Beogradske novine

Utorak

Strana 2. 2nato, ko'iko jc tih namirnica ovih posljednjih neđjelja Australija natoaarila na bro'dove. Prema tomc ne možomo ništa izvjesno da rcknemo u tom pogloiu o petom Idijclu srijcta. Sve je đrugo s aineričkom Unijom. Brojkc što stižu iz Sjcveme Amerike, prilično rasvijetljuju napetu situaciju. U vrijeme od 1. fcbruara pa |do polovice aprila sjevero-američka Unija nije natovarila na brodovc ni poloviai one količine, što je u istom razdobju prošlc gcrJinc; a to dolazi to tcže u račun, što je od početka žetvenc godino izvoz žita i brašna iz Sjqdinjenilt 'država bio mnogo manji, no prošlc gcidinc u isto doba; merička jc Unija ido konca januara o. g. natovarila na brodove 4.1 milijuna tona, dok jc prošle gcjdine u isto gođišnjc (-Joba natovarila 5 milijuna tona. « od 1. fcbruara o. g. taj je nazafdak bio još voči jer jc od to (doba u Englesku stizalo evo to manje brodova. Jcdnakc sn priiiko i u KanarJi. Brojni podatci, što nain ova flržava pruža, dosižu tck Ido koiica febniara o. g. Ali ipak c-datlo jasno izbija utjecaj podmorničkog rata. Evo kobk jo, u jnilijuniina buslicla — bushcl je engleska žitna mjcra izvoz Kanadc oJ poectka žetvcnc godine: 1916 , 17 . 1915 / 10 . 1914 / 15 . 1913 / 14 . scptcmbar 12.800 7.629 5.072 6.792 oktobar 16-620 35.143 12.268 25.337 novembar 18.263 4/.044 13.782 24.579 tlccembar 22.384 42.524 8.674 24-536 januar 9-999 8.244 4.945 5.550 fcbruar 4.280 8.309 4.962 3.575 J. pola god. 84.290 148-983 49.703 90.269 Prijc no upoređimo brojcve cd gođi* jie 1914./13. s drugim brojevima, tr-ba jJa uzmcmo u obzir, da je Kanoda onc godine imala vrlo slabu žctvu: to je bila nerodica. l>ok naprotiv ove godinc ima u Kanadi još velikih zaliha žita. Svakako u gornjoj tablici udara u oči, koliko jo tovarenjo ppalo u injcsecu februani prema mjesecu janitaru. Tako veliki nazadak nije vidjcti u tabUci godinc 1915. 16. Ta je situacija postala za Englesku sađa neobično ncpovoljjiom joŠ i gbog toga, štosu izgledi u žetvu u samoj engleskoj zemlji jednako nepovoljni, kao što su i u Francuskoj. Na potvrdu prevcdimo iz jednog engleskog stručnjačkog iista ulomak izvješća o stanju usjeva polovicom aprila o. g.: „Vrijcme nije krenulo na boljo ovih llana. Naprotiv o uskrsnim blagjdanima imali smo tako vrijeme, e jc čovjek mogao popiisliti da je Božič, a ne Uskrs. Nijo bilo mogtiče izvršiti nikakovih poljopriviednih radova, pa stoga niožemo sa idovoljnomi &igurnošču računati na to, da ćo se posijati majij'c zemlje premaljočnim žitom. Pofcljednje službeno Izvješćo javlja, <la je u škotskoj posijano od prilike za 10 po sto Jnanjc zemlje no prošlć godinc, ali se zato Očekuje, da ee se posijati višo zobi i posaUiti višc krumpira. U Engleskoj i Walesu računa se, da jc žitoni posijano za 8 po sto manje zemlje no prošle godine.“ Te se priiikc jasno gleđaju u cijenama. Dodušo, Engleska jc — kao što je poZnato —i utvrdila maksimalno cijeno za inostrano žito; naprotiv, „cng'eskome 1 ' žiiu nijesu ogTaničenc cljene. Pa eto, vidimo, Ua cijena englcskome žitu iz ncdjelje u pcđjelju svc to više skače, tako da je stiglo do 85 shillinga i 2 d. za quarter. Šta to zapravo znači, razabiremo iz toga, da je godine 1914. u isto fdoba stajalo 51 shilling i 8 d. Razvoj cijena englcskom žitnom tržištu od početka pcdinorničkog rata ilustrira ova tablica: 25. novembra 70 sliil. 8 d., 2. (decembra 71 sliilling 3 d., 10. diecenibra 73 shillinga 2 d., 23. dccembra 74 shillinga 8 d., 30. deccinbra 75 shilh'nga 10 d-, 10. fe'oruara 76shillinga, 17. fcbruara 76 shillinga 6 d., 24. februara 76 shillinga 9 d.> 3. inarta 77 shillingni 4 d., 10. marta 78 sliillinga, 17, jnarta 78 sthillinga 10 d., 24. marta 80

shillinga 3 d., 3L inarta 81 shiliing 5 (d.» 14. aprila 85 shilfinga 2 d. Za uporedjenjc reći ćemo, d a j e godine 1915. prosječna cijena engleskotne žitu bila 53 sh., godine 1914. još manja: 35 sh., a godinc 1913., naravski najmauja: 31 sh. „Prosječna cijena od 90 shillinga nijc se u Engleskoj nikad vidjela poslijo god. 1855.“ Onda jc najvcća cijena znatno viša no ondašnja najviša cijcna. Tu moramo opaziti, da sc kod tih brojeva radi o prosjcčnim cijenama, koje s o plaćaju u Londonu. U englcskim pokrajinskiin tržištiina plaćalo se ovih dana cd 90 do 92 s h! Nc ćc dugo trajati, pa ćc Engleska doživjeii cijenu o?d 100 sli., osobito pak ako budu u Sjodinjenim državama — kao što izglrda — cijcnc žitu i daljo s kakale.

EnSleska I kolonile. Poziv engleskog kralja na štednju. Kb- Bcrn, 7. raaja. Engleski kralj izdao je 2. jnaja svečani poziv, kojim opominje stanovništvo da se uzdrži od svake nepotrebne potrošnie žita. To jc najjače i najpouzdanije sredstvo, da se suzbiju napiadaji neprijatelja i da sc rat uskoro priveđc uspješnom kraju. Ou opominje one, koji raspolažu i drugun sredstvima, osim žitnih naniirnica, da sc pridržavaju največc štcdnje u pogledu svili hranjivili sredstava, da se izbjegava upotreba hragna za svc drugo, osim za liljeb. Kraljev poziv obnarodovaće se u nedjelju sa prodikaonica u sviraa crkvama. G r t k a. Planovi sporazmnnih sila protivu Grčke. (Naročifl brzojav „Beozrađskih Novlna".) Haag, 6. maja. Kako „H o 1 a n d s c h N i e u w sb u r e a u“ javlja, Engleska poeinje pcnovo da svoju pažnju obraća Grčkoj. U Engleskoj sti istina zadovoljni s kabinetom Zaimisa, ali se ipak boje, da bi prijateljska naklonost kralja Konstantina mogla izazvati krizn. Kružc vijesti, da će kraljevska porodica biti odvedena preko Rima u Paris.

flmerlka u ralu. Republika Haitl prema Njemačkoj. (Naročiti brzojav iBeogradskih Novina«; Erankfurt, 6. maja. „Frankfurter Z e i t u n g“ javIja iz Haaga: Prema vijesti ,,Reutera“ iz Port-au-Prince, uputio je predsjednik parlamenta poslanicu, kojom traži, đa se Njemačkoj objavi rat.

flkciia fluMvske flstlie u nsvemiiru 1916. Pripreme za prelaz pojedinih dijelova Maekensenovc vojske preko Dunava bile su u drugoj poloviđ novembra u najvećoj tišini dovršcne i cjelokupna flotila stajala je sprcmna za to preduzeće. U kanalu Balene čekali su parni i tovarni brodovi kao Herbcrtovi mostovi da cdgovore svojoj svrsi, poštosu lnjesecima ležali mirno i od preranog otkrića dobro prikriveni lisnatiin niaskama. Isto je tako bila tia okupu oko Svištovai jaka artiljerija, medju kojom bijašo najtežih batcrija i dugačkih pomorskili topova kao i mnoštvo municijo. Dan za prelazak nije u polovini novembra još bio poznat, ali so znalo, da ti tom prelasku trcba da učestvuju (dvijo njemačke i jedna bugarska divizija, a idunavska flotila da

Beogradske Norlae im čuva bokove. Divizija grofa Goltza, za kojem je kasnijc imala da poi/jje j bugarska divizija, imala je d a prcdjo rijeku kod Terkidaza, a 217. jdivizia iz istočnog ušća kanala B c 1 e n a i s ostn a C i n g h i n a r eI e, kojc je prcthodno iinalo d a se posjedne pji šadijoni i Jcdnom batorijom. Po prelazu imale su divizije sjcverno c*d Z i m n i c e da obrazuju mostovnu branu, odnosno, kad stignu na unapred C'dredjoiie položajo, da so urove. Od rdunavsko flotile bilo su, izuzev jednu motornu gmpii, s\’<; jcJinice u kanaltt Belcna spremne za akciju. Odredjena ,datopnički učestvuje, njoj je dodijeIjeno da napajda obalsku posadu, a da ne puca na neprijatcljska položaje na uzvisinarna, kako nc bi s metala posmatranjc uspjeha izvjesnih batcrija. U isto vrijeme trebao jc da fcte izvrši j' idan više demonstrativnc prirode prclaz preiiva ostmi Kaln o v ce i mjestu I z 1 az uz potporu j'-dne inonitorskc gmpe od S o m o v i t a. 23. novembra, za koji je dan najzr ( d odrcfdjcn prelaz, bio je Dunav u gnstoj inagli još od prošlc noći. Ova se magla cid vreinena na vrijeme pretvarala u sitnu kišu, koja je sve obvijala neprovidnom tminom, a to je jako oležalo plovidbu na pj cc iZbog togase monittrska gnipa, koja je još oko ponoći uz vodu otplovila |da bi sigurnije došlaijlo Somovita, samo polagano naprijcd kretala i prcturivši tri kilometra, inorala ukotviti. Za ostalo jeditjice fiotilc bilo je zbog potpunog mraka i u najgušćoj niagli posvo nemogućo, da se pn'je 6 i po sati izjutra fcronu. Bila je isključona svaka mogućnost orijentisanja u jako nabujaloj rijcci. Ali pošto je zbog tog nepovoljnog vremena glavno zapovjedništvo za dva časa oiložilo ukupnu akciju, to su u označer.o Vrijemo biie svc jcdinico flotiIc na označenim im položajima, a timo sji izvole plovidbeni posao, koji služi na čast cnergiji njiliovih zapovjednika j vještin/i njihoviii krmanoša. Medjutim bijaše prvo odjelenjo uspjelo, da oko 7 i po sati Iz jutra pod zaštitom magle preveze četo iz Belcni na neprijatejjsku obalu, a za ovima su u brzo polazilc druge čcte, potpotnognutc jedinicama fiotiic. Pošfo so i poslijc 8 sati prijc podne nc bijalm poboljšalc priliko, to je flotila dobila zapovjcst, tda bez obzira na programno dispozicije i bez ograničenja svojo paljbo samostalno napada. Za to vrijeme raskinula sc svekolika akcija prelaza u posebno i ncpregledne dijelove, koji su iziskivali najvcću pažnjti od flotile, da bi cjeloktipna akcija ipak uspjela. Neprijatelj je već prije toga iskusio svagda tešjce posljedicc u borbi s flotiiom, to nije na ob^Ji jii davao juadirućim četama ozbiljan otiror i tek im so odupreo, kajdsu se ove uputile prenia visovima. Ali inonitori i izvidniički čamci napadali su i pomagali svtigdjo, gdje jo bilo potrcbno. Tako je na priinjer ntonitor ,,Enus“ još prijo prelaza četa pristao kod zimničkog kcja, rastjerao^peprijatelja s o«trva Btijuresco i prevezao jednu izv.jdjuni, koja je u srom nađiranju pretna Z i mnici zaplijenila jedan revolverski top. (Svršiće se.)

Stjepko llijić: Đsurt in šKoistus«Bosni i Hercetovinl prlje I posiije okupccije. (Nastavak). Pošto se vidjelo, da školski tekstovi, koii su se upot'r.ebljavali u školama Monarhije, nisu zbog više razloga, bili zgodni za upotrebu u Bosni i Hercegovini, to se školska uprava latila vrlo teškog posla, da naime stvori p os e b n e školske tekstove. Radilo se vrlo marljivo i brzo te su već za nekoliko godina bili gotovi školski tekstovi, koji su se objelodanili u dva zaselma izdanja latinicom i čirilicom. Ma koliko su

8. maja 1917. te prve školske knjige nastojale da uzmu u obzir potrebe naroda u ovim zemljama i donekle udovoljiti prvim zahtjeviina, ipak je u njiina štošta nedostajalo, a štošta bilo i izlišno, tako da se uskoro moralo prijeći na revlziju i izdati druga popravljena izdanja. Pitanje školskili tekstova uopče valjda jc jedno od najtežih pedagoških problema, koii se ni do danas ni u kulturnijiin narodima nijc pravo rlješio. Ti prvl pokušaji na polju organizacijc školskc obuke u Bosni i Hcrcegovini, pokazali su povoljnc uspjehc, tako da sc već 1882- god. mogto preći na posvemašnje organizovanje i refornm spccijalno osnovnog šlcolstva it zemlji, koje se ouda pokazivato najnužnijim. Zbog još posvema nerazvijenog smisla u narodu za interes prosvjctnih institucija uopće, zbog nestašiec osposobljenih učiteijskili sila, zbog oskudice školskih zgrada, nijc se moglo odmah preći na prisilno pohadjanjc škole, kajto je to uvedeno kod drugili naroda, već se išlo fakultativnim putem, a nastojalo se pri tom, da narod sam spozna korist školskc obuke i uz niu prionc. Uistini prvi nastavnici na polju osnovnog školstva u aneksionim zemljama, rnorali su u svemu i po svemu biti idealni ljudi i ncumorni radcnici. da tako pokažu prostom i još neukom narodu na realan način svc blagodcti pučke nastavc- I u istintt, takvi su oni i biii. Tako sc malo po malo stalo več po sebi dizati i razvijati smfsao za školu, a najbolji jc dokaz već taj, što sn mnogi imućniji agc i bcgovi p o k 1 a n j a 1 i dobrovolino zemljištc za g r a d li j u š k o 1 a po svojiin nahijama. No bilo jc još uvijek potcškoča, koje su spriječavale brzi razvoj nar. osnov. školstva u zeinlji. Kad su nastupila mirnija vremena, pojedini nastavnici, koji sti bili rekrulovani iz c. i kr. vojske, zbog svojili privatnih razloga, napustili su svoja mjesta i povratili se svojim kućaina. Tad je nastala prijeka nužda, da se osimje zavod za obrazovanjo domaćih nastavnika. U tu svrhu najprije se osnovao trogodišnji obrazovni tečaj u Sarajevu, u kojemu su obučavaii učitelji prve uar. osnovne škole, koja je u glavnom gradu več postojala. Djaci, pod njihovim nadzorom, upućivali sti se malo po malo u metodilcu školske obuke dolazeči na nastavnc časove i talco usvajali prvc osnovne nazore pcdagogike i didatike. Prvi su se pitomci rekrutirali iz krugova odraslijih djaka narodnili osnovnih škola, koji su pokazivali više dara i interesa za javna nastava. No za nasfavnika osnovnih škola zahtjcvala se ipak neka relativna pređnaobrazba i za to, kad su se već u zemJji bile počele razvijati trgovačke škole i pojedini srcđnji zavodi, neki od tili djaka, počeli su se javljati u obrazovni trogodišnji tečaj, namjerom da se posvete učiteljskom zvauju. Tad nastupi nova era za školstvo u Bosni i Hcrcegoviui, jer sc obrazovni privremeni tečaj proširi u Učiteljsku Školu, koja kao takva postoji več od 1886. god- Ža nastavnike budu pozvani iz Monarhije, specijalrro iz Hrvatske i Dalmacije, ona učiteljska lica, koja su bila formaluo osposobljena za višc narodne školc, ili koja su se inako istakla na polju peđagoško-didatičkog rada. Taj se zavod po vremenu sve višc usavršavao, pošto su na nj počeli nastavljati vrstne učiteljske sile, (Pjesnici Kranjčevič i Milaković, naučnjak Dvorniković, Pavičić, Mulabdić i t. d.), koji ne samo, da su unijeli oduševljavati mladež za više narođne uzgojue ciljeve, več su i kao radenici na litieralnom poIju, služili kao uzori svojim djacima i

Šfa ]e „tona" ? Kad se piše iii govori o parobrodin.a, često sc spominje ,,tooa“, a naročito sc dnevice ta riječ u novinstvu spominje, od kako podmornice središajih vlasti onako cd rcda potapaju neprijateljskc brodove sa toliko i toliko ,,tona“. Da upoznamo čitatelje s tom vrsti nijere, prenosimo iz najnovUeg broja ,,Jedra“, što se u njemu strnčnjački veli o „briftto-toni" i ,,neto-toni“. Kad se o kakvome brodu zbori, obično se račuiia u bruto-tonama. No ipak katkada bude riječ i o neto-toni ili o terctnoj sposobnosi. Dandanas se ,,trgovinski“ brodovi mjere, po internacijonalnom dogovom, bruto-register-toitama, a svaka se takova tona računa na 2.83 kubična metra. Da od broja bruto-tona dobiješ neto (čisto) prostornu sadržinu, inoraš odbiti prostor, što zauzimlju časničkc sobo, pak prostorije za stanovanje momčadi, prostorije gdje su strojevi, kotlovi i ugljen. Sve se ostalc zatvorene i Itokrivene prostorije nad palubom, izuzevši kormilamicu i kuhinje, računaju u bruto-tonažu. Prema tome bruto (ili register) i neto-tone ne znače drugo, več mierenjc prosiora i „nisu ni u kakvoj vezi sa težinoin broda u tonama, po 1000 kilograma svaka“. Drukčije se opet mjcri tonska sadržina „ratnili" brodova, gdjeuo ta sadržina znači „težinu vodene ntase, koju brod iztisne, kad na morii pliva", Pri tome se opct pravi razlika ntedju vodom, istisnutom, kad je potpuno naoružan. U prvom slučaju brod zaroui manje u more, jer je lakši, pa istisne manje vode,*i stoga jc i njegova tonska sadržina manja no u po* tonjem slučaju. U praksi možeino u

Broj I26_ - - - - r ostavill duboke tragove u kultumol hlstoriji Bosne i Hercegovlne. Iz tog zafc voda, kojl se otrag par godina preselio iz Sarajeva u Derventu, izišlo je oko 500 učitelja I učitcljica, koji rade na p re _ ko tri stotinc zavoda pučke prosvjete Još od 1884- god. opstoji u Saraje*! vu privatna ženska učitcijska Škoja, u kojoj nastavljaju milosrdiie sestre zavoda sv. Josipa, a u koju sn iniali pristupa i učenice pravoslavne konfesije. U škol.god. 1913—14. zasnovana jc i ženska državna p r e p a r a nd i j a uz ovu privatnu, koja je medjiuim pošljc nekoliko godina zadobila pravo javnosti- Osim toga osnovan jc i konvikat za djcvojkc, uz već otprije konvikat za niuškarce, koji postoji već gotovo od osmitka muške učiteljskc škole. Da sc i muslimanskl ženski živalj potakne na pohadjanjc škola uopće, od par deccnija otvorena jc u Sarajcvu teko zvana ,,Viša muslimanska d j e v o j a č ka š k o I a“, koju polazn djcvojke te konfesijc već od prvug razrcda osiiovne, pa do završerka više školc. U tom zavodu jma i posebno obrazovalište za ouc učenice. Icoje se žele posvetiti učitcljskom staležu- Dosad je to obrazovalište dalo višc ženskili učiteljskih sila iz muslimanskog mileta, koje su namještene u zenilji i radc na polju javne nastave. Uredjenjem muške i žcnske preparandije, porastao j c naravno i broj učiteljskih sila i škoistvo se uopće podfglo na viši stepen. No još uvijek piranje školskih zgrada podavalo je razniii poteškoća i u tu svrhu izdane su god. 1883. i 1889. posebne uputc za izgradjenje školskih prostorija i zgrade učiteljsko osoblje. Novom uaredbom od g. 1908-, tc su upute modiflcirane i proširenc, talco da su danas zgrade za nar. osn. škole u Bosni i Hercegovini prilično urcdjene, no još uvijek nisu u većini tako udešene, da bi udovoljile svim zahticvima pcdagogijc i higijcnc, tc bi ih se^moralo u tom snijeru usavršiti. Sro se većma razvijato narodno osnovno školstvo u zemlji, to se više osiećala potrebu drugih obrazovnih zavoda, koji bi pojedinim djacinia pružili prigodu, da se daljc usavršavaju u naukania. Da se u narodu probudi smjsao za moderni obrt i trgovinu, pokušalo se otvoriti več 1884. god. u Tuzli prvu t r g o v a č k u š k o 1 u, koja mediutim nije odma uspjela, jer se u njii bito upisalo samo 14 djaka, koji su je neredovito pahadjali. No malo docnije, kad je narođ stao uvidjati korist tih škola ii Tuzli, već su se stale podizati i druge škole te vrste. Sada trgovačke škole uredjene po modeniim nazorima 1 planovima opstoje u Sarajevu. Mostaru, Trebiniu. Livnu. Travniku, Bjelini i Brčkoj i odgovaraju potpuno svojoj svrsi. Skol. god. 1911—12. otvorena je u Sarajcvu i Trgovačka akademij a, koju pohadjajn oni djaei koji sti svršili prva četiri tečaja koje srednje ili trgovačkc škole. Trgovačka akademija ima opširan učevni plan, poput ostalih zavoda te vrste u Monarhiji i u ujoj nastavljaju svršeni srednješkolski profesori. Tehnieka srednja škola zasnovana je u glavnom gradv zemlje Još škol. god. 1889—90. i sastoji od dva odjelenja; gradjevnog i šumarskog. Svako odjelenje ima po tri tečaja. Tehnička je škola od svog opstanka dala vrlo vještih tehničara, koji su pak u živo'tu na građjevnom i šumarskom poliu dosta koristiii zemlji. U Sarajevu opstoji i tako zvana ,.Z a n a 11 i j s k a š k o 1 a", koju pohadjaju djaci, lcoji su svršili osnovnu ško-

kratko vrijeme odrediti veličinu „trgovinskog" broda po ovome razmjeru: 1 nedo-tona = l 3 / 4 bruto-tona = 2 tone teretne sposobnosti; 1 bruto-tona = l'/n tone teretne sposobuosti = % netotone; 1 tona teretne sposobnosti = a / s bruto-tonc = V 2 neto-tone. Što se tiče težine tercta, što je njim brod natovaren, jasno je, da tu odlučuje priroda tereta. Velika je razlika, da li je tovar specifično manje ili više težak. Danas najviše od svih trgovina zanima nas žito i ugljen. Evo razlike težine u samomc žitu: Ako se nakrca pšenicom ili kukuruzom paroptov od 3000 brutotona, moči će natovariti 4500 do 5000 ton« toga žita; no ako se nakrca ječmom, tađ ie ne možete sasuti u nj više od 3800 tona ječma; ako ga pak napune zobi, tad će u njemu stajati 2800. najviše 2900 tona te trgoviiie. To je sve stoga, što pšenica, ječam i zob jednako nc teže. Pa kako god sa žitom, tako i s ugljenom: razne vrsti ugljena, razna težina. Pri toine treba joS uzeti u obzir i ovaj fakat, da brod, kad je nakrcan uglienoni, troši od tovara sve, što mu je nužno za kotlovc 1 za ostalu potrebu na brodu. Očito je dakle, da će parobrod, koji ima prevaliti veču put, to ćc više i ugljena potrošiti. Taj potrošeni ugljen treba dakle odbiti od tovara. Evo jednog primjera: inoderan parobrod od 5000 tona potroši na dan 15 tona ugljena; potpuni je tovar toga paroptova 7500 tona ugljena; ako putuje 30 dana, on ćc potrošiti 30 X 15 = 450 tona ugljena; račun je sada lak: 7500 manje 450, ostaje 7050; dakle parobrod od 5000 tona moći će prevoziti za 30 dana koje 7000 tona ugljena.

Kad bi se zemlja zatrcsla, ili kad bi Krom iz vedra neba opalio, nc bi Avraana Kore poplašio ncgo što ga ustraši ovaj glas ugurzusa, doktora. ,,Ma nije, gospodino doktore, ja sam dcbeo, ia ne ltiogu služiti; ma ko je vidio ovako debcla trbuha da služi, nemoj, ako Boga znadcš; smiluj sc, nlsam ja sposoban!“ pomagajišc Avram. A doktor sc sve smijc, pa ga još uplbi: ,,Gd|e hočeš da služiš?" A Avram kad vidjc, da nema druge, sjcti sc svega, što niu lo kazao Janko pcnztonirac, pa pomisll brzo: „Kupit ću si konja, pa ću u ortiljeriju, pa bilo Šta bllo!" ,,No gdje hoćcš (la služiš?" uplta doklor ponovno. „Hoću kod topova!" odvratl Avram, 1 sjutradan znao cijell grad Prtlianac, tla je Avram postao topdžija. A njegova bolja polovica, kolikogod )oj Je bilo teško, da će niezln Avrant n soldate, toliko se ponosila, što JoJ vojno nije kukavica, nego Junak, vojnik, ratnik. I stupala Jc zadovoHno s njim ispod ruke 1 šctala, a dani su odmicali. Valjalo jc Avratnu narukovatl. A sad jc došlo najvažnijc pitanje. Avram nije nlkad jašio tta konju, a u vojsci valja da imadc konja. I bome — nl pet ni šcst — već na sajam, pa kupuj konia. Uzeo Avram dva ciganina u pomoč, da mu kažu ko vještaci, što bi bilo zgodno za voisku, a Što opet ne bi. I umiješao sc Avram u pratnji dvojice cigana medju kliusine na vašaru, pa sve traži pretila djogina, ja vranca, ja zekana, ja putalja. 1 nainjeri se na nekakvu betkviju. Vi^oka ie dva i po metra, pa odozgo ko s

nebesa onjuši Avrama i rznu, a Avrantu spade srcc u gaće i duša mu stade. Gledao je na nju kao na kakvu planinu. Popeti se na nju, Činilo mu se isto, kao i na ncbcsa se popeti, pa odozgo gled'ati u dolinu. A cigani s gazdoun udri pazaruj: gorc, doljc, lioćeš dat, gazda, nc ćeš, lioćeš, ne ćeš i kupc Avramu kobilu za dvijc biljadc i pet stotina krtma. Avram piati, pa kući. A sjutradait, brate si ga moj, vaija učit jaliati. ,,E, kako černo?" reoe Avram ciganlnu Mtijl. „Ništa, gospodinc! Ti sc nc boj! Izači čemo ja I ti i ako hoćeš još ltogod, pa ćemo te učiti, kuko češ da jašcš!" I Avram ne budl Hjcn uzeo ciganina Mujtt 1 još trojicu cigana, pa poveo ženu i Još trojlcu trgovaca, pa sc svi zaputili pravo zdravo u Dugu nlicu, da Avratn nauči jahati konja. I kađ tamo, primače sc Avram kljusink Opet stao ispod njc kao pile ispod kvočke, a trojica cigana drže kobilu. Jedan Jc đrži za grivti, jcdan za ular, a treći za rep, da ne bi po belaju krcnula na stranu, pa očcpila Avramp. A Avrama pola mrtva doncsoše drugovi trgovci i žena mu Anka, pa će da ga dižu na kljusinu.. „Stani, stani, ako Boga znadcš!“ pomagajiše Avram. ne boj se, bodri ga ciganin Mtijo, „Samo sc ti penji, ja ću držat bcdeviju". I uzbacišc burastog Avrama na tanku bcdeviju, a ona onako ko pomalo podje, pa se ustavi; pa opet podje, pa se ustavi. A ciganin je Mujo drži za grivu. Ramo drži ular, a Meho prihvatio za rcp, da nc

bi kobila niamula repom, pa se uplašila i oborila Avrama. I tako sve panada pouialo ccstom krećc i ido niapred ko pijani svatovi, a clganin Mujo komandira: „Avrarne, sad ju lekni malko nogom u rebra!" Avrain gnine malko kobihi, ona sc poljulja, a Avram zaviče: , „Drž’, drž’, ako Boga znadicš, lie daj tamo!“ ,,Ma no boj sc, kad ja rckneni, no čc ti ništa biti“, tjoši ga Mujo i kobilu pusJi. „JoJ, JoJ, drži kobiln, Mujo, ne daj“, .zavičc Avram. Ali Je bilo prekasno. Kobila ko da su svi bijesi u nju udarili, krene bjcžati. Za njom sc otisnula cijela kuinpanlja i Mujo i Mclio i Ramo i trgovci I Avranrova žcna. Ido kobiia ko mutija i šiša Dugom ulicom, a Avram viče i pomagiajiše 1 sve ko snop odskakujc i prislania sc uz kobilećl vrat. Slctila sc, brate, s\xi sila svijeta, da livata topdžiju Avraina na njegovoj prctiloj bedcviji. Policija udarila telcgram na svc stranc i raspisala natječaj od dvijc hiljadc kruna onomu, ko će da uhvati ridju bedeviju s dragocjenim tovarom Avraanom Kikiricom, topdžijom iz Prtljanaca. I kad sjutra dojalia nckakav Čovjek na kobili, a Avrania ncma. »Gdjc je Avram?" pita svijct. . »Boći cc "> odgovori neznanac. „Id'e pjcšice odandc, dokle ga je kobila donijeta>. A ako brzo ushoda, inožc stići za dva đana!“