Beogradske novine

Iziaze:

dnevno u Juiro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi: U (Mfrada I u kri)tvliM taps:)s<li>vt!m ođ «. I kf. fata po clj.nl »4 . . . . S Mara U Hrvatakol-Jlaraaljl, lM»l-Haraogtvtal I DalmadJI po aljMl M 10 M«ra Itvaa evaf paOniiJa pa eljanl o4 .. . ,12 kalara

MjeseCna pretplata: U Baagrada I ■ kralavtma tapaaJaOaaUra a 4 a. I kr. tata aa bajaa l atapaapatta. . 2'U Baofral« aa daitnam ■ kulti .... J-W U Hrvataka J -BlavanlJJ, Baanl-HaraagavM I DalmadJI . . . JSO U astallra krajavlaa Aaatro-vgaraka maaartilja 8 *— . U (oaatranstva 4 58

— Ofllasl po cljenlku.

Urednlžhro: BEOORAO, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telefon bro] 83. Uprava I prlmenje pretplate Topllćin venac broj 21. Telcfon broj 26. Prlmanje oglasa Knaza Mlhajla ul. broj 38. Telafon br. 245.

Br. 157.

BEOGRAD, nedjelja 10. juna 1917.

Godina IIL

Mir na Soči. — Ruska vlada nije prihvatila londonski ugovor o zabrani zasebnog mira.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 9. juna. Istočno bojište: U šumskim K a r |i a t i m a i u Istočnoj O a 1 i c i j i iriiestimiĆno žiyatina čarkanja. Talliansko bolište: Na S o č i n i k a k v i b n a r o č i't i h d o g a d j a j a. Na vlsoravni S ea a m o p § t i n a traje topnička borba u izmjenično] jakosti. Naše su čete u borbi sa ručnim granatama održaie protlv talijanskih napadaja neprijateljskim razaranjem nastali krater u zeb i o s k o j oblasti. Jugoistočtio boiište: Nelznrijenjeno. Načeinik glavnog stožera.

Bloženo] m\ hroljo fllehsonflro I. Ovaj čtanak jc naptsao f poslao urcdnlžtvu kralj. srpskl major Lazarević, koji se sada nalazl zarobljen u Bugarskoj. Poste tvoje tragične smrti 29. mah 1903. godine, i posle onih straštilh uniženja kroz koja je tvoja zemlja prolazila za ovih poslednjih 14 godina, skuplsmo se da ti užeženio kandilo blagodarnosti, da u kandilo koje na tvonie grobu gorl, nalijemo još jednu kap narodne suze, suzu pokajanja, koJa nikad sagoreti neće. Jadni kralju, jadni gospodaru, kako fe veličanstven bio dolazak tvoje zvezde na ovaj svet, a kako strašan, kryav i težak zalazak, Rodio si se onda, kad su tvoji oficiri, tvoja vojska, krv prolivali za spas 1 srcću otadžblne i veličinu tvoju, kađ 3u topovl na Deligradu blli upravljenl protivu opšteg neprijateija, a svršio si sa životom, od kuršmna revolvetskih tvoga oficirskog kora! ... Narod koji te jc blažen, sa osmehotn na usnama dočekao, koji je u tebl gledao eru, sjajne budućnosti, ostvarenje svojih davnašnjili nada, spustio te je u ^rob pucnjem iz revolvera, knršumima, krvlju, ranania tvojim, izrešetanog, isfalatanog na kajiševe!!... 1 u koliko je tvoj dolazak na svet bio radosniji, u toliko je končina tvoja strašnija i svirepija bila, u toliko je srarnota naroda srjjskog jače odblesnuIa, u toliko jc rastanak sa toboin dirljiviji blo, Jcr nam ti ode, neoplakan suzama narodnim!

Ode, a za sobom ostavi ipak, i provaliju, u koju upadc ceo tvoj narod!..• 1 to ko te lnučki, zlikovački iznircvari? — Ruka srpskog oficira. i to onih istih koji su ti za života ruke ljubili. Ona ista vojska, koja ti se na vcrnost kleia; sa onom istom rukom, koja se je uzdizala da prizivajući Boga za svedoka, kietvu na vernost tebi položi!!... Daiias, više nego ikad, za ovih poslednjili četrnaest godina. od kako si mučki ubijen od tvojih oficira, upiremo svoje oči k nebu, molcćl se Bogu za spas duše tvoje!..• A ta naša molitva, iz porušene i upropaščene Srbije, u toliko je jača, u toliko ugoduija Bogu, jer je šalje narod ogrezao u bedu i nesreću, koga vlasnici srpski, ubicc tvoje, konačno utiropastiše. Ti si raspet... a s tobom i naša otažbina, tl si umro; ali ti se otadžbina već četrnajest godina u agoniji guši!!.•• Ruka Istih onili zlikovaca, koja je tražila tvolc prijateljstvo, koja ti je za života farisejski pružana, pre četrnajest godina, ona je ncmilosrdno prcbila u komade veze koje si ti sa narodom imao, skrhala 1 poslednji izdanak loze Obrenovića! Dunas, gledajući cruu jnistoš, koja se je razlila po Srbiji, svu nesreču koja nas je snašla od o n 1 h i s t i h z 1 ikovacakoji tebe ubišeidrža v u s r psku upropastiše, šaIjemo tople molitve Oospodu Bogu za spas tvoje namučene duše!!... Ovako bedni i nevoljni, upropašćeni, uniženi i osramoćcni prosimo u Boga milost za spas duše tvoje! Ti sa ncbeske visine, vidiš ovu katastrofu našu, u koju pade tvoj neblagodarni narod ... vidiš one tužne niajke. kako ubradjene crnom Šamijom, skrštenili ruku i uprtih k nebu očima, šalju tople molitve Oospodu Bogu, za spas duše tvoje i večno prokietstvo ubicama narodnim i tvojim. Ti vidiš ova ojadjena i izlomljena srca? Ti vidiš prave prijatelje tvoje i tvoga naroda, koji su se danas oko tvoga groba skupili, da Ti pokažu, koliko su te neizmerno voleli? Koliko te danas pošluju! Avaj! ... Danas, kad im ti više nisi u stanju da pomogneš!... Danas, kad

tvoj narod zajediio sa tobom, prestavlja tužnu grobnicu! Kad si i za tvoje tibice, k ti k a v! c e, bczopasnim postao? Ti vidiš ovaj prevareni narod? Ti vidiš onu ntasu sircčadi. i udovica, niajki i očeva, koji proklinju ubice tvoje, ubice naroda srjiskog? Ti vidiš taštc nade naroda tvog? Vidiš prazan presto, porušeue ideale, uništen i »nesrečen narod? Da, danas je csvanuo najžalosniji, najteži, najturobuiji dan u tvojoj bivšoj Srbiji! On .ie osvanuo težak.-. nečuveno težak... Tvoje Srbije nema višc!!... Ono, što si godinama stvarao, propalo je •.. I baš danas narod žurl, da sa tvoga groba, potražl pokajanja za dela svoja. Isti onaj narod, koji je govorlo da ga ne voleš, isti ouaj narod koji se je iskariotski smejao, kad su ti mučenički venac na gla\m metali... kad su te izmrcvarenog kroz prozor bacali!... Da, danas je baš ceo narod srpski vidco, koliko si vredco, danas vidoše i oni zlikovci koji te onako zverski fskasapiše, šta si i koliko vrcdeo. Danas, su tek i oni tivideli da je Bog protivu njih, danas je narod video, šta mu je nckadašnji zločin doneo! Đanas je r'vrod svcsan, đa je tc razbojnike, g 1 a d za vlašću naterala, da te ubiju i ž e d j za krvlju! Mračni zlikovci, izabraše noć, ovu istu noć pre četrnajest godina, da u njoj sakriju s*euiswoju niskost, sav svoj ziikovački podvht,' sram i stid! 0, Veliki Mučeničc! Kralju na§! Pod svirepim udarcima tvojili oficira, ti si život predavao Bogu, gledeći u oči te zlikovce!! •.. Ti si ih gledao, a oni, besomučni, pusti, žedni kvi tvoje, tvoj pogled nisu razumeli. Oni nisu ni slutili, da je taj isti njiliov nož, koji je rasparao srce tvoje, još svircpije zaparao u srce Srbije, da je tvoja sinrt, smrt naroda srpskog, da je tvoj pogled govorio; ,,S i r o t i n a r o d e!‘‘ Nisu... jer su oni bili i slepi i .gluvi, sa užasom u rukama i mračnim razbojničkim borama na čelu ... Izdahnuo si pod svirepim udarcima sabije, kuršuma i nogu zločinačkih. •. Tebc je ncstalo... a u Srbiji se zacarila despotska volja njih.ova, koja im je bila preča i od narođa i od otadž-

bine. Anarliija zavercnička zausiavi progrcs . . . zemlja otpoče da budi u nedogicd! I ovim ljudima, žcuama, ovoj deci, što danas tako žurno koračaju grobu tvome, srce zadirc u pomisao, jcr su ižgubili svc... i svoje ljude, i svojc očcve, i svoju otadžbkm •.. Onl punih čctrnajes; godina savdjahu kolena prcd njima, oni su gledali kako se punih četrnajes: godina. ziikovci baškare po cvoj zemlji, kao da samo oni imaju na život prava, ncgirajući Pravdu i Boga. veličajući zločin i jnokletstvo. Oni su vladali a narod jc morao da ćuti. Bog je bio samo Bog ua nebu, oni behu zemaljski bogovi!!... Zločinci! O, sramni sinovi ove zemlje!... Zašto zatvoriste oči pred Pravdom, pred istinom?... Zašto oiadžbini ubrizgaste otrov u krv? ... Vi, 29. maja, osetis.e samo toplotu; ali je narod sagoreo... Otadžb'.na lagano sagorevaše!! Cvetovi, sa drveta, koje posadiste u prozorje 29. ma.ia, dadoše jilodove punih otrova!!... Jasan majski dan, posiajao je svc mutniji i mutniji. Nebo je sve oblačnije postajalo, dok nije nestalo i poslednje zvezde dok zemljom nije ovladao mrakSa samrtuog odra tvoga, rasprostirao se čudnovat dah, koji je naslučivao bliskti katastrofu. Razbojnici, bez vaspitanja, bez prošlosti, ordinarni maroderi, gazili su po narodnom telu nemilostivo, a prava vlast beše samo Igračka u rukama njlhovim. Tvoje ubice posfadoše g o s p o d a r i m a naroda t v o g! Da, oni tvoj »arod odvedoše na posledtiji basamak, sa koga se u bezdnju silazi! Zločinci, zaslepljeni vlašču i m.aterijalizmom, ne behu u staniu da sondiraju dubinu te bezdne, u koju narod svoj spuštaju! Ti ih vidiš, sa nebesne visine, kako se danas potucaju po svetu, kako prose, kako nigde niira i stanka jiemaju, kako ih se svaki ratosiija! Vidiš li ih Kralju kako su izbezuinljeni?!... Držali su. da će samo tvoj dvor upaliti, medjutim od toga je plamena cela Srbija sagorela! Oni se spasoše, a narod izgorc, jer je tu ostao, a oni utekoše daleko... daleko-

Sad se' tck ttveriše kako ie ljubay njihovih pristalica prolazna a mr£* nja prema njima t r a j n a! Iskreno i predano, donosimo n* tvoj grob, buket cveća nakvašen suzama narodnini, koje će kao dragi kamen blistati, i prislužujcmo ovo kandilo blagodarnosti, naliveno čistim suzama narodnim, sa željoin da doveka gori. Siava ncka ti je Kralju naš! Prokietc ncka su nbice tvoje. tvo* ga doma i naroda srjjskog! Amin! Maicr Lazarevič.

Haitska opereta. U Atlantskom okeanu leži sred velikili Antila ostrvo Haiti. Na manjeul zapadnom dijelu ovog ostrva stere se cmačka republika Haiti, sa iedva jedan i po milijuna stanovnika. I ova republika stupila je ovim časom na poprišta svjetskih dogadjaja. Sred velebnih gigantskih borbi ovoga svjetskoga rata, koje već punih tri gođine svim svojim strahotama ispunjuju ovo krvavo vrijeme, sred odluka i nastojanja prvih Ijudi svijeta, koji su pczvani. da prave svjetsku povjesnicu, javlja se za riječ Haiti. Ovo deranče, za kojeg egzislenciju jedva da ko zna, ne će da poduosl nepravdu, koja mu se dogadja i haitski poslanik — crn, sa debelim usnama predaje notu njemačkoj vladi. Ali ova nota nije kao što su obično slične note. Ona ne svraća pažnje pristojuini diplomatskim tonom na ovo ili ono. što ne prija i nije po volii crnačkoj vladi preko oceana, ne stavlja prijedloge, no iznosi nikakova dokaznog materijala, nego naprosto protestvujeHaiti protestvuje radi pooštrcnog podmorničkog rata, stanja koje je nastupilo bez obzira na proteste Wilsonove, bez obzira na ojjasnosti iiovih’ medjunarodnih zapletaja. A crnačka republika, skup nekadanjih robova. ne traži od Njemačke samo naknadu svake štete nego i jamstva za budućnost. Njemačka je na ovu notu daia t doličan odgovor: vratila je poslaniku putnice i on može da seli. Na ovaj su način prekinuti diplomatski odnosi izmedju carevine Njemačke i crnačke republike Haiti. Svjetski rat, koji dnevno izbacuje toliko grozota i ucvoiia, velikih i niskili đogadjaja, za jedap je dau protnijenio

Podlistak. Juraj grof Oršić-Slavetiekl: Ž e n a m a. Iz principa nijesam liikada čitao ni jednu knjigu, ni jednu raspravu, ni jedno djelo, u kojem se raspravljalo žeusko pitanje, napose pitanje moderne žene, i to s razloga, jer previše cijenim i štujem svaku ženu, naglašujem ž en u, štujem je kao majku, cijenim i ijublm kao draganu i sestru. Ništa neznam, liiti mi je makar što poznato o ženskom pokretu. Ono malo što znarn, morao sam da saznam iz učtivosti u razgovoru sa damama, morao sam da slušam, jer nije pristojno prekidati razgovor, ali sam uvijek upotrijebio prvu priliku, prvu zgodu, da svratim razgovor na drugi koji predmet. Prema tome je sve ono, što sam m o r ao da čujem, što sam m o r a o da slušam nepoipuna siika. A sve sam to ćinio, da se u meni ne pomuti otia lijepa, jedino lijepa slika o ženi, majci, sestri i dragani. Želim i nastojaću uvijek, đa ova slika ostane u meni što dulje ista i nepomućena, ne želim, da upoznam ženu, kao što nikada ne ću pokušati, da upoznam Boga, Božanstvo, jer onim časom, kada bi ga mogao upoznati, kada bi ja upoznao Boga, taj Bog bio bi ono jsto što sam i ja običan, ograničen čovjek, a ni žena ne bi iila vlš« žena, i d e a 1, nego obično

biće, opterećeno povrh toga svim svojim slabostima i svojom površnošću. Evo zato čuvant se i čuvaču se upoznati ženu, nikada se ne ću intercsirati za razne i najraznije ženske moderne i druge pokrete, jer dok živim hoću, da mi žena bude u svakom pogledu ideal i to ne samo moja_inajka, sestna i žena — nego svaka žena bez raziike. Zato ne volim, da vidim i gledam ženu kod rada i posla, koji nije za nju, žcna mi smeta na mjestu, na koje nije p o s e b i pozvana — ne ću da je vidim izioženu smijehu, ruglu i javnoj kritici, ne ću da je izlažem, niti da je ko drugi izloži opasnostima javnoga života: jer majka i žena naša su snaga i naša budućnost, vrelo našega živ r ota, welo čisto i bistro i takovo mora da ostane za uviiek- Onaj, koji na bilo koji način nastoji ili preko svoje volje opoganjuje ovo vrelo, muti sam volje opoganjuje ovo vrelo, muti sam svoj život, inuti svoju sreču, svoju budnćnost. A inože li se zamisliti što užasnijega, nego kad to žena, žene sanie rade — svojim pokretiina, željom za nekom umišljenoin modernošću, kad napuštaju svoj najuzvišeniji i najljepši poziv, da budu žene i silom postaju nešto — neodredjeno. Ne, u svom vlastitom interesu, u Interesu otadžbine i čovječanstva u interesu opstanka svijeta, prave kuiture i napretka, žena mora ostati žena, lmpulsživotu, ideal — i mislim, da će biti sudnji dan, propast svijeta I čovječanstva onda, kada će žena prcstati da bude žena.

Smiješne čine mi sc jadikovke želia, gospodja, kojima traže neku ravnopravnost sa muškarcima, koji da je navodno ugrožavaju u njcnoj egzisteuciji i pravima. Neznam u koliko imade u tome istine, al* i opet naglašujein, da mi se obe jadikovke čine više nego smiješne, a povrh toga su i vrlo značajne, jer one dokazuju, da je krivnja — ako u opštc postoji takova opasnost — samo pa strani žena, majki i sestara, jer majka vaspituje svoje sinove, braću sestre. Kakove su majke vaspitale sinove, koliko su sestre znale i uspjele da priljube uz sebe svoju braču, takove vi žene iinate muževe- Na vama je majke i sestre, da od svojih sinova i braće načinite prave ijudc, pa ako vam to nije uspjelo, ili nc uspijeva, krivnja je vaša, jer ste sigurno prestale da budete dobre majke i sestre, ne vrijedite kao žene, pa nemate po tome ni prava, da tražite od svojih sinova, braće i muževa, da budu ono, što bi trebali da budu, a nijesu. Uvidjate li dakle, da je samo i jedino krivnja na vatna? Ali sve to se ne da ispraviti izbornim pravom. pravom glasanja, jednakim gradjansktm pravima bez dužnosti, nego radom u obitelji, u porodici oko sinova, braće svoje 1 muževa. Ne puštajte ih, svežite ili tollkom ijubavi uz sebe. ulite iin u srca toliko poštovanja i ljuba\ r i prema va'ma — i ne plašite se, cjjcli svijet, sve, sve će biti vaše, bićete, kao što ste i uvijek bile prvc medju prvima. Osjetile ste dovoljno za vrijeme ovog rata, koliko je gorak ovaj žiyot i

da niu nijeste dorasle bez muževlje, sinovlje i bratinske pomoći- Budite iskrene i stavite ruku na srce. Nemojte da govorite nepromišljeno: ,,Mi, mi smo pokazale, mi smo se brinule, mi smo mogle, na nama je sve bilo!“ Sve, sve jc to istina, niko to ne poriče, ali odgovorite same sebi, ne javno, niko to ne treba da zna, nego onako same u sebi, odgovorite: Koliko vremena bi vi to ovakojoš moglc? Jest, vaše su patnje velike, vi ste junački podnijele i podnosite sve teškoće i strahote ovog vremena, ali prornislite i ne dajte, da vam umišlienost pomuti plemenitost vaših srdaca, ne dajte da vatn kriva samosvijest ubije razbor i sposobnost rasudjivanja pravog stanja stvari. Poslije rata čeka vas vclika dužnost, ovdje tražite i vršite svoje pravo, koje vam pripada, da svu sV°ju ljubav, odliku vašu, prelijete u srca svoje djece 1 braće, da učinite od niih ljude, Ijude plemenitih i uzvišenih inisli i osjećaja i na taj način, da v I spriječite za sva vremena i vijekove jeđnake grozote i nesreće. Ne ću iznasati imena, niti pokazivati prstoin na ovog ili onog, nego izvolite vi saine ispitati i interesirati se za majke, sestre i žene glavnih vinovnika, uzročnika ovoga rata. Vidjećete, da su velika većina njih ljudi, koji su bili u svorn djetinjstvu i kasnijoj dobi bez materiujske ijubavi i vaspitanja prepušteni saml sebi, da ih majke i sestre nijesu vaspitali za ljude od 9rca, da su majke i sestre njihove svoje vrijeme tratile izvan doma, vršući dužnosti moderne žene- Isto što vrijedi za

majke i sestre, vrijedi i za žene, koje iinadu najveći upliv i utioaj na svoje muževe; u njihovim je rukama sudbina porodice, sudbina naroda i država; p t i m j e r g r č k a i rumunjska k ral j ica! Poziv i dužnosti žene kao sestre, žene i majke preina otadžbini i čovječanstvu, toliko su velike i opsežne, da one, žene samo obzirom na nje i poznavajući sve svoje dužnosti, ne bi nikada smjele dozvoliti, da se njihova snaga novim dužnostima smanjuje ili istrošuje. Same žene. majke i sestre treba da porade svim sredstvima oko toga, da se društvene i životne prilike poslije rata tako urede i srede, da budu one mogle posvećivati cijeli svoj trud, cijeli svoj rad, svu svoiu brigu jedino porodici, djeci, braći i muževinu svojim, da iz tcinelja i radikalno poprave ! iskorjene sav onaj korov, sva ona zla, koja prijete itslijed posljedica rata, da: pctkopaju temelje čovječaustvti i to jedino iz razloga, jer žene nijesu mogle zabavljene drugiin poslovitna i brigom, da svojiin porodicaina jmvećuju cijelu svoju pažnju, kao što bi biia njihova dužnost. Evo, ovdje je otvoreno široko poHe rada ženama, ovdje je usredsrijedjeno sve i modcrni ženski pokreti, koji idu i teže za drugim ciljevima, nijesu ništa drugo, nego nepromišljeno nastojanje stanovitih krugova žena, koje u bcsposlici ili zaboravijajuči svoje dužnosti, nastoje da se upletu u poslove, za koje niiesu već po samoj svojoj prirodi odredjene.