Beogradske novine

Straua 2 .

Srijcda

Broj 112.

nja o miru. Ono, čemu sc njcmačkj polcret za mlr nadao, to jc postigao ruskl pofcref. PJtanje o okončenju rata postalo Je za njega hitno. Raspoloženje u RngleskoJ i Francuskoj još je uvijek ivrlo razdraženo, pa se s toga ne može unaprijed pretpostavitl, da će zapadne .vlade program za mir ruskc revolucije i socijaMemokrata („Nik&kva osvajanja, nikakve odšfete“) prosto primiti. 'Mora se daklc računati na nov napadaj protiv središnjili vlasti. AU ćc se u danoj prilici pokazati i uvcčana volja za mir i kod zapadnili vlađa.

Hnati u Americf. Neuspjeia engleska agiiacija. ,,A N a p“ javlja, da sii odmali iza l»vještenja rata Sjedinjeuili Država izašla u D e t r oi t u, Tesasu i fl' O r o n t u tri hrvatska Jista pod na»lovoin „Novi Svijet“, ,,Jadran“ i „Hrvatsko Pravo“, da šire propagandu II korist sporazuma medju Hrvatima, koji živu u Americi. N u i z d a v a č i 1 is t o v a d o ž i v j e I i s u t c š k o r a z o č a r a n j e, budući su Hrvati iCekajući vclikim interesom ođ početka rata pred zgradamu konzulata i/.Ja.vanje Hdferovog izvjcStaja, radosni poradi priznanja junaštva iirvatskih čcta, t ti a g i t a c i j u v r 1 o h 1 a d n o d o č c k a 1 i. Spomenuti llstovi nemaju sada ni publikc, ni područja, na kom bi mogli dielovati. Englezi su i ovom doskočieom doživjeli posvcmašnji ncuspjeh. Prijuteljsko ruspoloženle u En$!esko] I Francuskoj prema Nonarhljf. (Naročiti brzojav „Beograđ. Novina‘0. Ženeva, 2-i- aprila. Pretresajući pisanje francuske Šiampe o posljeđnjem koraku austrougarske i njemačke vlade u pltanju mira upozoruje u svoirt uvodniku od 21. 0. mj. „Journal de Geneve“ na to, d a ic ii p o 1 i t i č k i m k r ugo vim a 1. o n d o n a i P a r i z a o p a ž a p r ii a t e 1 j s k a s t r u j a prenu mo* n a r h i j i. Politika groia Czcrnina, koji je, izbjegavajući napadc protiv cetvornog sporazuma, svojc predloge popratio prijateljskim riječima, nije ostala bez uspjelia kod državnika u Lou’donu i Parizu, te su oni doista voijni, da vjeruju u iskrenost inladoga monarha u pogledu njegovih težnji, da se oStvari mir.

Aktijo zn mir. ! Njemački socijalistc i pitanje inira. Kb. Berlin, 24. aprila. ,,V o r \v a r t s“ piše: Ruski li&tovi objavljuju neki specijalizovan program o miru, koji se bavi opširno svim pojedinostima. Listovi tvrdc, da je to program, s kojim njemačka socijalna demokracija hoče da dodje na konferenciju u Stockholm- Mi s naše strane uivrdjujemo, — veli „Vorwarts“ — da se opšte osnove našeg prograina za mir nalazc u obznanienom zaključku partijskog odbora i da tzvan tih opštih osnova niti postoji niti je ikad pos’.ojao tkakav drugi specijalm prijcdlog.

■euaaapcaBfc

Buiflrskl Mktjevi. ,,B e r n e r T a g b I a 11“ donosi razgovor svog suradnika s tamošnjim bugarskim poslanikom Pasarovom o ratnim ciljcvima Bugarskc. Bugarski je poslanik rekao; „Tražimo T)ripojenjc Makedcnije, Dobrudie t srpske doline Morave, jer u tim krajevinta stanuju Bugari. Provizonta ruska vlađa u svojoj je proklamaciji izjavila, da će se trajni mit* postići samo na tcmelju sainoodluke naroda. Mi se FJugari s tim poCpunoma slažemo. Stanovnici Makedonije i Dobrudže tc dosadanje srpske dolme Morave nekaglasovanjera s a m i o d 1 u č e, d a 1 i h o ć e d a p r ipadnu Bugarskoj i 1 i n •>. Bugarska viada pozna te krajeve i nje/ine stanovnike, pa zna sigurno, da bi ovi glasovali za pripadnost Bugarskoj. Ideal svilt Bugara bio ie unutar stoljcća jedinstvena, nerazdruživa, dcmokratska Bugarska.

Rumuniskfl. Konfereucije ruskog iniuistra rata Gučkova ii Jašn. Kb. Petrograd, 24. aprila. Ministar rata Gućkov prispjeo je u Jaš, gdje su ga idoćekali generati Saiiarov i Lešicki (?), drugi zastujmici rusko vojske na rumunjskom frontu, ;kao i francuska vojna misija, ministarski predsjodnik Bratianu i šef nmuinjskog glavnog stana. Odmah je otpočela konferencija Vojskovodja pod prcidsjedništvom Gučkova, koji je poslije primio izaslanike časniica i vojitika jaškog odsjeka. 0\i su za svoju đužnost smatrali da izjave, ida se neprijatelj pod svaku cijenu mora istjerati iz zeinlje. Ministar Gučkov je odgovorio, rJa jo o tom bio čvrsto uvjeren, pa je zatim razložio položaj u Rusiji. Zntim je GučkoV primio druga izaslanstva. Kralj Ferdinand printio je generaia Gučkova u naroeitoj audijenciji. Prije svoga povratka Gučkov je po drugi put konferisao s vojskovcr.tjama, s rumunjskim ministarskim predsjpJnikom i ministrom rata. Sentiinentalnost rumunjskog kraija Fcidiiianda, (Naročltl brzojav „Beograđskih Novlna",) Bern, 24. aprila. ,,Figaro“ donosi sadržinu dugog razgovora njegova dopisnika s mmunjskim kraljem Ferdina rtdom. Razgovor je toliko francuski obojadisan, |da je *on isvakako Više proizvod dopisnikov. Kralj je, veli dopisnik, rekao, da je. postepeno (došao do uvjerenja, da se spas Rumunjske nalazi |na jstrani četvornog sporazuma, all jo u isto vrijetne osjctio veliku tugn, jer ga je taj put razdvojio c*d svega onog, što mu je ranije bilo tako dragocjeno, oi porodice, prijatclja, svojih sklonosti i djetinjstva. — Moja je savjest odnijela pobjqJu. Moja je savjest postala u nekoiiko tužna, aii se zato ne moram na nju ljutiti. Pri tim riječima, veli dopisnik, mulo je zađrhtao Ferdinandov glas i tada je vrlo tiho produžio: •— A, molim vas! Mjesto, gdje so čovjek fodio, ne može se zaboraviti. Da, ja sam moju porodicu (misli Hohenzoilerne) jako volio. Ona je prema mcni bila surova i nepravedna, ali ja sam uvjeren, đa bi svaki od mojih na moin mjestu postupio onako, kao što sam ja radio. Zaiirn je rekao: Kako je život čudnovat! Vcliki broj časnika, koji sti se borili protiv moje vojske, bili su ntoji pukovski dnigovi i prijatelji. Mackensona, koji stanuje u mome dvoru, ja vrlo dobro poznajem, tako isto i Fa!kcnhayna. Moji su pioti\ r nici mislil’i da će svc to za kraija Rumunjsko teško

Beogradske Noria« biti. Nijemci veie: mačka izvan svegal“ JaveKm: Moja dužnost izvan svega. Nijemci su na zidovima Crajove rstakli prokiamaoiju, u kojoj *u »zjavib', da ae oni no boro pnotivu Rurnunjske, nego protiv mene. Koiika luđost I Oni 1reba da pojme, da narod i ja čćne jedinstvo, i da mi svi zajednički podnosimo naše žrtve.

Ruskii molucUa. Leninov program za niir. Z a s e b a u nt i r n e itt o ž c d i r n u t i čast Rusije. (Naročiti brzojav „Beograđskih Novina“) Lugano, 24. aprila. lz Pctrograda javljajtt talijanski Iistovi: Nekoliko socijaiističkih grupa nije zadovoljno sa Leninoviiii rrograinojn. Povodoin tpga piše ,,Pravda“: Z a s e b a n ni i r n c in o ■/. c d j r n u t i č a s t R u s i j e, jcr je sve ugovore sa savezniclma zaključila careva vlada, koja je oborema. U svoni dugoiu govoru Lenitt je punont otvorenošću razvio svoj program protiv rata- On jc rekao: U pitanju rata ne mo/e bi'.i oklijevanja. Ovaj je rat proizvod zbačenog carizma. S toga treba svim silama poraditl, da on prestanc. * Protest vojske proMv sastanka ustavotvorne skupštine u Petrogradti. Kb. Bern. 24. aprila. ,,T e m p s“ javlja iz Petrograda: Rascjep izmediu vojske na froniu i agitatora u tauriskoj paliti zaoštrava se svakim danom. Brusilov je u ime časnika i vojnika jugozapadne vojske upiftio privremenoj v’adi brzojav, kojim protestuje protiv mogiičnosti sastanka ustavotvorne skuptišne u Petirogradu, gdje bi i internacionalističke teorije mogle da unesu podivljalos: kod večine poslanika. Jugozapadna vojska zahtjeva, da se ustavotvcrna skupština sastane u Moskvi.

T ii r s R o. Veiiki vezir u Bcrliuu. Kb^, (Jerlin, 24. aprila. Vjtjiki vezir. Taliiaa-paša stigao je ovamo sinočnjimi balkanskim vozom. Na željeaničkoj stđfiici pripremljen mu je zvaničan doček-

Frantuska. Nestašica l.rumpira. Kb. Bern, 24. aprila. Pariški listovi javljaiu, da će od 1. maja podjelu uglja {'(fšiti ministarstvo za snabdjevanjc. ,,P e t i t P a r i s i c n“ javlja: Predsjednit nadleŠtva za dobavljanje kruntpira. senator Mangeot, uputio je ministarskom predsjedniku Ribotu vrlo nepovcljno pistno o stanju rada u dobavljanjit krumpira. On je izjavio, da sc uprkos svili napora i poziva krumpir dovozi u vrlo ncdovoljnoj količini. Zbog toga bi vlada. tna kakve bi!e okolnosti, trebala đa izda kriitnpir, koji je odrcdjcn za usjev. da bi se bar za iduću zirnu mogle osignrati najpotrebnije zajib.e krumpira.

25. aprila 1917. Amcrtkfl n ratu. Lord Baufour u VVashfngtonu. Kb. Washiugton, 24. aprila. Reuter javlja: Lorđ Balfour učinio je danas prije podnc posjetu u državnom departamentu, a za tim je otišao u „bijelu kuću“, gdje su ga doČekali WiIson i vritovi ratnih i mornarničkih ureda.

lz tfanošnle Srbije. RAD BEOORADSKOG OPŠTINSKOG (VAROŠKOG) ODBORA od 7. oktobra do 31. decembra 1915. g. J. — Kad se jednom bude u pozttija vremena saznala prava lstina o dogadjajima sadanjega svjetskoga rata, onda će se i teš'koni mukom. nesebičnom i nada sve savjcsnoin radu ausrrougarskih vlasti, koji su one izvršile u zaposjednutim oblastiina Srbije, morati izreći zasluženo priznanje od obiektivne javnosti, što više i od stirane njenih neprijatelja. Poznato je evropsko inišIjenje o solidnosti i pošienju aus*rougarske uprave, o uzornoj požrtvovnosti njenih Činovnika i prirajera vrijednoj njenoj organizacijk No radotn, koga su izvršile austro-ugairske vlasti » zaposjednutom Bcogradu, natkrililo se sve, što se u ovom pogledu moglo očekivati, napose ako se uzmu u obzir sve prilike, pod kojima se moralo da radi, boljo reći, dastvarasveizteme1 j a n a novo. Beograđska je opština od stare tiprave ostlavljena posvema desorganizovana; cijelo je sposobnije opštinsko činovništvo evakuisano, a odnesene su i sve knjige; cjelokupna se opštinska administracija morala iz osnova organizovati; za rad u novoj administraciji morali su sc uzevi Ijudi, koji u takve poslove nijesu upućeni, a opštinski ie (varoški) odbor imao mnogo više dužnosti nego što je ima« finansijskih i fizičkih snaga za izvršenje svili obaveza. Eto, uz ovakve teške prilike morale su započeti sa svojim radorn aus'tro-ugarske vlasti. Ove su ipak svoju zadaću potpuno izvršiie. O tom ćerno radu prema a u t e nt i č n i m podacima iznijeti kratak prikaz, koji, razumije sc, nc može biti posveina savršen, pošto će se to moći da učini mnogo kasnije, te pošto su se ntnogi ltoslovi morali izvršivati prema kratkim usmenim zapovjestima, pa je ostalo vrio malo pismenih dokumenata, koji bi ilustrovali cijeli taj rad. Ali u glavnom može da se poda slika toga prvog rada, koji več dobiva historijsku pozadiiiu, jer pada pod konac g. 1915. I. Kad je započelo bombardovanie Beograda kao uvod u veliku balkansku ofenzivu središnjih vlasti, nastala je prema pričanju u Beogradu pre>ostalog stanovništva prava pauika. Niie se u općem metiežu znalo — što no riječ nit‘ ko pije nit‘ ko plaća. Stanovništvo je počelo da bježi i da se ponovno vraća, zbog toga, što je general Zivković na copčiđeTskom brdu zaustavljao mase bjegunaca riječima: ,,Ne biežite, Švabu ćemo još danas istjeratl!“ Kad se ova samoobmana generala Zivkoviča nije ispunila i stanovništvo vidjelo, da središnje vlasti svom snagom idu za osit'varenjem svoga cilja, daio se, ovaj put tjerano od svoje viasti, ponovno u bijeg. Tako se i bivša opšiinska uprava evakuisala zajedno sa svim ostalim srpskim vlastima u četvrtak 7. oktobra (po novom kalendaru) u 11 sati u noći. Sa sobom ie odnijeia svu gotovinu i sve knjigc, kao i sva kola i svu

stoku. Za stanovništvo, koje je preostalo u Beogradu, ostaviia Je bivša opštinska uprava kod odbornika Jsidora Nikolića svega oko 10.000 u go>to>vom novcu, a u skladištima ovu količinu životniit namirnica: 450 džaka bijelog brašna; oko 100 džakova Itljebnog brniita; cko 50.000, kilokrama sitne soli i oko 220 kiiograina pasuija. Kraj toga ostavijeno je oko 700 kubniii metara gorivog drva i oko 40 vagona uglia. To je bilo sve, a razumije se, da t» ni iz daleka nije moglo dostajati. U petalv 8. oktobra beograđska je opština ostala bez viasti. Bivši cdbornici: Isidor Nikolič, Dimitrije Janković, Luka Pavičcvić, Tasa Milojević i Pavie Pavlović, koji nijesu napustliii svojc odborničke dužnostf, nalazili su se tog.i dana u opštinskoj kući, davajtići ntižna obavještenja stauovništvu i očckujući prcdstavnike c- i k. austro-ugarske vojskc, da im prcdadu opštinsku kuću' i umole ili za blagonaklonost prema stanovništvu, koje je ostalo u Beogradu, U subotu 9. oktobra zaposjednut je Beograđ od c. i k. austro-ugarskih i carskih njemačkih eeia. Opštinska uprava medjutim toga dana još nijc preuzeta, pošto su pred opštinsku kuću izašiljane samo policijske izvidnice radi cbaviještenja, je li to u istina opštinska kućii. i ko je sve od predsravnika opštine ostao u Beogradu. U nedjelju 10. oktobra u 10 sati prije pcdne stigao je u opštinsku kuću od s'ranc c. i k- treče armijske ctapne kornande šef političke grupe kapetan Ervin pl. E g c r sa još dvojicorn c. i k'. časnika i u ime spomenute komande preuzeo opštinsku upravu u svoje rukc, Nakon šta su preostali gore naveđeni odbomici izvijestiii kapetana Egera o evakuisanju opštinskc uprave iz Beograda i o nadjenim živofnim namirnicama kao i novcu, koji ie ostavljcn uai raspoiaganje, naredio je novi šei polttičke grupe prccstaiini odbornicima, da mu prediože jedno tridesetak gradjana, koji bi mogli sačinjavati novi opštinski „varoški odbor“ pod upravom austrougarslcih vojnih vlasti. Taj se odborj još rstoga dana pod predsjedništvont direktora narodne banke Koste Popovića konstituisao. Poslije konstituisanja razriješio je kapetan pl. Eger u ime vrhovnog zapovjedništva c- i k. austrougarske vojne sile dosadašnje časnike opštine grada Beograda njihove službe, a rtovom odboru dao mandat za ove dužnosti: a) da izvrŠuju sve naredbc- vojniii vlasti i da ništa ne preduzintaju, što bi išlo na šte.tu ratne siie austro-ugarske monarhije i njenih saveznika; b) da se brinu za interese grada i gradjanstva; i c) da se brimi za ijomoć siromašnog napuštenog stanovništva. Kapeuut pl. E g e r od novog varoškog odbora za savjesno ispunjavanj© tih dužnosti nije tražio, da polože zakletvu, već samo da dadu svoju časmi riječ. Odbor, koji je konstituisaii 10. ok;obra, popunjen je narednih dana još muogim drugim odbornicima, koji su na isti način uvedeni u svoju novu dužnosr. Kako smo u uvodu spontenuii beogradska je opština osiavljena potpuuo desorganizovana. Nedostajaie su sve osnove, pošto su odnesene knjige sviju odjeljenja. Novo je predsjedništvo mcraio pristupiti svom radu na posve novoj osnovi. Moraia se uvesti posve nova administracija, u jednu rijee, cijelas se opština morala iznovastvoritu Za prvo vriicmc organizovana su ova odjeljenja:

čanja nioja je dobra žertica ipak tugovala z« svojom materom. Gotovo d'a sam zbog toga postao ljubomoran. Da tome izbjcgnem, stavim predlog, da uzmento zajednički stan s njenom materom. Čini se, da sam joj time u velikc ugodio, jer me je u onaj Čos obasula najsladjim imcnima... Nego, sad tek počinje prava pripovijest. Kad smo uzeli zajednički stan, nuija jc dobra punica držala, da je oua komaudant u kući. Ja se sa svojc strane ne bih tome ni protivio, ta Bože moj, starija je, Iskusnija ... a meni je najzad bilo svejcdno ko zapovijeda, sarno kad ja nesmetano mogu btti u blizini svoga andjeiića. Ali — mcja je dobra punica komandiraia i mojoj ženici, a to inc je boljclo. — Vidiš... znala Joj je govoriti, ova stolica nije dobro namještcna... treba da stoji ovdje, a nc ondje... Ta ti si već snd udata, gospodja si, pa moraš to da znadcš... Ne ću ja uvijek nstati živa... Sta če onda reći svijet, ko Te jc odgojlo ovaku ... Ja sant ti, nado tnoja, u tom bila druga ... cbe... sasina druga ... I tako svaki dan. Da poludiš. Za svaku najmanju sitnicu eto Čitavog bclaja . . . Ko da to izdrži? — Sltišaj, počnetn ja opet prvom zgođom svojoj ženici, kako bi biio, da nti opet uzmemo zaKcbni stan ... Bolje da sam dirnuo u djavoia, nego li što satn to spomenuo. Moja ženica, umjesto da se lazvcseli, ona udri u plafi, nlač... Eho Ti Tvoja Ijubav.*. Znala sam ja . . . .— Ali, dtišo... To ja samo Tebi za volju ... — Menl za volju?... Suti... Ko

ne voli moje matcre, nc voli ni menc... Eto ti sad! Ko da to razumije? Nijc mi tiio pravo, ali šta ću. Za svoju dobru namjcru morao sam još moiiti za oproštenje. „Naobolji je mir“ — veli ciganiit. Nego poslije toga moja je punica još jasnije pokazivala, kako je ona naš glavnokomandujući, koji ne trpi protivuslovlja... Kad je i opet jcdnom počda da grdi, što je jedna stclica bila za milimetar v ; še na lijcvo nego li na desno, usirsjelili se Ja cia Joj prigovorim: — Ali marao... Ko bi pazio na takvu sitnicu? . • . — $uti Ti šcp.-tljc .. šta intaš Ti da govoriš... Budi veseo da živiš... Najposiije zar je to moja žena, zar ča ja s njomc da jedetn kruh?... Učim jc za l'ebc. da Ti kuća bude u ređu, kad ja jcđnom unircn*. & Ti sc još usudjuješ da prigovaraš... Et« 1 ... kakav je današnji svljet... Ovamo se čini kuo da no zna ni pet da nabroji, a onamo hoće čak i mene da uči, staru iskustiu ženn ... Nijesam dalje siušao, pobjegao sam u drugti sobu, ali sam zato ponovno odlučio, da tome učinirn kraj — pa makar i silom, ako ne bl išlo milont... Tu namjcru javio sam na veče svojoj ženici. Ista scena kao i prvi put. Nu ja Ipak nijcsam popuštao. — Dobro ... reče ml konačno svn u plaču moja ženica, kad hoćeš da ideš ... idi... ali sam ... ja ostajem... Biio mi je teško, ali ostno sam ipak čvrst. Otkazao sam svojoj punici stan. — Idl, idi... ako hočeš još i danas.... Zax ntisliš, da jet ne ntogu živjeti bez Tebe?... Zivjela sam 1 prlje, pa ću i sa<j... odgowrita mi ona.

Medjittim, što se više približavao đan rastanka, meni je bilo teže. Moja ženica njjc prestajala da plačc. Nijcsu poinagale ni molbc ni zaklinjanja. — Ne Ijubiš me... glasio jc njon stereotipni odgovor, A ja sam je ipak tako volio! Vcć sant pomišljao, ncbi li bilo boljc, da sc i opet pokorim, i bio bilt mo/da to i učinio, da mi je punica dala za to priliku. Nu oira od onoga dana, jedvia da jc sa mnotn i progovorila koju riječ. Ljutila se iii — možda da je htjela, da nie još vi.šo ponizi, računajuči po swoj prilici sigurno s tiine, da ja nc ču otići pa da ću ioj pasti pred koljena... To je bilo previše i za moju blagu ćud. Dan ra&tanka boljc da vam i ne opišem. U Jutro počeo sam da pakujetn... Bez riječi, nervozno... — Ti dakle u istinu ideš? poče opct plačno moja žcnic«. — Idcnt... Moram.., — Dakle me u istinu ne voliš?... — Ali dušo!... Kako da Te ne voliin... Pa ja i ne ću da idem od Tcbe, nego samo od punice... A i Ti bi trebala da podješ ... Zena si mi . •. Šta če reći svijct... — Da . . . §ta će reči svije;! . . . Kuku mene... ostavio si mc... ostavio... to će reći svijet.*. — Nijesam Te ja o'itavio. Ja kletn, a Tebi jc uvljck otvoren put u moj... u n a š sdian ... zlato... Svc uzalud. Nije se dala umlrtti. Vollo bih da me u onaj čas progutola zemlja. No Izlaza nijc bilo. Pokuplo siam najnužnije stivari i višc cdletto, nego li otišao... • •

Prošla su tri dana toga moga štrajka iii te prve bitke u nioin bračnom životu. Nit‘ sam jeo ni pio, iz ureda bježao sam kući, iz kuće u urcd. Samo da mc ko ne vidi: Bojao sam se svakog doticaja sa Ijudima. Držao sam, dia za tu moju istoriju znade svako dijete. U jcdnu riječ strašno jc to biio ... Nijesant višc mogao da izdržim i sjcdncm dn napišem svojoj žcnid pismo. Da je umolim za oproštenjc i aozvolu, da sc ... ne sinijtc se... da se opet vratint... Kad svrših pkMtio, bito mi lakšc... Uzmcm šešir i podjem, da to predain na poštu. Na izlazu tne nicdjutiin srctnc služnik. — Imatn jedno pismo za Vas ... — Za mcne? ... Poglcdam pismo, izljubim siužnika, dadoh ntu sav sitniš što ga imadoh i otrčah na'trag u svoj samotni sitan. Pisuio to bllo od moje žcnlcc. Pisala mi, da ćc se ubiti, nko to tako dalje potrajc i pozvabt mc na sastonak u obližnji park... Otišao $ain ottatno već dv« sata ratiije, a i ona je doŠIa ranije ... — Mužiču! — Zenice! — Voliš H me? — Volim ... Okladlo blh se, da prolaznici onoga parka još nikatfa nijesu vidjeli tako zaljubljenoga para... Cavrljali smo, ljubili se, sniijali, p’akali... No kako sve, što je na tom svijetu lijepa, brzo prolazi, tako je brzo prošao i ovaj sastanak... — Smijem li, đa Te sprovedein? — Do u sban? — Ovaj... zlato... do pred kuću... Nije mi odgovorila, nasinijala se

samo. Pošli smo... Došavši pred kuću, nalazili smo uvijek novog gradiva za razgovor. Samo da se ne rastanemo... Znatc, velika vam je to balest, ta ljubav ... O onom joj svom pismu nijesam još ništa spomenuo. Držao sam, da ću jc nagovoriti, da ipak ode od matere. A čini mi se, da je i ona bita uvjerena, da će me nagovoriti, da se ja opet ttselim k svojoj punici... Vrijetne talco poodmicalo... Trebalo je poći na počinak. — Dakle?... upita me ona.., — l>akle? ... upitam ja nju ... — Hočcnio li poći?... — Kuda? — Na poćinak? ... — Imaino još vremetia ... —• Kasno je! — Još malo... sasma mak>... To nialo trajalo je medjutlm i opet prokleto dugo. Pružili smo si doduše več oko stotinu puta rukc na rastanak, zaželieli slatku 1 najsladjtt noć, ali smo još uvijek pcnešto nalozili za razgovor. Najposliie otvori ona kućnu kapiju. — Laku noć! — Laku noć . . . ziato moje!... Još jedatt stisak ruke, loš jcdan cjelov . . . lzgtcdalo je da snio zbilja na rasitanku, i ja već ! ako neopisivo teška srea htjedoh poći. Zađrži me nicn zvonki glasić • . . — Tama je . . . Imaš H žižica? — Nemam dušo . . . — Ncmaš! Bože, kako ću onda doći do drugog sprata (moja je punica stanovala u drugom spratu) . . . Mene je tako strah . . . — Ovaj • . . da Te ja sprovedent? . . . ali samo do vratiju... — Dobro . . • Samo do vra:lju.. < Došavši do vratiju, opetovala ?(t