Beogradske novine

Izlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podno.

Pojsdlnl brojevl: H tafHl I ■ knjerlm. npoijrtnstla H u I b. t«ta p. djnl ot. ... B Mwi 0 HrnUilJ-kUronlJI, Bo.nl - Hsrpignlnl I DiIibmIJI H Clj.nl 10 kdva bn. n*f podruCJ. p« cIJmI od. . . .13 helon

MjeaoSna pretplata: 0 ' • kr a)e»l«« UBOiJufnuU« d M !• to : 6 * ta ™ &«• i o&po«h»i». • aU Boogrnd« la dostmom « k u «u .... 3-BO “ |-SI*fOBlJI. Bosid - Heraegmrtnl I DalatMlji ' 3-60 U oitallra araJnlBi Aaitn-iijanko mon.rtn). 3U Jnostranstvu 4 60

Oglssl po clJenlJtu.

Urednlštvo: BEOBRAD, Vuka Karadllća ul. broj tO. Telefon broj 83. Uprava I prlmanja pratplata Toplićln venac broj 21. Telefon bro] 25. Prfmanje oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38 . Tetefon br. 245.

Br. 178 .

BEOGRAD, nedjelja 1. jula 1917.

Godina III.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 30 . juna. Istočuo bojlšte: Neprijateljska topnička vatra. koja se od nekoliko dana sve to više pojačavala, razvila se juče u podne u okoIlšu Brzezany-a l K on i u c h y-a do n a j v e ć e ž e s t i n e. Gdje god je to položaj iziskivao, odgovaralo >e naŠe (oj)ništvo sa uništavajućom v a t r o m. Neprijateljski pješačkl napad, do koga Je došlo kod K o n i u c h y-n, slomio se u našoj pregradnoj vatri. Talljansko bojište: Neprljateljski su Ietači u blizinl T r s t a fzbacill više bombl. Na M o n t e O r 11 g a r a žaplijenjeno je dosada dvanaest topovaJugo-istoč.no bojjšte: Nema ništa da se javl. Načelnik glavnog stožera. Raz'MinicHl nsovorl. I ope« smo doznali za jedan dio tajnih ugovora sporazumnih siia, koie sa potpunlm pravom pažljivo fh kriju, a to le tajni ugovor Rusije sa Rtnnunjskom. Prema ovom ugovoru frebala bi Rutnunjska 'da bude nagradjena na račun Bugarske i Austro-Ugarske sa ravno Sto hiljnda četvornih kilometara i sa šest I po mllijuna stanovnika. Jedna ruslca novina, koja stoj! vrlo blizu ruskom radničkom i vojuom savjeftt. misll, da u švlm tajnlm ugovorima nigdje još nije jolik^ fzbjb razbojničkf tpomenat, kao ’ nc, ra?;U mmttmsjni

^TrmdnTKKn 1 'niko 1 n' nije trebala đa branl- No nije samo onaj razbojničkl značaj, kojl Izbija Iz ovlh tajnih ugovora, nego i podlost »adržana u frazi sporazumnih sila, da su one stupile u raf. radl obrane maHh naroda. To su one govorile uvljek, a govore još I danas. Kako bl to zaista fegledalo, najbolje dokazuje ugovor Kumunjske sa Rusijom, koji se može »matrati majstorlukom cinizma. RuAiunjska nije trebala da bude oslobofljena, jer je slobodna država, pa je samo jednako kao I Srbija sebl umišfjala, da mora na račun velikih svojih šusjeda postati velika. Svaka od ovih podjarmljenih i ugnjetavanih državica, htjela je odmah da se poveća još je.danputa toliko kolika je bila, a pošto Je svaka od njih sSma bila zato preslaba, trebala je pomoć velikih vlastl, lcojima su one male stavile na raspoloženje svoje vojske- Nije trebalo da se tačnije pomene i opravda ovaj po-

Prelom diplomatskih odnosa izmedju Grčke i središnjih viasti. Pojačana borbena djelatnost u Gaiiciji.

?T ona"««

stupak, bilo je dovoljno jednostavno rećl, da je ovaj ili onaj narod potlačen, da pati u okovima 1 da ga treba osloboditi. Da su se ovl zahtjevi malo tačnije ispitivali, vidilo bi se, da ne odgovaraju ni u narodnom, a ni u kulturnom pogledu. Rumunjska je tražila za sebe oblasti, koje su nastanjene Magjarima. Nijemcima i Srbima, koji bi za slučaj da su spali pod Ttimunjsku vlast, morali pod svaki uv'jet da postanu Rumunji. Pa na posljetku sami Rumunji u Monarkiji ne misle na to, da pofpadnu ikada pod runiunjsku kraljevinu. Granica izmedju Austro-Ugarske i Rumunjske nije samo državna granica, nego granica dviju kultura, a kulturna i privredna stopa u kraljevini Ruinunjskoj stoji daleko ispod one u Monarklji, kao što je jednako I obzirom na kraljevinu Srbiju. Proširenje dakle malih država na račun kulturnijih i većih susjednih držaiva je historijska glupost i nemogućnostTo su istine, koje naš! protivnicl nastoje običnim frazama opravdati, a velo, lcojima se ovo razbojnišfvo prikrivalo pred svijetom, otkrivaju sada sami oni, koji su htjeli Rumunjskoj da pomognu. Nova Rusija toliko je odyažna, da otkrjva ov.e ugovore. za koje je prolila dosada toliko krvl, I da ih kiati pravim Imenima, kcje onl I zav^*‘fidluhi: Tazbojnlčklm tigovorima, Se v_ l; - • ir»A«~5lTT Jer mi|A:i i)aii2,».~ rfldlln jeduako je za osudu, kao i imperijalizam velikih, pa ako Rusija danas ozbilino cijeni nove svoje ideje, moraće odlučno da odbija svaku daljnu žrtvu za srpske I rumunjske snove, jednako kao što se ne će više da bori, za pljačkaške prohtjeve Engleske i Francuske. Neutrainost Svajcarske.

(Naročiti brzojav „Beogradshih Novlna"). ’ Berlin, 30. juna. Švajcarski savezni predsjednik Schulthess izjavlo Je bernskom dopisniku „Berliner Tagblatt a“, da će švajcarska i dalje ustrajatj u strogoj neutralnostl. Adorove izjave ođaju patriotsko, pravo švajcarsko osjećanje. Svakl Švajcar može dokazatl, da pojpuno dijeli ovo shvaćanje. Savezno vijeće sastavilo je u ostalom iz svoje sredine delegaciju, u koju je izabran kraj Adora i potpredsjednik Calondar. O novoj godini doći će u

upravi polifičkog departemcnta do promjene, jer će prem. principijelnom zaključku uvijek preiđsjednik saveznog vijeća biti ujedno i predsiednik političkog departementa. Važni.ii od dosadanja dva politička departementa, naime odjel za čuvanje privrednih inieresa, biće odijeljen i pripojen privrednom departementu te stavljen pod moju upravu. Odstup ili izmjena jednoga člana saveznog vijeća nema kao drugdje značaj ministerske promjene, čime je često uvjetovana i prorajcna sustava. Naša je međjunarodna politika s t a 1 n a. Svaki, koji ulazi u našu vladu, znade njezine principe i radi prema njima. Savezno će vijeće i dalje nastaviti tom svojom politikom i sa svim državama podržavati prijateljske odnose, ne naginjući ni na jednu, ni na drugu stranu. U jučerašnjoj sjednici narodnog savjeta izvijestio je predsjednik saveznoga vijeća Schulthess o privrednoin položaju Švajcarske. Kod Hoffmannovog slučaja naglasio je teškoće v koje su njime nastnle za opstaliaš Svajcarske. Ako će ove teškoće i dalje rasti, onda Švajcarska stoji pred jednom od najtežih kriza. Narednih će dana otputovati u Paris i London zastupnici Švajcarske, da pokušaju urediti ueka privredna pitanja- Kod toga će se raspravijati o svadjanju transporta preko Holandije, kako se ne bi još više otežavale transportne teškoće Francuske. Švajcarska se morala pokoriii nadzoru zaraćenih grupa i smanjid takodje izvoz u susjedne zemlje. Znajući za ito i osjećajući sve te teškoće nastojao je Hoffrnann da izbjegne bttdunije dRLnm. • arcdaivo. Na Jvrnju je ponovno naglasio predsjcdnik saveznog vijeća, da će Švajcarska na svaki način ustrajati kod svoje stroge neutralnosti-

Propaii narod.

Bilo je jedno doba — a ono nije u baš dalekoj prošlosti — kada su francuski ukus i ljubaznost bili na glasu. Svaki je bio zasjenut nekim upadIjivim spoljašnostima, pa se po tome cijenio i cio narod. Ali je to bilo vrlo neumjesno, piše „Hamburger Nachriclrten", jer kad su se stvari malo temeljnije posmotrile, odmah se primijeti)o, da je samo vješto nabačeno bijelilo prikrivalo bore. koje je ispifivačko oko svuđa zapazilo. O prljavštini i neznanju. koje se skrivalo pod sjajnim odijelom, putnik, koji se površno na spoljašnosti zadržavao, niie imao nl pojma. Francuski narod, u cjelini uzet, medju svima narodima Evrope je najprljaviji i najzapušteniji. činjenica, koju ne može ni ukoliko izmijeniti veoma mali sloj otmeno obrazovanog društva.

Mnogo gore, nego što je zapuštenost, koja se kod našeg sjevernog s u sjeda opaža u svima granama ujirave, u zdravstvenim i socijalnim prilikama, u oskuđici najnužnije prosvjećenosti i obrazovanja, to je surovost osječaja, koja u daniina nesreće mnogo jače iznija nego li inače i koja svjedoči, da u tom narodu nema unutarnjeg morala. On se nilcako ne nalazi na čelu kulture, kao što to hoće u svojoj pretjeranoj samoobrani i naduvenosti druge da obmane, nego naprotiv stoji na tako odvrafnom niskom stupniu, da se za takav narod može imati još samo prezrivo slijeganje ramenima, da se njcgov ništavni karakter nije na straliovit način i o nas očešao. Treba samo da potsjetimo na nitkovluke I razna zlostavljanja. kojima su u Francuskoj izloženi njemački zarobljenici, o čeniu posfoje neoborivi dokazi. A!i se Francuzi ne zadovoljavaju samo sa živima, i na mrtvima rashladjuju oni svoju srdžbu. Treba se upoznati sa jednom objavom, koju je Henri Laveđan učinio u pariškom časopisu ,,L‘111 u s t r at i o n‘ ‘od 12. maja ove godine. Tim naročito uočjjivim primierom može se utvrditi, da Francuz, koji je one retke napisao, i da čitaoci u Francuskoj, koji s gnjušanjem takav nemoćni izliv srdžbe ne osude, nema u sebi ni trunke rnorahtog osjećaja. Lavedan naime ističe pitanje, šta Njemačka radi sa s\ r ojima koji su u borbi pali, i na to pitanje odgovara, da Nijemci podižu raskošua groblja, koja iikrašava#*. sa spomenicima, koje su pokrali sa ( francuskih SA..x>a_se JNijemac ličansfvenii kojom daje maha fantaziji svoje neotesane, surove snage, onda ne čini on to iz poštovanja prema mrtvome i iz pobožnisti, nego da time iskaže oholost živih“> I dalje: Naše su grobljanske ploče i ograde. koje danas lješeve naših neprijatelja mirno 1 u poštovanju pokrivaju i okružuju. Oni s u iz zemlje povadili spomenike u našim grobljama, gdje su ih našj pretcl i očevi postavili, i odnijeli ih, a francuska imena na njinta sastrugali“. Poslije ovog klevetanja njemačke vojske pisac dolazi do mišljenja, da su Nijemci svoja groblja jedino s toga podigli, da bi time zadobili jednu vrstu osvojenja i posieda, koji će vječno trajati. Nijemcu je poznato naše urodjeno poštovanje Pfema mrtvima, pa je sebi zamislio, đa če blagodareći tim našim svetim osjeća- ; jima, ta gradiva, s kojima je on na- 1 mjerno pri povlačenju pokrio naša zemljišta, ostati nepovrijedjena. On se nada, da če sa spomenicima svojim mrlvima zađržati ruku naših živih, kad se sagledaju ti izazivački trofeji“.

Kome je poznat duboki njemački osjećaj, ljubav s kojom Nijemac ima običaj da ukrašava groblja, taj će raorati doći do zakljttčka, da je sa svira suprotno, — da je prcma njemačkira osjećajima francusko poštovanje prema mrtvima prosto pričanie. da je obmana. Jer se Francuz inače ne bi mogao usuditi, da svojim zemljacima u napiištenim oblastima preporuči uništavanje njemačkih grobova, u kojirna Ieže neprijatelji, koji s u izgubili život u časnim borbama. U istom smislu i pravcu .eče cio napis tog Francuza, kome je završetak toliko neobično neučtiv, da ćemo ga, radi obilježja te cijele uidurme, saopštiti ovdje doslovno. On glasi: ,,Mi mrtve nećemo dirati, oni će ovdje ostati u miru. Kad su već ovamo došli da ovdje umru, ostavićemo im naše zemljište. Neka ga nagnoje. Ali ništa više- — Ono šest stopa zemlje. na koje i oni kao svaki čovjek imaju pravo, važi samo za dužinu ali ne i za visinu. Ostavimo im jedan običan krst od drveta, nizak i dobar, pa ćemo već i time biti dosfa izdašni- A što se ostalog tiče . . . dalje s njime- Ovamo bttdak, ovan i pijuk. Dolje sa izbuljenim glavama angjela. s luciferima sa Spree. s krilatim boginjarna _ pobjede, s dvogjavim orlovima i trofejima od cemenfa. Sve ćemo ih pobacati, te bogove tetralogije, koje smo pooharali s njiliovih podnožja, ostavićemo ih prirodi, vreme i godinama, da iz tog ništavila učine što hoće“Eto, talco izgleda francuska kulfura i plemenitost srca! Poslije klevetanja o oskrvnjavanju francuskih grobova dolazi otvoren poziv, da se grobnvi rjeir. : 'čkili Junaka obeščaste. Mi fstina nenia.no uzrpka. da <se Cudimo toUko? njskosti morainih osjećaja, Jer su FjftnCllZT triTr . i —— 1 _ je bili, kad su u svome razbojničkora pohodu pliačkali na njemačkom zemljištu grobove naših predaka, pa ih zatim uništavali. Još nebrojene razvaline pctsjećaju na ono bijesnilo, koje nije poticalo Iz kakvih vojrtičkih obzira, nego je imalo svoga uzroka u slijepoj žudnji za razoravanje, bez svrhe 1 koristi, Francuzi su jedan propall narod, koji zaslužuje svaku kaznu, dok ne dodje k sebi i dok se silom činjenica ne obrazuje i vaspita u čovječnoj kiilteri.

Francuske vijesti o predstojećoj ruskoj ofenzivi. Kb. Beč, 30. juna. Iz ratnog stana za ratnu štampu javljaju, da je ,,Z u r i c h e r P o s t“ objelodanila ovaj brzojav iz Ženeve: Prema pouzdanim vijestima, koje su stigle u Paris, ruska vojna uprava ozbiljno čini sve pripreme na svom jugozapadnoin frontu, kako bi se opetmo-

Podlistak. MHoS Stanojevlć: Seoski veseljak. (Iz zbirke „Život na sefu“). Svima u selu je on ,,brat“. čak 1 deca ga tako zovu. Pa I seoskt učitelj bi ga tako viknuo: — Brat Mito, hajd*. skokni, pa naeepaj malo drva! — Oću, gospođin učo! More kad mi tf zapovediš, cepao bih ja 1 kamenje! vefi Mita i odmah odlazL V A jak Je kao grom. Kad udari sekirom u onu cepanicu. mjgliš sve će se u jjomadiće rasturitl- Iako je bio samo fkolski poslužitelj, ipak su ga djacl uvažavali. Za to uvaženje je svakako imao da zablagodari svojoj jedroj šaci, koju je svaki djačić vrlo dobro znao. Dosta fm Je bilo, da ih samo pogleda. Po neki se medju njima oslobodi. I vell mu: — Brat-Mito, daj sekiru da mi malo Wpam°. , . . . . „ — ‘AJd‘ odatle, praporci iednl, vi 11 ste za sekiru! Da odfikarite nogu, pa 8 nda daj Mitu na sud. Još na robiju da )e cterate! — N« brinl tl, samo đaj! navaljuju °ni. , „ „ — Daću vam ja, što vam jos mko nlje dao! odgovara Mita dižući jednu granti. Uzdlgnuta grana f Mitina gotovost da nlome dohvatl makar koga. daju do-

voljan znak deci, da je situacija jako kri* tična, te se svi zaglave na vrafima od hodnika, begajući u školu. Onda Mita lagano pokupi nacepana drva i nosi ih gospodji učiteljki. Iz blagodarnosti za učinjenu uslugu ona mu odmah pruža čašicu rakije. — Hvala, gospodjo, al‘ baš kako sam oznojen i žedan, popio bih sve što iina u svačijem podrumu! — Ah, brat Mito, toliko već ne bl mogao, yeli učiteljka. Evo ti još jedna čašica! — More, dobro bl bilo, kad b! ml dala bar još deset! Tolika njegova žudnja za pićem primorava učiteljku, da mu pruži ceo iitar- ,,Brat“ Mita ga nagne dva-trl puta i đo poslednje kapi iscedi. Zatim ga pošlju u dućan da kupi učitelju duvan i ostale sitnice; tamo ga časte svi, šio se tog trenutka navrate da nešto pazare. — Za šta si. brat-Mito? pita ga neko. — Za svašta, brate, samo ne za vođu! Daj što ti volja: vina, rakije, piva, pa čak i sirćeta, sve ia pljeml S jedne strane dodje čaša vina, s druge strane čaša rakije, pa opec vina, i opet rakije, i sve tako redom dok Miti ne zasvetle oči. lada izlazi 1 zavodeći se tamo amo, veselo ide niz drum ka Školl- Makar da jo tom pnl kom paklena vrućina lli najžešća zlma, on skine kapu. digne je u vUi jednom rukom, a drugom opeti P ocll 2°® štap 1 tako mlatara po vazduhu kao da P hvata leptlre. I misliš prepući će

mu grlo koliko silno viče i peva: „Hoj, iioj, ala fino živim!“ — Hej, brat Mito, ti sl danas nešto mnogo veseo?! rekne mu po neko pri susretu. — Uvek sam ja, brate moj, veseo! — Mora biti da si se dobro nakitio! — Da Bog da tebe na groblju nakitili! srdito dobacuje Mita i ne gleda ga više. Ako sretne koga, kojl mu je po vojji, zagrli ga 1 silcrm nagoni, da sa njim peva. Ovaj se pravda da ne može. da nije raspoložen. — Ne možeš?!.. Onda marš od mene! Nisi mi nikakav prijatelj- Kad ne možeš sa mnom pevati, onda kako li bi tek sa mnom plakao! grdi ga Mita, i odmah zatim peva: ,,Oj, devojko, dušo moja, šećer su mi usta tvoja...“ AH baš zbog te suvišne njegove veselosti, dogodila m u se velika neprijatnost Strast mu beše, da ubije tudje pseto, kad udje u njegovu gradinu i kad stane lomiti klipove na kukuruzu. Da nebl uznemirivao čitavo selo, nije ib hteo utamanjivati puškom, već je na sredini gradine, u kukui uzu, namestio zamku. I pas Mitina komšiie Milovana, uskoči jednog dana u gradinu. ne sluteći đa tamo može naći traglčnu smrt. koja Je pokosila svojom oštrom, neumitnom kosom sve njegove prethodnlke, to Jest njegovog dedu Llška 1 oca Oarova. Sasvim slobodno podje po gradinl u ubrzo nadje Jedno mesto, gde su bil© mnogs kostt- Povnč® jed-

nu, ali ona ni da se pokrene; onda po- ] teže još bolje ... Zamka ga je već , gušilaMila veselo dofrča, udari ga još dva-tri puta batinom i odvuče u pt> tok. Uzalud je komšija Milova-n vabio u veče svog psa. Njegov komšija Mita je samo gledao iz prikrajka, smešio se i šaputao: „Oćeš, oćeš, doći će ti onda, kad ti dođju Liško i Garov!“ Medjutim i ta je Mitina radost bila kratkog veka. Sutradan mu je već seoski birov doneo poziv. po kome je odmah morao predstati opštinskome sudu. Tamo ga je već čekao komšija iVlilovan- Mita se odmah seti, šta može biti u stvari, pa nemarno sviraa nazva Boga, i sede na klupu pred kancelarijskim vratima. Birov udje 1 javi da su „obojica" tu. Pustiše i Milovana i Mitu unutra. U kancelariji sede dva kmeta, a pored njih pisar- Po godinama stariji kmet gleda u Milovana i strogo pita: — Šta ti Milovane imaš protiv brat-Mite? — Da Bog dd, kuga pomorila ovalcvu braću kao što je ovaj tu! — Ehe, Milovane, ne zaboravljaj ti. da si ovde pred vlastima. Nemoj se ljutiti nego kaži, zašto tužiš svoga komšiju. — Nije ovo komšija, nego je najgora rdja.*. rdia što pseće meso jede! Oledajte ga samov kako se smeje kao.. kao... Dalje se nije mogao uzdržati nego se približl Mitl, podnese mu se po4 nos f vlknu:

— Mito. pasja vero, moji će ti psi na onom svetu oči iskopat! Znaš li, nos će ti glodati! Cuješ lt, uši će ti oguliti! Kmet zazvoni, da bi umirfo Miiovana, ali ovaj ni da čuje. Tek kad reče, da će ih obadvoje svezati i oterati kapetanu, da se suđe, Milovan se malo ohladi. — Dakle, zašto tužiš brat-Mitu? opet upita kmet. — Ubio ml ie psa, zato j?a tužim. Tužim ga i t-ražim, da se strogo kazni. Tužim i tražim, razumete li, tražim kaznu. Moram da ga tužim i tražim... — Dosta, more. sa tim tvojim „tužim 1 tražim“, znamo da ga tužiš. ljutito ga prekide pisar— Jeste, jeste, tužim ga I tražim, da se kazni po zakonu, produžuje Milovan. Otvori tu knjigu što je kra] tebe, otvori i vidi, kako se kažnjava onaj. koji ubije tudjeg psa. Zakon Je z» sve nas jednak. Mitu nije niko postavio za seoskog lovdžiju, da pse lovi..- pečene ih da Bog da. na onom svetu jeo! — Ko će mi onda nos oglođati, kad ih pečene pojedeml podrugljivo mu dobacuje Miia. — Fuj! Rdjo, sram te bilo, nemaš obraza ni koliko najgori pas u selu! Još sa podsmevaš!Kmetovi, čujete li vi šta on kaže. Tada stariji kmet pogleda u Mitu i važno poče: — Brat-Mito, jesl lf tl laista ubio Milovanova psa? — Ja sam juče Jednog psa ubio. all da li je on baš Milovanov, to ja na znam.