Beogradske novine

Izlazl:

dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslijo podne«

Pojedinl brojevl: U Moirria I « krtjtttait zsaeijodRutfoi vi e. 1 kr. Ceta pe cljml kelere 0 Ilrvetekej-Slavonlll, Beinl-Heretjerlol

Mjesočna pretpleto: U Beearadu 1 « kteUvtaia npel|iIietUi e« e. Ikr. Ceta » ko|n | otopmpoCta U Boograt« u doetavon • kot« . ... t 2«t U Hrvstnkal-Slarcnijt, Bomt-Hereaaavlal 1 OalmpclJI | t-m

Irrat oroj podnieje po djoal »i. ■ . ■ 11 helera

Uotta.'lrnkraJtTimaAustrt-MgartktfBOffvMJ« K U Irottranstva. • . , ^14«

Oglasl po cljonlku.

Uredniitvo: BEOGRAO, Vuka Karadžića ul. broj 10. Talefon feroj 83. llprara I prlmanja pratplats Toplltfn renao broj 21. Telefon broj 28, Prlmanjs oglasa Knsia Mlhajla uU broj 38.

Godina 111.

Rotnl IzvM. Izuleštal oustro-ušnrsKos $lovno$ stožero. Kb. Beć, 1S. aprila. ! Istoćoo bojiite: ' Topnička je borba nijestimice oživjeffe Iitaoe nikakvih borbenih đjclatnosti, 4goje W bile vwjeđne spometta. Talijansko bolište: Položaj je neizmjenjeti. Jedan oJ «a#ih letača oborio je juče u vazdušnoj borbd ttad Vitlachom jottui neprijateljsku lofiliai JHpa „Farman". Posada je oborene neprijaIdjske lctillce zarobljeiu. Jugoistočno bojište: «> 7 TatijarJ su kod Skozc pokušali po•(nvlti jtontonski inost preko Vojuše, no fbiji su aiašom vatrom u tom spdjcćenL Zamjenlk glavara gcnerafnog stotera pl. HOfer, podmaršal.

OdlDčnn biM f t)d juče bjesni na zapadnom bofištu jcdna od najgroznijih i najvećih, a po svoj prllici 1 najkrvavijih bitaka sadanjega strahovitoga svjetskoga rata. U Jog nikada nedos’.ignutoj ?esthil nasrću Francuzi u mnogobrojnim jurišljlna protiv čelićnoga zida, kojega su fijemački vojnici ondje postavili svo,‘im jjelesima. Na širini fronta od 40 kilomelara izvelt su Francuzt poknšaj proboia, koga su pređuzeli poslUe bubnjarske ^atre, što nas sjeća na pakleue verdunpke dmie t na dane brtke na Sommt. Ta jje bubnjarska vatra imala da učinl zreJima za juriš njemačke položaje. njeknačke baterlie da onesposobl za bor®u, a hrabre njemačke čete da pokolejba- Kada su Francuzt držali. da su taj tllj već postigli, onda su iztnedju Soutoira i Relmsa zapovjedill svojitn neJbrojciiim pješačkim masama, koje su (pudje sakupili, da prijedju ua juriš i #,osvoje“ njemačke položaje. i Kratko i jasno javlja niemaokl IzS'ještaj o rezultatu ove biike: ,.J u č eirašnjim se danom tzjalovio B' c I i k i f r a n c .ii s k! p o k u š a j iprodora. Francuz!, k o j i s u cviin namjeravanlm p r o b oUemišlizavrlodalekosežnim ciijevima,pretrplli s u v e oma teške i krvave gubitke, Očekuju se novl n e p iT j a t e 1 jskinapadaji. Naše četeidu budućlm t e š k!m borbama u

Podlistak.

©. Stojanovlć: Utkršnje jnje. T* Uvijek sam se radovao uskršnjim praznicima. Uskrs nam je dolazio gotoivo uvijek u Ujepim proljetnitn danima, ■douosio nam nov život, svježi vazduh, i sunce, koje greje toplim zracima zeJeua poija i njive i iisnate šumeAli pored toga, ja sam se uvijek rarlovao Uskrsu i zbog — uskršnjih jaja. (Kako nisam nikad bojadisao innogo jaja ,u svojoj kući, to sam uvijek pravio veiiki broj pcsjeta o Uskrsu i donosio lcući — uskršnja jaja. Ovaj lijepi običai o jpvom velikom prazniku, ja sam veoma jioštoVao, jer sam se svakoga dana vraćao kući s puniin džepovima jaja. Dešavalo se istina da bude koie i mućak, ali pored ostalih lijcpih, dobro obarenih iii rovitili, nisam baš nmogo zažalio za po koji i mućak. JeJan put ini se desio i jedan veliki maler. Gdje god sam bio ioga dana na čestitanju praznika, izglcda da nisu jaja bila baš dobro dokuvana, pa kad sam došao kući, ja sain u džepu imao kajganu u mjesto jaja, za koja baš nlsam ni mario, jer sam to sutra dan dvostruko naknadio, ali moj ,,ancug“ bio Jc poslije loga pune đvije gcdine — žnt. Ove godiue nešto naročito sain nialo obojadisao jaja o Uskrsu; ako sinilem da vam povjerim, obojadisao sam szano — tri. Nlje to da kažete, da ja nlsam imao novaca, o Rože nie sačuvaj! Hflo ift nara. netrr> nrnsfn nisam mozao

Odbijeni dalji očajni francuski napadaji u Champagni. — Na njemački 6. ratni zajam upisano blizu 13 milijardi maraka.

s u s r e t p u nIm pouzdanjem“ Ova velika bitka, koja se sada bije na žapadnom bojištu, imala bi ua bude b i t k a z a o d 1 u k ti. Francuski narod, koj! je objesno ušao u ovaj rat kao da ulazi u kakvu đječijj Igru, borl se sada zadnjim snagama za tako dugo nadanu pobjedu, za svoju „egzistenciju". kako to u Parizu kažu, premda joj te egzistencije nije nlkada niko osporavao. Francuzi polaze na juriš srčanošću koja sliči na zdvojuost, jer vide da su njihove vclike nade, koje su pr lagali na istok, propale — Rusija. za koju su dr ■ žali, da je njlhova naijača potpora, izgubila je zbog svoga imutrašnjeg sloma za ovaj rat svako vojničko zuačenje Na jugu strepe Talijani, kojl su još nsjčešće srtall u vatru za stvar sporazuma, pred rukom osvetnlcom, koia kanda se diže da osved najsranmije od sviju vjerolomstava u svjetskoj istorlii; — solunska je pustojovltia generala Sarraila nakon prvih nedjelja bila vcć i gotova, — koruptivna Rumunjska koleba bez cilja, naslučujućl, da je I cna bez ruske pomoći, koja ioj više ne može da bude pružena, konačrio i posvema doigrala. Sa koje S'brane ima dakle da clodje odterečenje? Tko dakle da IzvoJuje pobjedu, o kojoj stt Francuzl s likim frazama podjednako govorili kao o nečeinu, što na svalci način mota da dodje, 1 ako vcć pune tri godine bez ikakvog uspjeha nastolo da do nje dcdjtt? Na Ancri pokušali su najprije Engie 2 i, da probiju njemački front- To je bio samo uvod za veliku ofenzivu, o kcjo] je sporazmrma štampa cijele zltne pisala s toliko nade i sigurnostl, hhideitburg je na protiv šutio, a!i se za to jače spremao, da dočeka taj udarae. Mudro predvldjajućl, na šta se sp r emaju francusko-engleski protivnid, povukao je slavn! vojskovodja njemaLkc linije nešto u nairag- Na taj je naćiu parirao bez velikili žrtava napadaj Engleza, kojl su onda bez veliklh borbl ,.osvojili“ strateškl neznatue dijelove njemačkoga fronta, zadovoljivš! sc tom ienanom pobjeđom. Sad je imao da dodje red na Francuze. Kao već mnogo puta, tako su I sad Imali Francuzl đa vade kestenje iz vatre. Pouovila se igra, koja se ođigrala jesenl prošle gn-

da nabavitn — „varzilo" za bojadisanje Jaja. A Čuđua je stvar s tiin varzilom. Iz; glcda nti, da trgovchna pril'kom preproclaje ne donosi trista na sto zarade, već samo pedesct na slo, a otti se zainatili, pa neće da ga prodaju. I tako zbog tog varzila 1 ja satn ostao bez bojadisaniii jaja. Ali sam već itnao gotov plan: nakitadiću ja bojadisana jaja s druge strane. Učiliiću 20—30 posjeta, čestitaću praznik i doći do jaja. Alt satn vam grdno nasjeo. Prvl dan Uskrsa. Lijcp vedar dan- Sunce nekako drugojačije sija. Pobožni hristijani. obučeni u novo odijelo, žure se n crkvu, da se ovog vclikog dana pomole Bcgu. Sve svijctlo, novo, vcdro. Ja sam ustao ranije, pa uredjujem moje odijelo, koje sam jeduc prestupne godhte pravio baš o — Uskrsu, ali ne prošle. Idem I ia do erkve, da se pomolim BoguCrkva prepuna svtjeta. Koga tu svc jilsam vidio, tu je bio i moj sadašnji povjerilac, santo ne znain zašta II se ou Bogti moli, signriio za nas sve njegove dužnike, da ne umremo dok mu dtig ne platimo. Vidio sam 1 jednog našeg poznatog zeienaša, koji je zaradio poveče sume novaca, all kad odete, da mu zatražite 100 kruna za porodicu, - on se kune 1 u djecu (koju nema) i u miadost (rna da mu je sad 59 godina) i skida sve Bogove s neba i plače s vama, ali pare ne dobijete. PjevaČko društvo pjeva, lijepo, zanosno, sveštenstvo vršl službu sa retkom voljom i služba se svrši. Prekrstih se ori izlasku iz crkve.

dine, kad je gcneral Haig s drskom bczobzirnošću slao u i.ondou svoje !zvještaje „Izgleda, da dobivarno i.rostora“, dok su u isto vrijcmc Francuzi tipravo slijepim bjcsnilom jurišali lta njeniačke položaje sve do.ic, dok je.i posljednji njihov ćovjek ležao mriav iii ranjen na bojnom polju Ne bl čovjek vjerovao, da tako inače pamctan narcd tnože da bude toliko zasljepljen. Dok Fnglezi osuivaju osiguravaiuća drušiva za slučaj izueuadnog ntira, dadu se Fraaicuzi tjerati u srnr:, upravo kao da im čini veliico zadovoljstvo, kad ntcgu da utniru i krvave za moć englesKe itnperije. Izlazak Je iz ovc ogromnc birke za odluku još neizvjestan. No mirno uvjeravanje njemačkog vojnog vodstva, koje kra't'ko ! lijepo u svom izvještaju vell, cla njeinačke čete idu budućim teškim borbama u susret punim pouzdanjem, daje naslućivaitl, da će se 1 ovaj najveći od svih đosadanjih francuskih napadaja slomiti na divnoin junašrvu njemačkih junaka, na neodoljivom čeličnom frontu njeniačkog zapađnog bojišta. No sve i u onotn tiajgorem slučaju, kad bi Fraucuzirna i uspjelo, da izvojuju kakav bilo manji -bilo veći vojnički itspjeh, to za njili ipruk i najveća pobjeda ima značenje najtežeg od sviju poraza. Narod, koji je uzvisiofc upraivo do svetinje običaj, da ni jedna udata žena ne treba da radja više od dvoje djece; narođ, ćiji porodi ne stoje ni u kakvoin saglasju sa slučajevtoa smrti, ne sniije rasipati svoj čovječji materi.ial. Svaki mrtvl vojnik, kojf po- riječima francuskih frazera doprinosi svojom krvlju srcćnoj budućnosti svcga naroda, doprinosi u istinl veliki obol k a v a s t r of I, kojoj umirajući francuski narod korača ogromnim koracima. Još prije svršetka te jedne od najvećili bitaka svjetske istorije, t a j e bitka odlučena. Uzaludna je očnjna srčanost 1 junaštvo francuske vojske, koje će morati svako da prizna. Sadanji bijesnl juriši hrabrih francuskih vojnika sliče posljednjinr trzajima utnirućega junaka, koji hoće da živi, a!i vldi da to više nije moguće.

fikcljo zis mif. Vustrijska stampa o ruogućem sporazuuiu sa Rusijo'.t. Oradačka ,,T a gc s p o s t“ donosi$!o mi zapravo žeiinro od RuslJe? Dani IC'C strjelovitom brztmm I tnože se v e ć sutra d o g o d i 11, :1 a p o s e bna izdanja novina jave, daje s k I o p I j e n z a s e b a n m i r s R us i j o ni. Moguć je slučaj, da m i r s R u s i j o m d c d j e p r e k o n o ć i. Ali ako mi žeiimo taj mir, to moramo najprije ispitati ne što žell i misli Čajdze i Kerenskl, knez.Lvov ili Miljukov, ncgo inoramo u prvom rcdu znatl, što mi sami lioćemo, ako se približi posebni rnir s Rusijom. Takav bi m!r bio sigurno za nas radostan jer bi se riješili moćnog neprijatelja, ali kako da se stvorl trajan mir, koji bi sobom donio bojju budućnost? Ovaj dugi rat učlnif će skromnima i : eduu i drugu stranku, kod postavljanja mirovnih uslova. jer se nadoknada tako orijaških žrtava ne može ni zamisliti* Srcdišnje vlašti stoje ti odbranbenom ra:u protiv prcmcćnog'neprijatelja. Mi dakie netnant ' nzroka, da odbijemo našcg istočuog protivnika, kađ nain pruža ruku pomirnicu i treba da mu ontogućirao časnu pcgođbu. 5. aprila 1916. iziavio je njemački državni kanceiar, da Poljaci, Litevci, Bahi i Leti ne smiju više nikađa biti prepušteni reakcijonarnoj Rusiji. i dodao je, da Njemačka rnora u buduJnosti imati garancije, da Rusija ne će provaliti na nezaštićene granice istočne i zapadne Pruske. Položa! se odo«da prcinilenio. Na mjesto reakcijonarne Rusije došla je d c m o k r a : s k a R u s i j a, ko* ja zastupa pravo nacijonaliiog samoođredjenja. Državni kancclar izjavio je želju za častan mir s novcm RusijomMl ne želimo našem !stočnom protivniku uainetnuti Iiaudinski jaram i ne ćemo oneiaogućiti častan mir, radi neltoliko kvadratnih kiionietara zemlje. Uslovi za crajan mir ne reže u Oaliciji, Kuriandiji *ii I.itavskoj, već na B a I k a n u. S a m o p r e k o B a Ik a n a m o ž e m o s i p r n ž i t i r u k e. Na Balkanu, gdje se križaju linije interesa izmedju istočne I srednje Evrope, mora se uspostaviti red. Nekadašnii vazal Rusije — Srbija, le.M na putu od sreduje Evrope prema Carigradu i na pruzi Berlin—Bagdad. I-'rcgram nove ruske vlade fražl slobodu malih naroda i već u tom shvaćanju !eži jamstvo, da Srbija ue će po drugi pnt postati sredstvom pustolovne petrogradske ooiitike. Balkan mora prestaii da bude vjećnom grožnjom za Evropu. Trajan mir se raože provesti oo načelu: „Balkan —

fg balkanskim narodhiia“- Rnska nada u premoć na Balkanu prcstala ie vcć od bifke kod Gorlice, a nova niska viada ne će se slomiti tanro, gdje je car Nikolai II. našao svoj kraj. Balkan ne sinlje više uznemlriti Evropu, a to moraju uvidjeti i novi Ijudi u Pctrogradu, ako ispitaju mogućnost poschnog uiira. Najpovoijuiji treuutak za pregovore o miru. (NaroCiti broojav »Beogradikih Nov'fn*«/ v Amsterdam, 18. aprila. ,,A 11 g e m e c n H a n d c 1 s b 1 u d ‘ govori u svonr uvodniku. cla za \ rijeme cijelog rata nije bilo povoljnijeg trenutka za pregovore o miru, nego što ie sadanji, 1 to na osnovi, koja bi zadovoijiia sve zaraćene stranke. I ,,N i e u w e R o 11 e r d a m sche Courant'* misti. da će žetva u svima dijeloviina svijeta rov'a+no mnogo doprinijeti skraćenju rata. Nentralnl iHpiomata o našoj gotovosd zu mir. Riimunjsko p!tanje. (Narofiti brzojav „Beogradskiii Noviua'O Haag, 18. aprila. O saglasnosti ruske i austro-ugarske gotovosti za mir, koja je tek juče po podne bila ovđje poznafca, razgovarao se dopisuik Jedncg budimpeštanslcog lista sa jednim neutraliita diplomatom, koji mu je rekao, d a j e s a d a volja sredlšnjlh vlasti za mi r p o t pn u o dokazapa. Njihovi ratni ciljevl nisu se mogli bolje označiti, nego li što je to učinieno u posljednjoj izjavl monarhije. Da rumunjskoi pitanje nije tako tijesno skopčano sa sudbinom Rusijc, irožda bl se rnoglo odmalt đoći đo rlješenja. a’i to pitanfe zadaje velike teinilčke teškoće, Jer se ruska I rumuniska volska zajeđničkl bore. Sporazum s Rusijoru. (Narofiltl brzojav „Beozradskili Nov:i»*') Berlin, 18. aprila. ,,V o s s I s c h e Z e i t u n g“ piše: Sporazum sa Rusijom je sađa ne samo moguć, nego je i siguran. Mi ne trebamo pretjeranom žurboin da izazovemo nepovjerenje u masarna Rusije. Nije sada mnogo staio do toga, da li će se mir za jedau ili dva mjeseca ranije zaključiti. Ruski narod treba miruo da razftrlsli, na kojoj se strani i gdje se njegovi interesi nalaze. Mi možemo izdržati, dolde on dodje to tog svog saznanja.

otvorim moj ,,tefter“, da vidim, gdje ću sad i uputim se mome sti icu, starom profesoru sa pur.om penzijorn. da prvo njcmu učinim čestitanje o prnzniku. Dočekaše me vrio liubazno. Poslije upbičajcnih pozdrava ponudiše me, da sjednein. Čim sam s.ieo, baeiii pogled na ,,etažer“, gdje obično moja strina drži tanjir sa jajima, ali ih taino ne hješc. Mora da su ovc godinc promiienill mjcsto, tna da sam ih ja <u vidjao punih 10 godina, od kada su Uupiti ovu kuću. — Izvini, Boga ini, pravđa se nioia strina, all kolača ncmamo. Nistno mogli da nadjemo bijelog hrašna- „Trgovci", šta velc vcliki praznik, pa zacijepili, kao da je to, Bože me prosti, lijek od gušoboiie. A ja ko veiitn, baš da i ne inijesimo kolače, eto kupili sino ove bonbone, istina i one su slcupe, ah mogu posiužiti, uastavlja moia s'rina, služcći me nekim sirnirn bonbončićinia. — Ah, vrlo pametno, divno jc ovo, hvalim ja bonbone, a jedan zub u malo što nisam sioinio, kad sam je zagrizao. Drugo posluženje znao sant da ncćc biti, jer znaju, da kafu nc pijem. Sjedim ja, čekam da me posluže jajinta, pa da idem đaije. Ali jaja nema, pa nema. Meškoijim se ja, meškoijta, pa se riješim, ustanein i podjem, da ako se sjete sad pri polasku poinlslih u sc’oi. Taman ja ustao, da se oprostim, a inoja strina otpoče: — Boga rnl jaja nemamo. Izvini. Obojadisali smo samo dva (e ov^ su još bolji od mene, pomtslih u sebi), radi običaja. Za tvog strica nema jaja u Beogradu. Ne će, kaže, kokoške da nose. A riiaca nuna jaia. Hvali se cosnodln Pera.

da jc kupio 10 komada, pa tetka Rhsa 8 koniada, a za njega nema, pa nema i na niog jadnog strica sručiše se kola puna grdnje. On ćuti jadnik, pa otpočc i on: — Što nisi kupila ti? — A kako za cio svijet imo, a satno za tebe nema. Koliko ste vi oboiađlsali? Ja se prvo okrenuh da vidim, da ncma ko iza mene, pa kad vidjeh da sam ja u sobi sam, zbunili se sasvim. ier nti ovo pitanje padc kao grom iz vedra neba. — Mi? — Jest vi, što se čiidiš, začudjeno glcda me strina. — Pa obojađisali smo, obojadisali smo višc komada. Ne znam baš upravo, biće tako 7—8. —Juh, jesi li čuo- Tolika jaja, a za tebe nema, ciktni moja striua na r.ioga strica. Ja se brzo oprostiii i ostavih oboje zaprepašćene da se obiasne, ko je obojadisao više jaja, ja tll oni! Drugu posjetu imao satn cla učlnim kod sestre od tetke. Mlada, lijepa, crnooka udovica, muž joj je umro baš u ratu. kod n.ie će biti jaja ko pijeve, računam u sebi. — Hristos Voskrese, klikćem ja i ljubim se sa mojom sestrom. A uvijek satn volio da se poljubim sa ovom mojo.m rodjakom, ne zbog toga, što mi je bila baš rodjaka, već za:o, što ima mala lijepa usta kS „puslica". — Valstinu Voskrese, vragoliasto smiiešeći se, odgovara nii uvodeći me n svoj salon. — Pa kako si ti? — Hvala Bogu. eto . .

— Jesi li nabavio jagnje? produžuje ona. — Jagnje! Ovo ute pilanje sasvitn zaplcte ko pile u kučiuama. U prvi mah nisam mogao da se sjetiin. šla nte pita, ali se ipak priberem i promucam. — Nisam iinao vrctnena da idcm na pijaci juče. i brzo predjoh na drugu temu, prijatniju za razgovmv Ovdje je bilo kolaća istina samo jedua sorta. Nešto nisu bi!i baš najsiadji. Za brašuo satn odntah dobio ob.iašnjenje. — Znaš, brfišno sam dol’ila cd gospodina ,,kirajdžijc“Poslije svih obredjcnia posluživanja i razgovora, očekivao sam jaja, pa da sc oprostiui, ali tni 'e izglfdalc. da moja rodjaka to pitanje nikako nije željela, da iznese na dnevni red. Aii se ubrzo umirih, kad otpoče. — Znaš, jaja ncipam. Nisam baš ni jedno ,,o f a r b a 1 a“ (e ova je još bolia od mcuc i od mog str'ca. pomislitn u sebi). Nisatn mogla u red da stojim, a drugojačije se nije tnoglo nabavitl. A taj prokleti red mi baš dosadio. U red za brašno, u rcd za šećer, u red za so, neka djavo nosi i taj red! Zalostivo se oprosum sa mojom rodjakom 1 uputim sc jednom motn pri.iatclju. Vidjeji čovjek. ,,Krupan“ čovjek. što refdi naši, bio je t narodui poslan'k, ,,miješa“ sc u velika društva. Tu će bltl jaja, osmješkujcm se ja. Prijatelj, ostarijl čovjek. prlml m« vrlo prijateljski. ali ioš ijubaznije njegova simpatična ćerčica. Vodilo se razgovora o svačcmu, o lijepom vremenu, o proljeću, o skupoći, o uslevima. l ne znam ti ja o ćemu još,