Beogradske novine

Broj 111.

Utorak

Beogratfske Noviae

24. aprila 1917.

Narodno nrivređa. Spravljanie 1 upotreba pcroddu. (Ziamjena ptavog kamena.) Područje c. i k. vojne glavne gubernije u Srbiji ima opsežne, a donekle i prvoklasne vinograde, o čijem obuljelavanju i racionalnom iskorišćavanju ima vojna uprava takodje (da se stara; ona se faktično i trudi, t da vinogradare snabdje svima za vinogradarstvo potrcbnim srodstvima. Kao što je u opšte poznato, podleži vinova loza na amerikanskoj podlozi raznim bolcstima, od kojih se do sad saino urcdnom upotrebom rastvora plavog kamena i kreča mogia očuvati Ali pošto se sad plavi kamcn ne može ni po skupe novcc dobiti, to su činjeiu razni pokušaji, koji su utvrdili, da perocid inože da zamijeni j>!avi kainen. Pokušaji, činj< ni e perocidotn prošle gcdine u području c. i lc. vojne glavno gubernije, imali su najboiji nspjeh. Istina jc, da kilogram pcrocida staje 10, a plavog kamena samo 2.50 kmne i da 6ie oba srcdstva mogu dobiti kod svih okružnih i kotarskih zapovjedništava, ali je i to istina, da plavog kamcna ima vrlo inalo i da se njime ne mogu ni iz (daleka podmiriti svi vinogradari, to će morati vcćina njih da se posluži peiociidom, koji: sc ovako sprenia i upotrebljava: Sipa sc u jednu kadu od prilike 50 litara hladne vordo i ova se postepeno i uz neprcstano miješanje domcće 3 kilogrania sitno samljevenog (istrvcnog) perocida. Poslije toga niijcša so istoga idana Od vremena na vrijeme još nekoliko puta t to svagđa samo kakvim đrvenim štapom i ostavi tako da prcnoći. Idućcg' jutra se smjesa opet 'đobro promijcša i ostavi jedan sat na miru. U dnigi jedan sud, koji livata od prilike 100 litara, stavo so 3 kilograma ugašenog kreća i na cvaj se postepeno sipa đo 5 litara vođe uz neprestano miješanje đrvenim štapom sve donde, dok se kreč s vodov potpuno neizmješa, a Zatim se us(>e u tu smjesu još 20 litara vodc i sve ponovo dobro izmiješa. Poslijc toga sipa se u lu smjesu smjesa peperođđa uz neprostano rniješitnje. I smjesu perocida treba prije sipanja promiješati, ali ne do dna, da se ne bi pomutio i talog perođda, koji se je ulivatio za idno kade. Ovaj talog ne ismjje so miješati s ostaloni smjesom, a i ova smjesa perocida ne smije se odmah poslije mješanja sipati u, krečnu vodti, već tek pošto se pjeskoviti dio perocida slegao na đno kade. Pri sipanju peroddno smjese u krečni rastvor a uz neprestano snažno miješanje sipa se postej>eno još toliko vode, da ova nova mjcšavina izticsi do 100 litara. Ova se smjesa ponovo đobro izmješa i onđa je gotova za upotrebu i rnože više nedjelja tako da etoji do upotrebe, a upotrcbljava se kao i sinjesa od plavog knmc na. Nov rani faukuruzU Madjarskoj su. ima nekoliko gođina uveli i oprobali novu vrstu ranog kukuruza, zvanu ,,P u t i“. Ranostas je odlika ove nove vrste, koja joj daje prvenstvo medju svim dosadašnjim vrstama kukuruza. On stiže u južnoj Madjarskoj za branje još oko Velike Oospodjc (15. avgusta). Ne samo da u vanredmm priiikama imamo tako Jamstva, ako malo i odoonmo sa obradom zemlje i žetve, da čeino berbu blagovremeno postiči već i u redovnim godinama možemo kukuruzišra u jesen na vrijeme i propisno da obratlimo i ozimicom đa zasijemo. A to nijc mala dobit. Druga se vrlo važna odlika ovog kukuruza sastoji u tome, što se on na 4 do 6 nedjelja poslije berbe možc već kruniti, a da se ne moramo bojat'i nikakve opasnosti. Razumije se, da je to posljcdica njegova ranostasa, jer u polovini avgusta, kad pada njegova bcrba, još su topli dani za sušenje korena (klipa), koji je tanak, a sama zrna su sitna, ali jedra, — dakle sve odiike, koje olakšavaju brzo stišenje. Treća mu

je vrlo dobra strana, što je potpuno uporan protiv suše, pa i onda. kad je ta suša vrlo velika, Dok drugc vrste kukuruza u tom slučaju nose na svakom struku maliom po iedan klip, ova vrsta kukuruza nosi 2—3, a nekad još i više klipova po struku. Iz svega dosle rečenoga vidimo, da je ova vrsta kukuruza prava đobit i blagodat naroeito za hladnije i surovije krajeve uzvišena položaja, u kojima krupnozrni kukuruz gotovo nikad, a sitnozrni („činkvantino" ,,pedeset>odvcvni“) rijetko kada potpuno sazrijeva. Struk ovoga kukuruza ,,Puti“ dostigne visinu „činlevantina", ima tanku stabljiku (ftiluzbiu), koju stoka gotovo isto tako rado jede kao i lisnik, a manje se širi nego činkvantin, tako da se može gušće siiati. 1 zato je opet jasno, da on odbacuje veći prinos u zrnu i u piću. Zrna su mti sitna kao u činkvantina, samo stt blijedje boje, —1 Zato sijte r a n i k u k u r u z. — r — . ;

Štcta na mitijuue kod goieuja talijan« 'j . skog cviieča. . Gorujo talijanska cvjetna industrija pretrpjela jo štele na niilijiitie. Inače je u ono vrijeme bilo svuda najkrasnijeg evijeća, dočim su se ove geđino smrznule sve kulture. Još i sad pcrJnc često temperatura ispod liištice. Takovu zimu Ijodi ondje uopšte n<* pamte.

Odflcanje viadnn ed prijesialjr u svjetsko] povijesti. Tečajctn svjctskc povjesri nailazimo upravo na nebrojcuo vladara, koii su sc ili dobrovoljno odricali prijestolja, ili stt opct zbog tadanjih priiika bili primorani, da polože krtinn. Devetnaesto stoljeće upravo obiluie ovakvim svrgnučima i odricanjiina- Početikioin ovoga stoljeća upravo se vadilo oko preustrojenja i novoga poretka evropskilt država i tako je več godine 1802. donijela prvu zaltvalu jeđnoga kratja. Bio je to sardinski Karlo Einanuel, kralj koii je uvidjevši, da ćc svoju zemljtt mirom u Amiensit posve izgubiti, a izgleda u njen povratak nije bilo nikakvoga, položio kruttu u korisi svoga sina Viktora Kmanuela I. Skoro zatim odigrala se u Španiji prava komedija s tim odricanjima. Revolucija godine 1808. koja je svrgnuia „kneza mira“ Godoya, koji je do oncla u zetnlji bio upravo svemQćan, stojala je i kralja Karla IV. krunc; on se zahvalio u korist svoga sina Ferdinanda VII. Kasnije pak nije ovo odreknuće htio priznati, rekavši u jednom Iista na Napoleona, da je bio primoran okoluostima, da se prijestolja odrekne- iza toga pozove Napolcon oba španjolska kraija u Bayonne i primora ih, da se odreknu prijestolja; time je svotne starijem bra’Ui Josipu načinio slobodan put do španjolskog prijestolja. No i ovaj, kako je poznato, nije ondje imao mnogo radosnih dana; već godinc 1813. došao je red i na njega, te se on zahvali, našto Ferdinand VII. opet stupi ua pvijesiolje. Tada sc bio već približio i onaj kcbni Čas sudbine, koji je i najmočnijeg'-t medju moćninia, srušio. Od svjetskoga je znameuovanja ona scena, koja se odigrala 11. aprila 1814. u Fontfiinebleau, a koja se 22. jula 1815- opet ponovila. Napoleouu nije prestao drugi put, itego da se zahvah u korist svoga s ! na. 'J ada je za kra'ka nastupio mir, te sc činilo, da su za prijestolja Evrope ti'ivim porelkom stvuri i prilika došli dani mira i počinka. No već godine 1826. zalivalio se portugalski kralj Dom Petro u korist svoje kćeri Marije da Glorie, a sam zaposjedne piiiesrolje Brazilije; ti su dogadjaji bili početak dugoni liizu unutarnjih zapletaja, koji su konačno svršili tim,

da je Dom Miguel, kojega je general Marias sa svrju strana opkolio i pobijedio, morao već godine 1834. potpisati svoju kobnu osudu. Medjutim se i u sjevemoj susjednoj zemlji dogadjale promjene. Revolucija u junu učinila je kraj vlasti Bourbona, 1 Karlo Xodrekao se prijestoLia dne 2. avgusta 1830. godine u Rambouilletu u korist svoga unuka vojvode od Bordeauxa. No ovaj vojvoda nlkad nije nosio francusku krunu, već je umjesto njega stupio na prijestolje rodjak Orleana, I.udwig Philipp, koji se u februaru 1848. godine zahvalio. Ne dugo iza toga odrekao se i bavarski Ludvig !. svoje krune; o niemu se tačno ne zna, da li se odrekao prijestolja zbog političkih prilika ili ga je na to primorala poznata afera lijepe plesaćicc Lcle Montcz. Treči knez, koii sc još iste godine zahvalio, bio je austrijski car Ferdinand, koji se 2- deccmbra 1848. god. u Olomucu cdrekao prijcstolja ii korist svoga nećaka F r a n j o J o s i p a. Posljedica je dogadjaja god. 1848. odreknuće sardinskoga kraija Karla Alberta, koji je pre«-lao krunu svom sinu Emanuelu 1!., pretrpjevši od vojske Radetzskoga teške poraze kod Custozze, Mortare i Novare i izgubivši ugled u vlastjtoj zenilji. Od gocline 1848. niie bilo 'tako čestih zahvala vladara, no kao što ie i posvc razumljivo, nikad nijesu te zaitvale prestale- Kod grčkoga Ot:c I. ne može se baš govoriti o zahvali. Njega su srušili i protjerali iz zemljo no on se svojih prava nije nikada odrekao- To jc bilo godine 1862. Iste se godine šetao parkom u Sanssouci pruski kralj Wilhelm s Bisntarckom, kojom prilikom kralj visokotn državniku saopšti, da se kani zahvaliti na prijesfelju. 'J'ada je Bisntarcku uspjeio kralja oidvratiti od njegove ltaniisii. Tada ie došla na rcd Španija. Gođine 1870. zahvalila se kraljica Isabcla u korist svoga sina Alfonsa (XI!.); no ipak je tek sin Viktora Emanucla Amadej, preuzeo španjoJska krunu. No on se tako tnalo radovao svojoj kiuni, da je već treče goditie iza nastupa svoje vlade, naiius'.io prijcstolje. Sada je đošao i red na istok. U ieseni gcdine 1886. izvršila se tragcdija viteškoga Aleksandra bugarskog, koji je urotom dospto u sužanjstvo, :c b*o odveden u ruski grad Rcni, oJakle su ga opet s triumfom dopremili,’ kasnije se pi5d' u zbog tlačenja Rttsije morao odreći pt*iJes.tolja. Jedva tri godine iza toigjt'- šnjtdio ga je njegov protivnik na bojnorri polju, srpslri kralj Mtlan«

Narodno zdravlie. Senzacionahta operacija. U londonskoj vojnoj Citj-boLnici izveo jo kirurg' tfr. Gartđiner senzacionalnu operadjti. Sin člana engleskog parlamenta, priČitl’rii časnik 0’Grady dopremljen je u tu bolnicu sa teškom ranom. Granata niu je tako ozlijedila lijevo ratne, ,da su svi liječnici bili za amputaciju ruke, samo je dr. Gardiner bio za to, da se pokuša operacija, te ju je odmah pcejuzeo. Pomno je ođrezao iijevu ruku u zgiobu, očistio ranu od idijelova g-ranate i ruku natrag prišio uz rame. Nakon nokog vremena rana je posvo zacijclila i časnik O’Grady ustao je posve adrav. Jedino nm je ruka za neko 5 centimetara kraća; to se medjutim jetdva zamjeeuje, pa se je već krenuo na frontu. Velik taj uspjch dosa ; d posve nej>oznat dra Gardinera pobudio je u svim liječničkim krugoviina silnu senzaciju. Rozne vljestf. Zanlmivo ostrvo. U perzijskom zaljovu ima ostrvo Bahrem, koje je vrlo zanimivo. Drži se, da je tamo najtoplije na cijelom evij'etu, jer Ijeti toptomjer skoči do 60 6tupnjeva Celsija. Ova skupina ostrva, koja je u svemu 600 fcm. velika, a imado 68.000 stanovnika, sastoji se iz ostrva; Samok, Arad i Moarek, koje p,u već stari narodi poznavali p<xl imenom Tylo i Arados. GorJine 1507. zaposjednu ostn'o Portugalci, ali im ostrvo već iza 20 godina preotme perzijski šali Abas Veliki. U 18. stoljeću, protjeraše Arapi sa ostrva perzijske činovttike, te ostadoše gos{3wJarima ostrva svo do godine 1861., kad su Englezi zauzeli ostrvo, to arapske šoiko sebi podložili. Ovo ostrvo, pošto je ncobično zaklonjeno, imade vanredtto plodntt klimti, tc «o po svemu mež* nazvati pravirn rajem zemaljskioi. Stara predaja siimcrska veli, r.Ia je tamo bio vrt Eden, đakle zemaljski raj. Glavno ostrvo Saniak ima velikih vočujaka datulja; tamo živi bij'cli magarac. Na obalanta ostrva neina pitkc vode, jer imaj:le saino malo izvora. Potrebna voda za piće grabi se sa morskog dna, U Iuci intaJe naime mnogo jzvora pitke vođ<-, ali se odntalt pomiješa Ba slanorn morskom vodont. Da bi se ova pitka voda đobavila, silazi ronilac sa mjehurom na dno morsko, te čim nadje vrelo slatke vode, poklopi ga otvorom mjehura i tako ga napuni i dade se onda opet na površinu izvuči. Bahreinska ostrva poznata su iz siarih vrenn-na radi svog bogatst\a biserom. Domad otočani, kojt su svi izvrsni ronci, bave se Idvljenjenr bisera u moru. Od mjeseca aprila pio oktobra tsvafco godine zaposleno je lovljenjem bisera još oko 30.000 Arapa, kojiprodajom ulovljenog bisera zarade godišnje oko šest mibjuna kmna. Glavni promet ostrva ide persijskim zaljevom, nu misli se, da će se promet izgradnjoin bagdadsko žoljeznice svesti preko Kovejta 14 Mezopotamijtt i u Itike Sredozeninoga mora.

Poslijeđnle tsrzojcvne ulleitl. IzvjestaJ bugarskog giavnog stožera. Kb. Sofija, 23. aprila. Maćedonsko bojište: Izmeđiu Vardarft l dojraus k’ 0 g jezera trajala je cijeloga darta veoma žestoka neprijateljska topnička vatra, koja se opetovano pojačala do prave bubujarske vatre. Naši su položaji južno od Dolrana bili gadjani naročitiom žesttnom- Poslije duže bubnjarske vatre pošla su ovdje engleska pješačka odjelenja u 10 sati na veče protiv naših položaja na napadaj. Taj ie napadaj odbiieu uz krvave gubitke za neprijatelja, koji se morao povratiti u svoja skroviŠta. Na ostaloni frontu slaba topnička djelatnosJ'. Rumunjsko bojište: * 'Mir. . Držanje novc španjolske vlade. (Naroćiti brzojav »Beogradskih Novina«/ Madrid, 23. aprila. Novi je španjolski ministarski predsjednik Garcia P r i e 1 0 izjavio, da ne će trpjeti nikakvog pokreta, koji bi bio podesan, da pomuti dobre odncse Španjolske prema biilo kojoj od zaraćenilt država. U toin se Prieto razlikuje od sivoga predšasnika naročito 11 tom, što je bivši španjolslri ininistarski predsjednik u najmunju ruku šutke pogodovao izljevitna simpatije za države sila sporazuma.

Strana S .. '< Konferencija sporazumnlh slla. Spremanje novih nasilj« nad Orčkom. (Naročiti brzojav. „Beogradskih' Novina'*!.* Bem, 23. aprila. Konferencija sporazumnih sila, koja« se sastala u Saint Jean de Mau-* rlenne bavila se naročito stanovp Stem sporazuma prema mirovnom po-J kretu posljednjih ncdjefja, ratnim cilje-* vltna sporazmnnih sila, a osim toga il, g r č k i nt p i t a n j e ra. Prema vijestfr ma pariških listova zaključeno je, da< se prestane sa svakim 0 b z f-', r i m a i 11 A t e n i p r e d u z m u « đ1 11 č n e ni j e r e. , ' Oprječnost iznietfjju Sonniita \ Cadorne. Otoroćltl brzolav „Beozradskih Novina“J

Lugano, 23. aprila. „Secolo" je u petak napao SonninSi nečuvenoin žestinom. Sonnino je postao, prosto diktator. Nadalje sc iz pisanj'a ,,Seco!a“ jasno razabire, da jc izmerJju Sonnina i Cadorne došlo do oprjcčnosti.

Turska pleinena u Rusiji za svojir samostalncst. (Naročiti brzojav „Beograd. Novina"):' Ca-rigrad, 23. aprila. „Osmanski Lloyd“ sazuajc: U Carlgradu borave zastupttici turskih pie-, mena cethralne Azije, koja su pod carizmom tcžila za svojom nczavisnošćit * 1 i zalnjevala samostalnost C h a n a t ej K h i w e i B 0 e h a r e- Ti su zastupnici) izjavili: Poslije pada carističkog režima, ne postoji više nikakav razlog, d<t! ruski narod nastavi rat. Zastupnici Klii-* we i Bochare, Ferghana i Turkestana* Turkmena i Kirgiza, kao i ostalih ple-^ tnena, podupirati će revolucijonarce^ ako im ovi obećaju uspostaviti autono-< miju njihovih područja. U tom ćc slučajti oni priznati Petrograd kao svoje političko srcdište. Demonstraciie protiv skupoće 11 Stock'-* holmu. (Naročiti brzojav „Beograd. Novina")4 Jhirlrii, 23. aprila. U Stockliofmu jc došlo do demoiisfra-i đja protiv skupoće. 20.000 radnika pa-* šlo pred palaču parlamenfa, gdjo je zak!ju-> čeno, da jcdan odbor jzncse prcd \ fn du' radničke želje. Hervć 0 francuskoui podmlafku.T Jedno porazno priznanjc. (Naročiti brzojav „Bcograd. Novina'ri Zeneva, 23. aprila; > Povodom odlas^a godišta 1918. 11 a front, piše Herve u svont lisut ,,V i c-, 1 0 i r e“: Kad glcdamo odlazak o\ mladeži na bojno polje, žalimo samq jed.no i to, što ta ntladež nije mttogo« brojnija, što itjihov broj izoosi jedvi? 200.000, dok broj njemačke mladeži istoga godišta iznosi najmatije dvostrukcH toliko- Mi smo postali zemija siariii mladića i nckoliko sinova, te smo bi!3 na putu, da sa svojim stanovinštvom, koje se brojetn nije povtsivalo, pos’.anemo na vojničkom, ekonomskom i duševnom području narodom drugoga reda. U isto ie vrijeme pokraj nas prkosila Njemačka puna energije svojim podmlatkom, tako te bi Francuska 11 prkos herojima svojih vojnika bcz savezničkc pomoći bila zgnječena i tno rala bi da Ijubi pruske sku.ove-

mijene 11 a sadašnju Rusiju i 11 a Balkan. Možda ću imati drugdje prilike, da sc obazretn na ova rezoniranja, što 11 ovom kratkom prikazu ne bih mogia. — Gospodin Nv. (valjda opet „Ncliajcv“) referiše u „Glazbenint pabircima“ o knjizi Zganec „Hrvatske pučke popijevke iz Medjitnurja", a g. I. Krlt i c piše 0 najnovijoj zagrebačkoj preniijeri Gjura Dirnovića: „Zmija je mladoženja“; ako je stvar, veli kritičar. na pozornici propala, to ipak pisac itna tulenta i spreme toliko, da se kad poslije može još jednom okušati u plsimju komedija. — G. V. D u k a t izvješćujc 0 jednoj putnoj sličici još iz g. 1818., kad je njetnački naučenjak G. Vv Martcns, boraveći u Veneciji svratio tnalo 1 kod hrvatske medje, pa utiskc s tog boravka i opisao. Napokun je još referat 0 važnom pokretu naučnog lista ,,Priroda“ i izvještaj Društva lirvatskih književnika o idućitn edicijama. Ovaj prvi broj ,,Savremenika“ Ima vrlo uspjele ilustracije i to od talentovanog mlađog slikara Maksimilijana Vanke dvije karakteristične studije, a uz članak Qj. Szab6-a otisnutc su istorijske i sadanje slike iz okolice lloka. I ,,Savremenik“ dokazttje. da se knjjževnost i umjetnos.t 11 Hrvata takodio za rata mzvija prirodnini i gotovo normalnim tijekoin. Jači odrazl rata nlazico s vretnenom i santi... Branka S. „Zlatna kniiga naroda hrvatskoga“. J ovijest jednoga naroda jest povijest njegova života, rada, akcije, razvitka i o’ielovanja, u riječ povijest njegove ckzisteticije. Ona mu kazuje koliko su

patnje i bolova, odlučnosti i ustrajnosti morali doživjeti i preživjeti prije, dok itn je napokon uspjelo, da se maknu s mrtve tačke prirnitivnog života i udju u kolotečinu kulturnih svjetskih radnika. Hrvatski se narod tnože usitinu pomositi svojom heroičkom poviješću. Nigdjc nećeš naići na kakav čin malodušja, ili kukavštine, nigdjc na podlost, ili lucumjerje, nigdje na nešta što bi moglo poniziti čovjeka, ili narođ. Svuda su santo izgledi odlučnosti, heroizma i odvažnosti, svuda susreteš ustrajnost i golemu eneržiju, svuda karakter i velikodušje. Može sc bez pretjeravanja ustvrditi, da je cjelokupna brvatska povijest nepregledan niz borba i napora za usčuvanjc stobode 1 vjere, za sačuvanje i razvijanje narodne samosvijesti. Poznato jc cijelom svijetu, koliko su ogromnih žrfcava doprinijeli Hrvati u ovom golemom hrvanju naroda, koliko su heroizma pokazali i tim još jednom itotvrdili, da su dostojni sinovi svojih slavnih predja. Da se pc<sfcavi dostojan spomenik zaslugama hrvatskoga naroda I njegovim zaslužnim sinovima i kćerima, lijepa kita ođabrane hrv«tske inteligencije, još 0 lanjskotn Vaskrsu, odlučila se je da oživotvori vellktt jednu osncvu, da naitne sastavi jedno oveće djelo, koje će opsizati 4—5 svezaka u velikom formatu, a bit će iiustrovano sa preko 200 umietničkili ilustracija te će pod zajedničkini naslovom „Zlatna knjiga naroda hrvatskoga", ugledati sivjetio i tim poznom potomstvu ostaviti dostojnu uspo-

menu na cvaj veliki svjetski rat. Saradnici tog znamenitog djela jesu sve samo priznati pisci, koji su obogatiii našu literaturu plodovima svoga pera. „Zlatna knjiga naroda hrvatslfoga“ biti če, kako nas sania redakcija izvješćujc, savremena slika cijeloga ratnog rada Hrvata i Hrvatica, te sav r e m e n i k u i p 0 1 0 m c i m a sfcalno vrelo hrvatskcg ponosa, r a t n i k u zaslužena i lijepa uspomena, s v e ć en i k u jasan prikaz narodne duše, u č it e 1 j 11 lijepa podloga za obuku djece, u č e 11 j a k u gradivo za razmišljanje, u ni j e t n i k u polje za stvaranje unijetničkih djela, pjesniku gradivo za najljepše pjesnte, a 1 j u b i t e 1 j u lt rvatsk 0 ga naroda vrelo u kojcmu će sc zrcaliti vjernost i ljubav narođa hrvatskoga za kralja i domovinu. Sva priznanja, k 0 ja su Hrvati s;ekli u ovont ratu, dobivaju tek sada svoju pravu vrijednost, kad pomislimo na davnu utvrdicnu istinu. da su ratovi vrelo budućnosti naroda. 2a to treba. da teincljo naše buđućnosti osiguranto odma čistont i dokumentovanom istinom i nesumnjivim dokazima. Za to „Zlatna knjiga naroda brvatskoga’* donijeti samo one činjen.ce, kojc ćc sc temeljiti na Istini i koje ćc bitl nesumnjivo dokunientovane. Poznato je, da su i ostali narodi u našoj Monarhiji, već zasnovali takova djela, koja sn i djefomice ugledafa svijetlo, te nant svjedoče 0 radu i djelovanju njiltovom u ovom .velikom svjetskont konfliktu. ' - - •

Kako nam je iz izvora poznato-, ratno je ministarstvo, ustupilo redakciji „Zlatne knjige“ imenik od p r e k 0 28.000 i m e n a onih Hrvate, koji su se odlikovali u ratu i tim zasvjeđočlii svoje junaštvo. Osim toga „Zlatna knjiga** pobilježiti će na vjekoviiu uspontenu i imena onih svilt Hrvaia i Hrvatica, koji su se inače istakli t doprinijeli svojim neumornim i samoprijegornim radom sretnom završetku ovoga rata. Da djelo budc čim potpunije i vjerođostojno đokumemovano činjenicama, redakcija je objelodanila i Uputu za stavljanje opisa j popmtjenje sadržaja „Zlatnc knjigc**, lz (e uputc razabiremo: P r e d 111 e fc može biti sve što je 11 dotieaju sa svjetskim ratom i Hrvatima, u koliko su pri tom stekli zasluge ili Hrvati kao ttarod, ili koje društvo i pojedinci. Predniet mora biti zanimiv po svojoj sadržini, a navodi moraju biti zasvjedočeni vjerodostojnim dokazima. U „Zlatnoj knjizi" pisati se smije samo isnina bez praznih nakita. Uređ-

Kao dokazi n prvom redti doći ćc službenj podatci. Ko se poziva na službene podatke, neka pošalje uredništvu ovjerovi.eni prepis dotične isprave ili ispravu u originalu- Za stvari, koje su službeno objelodanjene, ne treba slati dokaza, ali treba navestl kako, gdje i kada su objclodanjene. Slike se mogu takodjer poslati, ali

samo onda ako su podobne za reprodukciju i t. d. • Kako smo već spomettuli knjiga će' opsizati 4—5 ovećih svezaka u velikoin: formatu, a cijena će za pretplatnike biti 50 K, koje se mogu i na obrocima isplaćivati. Uvidjajući zamašitu korist toga tnoriumentalnoga djela, do sada se je hrvatski narod prilično odazvao zamolbi uprave i redakcije i sabralo sc preko 2.000 pretplatnika. ^emaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu prepo^ ručila je posebnont naredbom :o djelo: za sve nastavne zavode u zentlji i pretplatila već sve trgovaćke i srednjć škole. Da prctplatnici i saradniči budu upućeni, kako se izradjuje „Zlana knjiga" redakcija je liedavno objelodanila jedan „Odlomak iz dje!a“, koji nant po svojem spoijašnjem vidu i po svojoj unutarnjoj vrijednosti posvjedočujc ozbiljuost tog plcmenitog poduzcća. U tom ,,odlomku“ je na pročelju slika blagopokojnog vladara Franjc Josipa I* od vajara Valdcca, onda zgodna crta iz života Franje bir. Conracla Hotzendorfskog, slikc zasiavo 53. pješačkc pukovnije i zapo.vjeduištva, portrait junaka Slavka Matičevića i njegovo posljcdnjc pismo. razne kraće biIješke o radu pojedinih lirvatskih juna. ka i t. d. Nadc je, da će lirvatski narod i nadalje kao i dosad podupiijeti taj stnjeli podvig i na taj način sebi podići najljepši i najtrajniji spomenik u Iteroičkoj povijesti naroda: Stj. L

I

Opise djelovanja gradova, trgoviš! će općii. t treba u svakom slučaju, da tivrdi načelnik ili njegov zamjenik.