Beogradske novine

I zlaze:

dnevno u Jutro, ponedjeljkcm poslije podne.

Pojcdlnl brojevl: U antntu I u krat«T<ai zip«jjx)irutii» od o. I kr. Sct« «• el|wil od. , . . 8 heierr U Hrr»t»koJ-S1«v«*iti, Be»ni - H*ra»g««l»l i Dslmael]! po ctjani od' 10 lwl«ra | Izvaa ong podrjo]« ps clja»( »d. . , .12 haiera | ===== Ogtasl po

MJesefina pretplata: II Baogradu t a kraJerhM rapaijadaattm ad o. i kr. Cata ta bo]r» I etapiM polta . . 2 —• , i U Baograđo ta dostarom u kutu .... 2 S® U HrratskoJ -Slaronljt, Ooinl - HoreagorM I Daliroeltl . 2 <50 UaataiimkraJovimaAualro-agarakamonaHtiJa 3U loOt’.ransttra ........... 4 50 cljonlku. =====

Uredniltvo: BEOORAO, Vuk« Keradžlća ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I primenje pretplate TopliCin venac broj 21. Telefon broj 25. Pritnanjo oglasa Kneza Mlhsjla iH. bro] 38. Teiefon br. 245.

■ Br. 153.

BEOGRAD, srijeda 6. juna 1917.

Godina I!f.

Brusilov — vrhovni zapovjednik ruske vojske. Uspješan protivnapadaj c. i k. četa kod Jamiana.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Bcč, 5. j'una. Istočno i jugo-istočno bojište: Neprontljenjeno. Talijansko bojiUe: 'Južno ođ J a m i a n a — na po pu♦a izmedju T r ž i e a (Monfalcone) i Hermade — osvoji 1 e su našc četc poslije po osnovi sijremlienoga i provcdenoga protiv napada jedan v r 1 o v e I i k i d i o rovova, k o j e s u T a11 ja n i b H i u ovoin o d s j e k u z a u z e 1 i p r i jc d v i J e sedmice. Uzaluđ je neprijatelj bacio svoje pričuve(rezerve)u boj, koje je dopremao pieške i automobilima. U borbi, koja je potrajaia dan i tioć, a koja se jutros zbog dolaska novllt neprijateljskili pričuva r a z v i 1 a d o n a j v c ć e ž es t i it e, o s t a 1 a j e n a š a j u n a č k a P j e š a d i j a pobjednicom n a c iJ e 1 o m f r o n t u. Neprij'atelJ j e s v a g d j e o d b i j e n. Nijesu uspjeJi ni pokušaji Talijana, da svojim napadima kod K o s t a n j ev i c e, na F a j t i H r i b u i istočno od Ciorice odterete svoje južno krilo, a svc zbog lirabre odbrane našili četa. Broj j u č e r k o d J a m iana z ar o b 1 j e n i lt T a 1 i j a n a iznosi 171 č a s n i k i 6500 v o j n i k a; računajuć ovamo broj zarobljenika iz posljednjeg izvještaja zarobljeno je svega 22-000 talijanskih vojnika, svakako vr 1 o velik broj u jednoj čisto o db r a n b e n o j b i t c i. Kod Cortine đ‘ Ajf pezzo svaljena je u vazdušuoj boibi Jedna neprljatel.iska dvoplošna letilica, Načelnik glavnog stožera. Dogadjaji ua moru. Kb. Beč, 5. juna. Noću izmedju 3. i 4. juna neprijateljska podinornica je torpedovala u sjevernom Jadranu jednu našu torpednjaču, koja je potonula. .Većl dio posade je spašen. Posied u buđućnost. Car i kralj Karlo stoji posred zbiIje. Vrijeme, koje prolazi bez dalta, koje svakom satu sadašnjosti uđara pečat velikili dogadjaja, nailazi u njemu vladaoca, koji umije da se kreće u tijemu f da drži s njime korak’. Makar su se 'iratni dogadjaji kad-kada mnogo isticali, makar su izbijala politička iznenadjenja: u jednom je času mlađi monarli stvorio sebi lične veze sa svim, što 3e bllo okupilo srce i misli njegovih naro'da. Ponajprlje je stajao u redoviraa

svojih vojnika, živio i borio se s njima, Poslije ga je sudbina izuenada podigla na prijesto i on je veselo i čvrste volje stupio u novo svoje zvanje. . Nije potnajalo dugo i znak njegove ličnosti stajao je preko sviju stvari, koje su imale uticaja na sudbinu i odluke u i»onarhiji. Njcgova uvijek budna volja provlaeila se kao crvena nit kroz rad mnogih, koji su se s jKinosom i veseliem na njegovoj strani trudili za zajedničku stvar, provlačila se dalje do posljednjega — do rczultata. Kraj toga polazio je on prirodno i smjerno putem Božije volje. Svečanostj u Budimpešti, prijestona besjeda u Beču — sjaj obiju ovih dogadjaja, još danas živi nad Austro-Ugarskom- A kraj toga jednako prirodno i jednostavno otvara on sebi srca svojih naroda. Ugarski gradić Gyongyos stajao je još u plainenu, kad je na mjesto nesreće stigao On sa svojom prejasnom suprugom. Još je bi.iesnila deseta bitka na Sočl, >a uzvišeni supružnici djeluju i griju već mcdju pobjednicima. Svagdje je Njegova volja, svakuda ga vodi N.iegovo pravo djelo i u pravi eas, Sada je inlcijativom monarha podignut novi stub, koji će u zajednici sa ostalima nositl na sebi zgradu naše buduenosti. Kao car austrijski osnovao je on novo ministarstvo za narodiio z d r a v 1 j c i s o c i j a 1 n u s k r b. Žapravo je bezvučna riječ „novo ministarstvo“, ako Je slušamo samo od prilike I bez pozornostl. U ratu su nova ministarstva izbijala iz zemlje kao gljiVe poslije kiše, a osobiro su u tom pogledu bili pravi majstori naši neprijaleIji. U zemljama sporazumnih sila stvorcna su razua ministarstva: mlnistarstvo za municiju, ministarstvo za obranu od vazdušnili napada, a u Italiji je osuovano najsmiješnije jninistarstvo, minlstarstvo za neoslobodjene krajeveKod naših neprijatelja ova je manija slavila prave orgijc. Bijesna želja za uništenjem središnjih vlasti radjala je u zemljama sila sporazuma same nakaze, mjesto zrelili liiisli i djeia. I u tome je razlika. Car austrijski razložio je u Previšnjem Svom ručnom pismu na grofa Clam-Martinica jasno, šte On očekujc i želi od novog ministr’a. U tekstu ovog dokunienta nekoliko riječi kazuju sve: spriječavanje i suzbijanje ratnih bolesti, socijalna skrb, narodno

zdravlje, briga za omlađinu, pitanje stanova, socijalno osigumvanje . . . . i svakome }e poznato što mladi vladaoe želi posljcdnjim svojiin naredjenjem. Svako osjeća, da se tu radi o buduenosti, makar još traje rat. Svako vidi da Njegovo Veličanstvo vee danas gleda u budućnost, u ono vrijeme, koje skoro mora doei i da već da»as gradi temeije ove budućnosti. I u tom leži razlika: <Ia On već gradi, dok drugi još samo razoravaju. Novo monarhovo djelo zasiže duboko u socijalne probleme sadašnjosti. Briga za omladinu biia je uvijek pitanje, za koje su se mnogi brinuli, a narodno zdravlje je članak, kojeg još niko nije dovršio. Značajan je siinptom, da je Njegovo Veličanstvo izabralo upravo ova dva važna momenta kao polaznu tačku svom rndu. Nema sumnje, da su Njegovu odluku potkrijepili savjetom mnoga uplivna iica. Ali već sama ta činjenica dokazuje rijetko i toplo razuinijevanje narodnih potreba. Nije uzalud On posjetio sve narode svoje monarhije i istražio vrela iz kojih ee da izvire sreća pojedinaca i blagostanje države. Sigurno nije uzalud On zavirio u oči svoje uzvišene supruge i djece i ovd.ie doznao da najveća blaga života ne leže u spoljašnosti, nego rastu duboko u zdravom tijelu i zdraviin srcima ' iina laino jedno zadovoljstvo na svijetu i da samo unutarnja harmonija radja snage, koje mogu da btidu na korist pojedinaca i cjeline. Ova crta prave čovječnosti, koju car i kralj Karlo ; uči pojimati iz sebe samoga, ovo osdećanje sa svima, ovo razumijevanje mftlih, a zapravo velikih problema svakodnevnoga života: sve to več danas oertava sa jakim potezima Njegov lik u poviiesnlci Njegovili zemalja. Njegov poglcd, kojega danas on iz potoka krvl baca u budućnost, u jedno je vrijeme pogled vladaoca i oca. Njega vodi jako i pleraenito srce, hiljada puta vrijednije od pustih fraza govorliivih otadžbenika. Njihova Veličanstva u Villachu. , Kb. Beč, 5' juna. Njihova Vellčansiva stigla su 4. o. mj. iz Trsta u Villacli. Njegovo Veličanstvo posjetilo jc koruški front, a Njezino Veličanstvo je u to vrijeme posjetilo bolnice. Vladalačkom paru priredjcne su posvuda oduševljene ovacijc. Austro-Ugarska. Vijećanja 11 Budimpešti. , . (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina‘‘) Budimpešta, 5. juna. Zajednički ministar finansija produžio jc danas svoja konferisanja. Prije podne je poduže konferisao s bivšim predsjednikom sabora Na.Vayom i s groforn Esterhazyem. Iz austrijskog carevinskog vijeća. U p e t a k g o v o r i ć e m i n i s t a r pređsjednlk grof C1 am-M a rt i n i c, Kb. Beč, 5. juna. U poslaničkom dcmu otpočelo je savjecovanje o izmjeni poslovnika reda. Zakonski prijedlog ee se riješiti u jednoj sjednici. Oospođski dom će ti sutrašnjoj svojoj sjednicl hitnim putem riješiti prijedlog o izmjeni poslovnika. Iduća sjednica poslaničkcg do-ma biće u petak s nov’im poslovnikom. Na dnevnom je redu proračunski provisorium, ko j o m ć e p r i 1 i k o rn in inistar predsjednik grof C 1 a m - M a r t in i c d a t i n a j a v1 j e n u v 1 a d i n u i z j a v u.

Pokret za slobodu malih naroda. O b r a z o v a n j e I i t a v s k o g s a v j e t a. Kb. Berlin, 5. juna. \Volffov ured javlja iz glavnog stana od 30. maja: Vrhovnt zapovjednik O s t dozvolio je, da se obrazu.ic I i t a v s k i povjerenički s av'j e t. u koji treba da udjti najugleđniji ljudi iz Litave. .

Pred novu ofenzivu na zapadu. Kb. Berlin, 5- juna. Listovi utvrdjuju, da nezgodni položaj goni sporazunme sile, da poslije propale proljetnje ofenzive pokušaju svoje napade na kojoj drugoj strani. ,,Lokalanzeiger“ vell, da je s njemačke strane utvrdjeno, da je neprijatelj iza fronta izvršio razmještanje svojih četa i da su na mjestu posljednjih teških borbi neprijtaeljske linije slabije. Englezi su svoje čete razmjesfili prema sjeveru, tako da je franeuska vojska morala pouovo zauzeti odsjek zapađno i sjevero-zapadno od St. Oucntina, koji se do sad nalazio u rukama engleske vojske. (Naročiti brzojav „Beograd. Novina‘9. Beć. 5. juna. Neki listovi javljaju sa zapadnoga bojišta, da se iz engleske topničke I

pripreme kod W y t s c h a c t c-a mora zaključivati, da se Englezi spreinaju na novu ofenzivu. Ovdje se njemački front jako uvija u engleski frcnt. Zeinljište je ravno. Jedina je veća visina 162 lza cngleskog fr'onta, koja pruža vanredno dobar vidik iza lijemačkog fronta. Drži se, da će neposredni cilj nove engleske ofenzive biti, da oslobodi Ypern, kako bi u isto vri.ieme bio riiogue pritisak sa sjevera na L i 11 e. Nijemci se mcdjutiin spremaju da Engleze dostoinrt dočekaju izmedju B u 11 e co u r t a i m o r a.

Mogućnost primirja sa Rusijom. (Naročiti brzojav „Beozradskih Novina',1 Stockholm, 5. juna. Veliku je pažnju pobudilo shvaćanje ruskog ministra za poljoprivredu Černova o đaljem vodjenju rata. lako je on u pitanju zasebnoga inira jednakoga mišljenja sa svojim ministarskim drugovima, vjeruje on u m o g u ć n o s t, d a R u s i j a s a s v o j i m neprijateljima u t an a č i P r i m i r j e. Nije isključeno, da bi ovo shvaćanje moglo izazvati slom u sadanjoj vladi.

Sloboda mora. Plovidba naših trgoviuskih brodova. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Budimpešta, 3. juna. ,,V i! a g ' javljaPošto su podinornice znatno smanjiJe opasaost kojom su neprijate'jski brodovi grozili slobodnoj plovidbi, to se riječko pomorsko plovidbeno društvo ,,A d r i a“ odlučilo, da s nekoliko svojih brodova, koji su se sklonili bili u neuiralna pristaništa, preduzme plovidbu. Tako je parobrod ,,Arad“ upućeu iz Amsterdama u Rotterdam, odakle će robom natovaren otploviti u zaliv Gefle. Parobrodu je. ukazaiio izvjesno osigurante protivu opasnosti od podmornica.

Pokret za mir. Stockholmska konferencija. (Naročiti brzojav „Bcogradskih Novina“)', Stockholm, 5. juna. Sino'ć je bila konferencija s n j e« mačkfm izaslanicima. Danas su otpočele konferencije s holaudsko-skandinavskim odborom. Večina u g a r s k i !i izaslanika je juče otputovala, tako isto' i večina b u g a r s k i h. Sakazov je ostao ovdje radi stručnog konferisanja I s L e g i e n o m.

Podlistak. Ćivtina Ijubav. Jednoga jutra, odmab po Sv. Nikoli kucnu Ueko ina -rnoja vrata. Ja #h otvorih, a prodamnom se pojavi jjedna devojčica, lioseći u ruci jcdnu ceduljicu. ' — Pozdravila vas gospodjica Mica, i molita je, da oko đcset sati dodjcte pjenoj kućt, i poklonivšl se ‘imiiljato, devojčica otrča. Otvoriin cedulju i pročitam: Dragi gospodine Žarkol Sinatrajući ,vas kao dobrog S iskrenog prijatelja naše kuće, 'a araroćito i kao druga moga pokojnog brata od tetke Marka, jnoliin vas Za 'dobrotu, Ida U deset sati' budete kođ nas, jer imam da govorim vama o jednoj .veoma važnoj, a po mene i sudbonosnoj stvari. Molim Vas đa jieizostavno dodjete. Mi i dalje stanujemo na Dorćolu u ulici' .V..,, srdačao vas pozdravlja, vaša M. Laziceva. Gospodjica Lazićeva bila je moja stara poznauica, kr njihovu sain kuću češće dolazio, naročitp za živoTa njenog brata od tetke Marka, koji je siromak poginuo u buiskom ratti. Kuća je bila činovnička, ugledna i skromna, Gospodjica Mica imala i* niajku » stariju 'scstru .udatu za direktora. <— Sta li me zove, mislio sam u sebi? Prvamijemisao bilada je Zbognamimica Alimouovome razinišljanju pr:kide njeno nagiašavanje kako ima da govori o jednoj vrlo, vrlo važnoj po nju stvari. Sta to može

biti, nisam mogao pogoditi, ali sain računao skoro ću stiči pa ću jj.aznati u čcmu je stvar. Do deset časova jmalo je vremena i ja požurih 'da mojoj jstaroj prijatcljici N. 'N. 'kupim inast jer ini već nedclju dana prcbaciVaŠe, kako sani joj obećao učl'niti tu uslugu. Morao sain ići tramvajem čak do 'Djerma kod jedne žetve koja ima „koucesiju”, 'kako onar govoraše, t koja je Inabavljala 'n.aniirnicc iz smederevskog okruga. Bio sam srećan te koncesionarku Daru zateknem kod kuće, kupim gdji N. >N. tri Jtilograma' masti, ali pošto naidjem ina ‘lepu slanirru, uzjnem jedan. kilogram slanino da obradujem gdjicu Micu, a u fsto doba' da so opravđatn kod njone majke, jer ih nisain godinu dana fz noročitog uzroka posjcćivao. Oko deset sati' fclodjem pred stan, gospodjc L'..., Stara g-dja n.ije 'bila kod kućc, te nti ,sama gdjiica Mica lotvori vrata i srdačno mi zahvali što sani se odaz\ao njonom pozivu i tačno došao 'na ođredjeno vreme. E veoma vaTn h\ ala što ste tačno đošli. Ja 6ani, znate, odrediia pvo vrctne, jer mama nije kod kuče, a ja s vama imanr da govoriin o takvirn stvariina, za kojo inama ne snro Znatr, a ona ćo tek pred samo podne doćj kući, otišla je na parastos pok. Mitroviću. Utisak, 'koji sam mislio postići kad sam joj pokazao slaninu, nije bio veliki, na Inoje .veliko jznenadjenje. i !— Vrlo sam vam zahValna na pažnji, reče oua, priinajući slaninu, ali jiiste §e morali truditi i trošiti, jor mi sino dovoljno snabdevcni inamirnicama. Ali o tome ću vam već pričati, uz ostaiu pioju ispovest, završi Mica, ljupko posmatrajući moju za-

čudjeno^t. Ušli snio u toplu sobti. Na poiju beše mećava i sumorno Zviždanjc vetra lcoji ledi srž 'u kostima. Soba u kojoj smo sedeli bila je klivno nameštena. Ona, odmah, čim sam stupio u sobu, namesti đve stolice kraj stoia jza aneme j nju, namesti vatru iu furuni, stavi pred Juruna zaklonjač, kojim zakloni furunu, po tom ode u kuhinju noseći ,u irukama kafu sa šbljama j kuiiju sa cigaretama. Zatim ,sede smešeći se, a snjene ,a-ne obrve, pune uroka jj lepote, 'digoše se naglo naviše, kao dve male zmije praveći izvijen Juk. Njeno strasno srce i njen ubedjeni duh nc beše se, ipak, za tako dugo Vretne jzmenio. Retki sanjači, strogi kritičari lepote, videll bi, u ovoj .skromnoj djevojđ, nečega antičkog. AHi' ona beše tužna. 1 — 'Ah! sve jc taština, d ; kukavičluk — 'reče ona. Sve se klanja novcoi i ’uspeliu! — ^Takav je 'običaj g-djico, ođgovorih ja. •— VI još verujete u vrlinu? ‘ Svaka' vrlina prelazi u n-ku manu. Ko kaže da je smiren, on je pritvorica, 'ko kaže da je~pošteu, Jopov jc, ko kaže da je pametan, glupak je! iVriina jc presna laž. Ne ve'rujte u ouo sto Jjudi saini za sebe kažu. — Za ovo dugo vrome od godine 'dana stekia sam velijco Iskustvo 1 dobru praktičnu školu. Imam đa vam jspričam gospodine Zarko, čitav jedan roman moga Sšvota, a u isto doba, zamoliću Vas, za sa- i vet, pa 1 za pomoč, a jiverena sam da mi ni jedno od toga nećete ođbitl. Ja joj se ljubažno stavih na Uslugu, tvrdeći da ću učiniti sVe što budem mogao, i da U moju

dobru volju ine treba iii malo 'da sumnja. Kad sino popili kufu, oua otpoče prićati svoj ,,roman“. ,— Vi' znate g. N. N. pisara •ndnistarstva J. D.? •— Kako đa ,uo znam, odgovorih, to je tnoj školski drtig « odličan prijatelj. i— Du li što znate <y našim odnosima? i— Znam toliko da ivas odavno 'voli, i da jo inameran da se oženi 3 vama. — To je itačno'. I ja iijeg’a iskreno volcm samo je rat Omeo da Se venčkmo. Zajedno smo begiali do Kruševca, i tamo sam ja sa majkom, Zetom j sestraina ostaia, a ou kako čujein, Otišao 'dalje do, Prizre.ua. Da li 'mu y> ispalo za rukom da se dočepa Italije, ili jjc ostao ,tamo, ili je i|«teniiran, ncmiun pojina. On, jizvosno, nije imao mogtićnosti vda mi se javi, 'a uvorena sain ida bi to pčinio, jer znam da mu jo ijubav askrena. Jedino me po kadgod obuzme strah da nije propao ua putu, da nijo bolestan, ja se borim protiv same takve pomisii. Pa joste li davali oglas za njega. Sto so iie obratite na Preinovića u Zenovi ili na ženevski btro? upitah je ja. ►— E, tu i joste muka. Prvo je nezgoduo, da ja kao devojka preduzimam takvo korake, jer vi Znate naše pOjnrove i kakav je naš sVvJf, !a drugo, i kad bih litel.\,ue bili smcla, jer se isprečio 'jedau dmgi, i j zbog toga sam vas j zvala. — Kakav drugi! iupitah žačudjcna I žbilja jSam bio |u čudu. Gdjica Mica, bila je ne samo lepa dcvojka: srednjeg rasta, vitka, crnomanjasta, sa malim jnladežem na

levonr obrazu, ycć i vrlo čvrstoga karaktera dcvojka. — No bojte se, pbekide me ona, taj drugi ne uživa jii malo mojn simpatije, ja ga ine jjnariin, ali mi se on siiom nameće, i što j‘e najgore, mama, marna je na njegovoj strani'. Inačo veselo i ljupko lice gdjice Mica pomračt so 1 kao oblak prcđje preko 3ijenoga čela. 'Nasta j'edan Jrenutak nemog ćutanja. Osećao sam kako Je teško devojačkoj duši, slušao satn o đramskom konfliktu izinedju strasti i dužnosti 1 da ne bilr ove svcčane trenutke prckidao gleđao sani. dugo na jednu sliku koja Visaše o ridvt i koja me je đugo ,u mislima zauimala.; Za sve to vreme ona Se naiazjla u jednoj vrsti bunila. Sneg Jia polju bešo prestao. Decembarsko liladno suuce sve sjajnije pomaljašc se iza obiaka, i .njegova svetlost pomešaua s belim odbleskoin snega na zcmlji, davaše sobi neki niračan izgleđ. Naposletku oua se trže 5 nastavi dalje govori'ti: — Moj je položaj neobično tcžak i delikatan. Vi znate tnoju niamu, ona Je dobra ali je tvrdoglava i žen'a stariuskog kova, stalno inj govori: kakva ljubav, to nije ništa, kako u naše doba nije bilo Ijubavi, pa su opet brakovi bili srećni- Roditelji izaberu svojoj deci verenike, pa šta nam je bilo rdjavo. A' sad, te balovi, te žurovi, pa Ijubav, pa pisma, pa romani i opet žene beže od muževa, i muževi od žena. Nikako ne nrogu da je razumem i da joj objasninv u čeinu je stvar 1 kako se mi, nov svet, ipak u boljem pravcu razvijamo.