Beogradske novine

Izlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne. Pojedinl brojovi: ||j MJaseEna pretplata: U lH|ndi l u kn)»lm> (tpoi]*da«Uai od o. I tr. (ot* pa cijoot od. ... 8 hoioro U HrrtMoJ-SlnoiilJI, Boinl-Horeogovint I Dotmocljt po cijonl oO'. 10 hotoro lira orog podruejo po ctjeol od. . . .12 h*t»r* : : Oglasl po cijenlku. -. ■ Uredniitvo: BEOGRAD, Vuka Karadži6a ul. broj tO. Telafon broj 83. Uprava i primanje preiplate TopliEin venac bro] 21. Tolefon broj 25. Prlmanje oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38. Telefon br. 245.

U 8*o»rado I ■ krajnlm* raposjedntttt« *d *. I kr. Srrt* z* bojnu I ctapntt poittt . . VU Booiradtt s* aostarom u kuou .... 2 50 U Hrratskoj-atsronip, B*sa(-Her**yoriol I Dalmsciji 2 00 UostaUratraJ*rlma***tr*-tt|arsk*m*narhlJo &•U lirtstrsnstrn 4*00

Br. 169.

BEOGRAD, petak 22. juna 1917.

Godina III.

Pojačana topnička djelatnostna galicijsko-volinjskom frontu. Provala njemačkih jurišnih četa u francuske položaje sjeveroistočno od Soissonsa.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 21. juna. Istočno bojlšte: U pojedinim odsjechna g a 1 i c i js k' o-v o 11 n j s k o k froitta vidtio je ojačala nepriiateljska topnička djelatnoist. UpotrebljavanJ su i topovi teškojr kaiibra. Tailjausko bojište: Na visoravni S e d a m o p š t i n a protekao je jučeranji dan m I r n i j e. U borbama u ovoiti području zarobili stno od 10- juna 16 časnika j 650 nepri[jateJjskili vojnlka, a zaplijenlli 7 maSinskili pušaka. U području C o 1 b r 1fcon uspješne borbe sa ručnlm granatama. Jurišn« čete sprlječile su nepri^ateija. da u prednjem polju I a g z u o I'skog položaja zaposjedne jedan lljeyak, koji je nastao ekisplozijoni. Na visaravni K r a s a ođbijena su manja neprijaiteljska predtizeća. Jiigo-istočno bojište: Mjes'rimične borbe sa nere’dovitim Eetaina. Načeinik glavnog stožera.

Izvještaj njemačkog voinog vodstva. Kb. BerUn, 21. jtma. 7apadno hojišle: Front prijestolonasljednika' R u pp r e c h t a b a v a r s k o g: UFlandrljliuArfolsu bila te tojvnfčka borba živatma iston uveče, k<xl boljeg vldika. Ona Je injest>imično jpotrajal'a ! za nagtupa tame. U blizini obale privedeti je noćnim prepadom izVjestan broj zarobljenili Engleza. Kod H o o ge, istočno od Y p e r n a. odbiienl su juče u jufcro jakl engleskf izvidnlčkl napadl. Isto su se 'fcako neprijateijska preduzeća izjalovila i kod V e rm e 11 e s a i L o o s a. Front niemačkog prijesfolonasljidnika: Kod ,V a u x e 111 o n a, sjeveroistočno od Solssonsa, zauzele s u j u č e n a j u r i š p o s I i j e k r a tJf e pripreme pomoču mina fčefsnekih p u k o v a, sastavi 3 e n 1 h I z v o j n I k a r a j n s k e p b 1 a s t i, Hanoveranaca I B g- a u n s c h w e i g e r o v a c a f r a ncuske položaje u šlrinl od *500 m e t a r a. Ova je provala u neipriia'tieljske jinije, izvršiCJia od prokuŠanih jurišuih četa, a poitpomagana od

topnlštva I ietača, protivnika posvema iznenadiia. Pojedine navalne čete prodrle su priključnitn pu'tevima sve do pričuva i onđje zarobile neprijateljskib vojnlka. Krvavi su gubitci neprijaiteljevi t e š k i. Dovedeno je preko 160 zarobljenika, dopremijcno 16 mašinskili pušaka, a dignuto u vazduli nekoliko sprava za bacanje mina. U osvojenim rc-vovima odbijeni su tečajem dana žestoki protivnapadi Francuza. S jakom lopničkom vateom pripremao je neprijatelj sjevero-zapadno od h u r t e b i sk o g majura jedno pređuzeće, čije je provedenje meidjutim zbog naše uništavajuče va'fre moralo izostafci. Na zapaduoj s u i p p e s k o j obali bila je na veče vatretia djelatnost vrlo živahna. U Istočnoj C h a m p a g n i i na zapadnim obroncima Argonna privele su našet navalne čefce iz francuskih llnlja više zarobljenika. Front \" 0 jvode Albrechta wiirftemberškog: Nikakvih bLtnili dogadjaja. Istočuo bojJšte: Kod L u c k a, na Z1 o t a L I p i, Narajovki i južno od Dnjestra tilo je rusko, a preina tome l naše topništvo aktivnije nego li posijednjega vremena. Krstareća ruska odjelcnja bila su na višc mjesta protjerana. Mačedonsko bojlšt©: U nizhii S t r u m e svršile su borbe Fugarskih straža sa engleskim četama 1 Konjicom sa uzmakom neprijatelja. Pr\ - I zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff.

Uiteštvo. Grčki kralj Konstantin, kad se na svome putu za Daivsku zadtžao u Luganu, otvoreuo je napadnut na jednom javnom mjestu, i to ne od domačeg tlcclnskog stanovništva, nego od ta1 i j a n s k i h 'i n o s t r a n a c a. koji su se za vrijeme rata skupili pod raznim uvjetima i prilikama u avom švajcarskom pograničnom mjestu, koje je u ovom rahi steklo dosta sumnjivu slavu. Uis'fchiu, da su kralja Konstantina ostavili na miru, kad je situpio na neutralno švajcarsko tlo, nedostajalo bi jedne karakterističnc crte o slici, koju je svaki

posmatrae u toku ovoga rata stekao o sporazumu. Ovaj dogadjaj sasvim skladno dopunjava pravi izgied romanskcga viteštva, koje u toku nije propustilo baš ni jednu priliku, a da se ne pokaže na djelu- Jer valja znati, da roliianska rasa smaitra vitešfcvo kao neku naročitu, tsključivu odiiku svoga plemena. Francuzi i Talijani prave se, kao da su zakupiii viteštvo i siluo se razmeče tom svojom „patentiranom vrIinom“. Ta oni su narodi prastare i visoke kulture, oni su učitelji sviju os[alih evropskih uaroda, p a puni gordosti i prezira gledaju na barbarske tiarode, koji sačinjavaju središnje viasti. Ta može li barbarin u opšte pokazivati viteštva, ta ima li oii u opšte kakvog smisla i osjećaja za tako što? Francuzi i Talijani pak kao da su tu odliku usisali sa majčinim mlijekom, pa bi skoro oovjek rekao, đa su oni isključivo zato i izazvali ovaj straŠni rat, da u njegovom toku pokažu ovu do vrhunca razvijenu prvenstvenu osobimi >svoje rase. Ta samo kad bi se našao čovjek, koji bi raspolagao s a toliko slobodnog vremena, da prikupi 'Sve dukaze i dokumente, koje ovamo spadaju, kodike bl se knjige mogle ispisati na osiiovu vjeroidostoinlli Izvještaja o otmjenom načinu i zbiija aristokratskoj pleinenttosti, kojima ova dva naroda \-ode rat i koJima su zadalinuri ,.u postupanju prema zarobljenim austro-ugarskim i lijemačkiin vojnicima. No nijesu cni viteški samo prema svojitn protivnicima, ne zaboravljaju oni tu svoju osobiuu nl pri posttipanju prema; nautralcima, kako to pokaztiju dogadjajf tj, Grčkoj od godinu i po dana ovamo. Teško da Talijani mogu računati Grke u barbare; t& Heleni stt se ranije pojavili u svjetskoj povijesnicl od santih Rlmljana, talijanskih pradjedova, koji su od njih tek i primili svoju kulturu. No it prkos svemu tome oni se itijesu litjoli pokazati drugačiji i prema ovom starom narodu. Ta šca su belgijske patmje prema grčkim patnjama, nia da ova posljeđnja kralje\ina nije daval a nikakovog fizičkog etpora fcudjincima, koji prodriješe u nju> Možda je baš ova pasivno®t raizdražila sporazuinne sile. Jer valja znati, da pravila viteštva zahtjevaju, da se sa s]abim i miroljublvim narodom, koji no želi ništa drugo nego da spokojno živi,

postupa kao sa robljem, da nui se ofcmu sva prava, da mu se spriječi sav dovoz, da mu se zbaci kraij s prijestolja, da mu se skupština raspusti kućama — ako nije tako, zašto bi onda postojale „sile zaštitnice?!“ Pošto stt Grčku ovako zaštićivali — tko i šfco, o toine će još da lupaju glavu mnogi povjesničari docnijih pokonenja — samo je još nedostajalo onako šfco, kao dogadJaj n Lug'mtt. Nijc imalo smisla dopustiti, vla $e zbačeni kraij, koji se ni miiom ni 'silom nije uao privoljeti, da stupi u sporažumno icolo ne isprate još jednom posijednjora oproštajnom uvrodom. Božc, kako je to bila još usto plemenfta, otmem i srčana zamisao, da se taj fini gest, kojim su rnu poželjeli „srećan puf' ne izvede u *>amoj Italiji, nego tek pcšto je prešao granicu i stupio ua na-ttralno 'lo! Tako su se oslobodili priredj'.vači s\akc odgovornosti za siučaj, da neki od manje viteških saveznika potraži r a č u n a za ovaj dogadjaj. U tome slučaju oni bi, tobož s najvećim čudjenjem odgovorili: Ta šta lioćefe za Boga miiog, zar se kralju za vrijeme putovanja kroz 11 a 1 i j u dogodila maJcar i najittanja neprijatnost? Činjenica, što se ovaj skandal dogodio baš u Luganti, u potpunom je skladu sa onora opštom slikom talijanskog viteš'fcva, koje je prevršilo samo scbe onoga daua, kad jc Ita- I lija, zadahnuta lstotn ovakvom Itraoroš- I ću, otvorenošću i plemenitošću potegla kamom u ledja dugogodišnjem svcvm savezuiku u času, kada se ovaj nalazio u najgorem škripcu. Ali unatoč svega tog a barbari jesu 1 ostaju samo i jedino narodi središnjilt vlasti; obiiazovanost, kttkura, uljudnl običaji i plemenitost duše, sve su io isključiva i neotudjiva svojina romanske rase, plemenite Francuske, vitešike Italije i — majniunske Rumunjske (da ne bi zaboravili ni iednu ,,od latinskih sestara“.) U samoj Grčkoj sporazum uprkos svega nasilja nije nišfca po'sfcigao, ali je zato s tim sjajniju pobjedu zađobio u Luganu. Naime, nekoliko sumnjivih talijanskih tipova, lcoji su bili prešli granicu, da se famo bave poslovima, koji dolikuju njima ravnini, požurili «u, da se još brže bolje viteški osvete kraljn Konstantinu, prije no što bi izmakao- Na ovom zađovoljsWu ne i f irM i nnwrr — ■■!■■■ i—nMaMHi

treba uiko da zavidi sporazumu. To je bila jevtina satisfakcija, usto pofpuno bezopasna, a ispunjena slavljenim romanskim duhom, kojim treba da se oplode i barbarski narodi središnjiii vlasti, ako žele da budu kao ravnopravni članovi primijeni u zajedtticu evnopskih naroda.

Nova potapljanja. Kb. Berlin, 21. juna. VVolffov ured javlja: U engleskom kanalu potopile su naše podmornice lionovno 31.500 brutto registiarskih tona, Medju potopUeaiiin brodovima nalaze se kraj ostalih: duboko natovareni engieski (prije njemački) parni brod ,.Vego“, jedan natovareni engl’Cski parni brod, pretna veličini I izgledu tipa ,,Compagnon“ (7241 tona), jedan fcalijanski naoružani parni brod sa 4000 tona uglja, francuski jedrenjak ,,Vigoreux“ sa fcovarom željezne rude za Englesku, dalje jedan veliki nepoznati naoružanj brod, jedan brod za prenošenje ulja od najmanje 5000 tona fce dva velika duboko natovareina parna brođa, koja su na putu za Le Havre. torpedirana iz jedne grupe, praćene zaštitnim ladjama. Načelnik admirajskog stožera inoruarice. t Ruski haos. Luda kuća. 11 i kougres Kazaka ti Petrogradu. Kb. Petrograd, 21. juna. Ovdje će se otvoriti kongres kazačkih zastupnika iz cijele Rus je. Fal kongresa obukvata držanje prema privremenoj vlađi, ustavotvomoj skupštini, ratu i drugim prilikama. Pokret protiv Kerenskog. Kb. Stockliolm, 21. juna. Listovi dobivaju preko H a p a r a n d e vijesti o konflikcu izmedju Kerenskog i socijalnih revolucijonara, koji traže njegovo odstranjenje iz vlade. —• Kercnskij je došao u kontlikt i sa Ukrajincima. Thomas I Buhanau u Stockhoimu. (Nai'očiti brzojav „Beograđskih Novh a“)’ Srockholm, 21. juna. S ministrom Tiiomasom prispjeo je u Stockliolm i posianik Buhanan. Oni su konferisali s francuskim poslauikom i odsjeli su u francuskom poslansf\ r u.

Podlistak. J^eštaj o radu Hrvatskog prirodoslovnog društva u Zagrebu. Od godiue 1911. do godiue 1916. (Svršetak.) Prirodoslovci dadošc ČovjcčanstvU Volilđh djela. Njihove miisli, njihovi na'Zori proporodiše čovjeka, oni ga osiohodiše mnogih zahluda, izvukošc ga iz itmine, u kojoj je lutaio i Lzvedose ga na Bvijetlo; prirodoslovci nema suninje, 'iimali su, a imaju još 1 danas velikoga (tidjola na onom unulamjem oslohodjenju ^pvjoka, koje je napokon najvažnije po atolKKlan razvoj i pojedinca l čitavog) Ij^aroda. Prirodoslovci au hili vazda stu,povi slolx>douin]ja, koji sii za svoje ideje znali i na lomačama pogibati, vazda su ipiii, kako ono reče jedan f.aucuski pri..lodoslovac, u službi svoje uzvisene gošpodarice •— istine. Djela takovih priro'dosiovaca moćno su omžje protiv sva4rog ometanja duševnog razvoja, no znatnoj većini našega naroda ta sU idjelat •nepristupna, jer je poznavanje tudjih je«ika u nas prilično ograničono. Eto tu aada ima da pomogne „Populama Biblioteka"; ona valja da unosi medju nas Ono najbolje, što imaju u tudjini. Ni#im naime ne oskuđjevamo da ias toliko, koliko baš valjanom prirodoslovnom knjigom. Zato ima „Popuiama Biblioteka" •ada/u, da nam poda djela iz svili grana priroduih "nauka, djela za opću naobrazbu, koja su izašla ispod pera uva'fcehih prirodoslovaca. Učenjaoi kao Bošković, Mendelejev, Darwin, Lamrck, i

tko da iii sve nabroji, ne \a'ja da budu poznati samo po svom inienu, nego po svojirn djelima. A kako ii sii s’abo, ili točnije, nikako u nas poznati. Pa istl naši ljudl, sinovi naSega rojda i plemena, koji Bti dika i ponos čitavoga naobraženoga svijota, kako li su oni nana stranit Tuđjinac danas više znade o jeđnorn Boškoriću od nas samih', on se k'a.ija pred gcnijem brata našega. A mi? Tek da ga poznajeino pd imenu jedne zagrebačke itlice. Gdje je lu naš narodni ponos, naša narođna švijest! Eto dakle golema posla, koji nas čeka i koji vaija da obavi naj.rnla.djo čedo rtašega društva, „PopulaTna Biblioteka“. 'Ali i tu valja ići ntkim odredjenim smjerom, valja takova odabirati djela, koja ćo maliom prcdobiti našu javnost l tako je privući k nauci, da je uzljubi kao nešto, što je potrebno svakom misaononi čovjeku. Jli moramo odgojiti ntišu javnost za čitanje prirodoslovnili djela, a kad to polučimo, polučili smtot i naš cilj. U počelku mora naSa „Bibliolcka" da donosi takova djeia. koja i svoj'm 3 adržajom i načinom obiarlbe mogu zadovoljiti svakoga, koji še zatiima za prirodu i njezine pojave. Tek k'asiiije moŽemo poniišljati na takove radove, kojl so bave i kakvim specijainim pitanjeni iz prirodm'h nauko.. Dok smo la ii, u pr« vom evesku, u Flammarinovoj „Pripovijesti o ropatioi" imali na umu, da podamo sliku razvoja našega p'ianeita i žitvota na njem, to ćemo ove godine poći malo đalje, pa ćemo nastaviti tamo, gđje je Flammarion prestao, donijet ćeino raz« voj čovjeka od njegovoga primitivnoga živola do onoga odsječka u njegovu razvoju, gdje je čovjek postao gospodaroni

Lj piirodi. No iako je čovjek poslao u toj prirodi tako moćno biće, ne srnijemo misliti, da je on zalo i neki poseiai Btvor, s nekim posebnim pririlegijajna, oko kojega bi so imao da kreće čitav upivcrznm. Ne, to bi bila. zabluđa, kad bismo tako misiili i to bi nas učiniio nastranim, takovo mišljenje b:lo bi izvorom nesreće i nevolje po ćovjcka. Samo u onom času, !:ad dbdjcmo do spoznaje, da smo rni č'aeoid prirode posvcm a rrivr.np ravni svakom ostalom steoru, da su) i „živofinje bića — kako veli Thomson — kojih se težnje i os'ječaji razlikuju ođ naših tck u naČinu izražavanja i po svojoj vrijednosti, pa da u čovjeka nema nišfa, što se ne bi bar neznatno nala/.ilo i u život.inji, a životinja da nenia nijednoga običaja, nijednoga svojstva, koje do neke gra iue no bi i čovjek imao“, samo u tom času tnože čovjek da osjeti ono unntamje zadovoljstvo, koje čovjeka razblažuje, koje ga čini eretnim, koje čini, da Uzljubi Bve što živi u njem i oko njega; jta spoznaja može da ueini od nas o’>o, što je učiniia od sv. Frane AssiŠko.a, koji pjeva himnu i klisurama i uzduhu i vodi, koji vidi u svim životinjama svoju braću i sestro; srce čovjeko\t> postaje samo sijelom Ijubavi i nepoznaje mržnje. Ovaj nazor, da smo mi i životinje jednoga porijekla mije valjda nitko tako sjajno potkrepio i obrazložio kao E. S. Thomson svojim pripovijcstima iz života raznih životiuja, pa to je bilo razlogom, da smo kao drugi svezak ,,Populame Biblioteke“ priredili ma'i niz tih Čuvenih pripovijesti. Taj će svezak izaći ovih daua i raspačat će se članovima bespiatno, dok će ga pretplatnici „Pri-

rodc“ moći nabaviti uz popusnu cijcnu. ] Za tisak je već priredjen Maeioiiinckov | ,,2ivot pčola“ i E\vaIdov „Dvonožac". Uvidjajući važnost prirod iih i a ika, mi smo odlučili, da sve publikacije, što ih društvo izđa, podaino našim člaiiovima besplalno. Na taj način uirjcli smo u naše društvo nov, krepči život, koji se osjetio onim mahoin, lmko smo rašu reformu s „Popularuom BiLliotekotn“ započeli. Ta ako je naša „Priroda“ naišla na polpuno razumijevanje u našem narodu, na to je razumijcvanje naišla j „Popularna Bibliolel.a", jer drugačije ne možcmo da shvatimo sav onaj u: h l, što je zahvalio sve prijatelje prirodnih nauka s našega na3tojanja, ne možcmo da shvatimo onaj intercs za liaše društvo, koji se zapaža danomice u sve većem porasiu ! članova. Ta samo u prva četiri mjeseca ove godine prištnprlo je u ’društvo više članova, no što ih je pristupilo u čitavih trideset godina društvenog opstanka. Broj Članova premašio je već davno petu stotinu, a to jo za naše priliko i za onoga komu je noznata iiistorija našega đrušfcva svakako lijepi poiast, kottiu se jamačno ni najveći optimista nije nadao. I taj pojav mora da obraduje svakoga prijatelja našcg naroda, jer se u tom zanittrnnju za prirodno nauke oinrazuje zdravo shvaćanje i jaka svijest našega čovjeka. U ,,Prirodi“ i u „Popuiarnoj Biblioteci“ polje je našega popularizatomoga rada, no mi smo odlučili đa to svoje djolovanje pokažemo na još jednom polju'. Svima nam je poznalo, u koliko se jmnogo priinjeraka Štampaju kod nas mnogi kalendari, no ne znam, da li će svima nama biti poznato, da su ti kalendari u

mnogočem što posvcma krivi, što opct netočni. Da bar đonekle stanemo na kraj Šircnju krivih. naziranja, pckrenusmo kalendar, koji će biLi osnovan na tenieljima stroge nauke, no saslavljea će biti tako, da će moći ući u ruke svakom našem inteligentu. Kalendar ćo taj imati svrhu, da popularlzira astronomsku natiku, on će biti kao noke vrsti službeni organ naše zvjczdaruice. Tim kalenđarum' kanimo pomalo uvesti u naš narod ime i znamenovanje veliko' a prirodoslovca fi« lozofa Rugje Boškovića. Sam kalendar ttosit če ime toga velikoga Hrvata, te će već koncem lipnja ngledati svijetlo. Kalendar Bošković bit će sastavijon za našei prilike, obazirat će se na odnošaje ui našim krajevima, u kratko to će ’biti ka« lendar, koji će odgovaia'I 'našim potrebaana. Sad bismo imali, da vas izvjestimo, o našoj naučnoj reviji, o našem „Glasniku“. „Glasnik" je zrcalo naučnoga rada naših prirodoslovaca i on je nainijonjeu sriogoj nauci, pisan je dakle samo za stnikovnjake 1 laik od njega nema koristi. To ib'i lnoScla moglo koga zavcsti, pa da zakijuČi, e je takav časopls, gdje 'e velika. većina Člauova ba'Š iz 'kruga aika, neki balast dmstviv. No taj bi zaključak bio naoptik. „Glasnik“ kao šlrogo naučan list preko je potrebaja i hrv. pri« rodoslovno dmštvo rrši jedan od svojili najvećih zadalaka, kad posvećuje svo'u brigu tom svom naučnom organu. Is’ina, mi imamo mstitucija, gdje se mogu publicirati naučni radovi prirođoslovaca, ali ovakove institucije kao što je naše draštvo nemamo. Evo u čemu je sva važnosti ,,Glasnlk“ je organ, u kom jnože da autor piše svoje studije, u kojettt