Beogradske novine

Izlazf:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi: U EiafrKu I u kra]t«lma »posjsdmitlia o* o. I kr. Sita pa cljml *4 ... . I hdarl U Hnatako]-SIa«anl]l, 8osal-Horcs|0«kiJ I Dolmsci]l po cljoal 0< II holara livu !«•■ podrulja po djoal od. • • . 11 holoia

MJesečna pretplats: U Boonrndti I u kraj«>lma caposJodnoH.'a ea o. I fcr. Coia za f»|iiii | atapno potlo. . K f-. U Booprodo aa dailaicai a kutu . ... t t at U HriatakoJ-Sla«oo!ll, Bctni - HorcooovM I OolmaolJI K 9 » UoitaliiakraJoiim*uilrs-u|ankana.iarlilJa K 3 U laoitraaatra d'SB

Ggiasl po cijonlku.

Uredništpo: BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telefon broj 83. Ujirava I prlmsnja pretplats TcpllEfn venac broj 21. Telefon broj 25. Prlmanls oglasa Kneza Mibajla ul. bro] 38.

Br. S3. BEOGRAD, čehrtak 5. aprila 1917. Godina II!.

Ralnl izujeftnjl. izvleltal austro-usarskož Slavnos stožera. Kb. Bcč, 4. aprila. * c „ Istočno bojište: $ Front inaršalapl. Mackcnlonat Nema uišta novog. ■ Front generai-pukovmka nadvojTWle J o s i p a: ŽP' 'Jedan austro-ugarsk! lotač oborlo u va/dušnoj borbi u okolicl O c u a b tkku rusku letilicu. '~Ž Front maršala princa Ceopoli % liavarskog: ,i- " Na s r e đ n j e m S t o c h o đ u t a>fczeil smo rusku mosnu branu T o b o!, P11 j e n i e v r 1 o v e! I k 1. Inaće traje samo žlvalina topuifka yairaTalljanska I jugoistočno bojište t Nema osobitlh dogadjaja. Zamjeuiic giavara generainog stoiera pl. HOfer, podmaržal. "V izsJejfBj njemafkas vsjnos vođsfva, Kb. Berlin, 4. apriia« Zapadao bojište: r Od L e n s a pa đo A r r a š a bila ja !TTfifcer velika vatrena djelatnost. ZajMđno od S t. 0 u e n i i n a Izmedju Sotnine I OJae nastavill sn Francuiil ! Jučer svoje snažne izvidntčke na^aila. Sa krvavim gubitclnia platili su žemljište, koje smo mi dragovoljuo naintsiilL Kod L a I f a x a, na arumu, koji ^podi od Solssona prema sjeveru ntfmi uspje!! snažnl franeusk! napadl, Iroje sa preduzel! poslije jalce topnlčke prlpreme. Uzell smo pod našu vatru .afeprijateljske baterije kod Reimsa. JN'aišI su letačl svalill 9 neprilateljsklli feifillca I dva ukotovljena osmatračka feajona. , istočno boilšte: ! Frout maršala princa L e o p o ItTa baVarskog: 3 Izmedju mora I PrlpjetsRIfi jfežera bila je topttička đjelatnost na iinoglm mjestima vrlo neznatna. Na »rednjem Stochođu zauzele mi naš« Ćet» n c p r i J a t e I j s k u loosnu branu na zapadnoj P b a 11. kod čega je pao u naše ruke * 11 a n p I i J e n. Na željezničkoj pruzl Z1 o c z o w—T a r n o p o I ojačala je topnička borba.

Stvarno ratno stanje izmedju Amerike i Predznaci protiv revofucije u južnoj

Njemačke. Rusiji.

Na frontu gencral-pukovnika nadvojvode Joslpa I kod vojno skup'ne lnaršala pl. M a c k c n s e u a položaj ie nepromijenjen. Maćedonsko bojlšte: Slaba borbetia đjelatuost. Naše Vazdušne eskadriie osipale su izdašno bombama stanicu V e r t e k o p, Južno od V o d e n e. Fotografirani sn vrlo veliki požari. Prvi zapovjedntk gtavnog siaiu pl. Ludendorff.

COilsonou iač. Zaista nema ničeg čuduovatfjeg na svijetu, nego što Je želja za ratom SJevernili Amerlčldh Država. Predsiednik WiIson najvolio bl da nc.stane Niemačke. Prije više nedjelja prekinuo je dlplomatske veze s državom, kojoj ima da blagodari velike svoje privredne uspjehe i od tog vremena grozi se ovaj ratobornl profesor bez prestanka. Jednu za drugom <alje WiIson poslanice kongrcsu. Bilo je vrljeme, kad je svako mogao da misli, da je izmedju obe države nasitmpio rat, ali je i opet došlo vrijeme, kad Je \Vilson isčekivao da bnde prvl napađnut. Llčno je Wilson uvijek Izbjegavao konkretnini odlukama. On je sve tako vješco pripremao, da bi I posJjednju rijefi morao uvijek neko đrttgi da izreče. Medjuitm je IskoHšćavao vrijeme, koje je i daije teklo svojim tokom. Wilson ie vrio dobro znao. da vojna sposobnosti Sjedinjenih Država ne vrijedf ništR, pa je pokušava'O da ovdje i onđje raznim Improvizacijatna popuni ono, čega u zemlji nlje bilo. I<ođ toga Je govorlo — govorio i pisao mnogo, koketirajući s navodnim svojim raspoložcnjem za mir i u ovcj ulozi izgleda, da se sam sebi najviše svldja. Konačno je Wilsoa ipak stvcrio odluku. O n h o Ć e r a t s N j e m a čk o m. Ne treba zaboraviti, đa on hoćo t!aj rat, all ovoj voljl ireba još nešto: Jakl l pošten! osjećaj odgov o r n o s t i. I ovdje pomaže sebi predsjednik Sjedinjenili Američkih Država metođcm, koja je u posbednjim godiuama postala specijnlltet: on odbacuje od sebe svu odgovoruost I svaljuje je na drugog. Svijeđ može da se čudi, ali ovo

je novi sistcui. kojiin se danas objavliuje jednoj državi rat. \Vilson le Jednostavno dušao u kongres i pozvao ga na izjavu, da izmedju Sjevernlh Američklh Država i Njemačke postoji ratni odnos. U islo vrijeme raza;-lao je Wiison ovu vijest na svc svoje diplumalske zastupnike u inostranstvn. Prema vijes f ima, koje su đoprlc do nas iz krugova sil.a sporazuma, ova je poslanica tako sađržana, đa će je strane vlasti smatrati „Icao fzjavu, poslije kojs bi u skoro vrifeme moglo đa đodje ratno stanje“. Dakle I opet nepotnune riječi bez snage i soka, i opct ođluka, koja nije odluka nego u liajboljem slučaju dobro maslcirana smicalica 'ednog prevejanog trgovca. Ovo ue može lnšt.i da mijenja prave 1 davno već poznate nanijerc Amerike. Jednako sad kao I prije nastoji ova zemlja dolara, da se još više obogati na račun Evrojie i đa postigne svoj cHj što manjim rizikom. To prolzlaz! več iz vojnHi osnova predsjednika Vvilsoua, za koje smo dozuali pred kralko vrijeme iz novina: one sadržavaju u sebi zapravo samo trgovačka spekulaclje A nerlke. MobilizacUa cljele ratua mornarlce I upotreba upornili tačaka ua francuskoj 1 engleskoj obali, otvorenje svih američkih luka I brodogradilišta za sile sporaztuna, neograidčcni lifcracija ratnog maCerljala saveznlcmia sa osiguranjem puta za Vladivostok — sve te tri tačke jasno otkrivaju želje Amerlke. Osobito je značajna viiest, k'oju otvoreno priznaje ! ,,M a 11 n“, da Amerika žell uredlti ilotne osnovice na fi'ancuskoj obali, jer ona dovoljno pokazuje, da Amcrlka za osiguranje svojih trgovinsko-političkih inreresa želi da stup! na cvropsko llo'i kod toga smjera u prvom rfidu na dauas oslabIjenu Francusku. Mobilizacija milicije za osiguranje reda I poretka u zernljl može se smatraM takodjer kao mjera, koja ima malo veza sa vojnim osnovama Wilsonovim. Zasad je Amerlka ođlučila poslatl na evropsko bojište samo 10.000 Ijudi, ali tu ostaje otvoreno pitanje, da H ovaj vojni konringenat na stojl zapraivo u vezi s flotnim osnovicama, koje Ameiika misll uredlti u -Francuskoj. Reicvizicija svih ratnin i

trgoviuskih brodova, koji se nalaze u anierićkim lukama, mobilizacija cijele trgovlnskc mornar’ce što sve spada u voine osnove Arnevike, ne niogn ni uajnianje zaplašltl Njsmačku. lako je težak gubitak tolildii brodova, njeitiački admiralni stožer učinioe svoje. Podniornicc vrše dnevno svoj rad I ovaj će rad bltl tk> Taglji i inoči će se provodlti to radikalnije, što budu zapovjednici podmornica inmli manje obzira. Predsjcđnik Wilson visoko h jiodigao svbj mač, iako još nije dovoljno oštar. Kod toga on hlađno računa I stvara bilanse, koliko će da zaradi Iz ove krvave igre. Rat Njemačke sa Sjevcro Anieričkim Državama biće rat jednog odlučnog i poštenog naroda s aineričkom knjigom račnna.

UjefnctKa I finterika. R.atiio stauje postoji pravno. Kb. Washington, 4. aprila. Odbor senaita za spoljne poslove priinio je vladinu rezoluciju, kojom se izjavljuje, da ratiio stanie s Njemačkctn stvarno postoji. Nieoiačka šiampa o Wiisoiiavoj poslanjcL K'o. Berlin. 4. apriia, Pod naslovoin „II. slučaj“ pre;<resa ,,L o k a 1 a u z e i g c r“ W ilsouove prividne razloge. Poslanica, koju jo on juče uputio kongresu, poriče načelo, da se jedna zemija samo u krajnjem slnčaju može zaplesti u rat. Rat Wilsonov nije rat raai američkiii životnih intercsa, nego će se vodit! zbog spornih pravnih pitanja. On uema ui svrhe, ni smisla. Povjesnica će ga mo/da joS strožiie osuditi, nego Ii lalijansko I rumunjsko vjerolomstvo. U Americi treba da znaju, da su uvjeravanja WiIsonova, da se rat ne vodi proiivu njemačkog naroda nego protiv njemačke vlade, neistinita 1 n s č a s n a. W ; ilson vrlo aobro zna, da u svjetskoj povjesnici nema ni jednog rata, koji bi bio manje rat đinastije, a mnogo v!5e rat za opstanak naroda, kao što je sađanji. „V o s s i s c h e 7, e! t u n g“ označava W'i‘lsona kao klevetnika Njemačke. ,,D e u t s c h e T a g e s z e i t u n g“ mislf, da se sa svim mirno može poČI u susret tome novome neprijatelju, a toliko priie, što nam ne mo/e nan’jetl veće štefe, nego 11 svojom tako zvanom neutralnošću.

Potopljen prv! naoružan! ainerlčki. brodKb. Le Havrc, 4. aiprila. Havas javlja: Jedna njemačka podiT.ornica poitopila je prvi naoružan! američkt trgovinski brod ,.A s t e o“, koji sc nalazio na pulu za Evropu. Jeđan patrolski brod naišao jc ua čamac sa 19 ljudi posade. Za 28 ljudi ništa sc ne zna. Straiiuje se. da se brodolcmci neće rnoći više ni naćl.

lz^fva $rsfa Czernlaa. Potpima saglasnost središufih vlosit (Naročiti brzojav „Bcogradskih Novina“) Beđirt, 4. aprila. Suprot nekim liesporazuuiima ističc ,,L o k a I a n s e i g e r *. da Izmedja izjave državnogkanceiara Bethmanu a i grofa C z e r n i n a postoji p o t puna saglasnost. Misao grofa CzcTiiina c koniereuciji, za vrljcme kojs bi se rat produžio, svakako ne bi bila izgovorena, dagrofCzernin o t o m e n l j e i m a o prethodno odobrenjeostalihsaveznika. Izjave grofa Czernina su svakako u stanju, da konačno pobije tvrdjenje nepriiateija, da prošiogodišuja njemačka ponuda za mir niie časno mišljena i da je bila protkana Iukavim smjerima. a tako isto će biti u stanlu da ponovc u našihnaroda učvrsti voliu za-mir. Ta saglasnosit izniedju Berliua 1 Beča prosiire se i na vlade u S o f i j I 1 Carigradu. Mišijenje u Carigradu, Kb. C-arigrad, 4. aprila. Ovdašnja štampa povoljno je primila in I s a o o k o n f e r e n c i JI. koju je u svojoj izjavi iskazao grof C z e r u i n. Misao grofa Czernina, piše ,,L e S o i r“, inože se svuda pczđraviti v e11 k o m t o p 11 ii o m, jer rat za nas nema nikakvu drugu svrhu. nego da dokažemo, da smo u stanju da se branimo i da osujetimo svaku osvajačku os*. novu neprijatelja. Prije no što se prcduzmu nove ofenzive, veii list, mogu se pretresti pitanja, jf.oja bi postaviia odnose mlra, dokle bl oni* koji žele produ« ženje rata, mogll rat i dalje nastaviti, Time bi se bar utrlo zemljište za kouač« nl sporazum, kad oni drugi jednoin uvide, da nema više smlsla lutati i odavati se fantazijama.

Pocflistak. fikfra Stankovlč: Baikanskl tipout Kod mrtvaca. U nevreuie, pre večernje, oglasi ga gtoitto. Umro on. Mita. Ubrzo, iz komšlluka i drugili maliala, počeše ispred naše kapije, u zomila.ma I u novo obučena l duboko zabradjerte šamijama, da proniiču Žene i Idu k njeniu, đa mu zapale sveću i cvećem ga okite. ail najvdše šLmširom. Ja nisam hteo ićf. Znao sam da Je tamo sada jVreva, pkska. Znam: kako su ga mrtvoga okupali, u novo obukli, ispružili, vilice mu .pešUrom vezalL a na usta mu metnuli zeS&n Mst, da mu ne iđe pona. Majka mu, i njegova žena Marika 1 druge žene iz rodibiue uvile su sad glavo u duboko, crne ■jtamije, pa sustale od plača, čas iđu k nu u sobu, čas izlaze u kujnu, švrijaju dvorištu toboža nekim postom, pa se ’odjeđnom trgnu, uplaše, sete se 5ta jc i,kao To? ne verujufil da je on zalsta mrtav, po'jure ,k njemu, padaju na nj, Uube ga, p!aŽu t aariču, narlču... Ccia mahala l onaj pflhov đeo čaršlje razleže se od njthove JjSske 1 zapevke. Prolaznlcl sami sebe pijtjiju i odgovaraju: * -- — Umro?! Bog ila ga prostii ' I, krstećl se, žurno odlaze, da ne slu.Saju naricanje. A ono se nadaleko čuje. Cvo, ma da Je njegova mahala treća ođ inoje, vefi čak i do mene dopire. Znam, sađa matl mu, bez šatnije, raš(čupana plštt. I preplašena istrčl od njega 'jmrtvog fz sobe u kujnu. , ' — Mito! I pravo, nfčice, Jo! j praga

sobnjeg ličem pada i rasprostire se po zemlji. Samo joj se tcmenjača beli. Žetie, plačući, teše je. dižu i unose u ona drugu sobu. A onai, osvešćujućt se ođ toga pada, počne da im se odupire moli ih: ,,da je puste, sarno još da mu pod glavom iastuk podmetue; te da mu je mekšc...“ i opet se onesvešćuie, opet pada. DoJazi otac. Na plač i r.aricanje snahe Marikc, koja fetrči preda nj, umirava je: — NSšta, ništa nlje... A vilice mu s« tresu, zubi cvokoću. I u veliku sobu, gdo MHa leži mrfav ispružen, ne ulazi k njemu, vefi iđe u onu drugu malu sobu, all kađ tamo vidi da su tu uncli nju, mater, on, neznajućišta đajoj radL kako da je tešJ, vraća se, ostavlja je 1 poSite da Ide po kujni, kući, jednaka sam seb! govorećl, kao tešefi! okolne: Ništa, ništa ndje. Pa odiazl Iza kufio. afi I tamo ne moZe sam da ostane: đolaze po njega, teše ga... Onđa on čak I — izvan ulice ide, u polje, u reku. I tamo, skrfven. lsto onrko visole, ozbiljan, šeta se. !đe od vrbe do \Tbe, Jcdnako ponavljajući ono: — Ništa, i£šta nlie. • U veče. ja I stric odooino kod mrtvog Mite, đa, kao što je običaj, sedimo tamo I čuvarao ga. Odosnio. Moj stric je Išao na« pred, slobođno, oMčno, a ja sam zastajkivao, plašio se nečega. Bojao sam se da ga viđim. Bojao sam se njcgove matere, oca. Znao sam đa neću moći giedati onu mjthovn zapevku i plsku. I zato sam se plašio, zastaiktvao. AH kad dodjosnro kođ njih. sve Je btlo mlmo čak i neosvetijeno. Samo iz velike, gostinske sobe viđelo s« kako na sredini sobe velika sveća gorl. To je slgumo blla njegova sveća, tipaljena

mu više r*Tve. Kađ se ispesmo a kujnu i to đo vrata, u mraku naidjosmo na oca. On se, kako Izgledaše. beše zaneo u iteko opasivanj«. Valjda se bio raspasao, pa se sad stezao onim svojim đugačkim poja- | sevitna. Na naše: đobro večo, kako ste?„. samo odgovori: — Eto... I opet r.asta\1 đa se mlja i stež« pojasevima. Udjosmo uiiuira. Mlta nasrcđ sob'e. Ispražeti, mrtav. već i pokrov prebačen preko njoga. t© mu štrče na gruđima skrštene ruke ! na nogaina, nove, sad iz đućama uzete, cipcle. U fesu, vezanih vllica... Ispod lijega beli se čaršav. Do glave sedeta je mati i ukočeno, nemo gkdila tnu je i ispravljala pranicnove njegove kose po čelu, tspod fesa. Više gkve, u člnjj! pimoi brašna, gorela je jeđna vclika svefia, sa Još ptmo oko nje mallh' svefia zapaJjenlh ođ onlh što su 'đošli. A ta veiika svefia onako vlsoka. ozgo, osvctijavafa ga mrN’og, a naročtto Ilce, giavu, oko koje Je bilo poređjano c\'efia, šfmšlra, i fo varakHsinog, te se varaR caklte i ođ njega je sađ žuto, Izduženo. malo pođbulo, niegovo mrivo Hce ođudaralo Još oštrije. bledje. Oko njega, đo prozora. po nrlnderlucima blH su se poredjaH mušW. a dole, đo vrata. za dugačkom sofroar), bile su ženske, koje 9« još večerale. Kad udjosiuo, ndko nas ne predusret«. samo se muški pomakoše i načlnlše nam mesta, I kad pridjoh da rnu vlše glave, kao 1 ostaH, I ja svefiu zapaitm, majka mu s« sanro trže I huknu: — Mlto! ! opef. kao đa nlja nlšta bilo, nastavi, zanese se, u ono nameštanje kos« po njegovom čeiu. Htedoh da g« poljublnL afi m« sfrtc zadržac *

— Ne ljubi se sad! šanu mi ostrag: }oš r.ije oč!tan. Vidiš da nema krst na gruaima. I zaista na prsima nije bilo krsfa, vefi samo njegove skrštene. nirtvt ruke. Sedosmo medju onale. Svi ćute. Ntko ne govori. Čak u inrtvog Mitu i ne gledaju. Ljudi, prejeli, in.ešk-olje se, otpasuiu se 5 namcštaju. Žene Još večerajtt. Jedu obično mnogo i užurbana A više glav« Mitine gori osia velika svefia, osvetljava celu sobu treperećL prskajućf, kao da će svakog časa uga.siti sc i pasti na mrtvu Miiinu glavu, koja sađ do.šia vefia, lepša, s oblim čeiom, zatvorenim I jasno ocrtanhn očtma, i sada usled vczauih vllica, uzdignudm, priljubljenim obraziina. Samo onaj zelenl list na ustrnia čoveka čudno i neugodno dira... A inače niSta nlje bilo čega sam se Ja toliko plašio. Nt zapevka, ni nartcanje. Žene su Jele, muški pušili i ćutaH. Culo se kako MarJka, takodje povezana u đuboku, crnu šamijti, isplakana, sH pribrana, miđi vhiom žene tihlm glasom. Tarno Iz kiijne, u kojoj Je Jeđnako bllo mračno i tiiio, pokadkad 1>1 dopro koji šušauj. To Je sigurno dolaziio od njegov« oca, koji je još lio tamo, nb'e dolazio ovamo, niti se pojavbivao, vefi se valjđa joi stezao i uvijao u onc svoje pojaseve. — Bog da ga prostii Gđe II mu Je sađa dnša? upita Jedna miađa, plava žena. dižućl se sa sofre ! tresufii od sebe iz skuta mrv’e hleba. — Tu Je, odgovorf druga, stara, nli krupna baba. koja beše odavno večerala i vefi zapaHla oigaru. — Tn mu J« duša. Tri dana ća ona blti tu, n kufit, dok se n« oprost! a ocem 1 s majkom... Majka mn, kad ču da se o njoj govoil trže se. pogieđa. pa kao da odjcdnom

dodje k sebi, uvide svu zbilju, skoči, pads na Mitu. prigrli ga i, naslouivši svoj obrag na njega poče izneinogio, sipljivo da jeca: — Mito, sinko! Mito siuko... I, kao o’a je nešto prekinula pa sada jriastavlja, počo da redja: ,,Zašto, sinko? 5to nas ostavr, oidde? Sto se bar ne izbolova (ma da j« gođinu dana iežao), te majka da mi te izntgnje, nadgieda, ponudi... da mi ne ideš tako neponudjen, željan?... Sto. sinko? Zašto tako brzo, ,,apans’s“ ođe, ostavi r.as?.., „Zašto sinko? 1 ’—Pa kaoda je on kriv što je umro, kao đa jo on s&m lileo umreti, ostaviti ih, otići od njiii, i to kao zato, što mu nije bilo ueodno kod njib, što ga oni ndsu lmiogo volcH. čuvali, pazili... uvređjon time zato iunro, otišao, oslavio ili... Tako ona poče đa nariče, redja i, kao protiv toga, da nabraja njegovasnja, primere njiiiove Ijubavi prema njemu, jednako ga grleći i ijubeći oo čelu, očima i čak ustima i ponavljajućl ono: siuko! Mlto, sinho!..“ Žene počeše da je tešc, plaču, muškl đa šmrkću, okreću giave. U tom i Marika, pošto Je iznela soiru i počistiia, dodje. I valjda bojefil s« da Je posle ne bi žens ogm’-arale kako muža nljc žalila. klcče do nogn Mitlnih, pokri glavu rukama i poče \ ona da nariče. Samo ona nije smcla njega Mitu, da oplakuja jer stid je da mlada žena pred svetom žaH muža, a naročito da mn nabraja njegove dobre osobiue. Zato ona plačuči poče da nariče o nekoj svoJoJ sestri, knja J« bHa odavno unirla, a njomu. mužu, Miti, poručlvati, moHti ga: kad tu njenu sestru tamo na onom svetu na« dje, da J« on kao starlji, zet JoJ, čuva, štitl i da njlh oboje tamo I za nju tražc f spremaju mesta... Tako Je Marika naricala. Olas Joj beše snažan. plač zdrav, a na-