Beogradske novine
Straua 2.
Petak
beouradske novine
25. maja 1917.
■ - Poljska savietovanja u S t o c k ho lm u. (Nnročiti brzojav „Beograd. Novina‘9. Stockholm, 24- maja. iVUiogobrojtii Poljaci, koji se ovdje bave, ugledni članovi poljskog državnog savjeta, koji su došii iz Varšave, dalje poljske aristokrate, koii su iz Petrograda došli i poljske socijaldemokrate iz obili dijelova zemlje, razvili su ovdje živu djelatnost u poljskom pitanju. Oni prije svega hoće Nijemcima 'da dokažu, da riješenje ^oiiskog pitaBja leži u smislu i u interesima središnjih vlasti. Oni odlueno pobiiajti. da težc za ođcUepljenjem njemačke oblasti. Ruski haos. Kongre>s kadcta. Kb. Petrograd, 24. in:ija. Olvoren jc o s m i k o n g r e s k a d <• t*ke stranke. Miljukov je izabrau za predsjeđnika. On je držao govor, u kotne je poglavito dokazivao, da valja vla 'tln pptpomagati svim sredstvima. K°ngres ruskih časnika. Priznanje o ncmoć I r u sk e v o j s k e. (Naročiti brzojav „Beogradskili Novina“) Kb. Pctrograd, 24- maja. Petrogradski brzojavni ured javIja: U glavnom stanu se sastao prvi kongres časnika suvozemue i pomor«ke vojske. U svome govoru podsjetio je gcneralisimns Aleksejev' izaslanike na uzbunljivi poklič: „Otadžbina je u opasnosti“, koji je posljednjih dana čuo pa je izjavio, da je taj poklič doista opravdan, jer je borbena moć ruske vojske vrlo pala zbog razrnirica i nepovjerenja izm e d j u č a s u i k a i y o j n i k a. Rnska .vojska, rekao je generalisim, koja je još đo juče bila strahovita, danasjeobuz e t a k o b n o m n e m o ć i, i to pred šednim strašnini, upornim i čvrstim neprijateliem, koji svojtt gramžJjivu ruku pruža na prostrane provincije južne Rttsije i ne zadovoljava se s već dosad zaposjednutim oblastima. Oeneralisim ■je opomenuo izaslanike, da odmah po povratku svojim pukovima preduzmu sve napore, kako bi se otklonile sve unutamje prcpirke u vojsci i ponovo povratila stara disciplina, da svini sredstvima porade na toine, da se časnici i vojnici, tijesno sjedinjeui, ponovo osposobe da pobjedi podju u su-sret, bez koje za Rusiju nema srećeJedan ie od izaslanika uvjerio generalisimusa, da će se sve učiniti, da se vojsci povrati njena stara boračka Spremnost. Rusija iiavaljujc na re'iziju ratnili ciljeva. Kb. Stockholm, 24. maja. ,,U a g e n s D,y h e t e r“ bilježi petrogradsku vijest iz Londona, po kojoj Rusija navatjuje na sporazuinne sile, da pristupe reviziji ratnik ciljeva- Prcgovori su već otpočeli. „Opšti kongres minhnalista“. Kb. Petrograd, 24. maja. Petrogradski brzojavni ured javlja: Opšti kongres, pođ imenom „Minimaliste“, udruženih socijalističkih radničkih stranaka primio je dvije cKlluke o ratu i bratimljenju na frontu. U prvoj se veli: Revolucijona demokracija mrra svim mogućim sredstvima potpomagati jačinu i sprenmost ruske vojske, da bi ona mogla štititi inlerese otadžbine od spoljnjh opasnosti, koje njoj groze. U drugoj so
odluci veli, da bratimljenjo vojnika ne može nikako služiti kao sredstvo da se dodje do mira, a za posljedicu jnože ima. ti samo raspad vojske. Nepovjerenie radničkog savieta novoj vladi. (Naročiti hrzojav „Beograd. Novina"). Stockholm, 24. maja. Raduički I vojnički savjet u Petrogradu primio je sa 340 protiv 46 glasova dnevni rcd, k o j i m s e n e 0 d o b r a v a v 1 a d i n a i z j a v a o đ 19. m a j a, u koliko ona odbija podnašanje tajnih ugovora sa četvornim sporazumom. Izniidieno odstupanje poslanika sporazmnnih sila. (Naročiii brzojav ..Bcosradskih Novina".) Ziiricli, 24. majaVijesti jz Londoua javljaju, da je B ti c li a n a n podnio ostavku, pošto je Paleologue bio već opozviui. Predstoji 1 od'&tupanje talijanskog poslanika Oariottia. Oovori se, da su se ove promjcue petrogradskih diplomatskih položaja dogodiie po zahtjevu radničkog i vojničkog savjeta, koji je privremenu vladu piinudio, da saveznim vladama preporuči opozivanje dorienih svojih zasiujrliika. Petrogradska vlada je naveia kao uzrok, što su rcčene diplomate stojale u zvanienoj vezi sa starom vladom, pa je s toga, poslije izvršenog orcvraM, potrebna pronijena ličnosti. To je, razumije se, samo jedan učtiv način zahtjevanja, da se diplomate uklone iz Petrograda, jcr su se jako kompromitovali, a po najviše Buchanan, o kcme se veli, da mu je pošlo za rukom, da sc dokopa najvažnijih spisa, koji s.e tiču ugovora izmedju zapadnih siia I Rusije o vodjenjtt rata i da ih pošalje u London. Ovo sc sve tt Petrogradu saznalo poslije odstupanja JVUIjukova i izazvalo je veliko nezadovoljstvo. Sad se ioš zna, zašto novi ministar spoljnih poslova oteže da se odazove zahtjevu o podnošenju tajuih ugovora sa sporazumniin silama. Objavljivanje tih ugovora bilo bi sa svim nepotpuno, jer nema najvažnijih dokumeuflpfa, oni se više ne nalazs u nikama ruskog ministra spoljnili poslova. Uslov za vojničku akciju. (Naročiti brzojav „Rcograd. Novina a ). Koln, 24. maja. ,,K o I n i s c h e Z e i t u n g“ javlja: ,,Temps“ javlja iz Petrograda: Gcneral Ourko je izjavio, đa aktivne operacije na frontu mogu otpočeti tek onda, kada se ponovo povrati ređ u zcmlji. Poziv na vojnike može izazvari u vojsci dobar utisak, ali taj poziv mora jasno t odredjeno govoriti, ako se želi da ne promaši svoj cilj. Opadanje ruske indtistrije. Kb. Stockholm, 24. maja. ,,A f t o n b I ad e t“ jiv ja iz Pet.ograda: Na kongresu inžiujera ulvrdjeno je, da je ruska industrija za vrijeme rata opala za 25°/o. Njemački letači n»d Kišinievom. (Naročiti brzojav „Beograd. Novina‘9. Stockholm, 24. maja. Kako se s ruske granice javlja, njemačke letilice bombardovale su posIjednjih dana Kišinjev.
Nova potapljanja. Kb. Berlin, 24. maja, \Voltfov ured javjja: U Atlantskom okeanu i u Sjevesnioin moru ponovo je potopljeno 23.300 tona. brođske zapremine. Medju potopljenim brođovlma n lazili 6ii se i fn velika naoružaua pama broda i jedan brod za hvatanje podmornica od nekih ,3000 tona, čiji jc zapovjcilnik zarobljen .
Dnevne političke vijesti. Ishrana u Njcniačkoj. 0 pitanju sredstava za ishranli u Njemačkoj pise ,,D a i 1 y M a i 1“ u pariskom izdanju od 20. maja, da fma dovoljno dokaza o tom, da su sredstva za ishrami, kojih s;ul ima u Njeinačkoj đovoljno za neograničeno produženje narodnog opstanka, i ako je to razmnije sc na osnovi, koja se bitno razlikuje od životnih uslova u niimo doba. Seoski kotari su dobro snabdjevcni životnim namimicama. U izvjesnim predjelima ima ih u izobilju. Nestašica je ograničena samo na građove. Za dokaz o svemu tome navode se isko.zi jmlnog Kana Ijana, koji je pobjegao iz ropslva, a koji se bavio duže vrijeme na jednom spahiluku u okolini Kolna, Stranačka skupština niemačkih socljaliiih demokrata. Kako ,,V onvarts“ j vlja, prec’s'edništvo stranke riješilo je, da stranacku skupštinu socijalđemokr.'.ta Njemačke sazove za 20. avgust o. g. i slijedeće dane. O dnevnom reciu i mjcstu sastanka moćiće se izđati objava tek pošto se postigne sporazum sa družinama, koje će u skupštinu učestvovati . Njemački odgovor na špansku notu. Ministar predsjednik i. j .vio je kabinetu, da je prispjeo odgovor njemačke vladc na špansku notu odaaosno prava na izvjesno dijelove mora. Odgovor N,e mačke je zadovoljavajući- On priznaje prava Spanije na njezine vode. Njemaeka vlađa pokazuje se goto\ a da nnredi da se to pravo poštuje. Brazilija i Njemačka. ,,A s s o c i a t e d P r e s s“ javija iz Rio Janeiro: Kougres je odobrio zahtjev predsjednikov, đa opozove izjavu o neutralnosti. Američka vojsk* »a evropskom bojištu^ , Ovdašnji araerički konzulat objavIjuje saopštenje, prema kome će onoj diviziji redovne vojske, koju je vlada Sjedinjenih Država ođredila da se izašIje u Evropu, slijediti i druge čete. Američka divizija broji 20 do 25.000 ljudi. Povratak Jofirea iz Amerike* Joffre je (prema ilavasovoj vijesti) i, sa svojom vojnirkom p;:aUijom piispjeoj ju povratku iz Arnerike Rrest. Vratili se španski frgovački brodovl. ,.F r a n k f u r t e r Z e i t u n g“ javIja iz Madrida; Zvanično se javlia, da su se svi španski brodovi, koji su se pri postavljanju njemačke opasne zone na moru zatekli u engleskim pristaništima, vratili ovih, dana u svoja dpmaća pristaništa. Gubitci norveške trgovačke mornariceKako ,,N a t i o n a 11 i d e n d e“ javIja, norveška trgovačka flota je za vrijeme rata izgubila svega 740.000 tona prosfora, prema tome jednu trećin u od ukupne trgovačke flote. Gubitci u god. 1917. več su tako veliki, da dostižu cijeloktipne gubitke u god. 1916-
Dnevni dogadjaji. Vazdušni saobraćaj Izmediu Engleske i Francuske. Prcnos robe vazduhom. Prcma jednoj pariskoj privatnoj vijesti, u tamošnjim mjerodavnim krugovirna se ozbiljno razmišlja o vazdušnom saobraćaju izmediu EnglcsKe I Francuske, kao i izmedju Francuske 1 sjeveme Afrike. Saobraćaj bi se vršio na velikim vazdušnim brodovima radi prenosa robe. Stvar je istina teška, ali se pitanje mora brzo riješiti.
Traže se: Radi primanja novca da se jave lično sa legititnacijom i!i da pošalju tačmi adresu: I. Društvu Crvenog Krsta u c. i k. V. O. G./S- u Bcogradu, Simina ul. br- 21, sa pozivomnabroj koji se pred imcnom nalazi: Broj 957. Atamaskoviča Stojana porodica, svešt. Skoplje; broj 1046. Angjelković Draga Jovana, generala udova; Broj 995. Badnjevac Svctolik, selo Stepojevac; broj 1022. Bogdanović Ilija, pošt- služit. u selu I,eštanu; broj 1021. Bogojcvić Mileva, pošt. čin.; broj 1020. Bogojević Milan, pošt. činovn. iz Kratova; broj 1035- Badžović Nikola iz Kumanova; Broj 911. Cruobarca Jovana supruga, zidara; broj 998. Crvenčević Danica, uči't. iz Bistrice kod Sjenice; Broj 997. Čemerkić Pavle, učit. iz Štimlja kod Prištiue; broj 1003. Cakalović Stojko učft. iz Ćetirci kod Kumanova; Broj 1010. Dragojevića Dragomira Ruža, blag. udova; broj 1026. Dragović Radenko, trg. Beograd; broj 1024. Dimitrijević Riste Persida, telefonis. rad-; broj 1025. Dimitrijcvić Sanda, čuvara pruge iz Kočana; broj 1023. Davidović Ruža, telefon.; Broj 1011. Gjnrić Andreje Persa, carin, čin. udova; broj 1036- Gjurić Marko, posluž. min. prosvete; broj 1037. Gjurić Milan, posluž. min. prosv-; Broj 990. Genić Tamasija, supruga stolara; broj 1043. Gavrilović Filip, sveš. iz Gostivara; Broj 1044- Ilić Olga, članica pozorišta iz Skoplja; broj 1045. Ignjačevič Svetozar, aritivar u pozorištu; Broj 956. Jovanović Arsa Vranjanac, služ. min. prosv.; broj 1039. Jović Danilo, upravn- narodne biblioteke; broj 1015. Jovanović Kosta, prof. Zaječar; broj 1041. Jevdžević Mihajlo, svešt. Jz Priboja; Broj 955. Krečković Roksandra djeca, Stiška 50; br-oj 994. Kostica Pante, supruga ziđara; broj 1028- Kondić Petar, direktor pošte Beograd ili Užice; broj 1027. Kostić Katarina F., Studenička ul. 16; Broj 988. Lazarcvića Dobrivoja, porodica inajora; broj 989. Levi Sarina Mihajla p.poručn-, Sibinjanina ul. 2; broj 1009. Lazarevič Marijola Dimitrija, učit.; broj 986. Letiča N. Mihajla, porodica p.poručn-; Broj 964. Marković Živote, porodica p.potručn.; broj 965. Mišića Vladimira, porodica poručn., Crkvena ul-; broj 967. Mićić Save, porodica služ.; broj 979. Milovanović Žarka, porodica p.poručn.; broj 966- Mihajlović dr. Slavka, Ijekar; broj 980. Manojlovič Dušana, kapet. porodica; broj 981. Milosavljević Svetozara, porodica p.poručn- iz Beogr. Junkovca; broj 982. Milanović R. Cedomira, porodica p.poručn. iz Male Vrbice; broj 983. Miličevič M. Milivoja, perodica poručn.; broj
Broj 14J. 985- Miledić Toma, porodica. sltiž. m. nit. odelj.; broj 1008. Markovića Mfloja Milja, kapet. Mirosaljci; broj loif. Miloševića Miloša, porodica vojn. čln Dušanova 15; broj 1038. Marinković Poleksija Milovana, upra\Tiika uprave fondov.; broj 1032. Medaković Liubomira, kapetana, kći Miroslava; 'Broj 996. Nahmana J. EmauueL porodica, p.poručn., Visokog Stevaua id. 18. Broj 958. Obrenović Milana pokZorka i Đnšan, okr .šutnar, Avala; Broj 959. Petrović Hri9tina L. udova Viaška; broj 961. Petrović T. Vasilija, porodica poručn.; broj 962. Protić G. Ljubomira, porodica kap.; broj 963. Petrovič Mihajla, porodica kapet. iž Slanaca; broj 972. Pantić Tihomira, porodica p.poruču-; broj 973. Pajić Josifa, porodica p.poručn.; broj 974. Pavlović Pavla. porodica p.poručn.; broj 975. Protić dr. Milenka, porodica sanit kapet.; broj 976. Pijade dr- Bukića, porodica sanit. kapeit.; broj 977. Petrovića J. Bogoljuba, potrodica dijurn- vojn. minisf.; broj 978. Pavičević dr. Aleksandr«, porodica Ijekara iz Sjenice; broj 912. Popovića Obrada, supruga zidara; broj 1016. Pešić P- Katarina, učif. Knjaževac; broj 1029. Petirović Dimitrije, pošt. služ- Kočani; broj 1040. Parlić llija, sveš. iz Vučvtrna; broj 1042Popović Filip, svešt. iz Sretkovo; Broj 968. Ristić Gligorije, učit. iz Priiužna srez. Kos. Mitrovica; broj 969- Rušić German iz Topolnice; broj 999. Radosavljević Miloš, učit. iz Bistrice Prijepolje; broj 1004. Rangjelović Marija, učft. Kočane; broj 1006. Radoičića Vladimir, učit.; broj 1007. Radojević Kosara, učit.; broj 1030. RadosavIjević Života, pošt. služ. Mladenovac: Bi-oj 993. Simić Nikole, supruga elektrotchničara; broj 1013- Sevića Zivama, supruga advokata iz Loznice; broj 1017. Stevanović Živojin, direkt. pošte Pirot; broj 1031. Senkovića Serafima, porodica pošt. služ. Štip; broj 1000. Šoškića Vukosava, porodica, učit. iz Bunardžika kod SkopUa; broj 1001. ŠU’taljević Cvetko, učit. iz Ritelića kod Prizrcna; broj 1002. Šučurević Petar, učit. iz Tabanovca kod Kumanova; broj 1034. Šumkarac Vojislava Jelena udova, učit-; Broj 970. Tanović Gjorgje, učifiz Kratova; broj 1019. Trajčević Lazar, pošt. služ.; broj 971. Tubić Arsenije. učit- iz Sienice; Broj 1005. Urdarević Stojadin, učit. iz Ghiva kođ Skoplja; Isplata gore imenovanim licima vrši se svakog radnog dana od 2—4 sata poslije podne u stanu zastup. blagaj. Društva Crvenog Krsta gosp. dra Maika T. L e k a, profesora, Beograđ, Vatrogasna ul- 15, prvi sprat. II. g. Iv-anu Zankoviću, članu glavnog odboia đrušlva Crvenoga KrstK u Boogradu, Kralja Aleksandra 130, svakog raduog d;uia od 3—5 sa’i poslije podne: Porodice: Pante Milojevića, iz Vel. Ivanče; Milenka Lakičevita vojn. ćin.; Mihajla M. Stanojevića, učit.; Andreje Milivojevića, Kralja Milutiiia 42; Neđeljka Perišića Petroviea, Stari Senjak. Učitelji i učiteljice: Cvetko Stama* tović iz Vučitma; Katica Stojanović i Dobrila Stcvović iz Novo Varoši; Kata rina Tešić; Jelisaveta Stanimirovjć. Milinko Jelesija Maksića iz Stepojevca; Poleksija Mihajla Dzindzića iz Lazarevca Sopić; Radojka Mihajla Petrovića iz Božiđarovea; Obrenija Sretena Lazarevića iz Malog Crljenca; Anka Dimitrijević Gjorgjević iz Barosevca; K str Ja'iković, inspektor min. unut. đe.a. III. g. Tomi Stojadinoviću, svešteniku, članu glavnog odbora đruštva
I došavši sve u veću vatru, produŽi: — Šfa sve rat može da učini. Evo uzmi samo nas, moju familiju ... Nas smo četiri muških u oca, bez i jcdne sestre. Trojica smo još odtnah po mobiiizaciji pošli na front, dok je četvrti, najrnladji, stupio tek prošle godine. Jeđan je od nas sada kući, ali bez svake vajde, jer je u ratu ostao bez ruke- Drugi je na položaju još, da sc i dalje bori sa svima teškoćama, što ih jedan rat može da stvori. Najmladji nije bio ni mesec dana na položaju, kad ocu javiše za sudbinu najmilijcga mu sina: bio je sav raznet iedniin šrapnelom. Jadan otac, hteo je, pišu mi, da poludi. kad su mu to saopštili. Najžalije mu je bilo, što mu se neće znati grob. Ja pak, daleko od svojih milih i dragilt, primoran sam da mislim svaki čas na sve što su još ostali kući, na moja dva crva, koji možda neće ni poznati svoga oca, ako bi se kad god milošću Božjom vratio na svoje ognjište •.. I Vasilijc se zaplaka. Meni dodje takodje teško. Setih se uaše sudbine i svoje. Ne htedoh svojim plačem još više da rastužujem Vasillja, te se udaljih malo od njega i pridjoh jednoin bokoru Ijubičice, koji bešc na izdisaju. Sagoli se f uzabrah nekoliko struka i kad ih htedoli vezati končićem, njihove uvele peteljkc savišc se, a mirisne krunice klonuše... — Da, rekoh u sebi, možda smo i mi na izdisaju, a žmarci me prodjoše kroz celo telo. I tada mi dodje još teže: zar tako možda brzo... tako brzo?! •.. Za to vreme Vasilije se beše pribrao. On mi pridje, uhvati me za rame — dobivši neku novu snagu, osvežen, reče:
— A!i ne! Rat ima i svojih dobrih strana. Rat je jedna velika škola za nas sve; škola koju suviše skupo staje; škola koju mi niti smo želeli, niti ćemo je pak ikada zaželeti, ali zato vrlo korisna. — Škola za sve, rekoh ti! — Vidiš onoga najmladjega našcg drtiga Alekseja! Kad ga vidim kako kosj, oči mi zasuze, a pod grlo mi stane nešto kao jabuka, — dodje nii da za- ! plačem. Mlad, lep, tek ga naiisnice probile, fine spoljašnosti i odmercna hoda. Vidi se, da i sada nije izgubio od onog svog djačkog ponašanja. Učio giinnaziju i godinama guljio klupu, a sada doživeo da sa nama podjeđnako kosi- Ali je to za njega, doduše teška ali dobra škola. Pored toga, što ćc docnije umeti ceniti rad i energiju, raspoznavati dobro od zla, on je naučio dobro i magjarski, tc će mu i to za u buduće biti od velike koristi. Gledam ga juče kako razgovara sa Magjarima, rekao bi čovek da je i on sam Magjar. A ja?! Neznain ni dve u nakrs. Culi kako mi se rnalo čas smejaše, kad rekoh ono: ,,nc basij“? Djavo će ih znati, kako treba kazati! Ja naučio nekoliko reči, a oni mi se snieju; velc mi onomad preko Profira «— ti znaš da im on razume sve — kako se nisam trebao truditi ni to učiti, kad već ne mogu da naučim pravilno!.. • — Pa i za samog Desimira — znaš onaj, što ti ga o Uskrsu pokazah u crkvi — ovaj rat ima neke koristi... Kad smo došli u ovo mesto na rad, bio je tako slabunjav, suv: izgledaše kao svaka gospodska mačka. Varoški, nczdrav vazduh bio ga je tako oslabio, da sam ja sumnjao, da će teški paorski rad moći izdržatb Ali sam se prevario!.., Na njegovim, do sada finim rukama, po-
češe se naglo dizati žuljevi od teškog rada. U početku mu beše veoma teško, što se moglo tada videti i po njegovoj čutljivosti. Po čitav dan nebi ni zalogaj inctnuo u usta i samo bi čekao da dodje vreme odmora, da siroma malo odahne... A docnije, kad beše svikao na rad, tada postade veseliji, svež i krepak. •. Sečatn se lepo, kad smo prošle godine žito počeli kositi. Dotle sa nama ne beše kosio dctelinu i seno, jer i ne znadjaše. No kad dodje vreme, đa sc kosi žito, a sa vremenom se beše nešto odoatilo, moradjaše i on, hteo ne liteo, učiti sc košenju... I žetva otpoče •.. Mi, kao stari kosači, brzo počesmo odmicati, dok on ostadc na kraju, da ga nadstojnik uči. Kad zastadosmo da naoštrimo kose, ja se radoznalo okretoh da vidim našeg nesrećnog druga, šta čini. No brzo se pokajah za moju radoznalost, kad mc njegova nezgoda jako kosnu. Sav zaduvan, okupan u znoju, beše sve sa sebe bacio, te bejašc samo u košulji i lakim, plavim pantalonama. Mahnuo bi nekoliko puta kosom i zastao- Tada bi se okrenuo. sav zajapuren, za otkosom i kad bi video da ni za jedan mali rukovet nije pokosio, sav bi usplamteo, pocrveneo i u očima bi zasuzio. Kako inu jc tada bilo, to on najbolje zna, jer kad sam mu posle nelcoliko dana primetio kako se brzo naučio kositi, samo se je usilieno i jetko nasmejao: „možda sada i znam nešto kositi, ali dok sam ja to naučio, ja najbolje znam kako mi je bilo; gore sam se osećao, nego kad sam polagao ispit spremnosti!...“ Ali je sva ta njegova teškoća s jedne strane nadoknadjena- Sad Desimir nije više onaj „kržljavi’* Desimir, kako
smo ga ranije uvek zvali... Taj, sada, po nekad i nami prkosi u radu . •. A!i, produži Vasilije, i za mene je velika škola ovaj rat; veća nego šio sam je i mogao u početku zamisliti... Dok nisam bio ranjen, slabo sam posećivao crkvu, a ono malo što sam se moiio Bogu, to je bilo tek iz navike, a nikako iskreno, — iz dubinc duše. No od kad sam bio ranjen, kad su na mojim ustima počeli kuljati topli mlazevi svoje sopstvene krvi i kad sam već mislio da odlazim „Bogu na istinu“, — od tada sam i ja upoznao Boga i stao mu se j iskreno moliti... 1 zbilja- Nije mi dalje j trebao ni pričati, jer sam za kratko vrenie, od kad postadosmo drugovi, imao prilike da vidim kako ne propušta ni doručak, ni ručak, niti pak večeru, a Ua se pre i posle toga ne pomoli Bogu. A već uveče, pre nego što ćc da legne, da skrušeno i sa najvećom pobožnošću očita sve molitve, koliko ih zna, na pamet, glasno •.. — Rat je velika škola, ponovi ubedljivo Vasilije! U njoj možemo da naučimo ljubiti jedan drugoga, poštovati pravo drugoga, ceniti rad, upoznavati tudjezemljeitudje običaje, tenataj načindopunjavatijedan drugoga, raspoznavati dobro od zla, a na prvo mesto upoznavati Božj u moć. — Ali, da bi mogli izdržati u takoj teškoi školi, treba da budeino. čvrsti. A da bi opet bili čvrsii, treba da se oslonimo sa verom na Boga, koji je jedini svemoćan, — završi Vasilije. — Da, treba biti čvrst, — rekoh tada poluglasno i sam to već znajući.-. * • #
Podjosmo natrag, u stan. Kad stupismo u sobu, u njoj ne beše sada nikoga. Mrak već zahvačaše i tu, a čist vazduh sa polja još i sad probivaše kroz gu-st i zagušljiv dim ođ ispušenih cigareta, što ga naši drugovi behu ostavili za sobom. Otvorismo širom i vrata i podjosmo po lepoj večeri na ulicuTamo već vladašc nema tišina, koju jedino s vremena na vreme probijaše promuklo lajanje jednog siarog psa u suseđno dvorištc... * ■> * Kad se vratismo ponovo u našn sobu, zatekosmo svog drugog druga. Beše prineo večeru, zapalio lampu i prozor zatvorio- U sobi se sada osećaše opct ona ugodnost, što beše dolaskom naših drugova u podne poremećena... Večerasmo i da bi sutra dan bili ranije na nogama, spremni za svakodnevni rad, ubrzo polcgasmo. Moji drugovi brzo zaspaše. dok meni nikako nije mogio da izadje iz glave ono Vasilijevo: „treba da budemo čvrs t i“ — Da, treba biti čvrst — rekoli ja naposletku u sebe kad ine san poče savladjivati. I tada se setih kako je teško biii čvrst pod udarcima iskušcnja; setih se svih dotadašnjiii patnji i pomislih koliko još možđa treba da podnesem... ... I od tada, kad zamoren bilo kojim teškiin radoin stanem razmišljati o zloj sudbini »as bednika, — setim se reči Vasilijcvih i sa nekom novom snngom produžim opet započcti rad.