D a b o v j ć načelnik tuzlanski Hariz Osmait ef. V i i o v i ć, podtmčelnik iz Bijeljine Vaso M ar i n k o v i ć, tTgovac iz Bosanskog Šamca Ante D u i č. načelnik iz Brčkog Mehmedaga K u č u k a II č I veletrgovac iz Bihaća Gjorgjo K o z o m a r a. Nj. Veličanstvo car I kralj primio je u irrisutnosti Nj. Velićanstva carice i kraliice u Laxenburgu deputaciju. Kad su se pojavila Niihova Veličanstva u đvorani. pozdravljena su burniin poklicima ,,2ivio“. Vodja deputacije, zemaijski poglavica general pješadije barun S a r k o t i ć rekao je ovaj govor: Vaša Veličanstva! U dubokom poštovacju sttipa depufaciia Bosnc i Hercegovine pred stepenice Previšnjega prijestoiia, da položi smjerno svoje uvjerenje nepokolebive vjernosti i privrženosti. U

Pocflistak. Mllorad M. Petrović: S e n k e. Leptirova krlla. Lcptlr i Ieptirica, čim se išćauaiše, prhnuše na jednu niajsku ružu. „Kako jo đivan ovaj* svet!“ zapevaŠo oboje u jedan glas i poljubiše se. „Kako ćemo ga slatko uživati i nikad se ne ćemo razdvajati" >— prošaputa leptir i p°ljubi leptiricu. : Ali u tom na obližnji žbun ruža đolete iedna Ieptirica, i zaplaka se: „Ala je tužan ovaj svet! Ala je prazan ovaj svet!“ Leptir i leptirica slušahu tu tužnu ispovest i počeše se pitati: „Kako to, da je tužau ovaj svet; kako to da je prazan ovaj svet, kad su naša srca tako puna radosti". Onda leptir reče: ,,Da odletiin na obližnji žbun, i da prislušam uzdisanjo njeno, možda ću saznati: Zašto je nekiina ovaj svot tužan i prazan?" — Ne idi moj đragi leptirkui Ne kii! Zar nisi sam kazao, da se nikad neoeino razdvajati? — Odmali ću se vratiti, roče Ieptir i odleti na obližnji žbun ruža. 1 dok je on stajao na jodnom tnirisavoin pupoljku, doleti kod njega tužna lep* tirica i poće uzdisati: „Ala je tužan ovaj •veti... Ala je prazan ovaj svetl" — Divan je ovaj svet protepa leptir I faširi svoja sjajno-srebrna krila.... a loptirica pade na njegove grudi 1 zajeca: JfjPivan je, divan, divni mojU.“ Y '

A kad se leptir vrati svo/oj leptirici, ona pogleda na njegova mlada krila na kojima beše liestalo sjajno-srebmog praha i zaplaka se: ,A gdi je tnoj prah', inoj sjajno-srebrnl prah? Kotne si ga dao? Kome? Komc?

Krvav cvet. Kad se golub jx>sle dugog rastanka vrati u golubinjak, kod svojo lepe golubice, on je pritište na grudi, a!t se brzo trže. On spazi na njeniin grudiina jedan veliki knav cvet! — Mila, ođ kii|da ovaj krvav cvet na tvojim grudima? Od kuda? Zašto me pitaš, tnili moj? Nisam U ja ona ista tvoja fepa, bela golubica, koja sam I ranije bila? — Ne, ti imaš sada na gmdima jedan krvav cvet, a ja ti ga nisam ostavio. —• To jc rana, to nije cvet. Dok ti nisi bio kod tnene, moje je srce tugovalo za tobom, i na tnojim grudima je od bola i ljubavi za tobom iznikao ovaj cvot, Poljubi ga i isceli me. 1 . — Od boia i ljubavi ne niču krvavi cvetovi na grudima; ja ne umcm đa ljubim izgrižene gmdi; ja ne umem da isceljujem krvave cvetove. Ali tek što to izreče, i on oseti jedan veliki bol; na njegovim grudima izniče isto tako veliki krvav cvet 1 njegovo ziatno srce zacvile od toga bola kao ranjonik kome leka nema. - ‘»j&rv M 9 ’

Loza. Kad se pod prvim prolietnim zracima poče zemlja buditi, njene zagrcjane gnsJi ,■ probudišo lozu, koja je cele zinte spavala. Probudi se j promoli svoju uežnu vrežu kroz vrele grudi zemljine, i ugieda jodno stabfo, okićeno mmeniin beharoni. •— Ali, moj komšija badem! uzdahnu loza. Kako jo divan, kako jo mirisan moj komšija badem! I u njoj navroše bujiti sokovi, i ona poče govoriti: Otići ću njemu, i previću so uz njegovo tnirišijavo stablo i grane, i nikad ga neću ostaviti. I ona sunu svom snagom uz njegovu snagu i nakon nekog vremena zagiii ga tako strasno, da na njegovoj kruni zadrhtaše mirisavi cvetovi i zasuše je ružtčastim listićima. Loza jo slavila te dane. Ali, polako, pa ipak, prolazili su dani sreće, dani najveće milosti i čezttuća, A ona je čeznula. čeznula je, da se đohvati njegove krune, i da tu, u onom zagrijaju umre. I kad već beše na polovini stabla, ona pogieda gore. Hte!a je da vidi, da li je već kraj njenoj slatkoj čežnji. Ali mesto ružičastog mirisnog behara, ona ugleda mrko zeiene listove i koštunjave plodove, i ona klonu, potom se izvi kidajući snažna vlakna, koja su je za njega privezivali: —< Kako si grub! Kako si gruOT Ja so plašim od tebe, go\-oraše ona, mileći svojoj staroj kućid. m Ati li kisela! doviknu joj badem'.

Jer da si me zaslužna, ti bi i ispod ovog mog koštunjavog oklopa našia slntko jezgro!

Uspomene. Vescli slavuj pcšto je dugo pcvao pozdravljajući zoru i svitanje, prhnu u zrak, da u sretanju dana uhvati koju bubicu i cia je o'nese svojoj dragani za ohed. A!i kad se vrati u svoje gnc/iJo on ne zasiade tas.'io svojtt slavujku. —i Može biti, đa jo i ona odictola da pribavi š:o god za obr.J —> pomisli on. I dok ona ne stižo, ou počc čcprknti gnezdaSce i namcštaii mokanu postelju, da im bude udobnije, kad se ona vrati. On nauieštaše postcljicu i pavaše najlepšu pesmicu o Ijubavi, a!i u jeđanput, on umuknu. Ućuta se, jpr ugleda u postelji puno tudjih perja, koja no belm ni lljegova ni njena, i viđa pttilo slainčica. kojc on nije u svome kljunu donoo kad je gnezdo pravio. U tome stiže njego\ a dragana i zacvrkuta: ,.Ti ćutiš? Zašto ćutiš dragl moj?" — Našao sam nešto u našein gnezdu što ja nisatn doneo; što nije ni moje ni tvoje. Od ktida ovo? — Ziatni moj pevaču, ne očajavaj! Te niš'.avne stvarčice, to su moje uspomene.' Ostavi ih, zaboravi ih i ako hoćeš poštuj ih, to su mojo uspomene! Slavuj se zamisli. Drugoga jutra, kad se slavuj vrati u svoje gnezdo, on zastaJe svoju draganu, ali pored nje beše s*J puno novih pera, koje ona žumo sklanjaše u lcutovo.

— Ti si dattas vro tna, mnogo vredna! — Razumom te, odgovori ona, ali bivii pamctan, i tte okreći g!ave, na ove ništav* ne stvari. Ostavi ih, zaboravi ih, i ako hoćeš poŠtuj.ih, to su moje uspomeno! Slavuj so opot zamisii. I to je fako trajaio svaki dan: svaki maj-ki dan. Maleno gnezdašee bivalo je iz dana u dan sve punije uspomena, ništavrih ttspomena; a maleno srce slavujevo s\c pttnije bo’a, velikog bo!a. I jednoga jutra, kad se slavtij \Tati u svoje gnezilo, on zateće draganu, gde u prepunom gnozđu ljnbi jedn.u po jednu uspomfntt. On hiode itći u svoie gnczdo, ali za njcga ne beše više mesta. Toga dana su tmiira.Ie posl'dnje ruže, I poslođnja pesma njena i niegova. Njena na njonim uspbmenama, a njegova daleko... dalfko, tamo g.!e se zomlja sa n''bom Ijubi.

Mačićl. Jednoga dana, ona jo uzela svoju veliku lutku, potjubiia je, i ostavila u škrinju. Za tim je briznula u piač. Žao joj je bilo drugarice, s kojom jo se tako Iepo zabavljala. I'o totn je primakla stolicu prozoru, scla i tužno posmatrala ttlicu, večito živu gradsku ulicu. Jedno malo crno mače Iežalo je pored njenih nogu, žmirkalo i prelo. Ona oslušnu jednoliku muziku, pomače se s mesta I pogleda lepo tnače. Ono skoči proteže se, podiže svoj mali repić, okrete se oko sebe i poče, čas repotn, čas gla* vicom milovati nožice, svoje mlade gospodarico .