Beogradske novine

Izlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevi: • •MfTKll I u krajtrfma * *. I kr. 6«ti pe cfjml ed. . . . 8 kriva B Hrrettkol-aietonlJI, BMni -MMfdU I DaJnuniJI p. cijMt ed' 10 hMre Utm ovej |Mdrueja M cljanl ed. . , .12 halen — Ogletl po

MJeseEna pretplata: 0 BMfr.de I . krajtvhna zipo«J.dratia od a. I kr. M. za (ejn. I elajmu pe*t« . . 2•U Becgradu xa deilavaa u kuća .... 2 60 U Hrvatake] -SJavontJI, Beanl - HurtegavM < DalmaclJI 2 SO U crtillm krajMlma Auttro-.garika m.oarhiia 3*U Inostranatvu . 4 50 cljeniku. ■ - -

(JrednlStvo: BEOGRAD, Vuka Koradžlća ul. broj 10. Tolefon broj 83. Uprava I prlmanje prefplate TopllEln venac broj 21. Telefon bro] 25. Prlmanje oglasa Kneza Mlhajla ut. bro] 38 . Telefon br. 245.

Br. 162.

BEOGRAD, petak 15. juna 1917.

Godina III.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. BeC. 14- juna. Istočno J Jugo-Jstočno bolište: Neizmljcnjeno. Talijansko bojište: Na vlsoravni Se t e Cotnmuni (Seđam opština) juče samo topnička bojba. Iuače nema ni.šia da sa javf. Načelnik glavnog stožera.

Jzvještaj njemačkog voinog vodstva. Kb. Berlin, 14. juua. Zapadno bojište: Front prijcstolonasljednika R u ppr ech ta bavar skog; Jednako xi Flandriji l<aj i u Artoisu bila je topnička borba jaka samo u nekim odsjecima. IsLočno od Yperna rasprsnuli smo više mi> a koje sit u engleskim poiožajima pronzroMla o* pustošenja. Do maujili predoo’ožajuili borbi došlo je samo južno od Douve a. Front njemačkog prijestolonasljednika: Kođ Wauxaillona (sjevetoisloš'no od S o i s z o n s a) prešli su Francuzi poslije višesatne vatre ua napadaj; oni' su odbijeni. Inače je topnička djelatnost ostala većinom neznatna. Front vojvode Albrechta \viirffemberškog: jNišla. naročilog. ■ Jednaeskadra našiii ve 1 ikjli lotilica prodrla je juče u podne đo Londona i izbaciia na tvrdjavu bornbe. Kod jasnog vidika opazili su haši lelači dobi'o zgoditke. U prkos jake odbranbene vatre i više vazdušnih borbi, kod kojih se jeđan engleski letač strovalio nad Themsom, poviaiale su se sve naše letilice neoštećeue aatrag. Istočno bojište: 'Borbena djelatnost držala se u obićajnim granicatna. Ruski su letači u po»ljednje vrijeme postali opet. aklivniji. Oni su više puta prcko naših linija preletili; od počelka juna pet je od njih oboreiio. Bacanje bombi na Tuckum osvetili' »mo juče vazdušuim napadom na Scblock. Maćedonsko bojlšte: Nema bitnijih đogađjaja. Prvi zapovjednik glavnog tlana pl. Ludendorff.

Podiistak. Or. Jcsip Beroš (Trst): Naš narodni posjed na Balkanu. Talijanskoj je propagandi na istočnoj obali Jadrana bio cilj, makar i fikiivan, da očuva tradicije talijanskog je’dika, eda sutradan, kad Italija istupi te Trojnog Saveza, uzmogne staviti svoje zahtjeve na naše obale. Propagatorlnia te ideje bilo je u glavnom do toga, da gradovl I ostalo čitavo Prifliorje zadrže talijanski karakler, pa da stranci iz toga uvide, kako oni imaju pravo na ove krajeve, jer njihov jezik, a ne naš po njitna odjekuje. Radi tog konačnog cilja osnivali su lia Primorju I.egine škole, a tih je bi!o kod nas dajeko više posijano, nfcgoll u čitavom Trentlnu, gdje je kudikamo vise njiliova llvlja, koji upravo žedja za školom. Zatornim radom zloglasne Lege nasto)ali su, da našoj budućoj nadl iščupaju Ijubav za svojim jezikom, htjell su da ajome ojačaju svoie redove, brišući nas tlme sa ovega žala. Ovako bujnoj, lukavoj, prepletenoj propagandi padali su i najsvijesniji aašl, makar i ne svijesno, na lijepak. Ne prosta nesvijesna masa, već i pogđjekoja bolja naša obitelj šiljala je svoje dijete u Leginu školu. Medju imcninia, koja iznljesmo jednom prije rata, bilo Je i takvih, kojima prlskrbismo mjesta fta naširn autonomnim institucljama, a pnl, kao na uzvrat, davali su djecu u tuđjinske škoie. Talijanski jezik na našim obalama

Uspj’ešan vazdušni napad na London. Pogoršanje prilika u Kronstadtu.

„Pobjsilo". Već 5. maja sprentljeni su u Solunu dogadjaji, koji su u poneđjeljak izvršeni u Atenl. Na taj su dan u Solunu Venicelosove pristalice održali skupštinu, na kojoj su izrckli pad dinastije. Isti su zaključcl stvoreni na vojnoj paradi venicclističke vojske, a slični sti zaključcl na taj dan pali i u raziiitn mjestima unutrašnjosti. Svi pokušaji, koje je Zaimis bio preduzeo, da izmiri kralja s privrentenom vladom ostali su bez uspjeha, a sve radi tvrdoglavosti solunske gospode. Svakim danoni postojali stt odnosl sve dublji izmedju stranaka, a prijateljske mjere sporazumnih sila svakim su časom bivale sve bezobzirnije u jedinoj svrhi, da se na svaki način pošto poto makne kralj Konstantin- Besprlmjerno ugnjetavanje grčke trgovltte, koje je proizvelo u zemljj pravu glad, barbarske mjere, koje su predttzimane paležotn i ubijstvima — sve su to bila sredstva, kojima stt sporazumne sile nastojale, da privedu Grčku u svoj zločinački kolosjek. Ali grčki je kralj ostao uepokolebljiv i nije lujo da popusti. Na kraju je morao da položi orttžje pod prijetnjom topova sa ladja spotazunmilt sila, a glad, koja je skršila žlvotnu snagu njegova naroda, slotnila je i njegov otpor. Kralj Konstantin je tnorao da abdicira u korist svoga sina 1 kod toga je zadržao prisutnost đuha i hladuoću pravoga kralja. On nije htio, da proteče krv radi njegova prijestolja. Za to je poslao sa nekoliko lijepih rlječi njihovitn kućatna svoje prijatelje, koji su se bili okupili oko dvora kao bedetn. U Engleskoj i Francuskoj mogu se sad veseliti- Oni su u Ateni izvojevali pobjedu, a sud prepuštamo povjesttici. I opet su sporazumne sile zbacile sa prijestolja jednoga kralja i sve se čini, da izmedju ratne politike sporazuntuih sila i načina, kako oni postupaju sa svojitn saveznicitna i neutralcima, postoji neka unutarnja veza. Više od hiIjadu puta proglasile su sporazutnne siLe kao potrebn, da se zbaci sa prijestolia njemački car Vilim i to su proglasilc kao uvjet ntiru. Pošto to nijc tako iaka stvar, sporazumne sile hva-

bit će tradicija, koju nam je nanirla Kraljica Mora, ali naš je narodni interes zahtijevao, da preklnemo s tom tradicijom. Ne treba da nikoga silinto, da mrzi kakav jezik, ali ne sniijetno zaboraviti ni to, da je talijanski jezik na našitn obalanta ncsilac tudje ideje, koja je u dijametraluoj opreci s našim narodnitn idealima. Naš pogled ne teži preko mora, naš život traži obnove u svom zaledju, pak jer smo iste krvi, koje je i to zaledje, ne smijeino dati prednost tudjemu jeziku pred našim. Griješili smo i griješimo uvijek, kad tudjemu jeziku dozvoljavamo, da gospoduje u našim porodicama. Tamo, gdje još naš duh nije prevladao na ulici, osobito je pogibeljno- po nacijonalni razvitak djeteta, kad u svojoj porodici ne nalazi nikakva oslona proti procesu odnarodjivanja. Tako su u Trstu i na Rijeci škola i ulica prosićette talijtuiskim duhotn i veoma rijetko, da natn se djeca nacijonalno održe, ako im roditelji ttijesu nacijonalno osviješteni. U Zadru je vcć, dobrim dijelotn, minula ■ta pogibelj, pak tne neobičtto vesclilo pri mojetn posljednjem pohodu u Dalmaciji, što se tako uobilju mogao po Širokoj ulici naužiti lijcpe naše lir.vatske besjede. Razvoj naše nacijonalne svijesti u našjm primorskitn gradovitna nije bio ni istodoban ni'ti je uslljedio istim tempom. I u Istri i u Dalmaciji, četrdesetih godina unatrag, otpočela je tendencija industrijalizacije našega života. Brojni porodjaj u seoskim porodicama i privlačivost, koju su gradovJ vršili prema seoskoin pučanstvu, davajući mu veće

taju onog, koji hn je bliže i do ruku, jer njihova je manlja, da što više kraljeva izgubi svoja prijestolja. Ponajprije im je pošlo za rukom zbog njiliove proslavljene državničke sposobnosti i rutine, da su vladari Belgije. Srbije, Crnc Gore i Runtunjske izgubili ne samo svoje prijestolje, nego i svoje zetnlje, poslije njih zbacili su sa drevnog prijestolja ruskoga imperatora, a sada jc na red došao kralj Konstantin I Bog bi znao, gdje će sporazumne sile da stanu, ako jednako marljivo produže dalje. Medjutim možemo mirno čekati, kako ćc se razviti nrilike tt Grčkoj. Bttdii li se ispunile žclje sporazitmnih vlasti, prijeći će Grčka tt dvanaestoin času ipak tt njihovo koio, Ovo spotazunme sile i očekujtt- Ne bi bilo zgorega, kad hl gencra! Sarrail, koji je dosad bio ugrožen sa svijtt straiia, ipak mogao đa odahne, i!i na kraju krajeva da grčka vojska preuzme na sebe onu kukavnu tilogti, koju su dosad igrali kod Soluna englcski i francuski vojnici. Nekoliko Šarenlh drttgova iz svih lcrajcva Afrike i Anstralije mogli bi da ostanu na Balkanu, da budu dna veza, koja veže kultiiine zapadne sile sa njihovim saveztiicima u borbi za slobodtt malih narođa i napredak čovječanstva. Za čas bho bi slobođno nekoliko Itiljada vojnika, kojj se danas moraju da bore za ntanje važiie ili uikako važae stvari, pa bi ntogli da budu otpreinijeni u Flandrijti i Francusku. Medjutim — neka bude i neka se dogodi što mu drago: sudbina Grčke kao neprija‘eljice srcdišnjih vlaStDfnožc se smatra’j pod sigurno svršetnom, Jošsesvako s j e ć a s u d b i ti e Rumunjske i s u d b i n e s v i j u rn a 1 i h n a r o d a, k o j i s u s e o d 1 u č i 1 i, d a s 1 i j c d e i p o t p o m a ž u sporazu tn n e sile! Sporazumne sile imadu doista ovaj čas dovoljno drugih briga, nego da se još brinu kako da na novo urede Balkan. I ako postoji kod njih ova namjera, svaka od njilt hoće to da provede na svoj način. Već gleda danas Francuska vrlo neprijatno tta apetit Italije, a u Francuskoj sanjaju o vlasti na obalania Sredozemnoga mora, kako ju je prije sto godina zamišljao veliki Korzi-

kanac. I nova Grčka, koja je preslaba da živi, a prcjaka da timrc, stojl pred budućnosti, koja nije baš najružičastija. Utisnuta izmedju poštette uvidjavnosti svoje vojske i nasihie politike svojih zaštitnika gitte ova zemlja i patj se hez nade na bolju budućnost. Padom kralja Konstantina slontio se i posljcdnji direk stare Grčke. Nova Grčka ide tt susret vrlo crnoj budučnosti.

Grčka traoediia. Piije abdikacije kralja Koiistautina. (Naročiti brzojav .tMite-. 1 S l -vw *> Amsterdam. 14. julia. ,,T i m c s“ javlja iz Atene: K alj Grčke nije se otl subote nigdje viLo. Noću izmedju četvrtka i prtka f. n 1 a s e p u c n j a v a u b 1 i z i n 'i' A kro uol i s a. i Jonnartova injsjja. (Naročiti brzojav * r .:• N- r> i Ženeva, 14. jitna. 0 ulozi, koja je u G-rčkoj’ namijeiijena francuskom seratoru Joanartu, donosi ,,Temps“ ovo: Jormart se primio da trl zaštitu.o sile Grčkc — Francusku, Euglasku i Rusiju — zaslupa u Grčkoj pod imenom glavnog komesaia. Najhilniji jo zadatak Jonnarta n iom, da cjelokupnu žetru u Tesaliji stavi pod nadzor sporazumnih sila. Te su mjere neophodno potrebno za opstanak vojske Sarrailovo i za đa'je i/.vodjeuje blokade, koja je je i a s va na represima nijera protiv lukavih smjorova kraija Koustaulina. ,,P e f i I P a r i s i e n“ fako isto izjavljuje, da će se Jonr a’i pobrinnti za novo ograničon.je neutralne zone, kao i za kontrolne mjere, kako bi se sprijeCilo, da žetva u Tesaliji ne posluži iskliučivo kralju odanoj i blokiaioj Grčkoj. Ti nagovješlaji poluzva ličnih pariskiii listova olvoreno prizuaju, da ji zadatak visokog koinera:a sporrzumnih sila, da Grcima ukrade žetvu i da ih zamori gladju. (Naročiti brzojav ..Beogradskih Novina“) Rotterđam, 14. juna. Prema ,,N i eu we Ro 1.1 e r d. C o urant“ javlja ,,Times“ 7. t. m. iz Ateae, da će se svakako preduzeli radikalne nrjere radi riješenja grčkog pi a ija. Ako bi se misijom Jonnarta utvrdro. da su vojničke mjere neizbježne, onda će osim francuskog poslanika napus ili grad i poslanici riusije i Engleske. Isti đopisnik javlja 10. ov. mj., da je u Aleni svaki uvjeren, da je posjeda njem Jauine talijanskom vojrkom oipo-

čola akcija. kojoj jc svrha, da se ograniče prava moći grada Atene. Zna se, da stf mnogi časnici noću izradili p’anovo radi prijiremanja otpma protiv vojničkog napada sporazumnih si!a. Posjedanje Jattine. (Naročiti brzojav „Beograd. Novina“.) Lugano, 14. jurta. Kako „Agencija Stefani“ jarIja, zapovjednik devote grčke divizije, geueral Maurogenis, l:al je dobio vijest da se Janini približuje talijanska konjica, izašao je njoj u susret, poš'o je svojc čele stavio u horbeni poređak. Zapovjeduik talijanskih čefa dao mu je vrlo kratak rok, da Janinu s' grčkim vlaslima napusti. General M au r o g en i-s je upitao Atenu i od rninistra rojtiog, koji je prethodno konfeiisao s uii■ i t:o u predsjednikom Zaimisom, dobio je zapovjest da grad napusti. „Agencija Stefani“ izjavljuje, da je posjsdanj® Janine bilo neophodno potrebno. čim su Francuzi posjeli ostrvo S a n t a M ;i u r a« Kraljevsku krttnu za žito. (Naročiti brzojav »Beogručfsliifi Novinaa; Maag, 14 . jiiita. Značaino je pisanje londonske engleskc štampe još prije sajne Joitnartsove demarclie u Ateni, kojom najavljuje nove krize izmeđju vlade sporazutnnih sila. Prema tonte je n a j v a žn i j c p i t a' n j e, kcje će irnati đa riješl komesar sporazumnih sila, opskrba s o 1 u n s k e 1 Venicelosove v o js k e ž i y o t n i m namjrnicatna, jer se ue šmije dozvoliti, d a t e s a 1 sk a žetva dodje svau ruke kralju v j e r n t h č e t a i gradjanstvaDržanje saveza pričuvnika grčke vojske. (Naročiti bizojav „t.eo./radskili Novina“) Bern, 14. juna. Prenta u Parisu predležeeim atenskih brzojavima, zahtijevao je u noči na utorak fregatni kapetan Maoromicltalis, vodja pred kraljevim dvorom postavljenih pričuvnika, od kralja opunovlašćenje, da zahtijevanu abdikaciju silom zapriječi. Kralj Konstantin odgovorio je medjutim, neka se zbog njega nc proiije ni jedna kap grčke krvi- Dalje je držanje saveza pričuvnika sutnnjivo. 0 odašiljanju francuskiii i grčkih četa u Pirej. navodno je izntedju Zatmisa i Jonnarta došlo do sporazuina. Mišljeuje grčkog poslanika u Bernu. iNaručiil brzojav „Bcot. usNilj Novma - .) Bern, 14. juua. Ovdašnji grčki posiatiik sai.pštio je uovinarima, đa on abdikaciju k aija Koustautina d r ž i s a m o z a j e d a n p r o-

prigode obilnijoj zaradi, doveli stt kod nas do pojave urbanizma. Ni danas taj proces nije još završen i još se uvijek tilio, nečtijno, jedva zamjetljivo ttseljava seljačka tnasa u ttaše gradove, gdjegdje u korist, a većinom na našu štetu. Split i Šibenik bili su prvi, koji su u narodnoj borbi proti Talijanašima ponosno razvili hrvatski barjak. Težačka masa, nastanjena u tim gradovima, mada je često bila jakim potpornjcm tudjinskoj ideji proti našoj, živitn je svojim narječjem doprinijela, te ttam se nije odnarodila ona, koja sc u grad sa sela selila. Pod udarcima tc tnase, koja se polagano, ali sigurno budila, padale su kttle talijanskih opčitta, te su oba grada već u ranijoj borbi za lirvatski pokret u Daknaciji popritnila bojovnu vrijednost prvoga reda. Za tiin razvojem ni Dubrovnik nije ni u čemu zaostao. Seljaeka ittasa, koja se tanio udomljivala, nije prevjerila vjerom otaca, jcr se Dubrovnik već u doba Napoleona tradicijom avoje tnoći 1 kulture, bogatotn gospodom i ugledom svojim na Jadranu otimao tudjemu kulturnonm utjecaju i svojoj republici znao održati slavenski upliv na Jadranu. Dubrovnik je bio jedini, koji nas je u toj nedavnoj prošlosti, pred nešto preko stoitinu godina, zastupao na Jadranu, sve nas, te smo bili u gore potisnuti sa strane okrutne Serenissime, koja nas je tek onda dobrim okom gledala, kad snto svljetom njezinu slavu našoni mukotn pronosili. Tu treba tražiti razlog, s kojega nije na moru trpjela ni malenu, ali na svoje porijeklo jako ponosnu dubrovačku republiku.

Naprotiv Pulj, Zadar, Rijeka, Trs't, pa i manje varoši s fiktivnom talijanskom većinom u općini, pozobali su nam silesijtt našeg eletnenta i u nama stt našii neprekidan i bujan izvor, s kojim su jačali tijek svoje rijeke, koja bi bila stalno presušila, da nije bilo ttas, našeg odnarodjenog elementa. Na ltiljade je tti otudjeno našeg življa, hiljadama ponajboljih naših nada ucijepljena je mržnja i prezir na sve, što bi ih saino tnoglo sjetiti njihova porijekla. Ovakvi odrodi kitili su se djcdovskom kuiturom, ponosili su se Danteom, Raffaelom, Bcccac.ciom, a otac im bje tt crven-kapi i seijaekitn opancima. Mrze nas, ma progutali bi nas, a valjda zato, da u sebi uguše svijcst, koja ih kori zbog izdaje svoje krvi. Mi im ipak dadostno prve njihove vodje, u čemu je nov dokaz, da jc naša rasa svježa, suncem ogrijana i čistim zrakom udahnuta, a njihova iscrpljena i oslabljena gradskim užicima. Nitko u svijetu nijc našoj stvari tako httdo i gore naškodio, koliko baš ta odrodjena naša djeca. Svagdje, gdje su satno mogli, zatirali su nam jezik, pa i ouda, kad je to bilo za njih spojeno s očitoni pogibli, da izgube svoje namještenje. Djeci su nadijevali itnena, koja bi ih sjetila veze preko niora: Gioconda, Mafnlda, Dante, Italia. Izobličivali su svoja prezimena, pa i rijekama, brdima i primorskim mjestima do smiješnosti preitačiniše lijepe naše slavenske nazive. Ulice, trgove, kazališta obilježena su i u Trstu i na Rijeci imenima ljudi, koji \rijede kao sjajne zvijezde na literarnom, znanstvenom i glazbenom nebu italiie. U tim gradovima. čini nam

se, kao da smo usred kraljevskoga Rima: same Via Giostte Carducci, Via Alessanclro Manzoni, Cario Goldoni, Piazza Dante i t. d. U svijetu to vrijedi kao počast, koju domovina iskazuje zaslužnim svojim velikaninia, htijući titne da uzdiže u budućein pokoijenju Ijubav prema njinja i njih da ističe kao bakljonoše naroda na putu k napretku i prevlasti u svijetu. Šta daklc imaju te njihove zvijezde da traže na našim obalama? Ti ttaši renegati ne poznaju nl nas, nl naše narodne tečevine, ni bogatu naštt Iiteraturu, prcmda smo im bliži i po krvnom srodstvu i po bliskom susjedstvu, negoll morctn odijeljena Italija. Sve, što je naše, za njih je terra incognita, daleko dalje, ttegoli i sama azijska Kina. Nemaju ni pojma, koliku je titausku borbu imao naš narod diTjem stoljcća da izdrži, pa ipak ttije kulturno zakržljao i s ponosom možemo prstom uprijeti u prvijence naše literature i umjemosti. S još većim prezirom susreću Slovence, držeći ih tnasom bez većeg ttarodnog idcala, lišene inteligencije, neobdarene kulturom, a ne če da priznaju, da je u njihovoj obećantij zemlji kudikarao veći broj analfabeta, dok su Slovenci ekonomski bolje orgauizirani i od nas istih Hrvata, pak se tnnogočemu imaino kod njih naučiti, osobito glede prosvjetnog i ekonomskog rada, koji je najmoćnija obrana u svijetu organiziranih masaTko god pozna te primorske oiudjene gradove, tko je god, tna sanio časovito, na prolazu bio u njinta, vidio table nad dućanima, prisluškivao raz-