Beogradske novine

dnevno u <

Izlazl: utro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevh II 1 u kf*|ivlfn* ri?et}6frn«IIm ci 0 . 1 kr. Csta po djMl «*....! h«l»r» U HrriOkaJ-Staronlil, Bosnl - tlerccjerlDl 1 Odmiciji po cijeni o 10 holoro livaa orog podruija po djonl o 1 . • • 12 halara Ogtasi po

Mjeaečna protplatc V Boairoflu 1 u kralaviiu rouijaflmitlm •< «. 1 kr. frrta z» fcajno 1 obpou pofrtu, . K t’-m U Boogrofru ■■ froattroni u kufcu .... I tm U Hrratokoj-Slorefiljl, Bainl-Hercogorinl i Dolmooijl ,114 1 IIastallmkrajovlmaAustra-ugmvkdnerartliJ« Kl'cijsniku. ---j

Uredniltvo: BEOBRAO, Vuka KaradJiča ul. bro] 10. Teltfon broj 83 Uprava i prlmanjo pretplato Topllfin vtnae broj 21. Toiefon broj 25. Primanje oglasa Kr.eza Mihajla ul. broj 33.

Br. 98.

BEOGRAD, srijeda 11. aprila 1917.

Godina 111.

Riitni izvještdll. izvleStnl austro-usarsKos Slttunos stožera. Kb. B<;č. 10 . f.prth.. Istučno i taJijuHsko bojište: Ncma osobilili dOKadjaja. Jugo-istočno boiištc: Jtižno ođ OhridsKOga jozem a r o b i 1 c su naše naoadns če(c u ne;>iiialeljskim položajima nckoliko francuskih vojnika. Zauijenik glavara Rčnerfllnoi; siožera pl. HOfer, podmaršal.

TODOl-fltTK. Cini se, da se vojna šposobnost Kus'je. koja sc morala da poveća revojucijom i kojoj za volju je baeen sa prijestolja car, niie znatno povećala prevraiom kadeta i njihovili saveznika socijahuh revolucijonara. Barem jedina borha, koja pada u vrijeme poslije prevrata na istočnoin bojištu, iravišena je na štetu Rusijc. Zauzeće inosne brane koil T o b o I a na Stechođu poraz je generafa Brusilova, koji važf kao najcaiorgičniji i najsposobniii ruski vojskovodja. Satn ruski zvaničnl izvještaj p r i z n a j e ovaj poraz, p r i z n a j e vclike gubitke u Ijudstvu i ratlioin materijalu, a naš i njeinaeki izvještaj javlja, da je u naše ruke palo oko 10.000 rtisklh vojnika i easnika, 150 maginskih pušaka i 15 fopova. Sam R o d z i a n k o je izjavio, đa jc t e Ž a k poraz na Stochodu ; ozniljna •opomena za one, koji nece đa žavuju svoje Hčite inicrese za opšcu stvar, a u prvom redu za onih' 150.000 niskih vojnika, koji su pobjegli sa bojišta »vojini knćama, da buđu po njihovom niišljenju prisutni, ka"đ se buđe dijelilo spahinjsko imanje. Da li će ovakova opomena imati u dauaŠnjoj Rusiji i kakova odziva, r.iora sc dvojiti. Čiujenica. da ja nova vladavlna u Rusiji započela sa iednim osje f ijivim porazom daje pravo on’ms. koj; tvrde, da se revolucijoiti ne može da ojača vojnički jeđua država. U isiom govoru u kojem Rodzianko spominje ovaj poraz najavljuje, da će za mjesec dana započeti velike i odltične borbe. Niko danas-ne zna u kojem će sc stanju nalazlii Rusija poslije mjcsec dajia. jer već danas se pokazuja znaci protivrevolucije i veliko ;e pitanje, da ]i će velike mase vojske litjeti da sudjeluiu u borbi koju najavljuje prcdsjednik đuine Rodzianko. Na svaki način naše .suage i suage naših saveznika spremnc

Bitka na Arrasu i dalje traje. — Konfiskacija Austro-ugarskih brodova u Americi. — Prekid diplomatskih odnosa izmedju Bugarske i Amerike.

su na Istočnom bojištu za svaki slučaj i očekuju ofcnzivu Rtisije. Sjajno preduzeće na Stochodu dokazuje. da ofenzivni duh vojski središtijih vlastl ii'je oštećen dugom zimskom stankom. Dok u cijelosti }oš niie na Istolfn provedeii prelaz u pokrctni la; činf se, da je na zapadnom frontu pokretni rat vcć započeo. Kao pokretni rat mogu sc smatratl već i one strategijske uijerc, kcJe su dovelc đo promjctie fronta izmedju Airasa i Solssonsa. Neptijatolj, koji je nastupao, morao je da bije teškc borbc sa lijemačkim zaiaznicama, a pcsljednje sedmice javljalo je njemaeko vrhovno vođstvo. da s ’dana u dan postaje sve žcšćl topmčki hoj. Prema jučeraujem izvještaju z a j o č e 1 a j c k o d A r r a s a v e 1 i k a b i t k a, k oj a j o š t r a j e. Sigurno ja, ’da ova bcrba stoji potpuno u savozu sa osnovaina maršala M i 11 d e 11 b u r g a I cla je oua počeiiak velikih i odlučtlih' ’dogad.iaia 11a zapadnoni frontu. S ovim stupatuo u period ovogodišnjeg rata, 0 k'ojern je toliko nmogo pisano i n kojcm kcafic’ja naših protivnika želi đa svim svojim suagaina osigura sebi „konačuu pobjeđu“. Po svenni ova je ofenziva na ?apadti započela. dakle na boJištu, r,a kc-jem treb'a da padue odluka. Na talfjanskoin, rununijskoin i maeeđonskom bojištu traje još uvijek rovovski rat 5 jjvdjo se niie. liisia dogoililo, osim posljednjeg neuspjolog napađa Sarrailovog. To v iše nas intereslraju Horbe na novoui niemačkoni bojištu u Francuskoj. Mote II ĐmerlKti da ratuje na moru. Reuterov ured r 0 običaju već danas javlja kao gotovu činjenicu, da će ratna ntornarica Sjovern"i Avneričkih Država siupiti 11 zajeđničk’u akciju s ratnim mornaricaina sila sporazu111a i naravno te vijesti govorc, tako, kao da ćc mornarica Unije d.onijeti cdlukti u ovom ratu. Mediutim stvari stoje s a s v i m d r u g a č ? i e. Otoj temi piše u „Lokalanzeigeru" poznati pomorski pisac, pomorsk : kapetan pl. Kiihhvetter: Poznato je, da Sjevero-američke Države imaju znatnu ratnu mornarieu i da su zbog cveniualnosti svjetskoga rata u posljednje vrijeme ovu mornaricu i obilato povećale. Medjutim ovo povećanje, to su sa-

mo osnove i ove osnove budučnost! ne mogu da igraiu u samo.u ratu nikakovu ulogu. Uznieini li > akle u nbzU samo daaias postojeći itiaterijal, naćićemo znatan broj linijskih brodova, koji isli11a čine glavni đk> jake i modents ratne mornariee, ali ubojuih krs.aša američka flota nema, oklopljeni krstaši nijesu u posljcdnjih 'dvauaes't godina uopšte gradjenf, a 0110 1 i kisfaša. kolf postoje stari su brodovi, koji ne mogu cdgovarati zahtjevima modemoga rata. Istio i u većoj ’iijeri vri.icdi i za ono jedanaest malih oJviopijciiih kistaša. Prema tome ftmerieka raina r.iorliarica 11 i j e s p o s 0 u ;ia 7. a s a m 0staluu ak ciju, jer neiiia brodova — krstaša za izvldjaeku službu. Medjutim moglo l>i se mlstiii, da će se američkl linijski brodovi prldrnžitl eugleskoj fioti ; da ćo cugteski krstaši nadonijestiti ono, što ne mogu fiincrićki. Medjuiiiim engleska morttarica ne taspolaže jcdnako dovoljtiim brojem krslaša; pitanje krstaša bila ,ie u\ ijek c'tvorietta rana engteske snage na moru, kao Sto to iiajbolje dokaziiiu krs’.arcKja ,,M 6 \ve“ i ,.SeeadlOi‘a“. I liez obzii-a 11a ovu važnu Črnjenicu mogia je eugieska mortiarica, da se 'rorl ! bez amcričl'e, jer je toliko mnogo jača ođ njeniačke mornarice. da dcset do dvadeset ?.treričkili Htiljskili brodova k’od toga ne fgraju nikakacit t'h Pime tri godiue engleska flota niie htjeia da se bori, a američka tiota s a m a ne može 'da b e z krsfaša stupl 11 akciiu. Osim toga Hnijuki brodovi iroše neizmienio mnogo ugliena. Da se dovuče ovaj silni tiglien za ameviči u fiotu iz Amerike, Unija nema dovcljno brodova za prevoz ugljena, a jednako liema ni Engleska. Na poslictku r.c smlje se zaboraviti, da l.i laj dovoz prolazio kroz 0110 podrućje, kojo je zatvcrcno od njemačkih podmornica, 3 jednako je i sa ostalim matcrijalom, koji je potreban jednoj velikoj i brojnoi ratnoj mornarici. Ne može sc očekivali, da bi sama Engleska mogla da opskrbijttje američku flotu 1 evropskim \oda111a ugljeuom, muiiicijoiu i životuim uamirnicama, kad sama ne tnože da opskrbi svoje bliže savezr.ike i lijikove flotc. sama uvadja hljebne karte i jedva može da producira onoliko mtmicije, koliko je nj0j potrebno na zapadnom frontu.

A p s 0 1 u 1 11 0 j e d a k! e 11 c m 0gu će, da američka flota stttpi u akciju 11 evropskim voj-ima. Drugačije sto.ii stvar sa toipedliim brodcvitna i podmornicaira. Ovdje bi prevoz šfvamo bio iuoguć i Engleska bi sigimio žeijela, đa američk: ruzarači stupe u akciju 11 borbi protiv njemačkih podmornica. Drugo ic pitanje, du 11 će Amelrika lit.icii, da da svcjo razarače, jer njemačka podmorntca „ 53 “ je pokazaJa, da je moguće voditi podmomički rat i na s a m t j amc ri čk 0 j 0 b a ] i. Osim tcga ne freba precjenjlvati bojmi sposobnost američke moinr.rice, jcr Amerika nema doVoljao Izvježbanih mctuara, du u cpš.e niobijizuje cijelu svoju flotu. Ovo pitauje čeka na svoje riješenjc vcć godfue i godine i do danas ga Aiuerika nije mogla da rlješi. Prema saopštcuju ,,Nev/-York MerMda“ od 27 . marta ove godine trebaia bi američka mornarica j'oš 24-450 izvježbanilt mornai'a i tako hi inornarica popunila svoje ljudstvo Oiioliko, koliko bi bilo potrebuo pojcdiiiotn brodu u m i r110 doba. Štc se tiče upotrebe amerKkih četa u Evjopi, treba santo da se sjef'mo solunske vojske, kcja za svoju opskrbu treba najmanje mifijun tona u brodovima- Obzirom 11a razgranjenl podmornlčkl rat lcško Će moći makar koja đržava na sviietu da u'.tiias vaspolufe jo? toliklm brojem prevozniii brodova pa ni satna Amerika!

Poslanica njsmačkos cara 0 iziJorRom jtratiu. Glasovi ujemačke štanipe. (Naročiti brzojav „Beograđskili Noviiia'*') Berlln, 10 . aprifa. Cijelokupita štampa is'.iče značaj carevc poslanice, koju su listovi ijeviee primili živim odobravanjem. ,,L 0 k a 1 a n z 0 i g e r“ svraća pažnju 11a to, kako se car \Vilhehn u metcže unutarnje političke borbe maša mirnom i čvrstom rukom, pa ističe, da svaltog vjemog Prusa, koji potrebe vremema ne nalazi u krutom održavanju savladjenih ltačela, ncgo u pravilnom razvitku državuog uredjenja, rnora naročito vescliti, što car Vt’ilhelm dovodi sve u vezu sa onim, što ;e bilo;

tad će se silnoin ratn sadašnjust* moćl mnogo što-šta blagodariti. „Bevliner 'i' a g e bd a :napmuiiije pokus VVilstmov, da siv. ri rascjeii izmedju pruske auickratije i l.jcmačkog naroda, i vcli: Njeuu'čki narcti žcli 11 inostraustvu, da ostane gostodar ti svojr j vlastitoj kući. Uisf uagia-* šuje, da je, csim reiorme pniskog >z-. bornpg prava, neminovna potrebu i 11 e«. obražaj u okviru, u kame sv državom treba da vlada i da put jasuo vod‘ zajedničkoj vladavini 1 žajednićkoi cđgovornosti narodnog predsiavništva, člme Cn prijestoljii biti ?a uvijek osigiirana narodun'jt. Socijalistički ,,\ 0 1 w il r t s“ ;>išc; Obzirom 11a sadašnju obznamt tr.ožema s pcjaćanom nadom i većim ruvjereujem da gledanKi. u prusktt budućnost. Nužno je, da radnički stalež osta.ic do kraja đoslijedan svojoj volji za odbrantt oiflaidžbine, jc-r upravo to razumrto držanje radnlčkcg staleža n ratu stvorilo je od novog orijentrraiija svojili zahtjeva opšti iiarodui zalit.iev. Spoljna sfiiuacjja Iziskuje :o sada vlšc negu ikada prije. Posljednja neutralaa velika sila sad je otvoreuo prišia kolu liaših protivuika. Mi smo često pnia v eć naglasiii, da jc naša volja za odbranu neodvisna od uiiutrašnji!i pitanja. Mi pctpomažemo njeonačku odfcranu, jer je to životno narodno pitairje, ali sc raduje1110, što ie njemačka vlada tcin obznanom posvjedočila, 'da će sc njemacki narod za svcje unutrašnje poiiiičko razvijanje sain posiaratl i da liara nijo potrcbno „usrećavanj e“ s p 01 j a, naročito kad ovo dofazi topovskim tanetima i oklopnicama. Ruslta revolucija. Koiigrcs kudet.i. 2 a r a t i d e m 0 k r a t s k u r ep u b 1 i k 11. Kb. Petrograd, 9 . aprila. Sedmi kongres stranke ustavnih dcmokrata otvorio !e predsjednik središnog odbora knez Doigoruki. Svcjim govorom on je istakao, da kongres u svakotn pogleđu mera potpomoći ugled privrcmene vlade. Organizacije moraju potpomagati privremenu vladu I stranka se mora iziasniti š'a i kako o ratu tnisli. U ime središnog cđbcra knez jc predložio, da ostane 11 siti lo/iu-

Podljstak. Bož. D. Luklć: RiliSIJa Oskara ttfildca. — Osvrt 11a njcgovu lcnjigu: De p r 0f 11 n d i s, zapiske i plstna iz tamnice.* O. 1900 . umro je u Pari.su jedaii veliki čovjek, koji se uspeo do tieslttćene siave i vellčiue, a zatim zaronuo u nuiogostradalnost mučenika. Covjek je taj bio Oskar Wilde (čitaj Vajld). Za sandukom mu je išlo svegn sedam iica. Na sanduku jedva nešto cvijeća i vijenaca, no na jednom je samo lio uatpj«: ,,a iiion loclataire", vjjenae gostioničara siroiriašue gostionice u ulici des Beaux. Aras. u kojoj je umro Oskar Wilde. I posljednjc godine svoga života provede takodje ,,u užasnom stanju“. Ljudi koji su niu biii bliski, još do 24 . maja 1895 . god„ kad je bio zatvoren u tamnicu, vjorovali su, da je 11a ivici propasti, i sa saučešćem su se pitnli: hoće li se rtioći spasti? No, on se nije niogao spasU. Engleski zakon i društveno mišljenje nisu mu inogli oprostifi „izopačenih zadovoljstava". Wilde jc morao da provedc u tamniei dvije' ponižavajućc godinc, gdje jc iz dana u dan cijepao >,:vrda užeta 1 kufiine, doK od !>ola prsti ne obamru“< i obavljao „sfužinskeposlove, s kojima svi dani i počinju i svr* U prijevodu na srpski od Isidore SeKulič-Stremničke, a izdanje Cvijanovičeve Moderae Biblioteke.

] šavaju“. Potom „ueuspjeh, sramota, sirbmaštvo, tuga, cčajanje ž.alosr, i same suze, iskidaaie riječi sa usana bijeduika, — griža savjesti koja nain puteve trnjem zasipa, — savjest koja proklinje, — samopouiženje koje kažnjava, — bijeda što se pepelom posipa ]>o glavi, duševni strali koji se oblači u pokajliifiku rizu i sain sebi sipa ?.uč u piće“, — „bilo je sudjeno da se ispije sve po redu“ ~ veli Wilde. Medjutini prije nekoliko godina samo, ranije, ime Wilde-ovo, koji je čak i u tamnici sanjao da će postati „careni života“, bilo je slavljeno u celoj Engleskoj. „Bogovi su mi poklonili sve“, govori Wilde. ,,U menl je bila genijalnost, slavno ime. visok društveni položaj, sjaj i uinna sloboda-“ Mnogi su ga sinattraii višim autoritetom u nekojim umjefiničkim pitaiijima. Njegovi komadi izvodjeni su na nekolikim londonskim teatrima. Pojava njegove knjigc bila je literarni đogadjaj. U tainnici su \VHdeu dali jevandjelje 11a grčkom. Svako jutro, raspremivši ćeliju i opravši olovno posudje, on je čitao iz .njega po nekoliko stiliova. Naviknut od mladosti da u vidljivoj Ijepoti traži njenu oživljavajuću „Dušu stvari“, Wilde je svom snagom svoga umjetničkog uobraženja preživio očaranje Hrista, kojim je On pobijedio svijet. Ncma ničcga što bi s čistoin jcdnostav'nošću pafiosa, udruženom i sjcdinjenom s uzvišenošću ( tragičkog efekta bilo ravno, iii se ma i približiio posljedujem aktu Hristovog stradanja". Wilde je hnao dubokti umjetničku dušii On ic slušao muziku svr:ania i

nasladjivao se krasotom neba, obastitcg zvijezdama. No duši njegovoj bilaje podjeduako bliska sva raznolikost liudi i stvari. Oii je bio jeđno „biće sa mirijadama duša, kakvim su učinili čov.iečju ličnost umjetnost i kulrura'*. Mnogo je razniišljao 011 i nad velikim obcćanjima Hrista. On je lijili sravnjivao sa istinskim životoni ljudi i ponova iznio pred religiozno saznanje pitanja, koja ijudi već davno st’avljaju pred iice crkvc i kršćanske religije, stavljaju u riječi i zvuke u boje i mramor. Živat Wildea do taniničkog zatvora bio je sav predan uživanjima. „Nije bilo uživanja. — veji 011, — koie nisani okusio. Biser svoje duše bacio sam u pcliar viiia. Kcračao sam uz zvuke flaute po stazi cvijeća. Živio sam ođ meda.“ S užaseni i očajanjem išao je po pulu naslade O. \Viide, U liasladi je vidio svoju ,,dužnost“. „Moja je dužuost, — govorio je veseliti se do užasa“. Principijelni, a nc živothuski i gnjusni karakter, priziva k tiasladi iazvijen je u Wildeu u jeduom od »je>govih najdivnijih „stiiiova u prozi“. U jednom gradu 11 noć vidje iodnoin Hristos „dom od mramora i mrainorne kolone pred njim isktćeno cv'jcćem i bnktinje cd kedra svijetljaim unutra i napolju. I on je ušao u taj dotn. 1 prošavši galeriju od haicedona i galeriju od jasnie, došao je Ou 11 vcliku i luksuznu dvoranu i vidio na purpurnoj postelji čovjeka. čije su vlasi bile ukrašene divniin ružama i čiie su usne bflc ruineniie ’od vina. I On je prišao k'

njeanu s ledja: dotakao se rameua nje- 1 govih i rekao mu: „zašto ti živiš i tiako?“ I mladi se čovjek okvenuo, poznao Ga i 11 ime odgjvora rekao: ,,ja sain bio prokažen, i Ti si rae iscjelio, pa kako fcili živio drukčije? 1 * Hristos je ostavio taj dom i izašao na ulicu. Taimo je sreo ženu s licem „sličnim zanosnome licu Božanstva“. Za njom je išao mladić. i ,,oči niegove ; gorahu cd straha“. To je bio niladić kome je Spasitalj đao vid, i žcna, hcjoj je On oprostio grijehe. Gospod iii je upiitao, zašto cni tako ! žive, i dobio je isti odgovor. koji i od ! prokažnog, koga je 011 iscijelio. Tad je Hristos izašao iz grada. Iza grada vidio On niladog čovjeka. koji j je siedio ukraj puta i plakao. Hristos mu je „prišao i dotakao se dugih izvi- 1 jenili vitSca njegovih i rekao inu: zašto l>lačcš?!“ I mladi je čoyjek podigao oči, poznao Ga i odgovorio: .,ja sam bio uinro, i Ti si me uskrsao iz mrtvih. Sta ću. ako ne da plačein. 1 O. Wilde je „doaao do granice" u nasladi. ,,Ja ne mogu ići dalie, — govorio je svojim drugovima. Nešto 1110ra proizaći. 5 ta je fo drugo, šta iuia proizaći“. To drugo hlo lc sud i tamnički zatvor. Na putu nasiada Wilde ie našao „užasnu sramotu“. No on nije jedan put zato ponovio, da ,,ne žali“ za tim. U samoj dubinl svoje nesreče Wildeu

je zasvijetlio ,.novi život“. Na svoje čudo, vidio je, da ta „Vita Nuova" jest ,.samo produženje, novi stepcn u e\oluciii bivšcga". To. štr je Viide tr.c > . kad je nadijevao 11a se „jaram r.asiada", našao je u taninici čitajaći jcvandiclje, udiibljtijnći se inišlm tt tajne kršćanske rcligije. Do katastrofe \\ ilde je svim s\ <jim bićeni protestvovao rrotiv ..čnunvišne bezmjernosti stradanja, kojc je razljeveno u ovnm svijc'tu". Zatim su ti protesti zan’ijeiijei>i ne< bičnitn obožavanjern stradanja, kao \išcg c&rivanja ,.tajne života“- ..U stradanju", — govori \\ ilde, odjeduom postižcš to, što nikad ranije nisi pnjima.o. Približuješ se istoriji s druge iačke gledišta. To. što se instiktivno. uejasno predosjcćalo u umietnosti. it oblasii tnisH i osjećaja, realizira se savršenom jasnošću gledanja. bezuslovttom siloni pojimania. Kao što je rauije \Vifde bio prorok i žrec ktilla nasiada, talco je sada počeo da govori 0 srradaniu. kao narornoj i velikoj rcalnosti ,,svijeta“ i „jedinoj istini“. Iz stradatija proizlaze svijetovi- — govori VVilde i bez boia se ne javlja ni rodjenje novorodjenčeta, ni rodjenje zvijozde. „Radost je potrebna, c!a bi bflo lijepo tijelo- stradanje — da bi lijepom pcsiaia duša“. Sve, što je u svijetu đnboko 1 savrššeno, — sve ie kupijeno eflenmn krvi“. Wilde }e vidio u to:n životu, u komc je lijepo obučeno u krv, učinak ..Svjetske Duše“ ili „Dušu stvari". Una je, po rflečirna Wikleovitn, „tetučeua