Beogradske novine

Izlaze:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevii

Mjesečna pretpiata:

U BMgrafia I ■ bojtrlma zapaiJailmiUa eđ e. I kr. Cata po djtnl od. ... 8 halera U HnataioJ-SlaaanlJI, Betal-Naretgavlal I DalmaclJI pa cljeal a i', . . . . . 10 halara Irvat ateg podrutja pe cljanl od.. . .12 halara

U Baagrade I a krajavlma lapaijadmrtlm al a. I kr. CaU » feajna I alapna pa*ta . . U Baograda u dostavom a kuda U Hrvattka j -SlavonlJI, Baai

DslrrocijJ

2-60

U otUllia krajavlma Auttra-ugarika manarhlja 3 *U Inostranstvu ........... 4 'SO

Oglasl po cljenlku.

UrednlCtvo: BE08RAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. TelBfon broj 83. Uprava I prlmanje pretplato Topllćin tenac broj 21. Tefefon broj 25. Prlmanje oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38. Teleton br. 245.

Br. 187. BEOGRAD, utorak 10. jula 1917. Godina III. ■ ■ - ■ , . . ■■ ■ - ■■ ■ - ■ ■-

U mjesecu junu potopljeno preko milijun tona neprijateljskih trgovačkih brodova. — Zaustavljeni ruski napadaji kod KaIusz-Stanislawa. — Pobjedonosne borbe na zapadnom bojištu.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Bcč, 9. jula. Istočno bojlšte: U Karpatima i ua Bistryiczi Solotwinskoj iskušavali su Ruei uaše položaje jačim izvidničkim odjeJ'enjitna, ali l>ez svakog uspjeba. Sjevero-zapadno od Stanislawa rnorali smo jučer p o s 1 i j e d v o d n e vae vrlo krvave i ogorčene bitke, da prepustimo neprijatelju prednje položaje naše odbranjbene 1 inije. Pomoću stig 1 ih rejzervi spriječili smo nastojanje |Rusa, da prošire ovdje svoj uspjeli. Sjevemo od Dnjestra, osobito na jgalicijskom bojištu traje jaka topnička cljciainost. Talijansko bojište: Kod V o d i c e odbijen. je jeđan talijanski napad. _ Jiigo-istočno boiište: r " Kepromijenjeno. Načelnik glavnog stožera. V Caro&njafti pojas. Tsajobjesnije deranče medju sviin en|gleskirn državnicima, prijašuji minlslar momarice Wlnston Churchill, voli doiduše da igra ulogu smiješnog Falstaffa, iaii kraj svega toga imade jodnu rijetko Hobni stranu, da se ne piaši reći istinu, J>cz obzira, što time često udara i set>e jio obrazima. Trcba da se samo sjeiimo, fcako jo Churcliili još kao prvi momarički lord sa velikim palosom izjavio, da će Engleslca njemačku flotu kao miševe dijjnom istjerati iz njihovih rupa. Medjutim' isu prošle od tog vrcmena dvije gođine, a inajveća pomorska sila na svijetu — EuIgleska, nije joS ni pokušala, da izvrši Jmjetnju svoga gordoga pomorskog lorida. Mjesto toga izašli su miševi sami iz jsvojib rupa u vidu pođmornica, pa su |>ostali za obolog John Bulla ne\ r olja, koje se on ne može da riješi i prema Skojoj je on svjetski siluik ostao nemoičan kao malo dijete prema divtt. Naiavnio lo ne će Englezi još da jprizjiaju, pa je tlm dragocjenija javJja ispovijest Winston Churchillova u ijcrinom nedjeljnom Manku, u kojem oJtvoreno i pošteno priznaje, „bude li Tat jjoš dosta dugo potrajao, podmornice će l>ez svake sumnje Podtistak. 83ng06jav K. Joštj Starčeva tajna. (lz zbirke „Medju oniin najnlžima“.) Kiša nlje btjela da prcstane, premtda smo već bili pokisli do kože. Uprajvo kan‘ da se i sdmo nebo urofilo prottiv nas. Putovali smo, vandrovali. iz 'grada u grad, iz zemlje u zemlju, da nadjemc zarade, JiUeba. Ja i on, neki Eltzačanin, koji ni pod živu glavu nije thtio da kaže svog pravog imena. Imao ije tri ili četiri isprave, svaku na drugo sme. Krivotvorene su bile dabome sve. Kraj svega toga imao je silnu sreću, nijkad ga nisu zatvorili. Svaki mu je žanklar vjerovao. Biče dsš je svako pred aijim imao neki ,,rešpekt“. Ta blo je to istarac kojih šezdeset godina, sijede, du«e brade; da nlje bio sakat, bez lijeve tiuke, izgledao bi bio ko u kakvoj pri|či, kad sebi zamišljate svetog Petra, f idje hoda po svijetu u siromašnim liajinama. A onda 1 te njegove isprave •požutjele već sasvim, išarane sa stotinu najraznovrsnijih mubura! Ko da na njima na prvi pogled prepozna krivotvorinu? Prvih me dana, kad sam se s njlme upoznao, bilo gotovo strah, da je to kakav nečastan čovjek, koji ima razloga da se krije pred policijom. No kasnl|e nie je po malo taj strah ostavljao. Upoznao sam naime u njemu čovjeka beskrajne dobrote, koji nije kadar ni da mrava uvrijedl. a nekmoli da počinl kakvo drugo zlo djelo. Jednom sam ga Ipak upitao za razlog tom njegovom

biti ođlnčujući faktor“. Ža nas radi vrijcme, tješili su se i t.ješe so londonska gospoda stratezi. Medjutim j© Churchill promijenio svoje prvotno nmijenje i došao do polpuno suprotnog uvjorenja, koje ga jo privelo i ako nebotičnom priznanju, da protiv podinornica još nije nadjeuo nikakovo sredstvo. Ovo je potvrda i izvještaja ađmiraliteta njemačke ratne mornarice, prema kojima su gubitci u podmomicama nez.nalui. Jedina opasnost, koja prijeti pođinornicama, sastoji se u tome, da budu ploveći nad vodom pogodjene granatom na palubi, gdjo je ovaj brodić najosjetljiviji. Osim toga moraju podmornice računati sa rnogućnošću, da se ulivate u žičanim preprijekama, mrežama, koje Englezi postavljaju na otvorenom moru. Ali podmomice su osigurane i protiv toga, jer nose sobom sprave, kojima se mogu ove preprijeke posjeći i pođmomica može opet da nesmetano plovi đalje. Radi toga poziva bivši prvi pomorski lord Churchill sasvim ozbiljno svoje zemljake, da čim prije pronadju uspješno sredstvo protiv podmornica i da „slavnu englesku flotu oslobod© iz oonog čarobnjačkog pojasa, kojim su je obavile njomačke podnTomice“. Ovo najsjajnije priznanj© veliko je zađovoljenje za središnje vlasti, a prvom redu za Njemačku i mora da nas veseli od srcal. I doista, od 1. maja prošle godino od vremena posljednje pomorsko bitke kod Skagerraka, gdje je jedna mnogo jaČa engleska armađa tučena od njemačkih pomorskih snaga, nije se ništa čulo za silno englesko brodovlje, izuzev biiku u Otrautskoni tijesnu, gdje su se opet odlikovali ratni brodovi Njegovog Veličanstva caraikralja Kar’a, a gdje su so na talijanskoj strani borili bez uspjoha i cngleski brodovi. Kraj sveg nastojanja engleskili vlastodržaca, da za slučaj mirovnih pregovora očuvaju kao moćan faktor sv r oju flotu, ipak bi se s vremena na vrijeme engleski borbeni brodovi usudjivali, da isplove iz svojih sigurnih zakloništa na obalama zapadne Škotske, kad ne bi bilo onog „čarobnjačkog pojasa“, njemačkih podmomica, koje su poslije proglašonja poošlrenoga podmorničkoga rata svezali Englesku i svakog je dana sve čvršćo i čvršć© stežu.

tajenju pravoga njegovog imena- Pogledao me mrsko i zlovoljno odgovorio; — Slušaj... Ne čini toga više ... Ništa na tom svijetu ne biva bez razloga-.. Najposlije šta će mi to moje ime? Ja sam ga se odrekao, za uvijek ... Ne pitaj me, zašto. To je tajna, duboko pokopana u mojoj duši.. • — Ali kako onda možete đa nadjete zarade? — Ako me ko hoće na rad da prlmi, on će me primiti, zvao se ja Marko ili Žarko. To je za njega svejedno. On ne treba imena. da mu radi, nego čovjeka. Nisam se više usudjivao, da ga pitam. On mi je zafo bio silno zahvalanPomagao mi je, gdje je samo mogao. Bio mi je na putu više nego otac svome rodjenome sinu. Kad smo spomenutoga dana ostavili naše konačište kod jednoga kravara u malom nekom seocu, čekao nas daleki put. Imali smo prevaliti kojih četrdcset kilometara, da stignemo u prvu varošicu. Isprva je nekako išlo, no kasnije se spustila jaka kiša uz bljesak i grinljavinu. I kao prokleto, na cijelom putu nl jedna koljebica da se skloncmo. Tek tu i tamo koji jablan ili hrast. Starac, boležljiv i lznemogao, predlagao je doduše, da se skionerno bar pod koje stablo, no na to opet Ja nlsam htio da prlstanem. Pomisao, da će u nj udaritl grom, što je bilo vrlo vjerovatno u onoj burl, bila ml je odviše strašna. A da vam baš po duši kažem, u prkos svega zla, koje sam morao da snosim na svom vandrovanju, nije mi se dalo da umrem. — Pa ne će grom u kobrivu.*. smiješio se starac.

M’inston Churchillovo priznanje nije moglo da spi'erni njegovim zemljncima baš najprijatnije časove, aii sama činjenica, što se on usudio da tako piše, dokazuje nepobitni fakat, koliko britanski narod već osjeća jačo i jače stezanje „čarobnjafkog pojasa“ i uzalud nastoji, đa se ove opasne neprijatnosti riješi. Jo5 nije kucnuo posljednjl i pravi čas za Englesku, ali jedno stoji, što j© nedavno potvrdio i maršal Ilinđenburg, d a ć e u o v o m r a t u d o n r j e t i o d 1 uku podmornice, a u to no sumnja danas ni sam Winston Churcbill. Najnoviji vazđušni napad na Englesku. Kb. London, 9- jula. Juče u 9 sati pojavile su se neprijateljske ietilice u znatnom broju, vjerovatno u dva odjelenja, nad ostrvom T h a n e t 1 nad istočnom obalom E ssexa. Pošto su letilice baclle bombe, odletjele su đalje u pravcu L o n d o n a. One su se sa sjevero-zapada približile Londonu, pa su onda promjjenile pravac svoga lijeta. One su prekrstarile London sa sjevero-istoka i jugo-istoka. Broj neprijatefjskih letilica je iznosio vjerovatno do 20. 0 počinjenoj šteti nema još izvještaja. Drugi zvanični izvještaj glasi: Vazdušni napad na London bio je n a j v eći od svih dosadanjih. Ulice subile pune svijeta. Pošto su letilice prele'jele City, prestala je vatra odbranbenfh topova. Kb. Berlin. 9. juia. Utvrdjeni grpd London su ponovo 7- o. mj. napale njemačke ietilice. Napadi su bili npuavljeni protiv glavnih postrojenja engleskog ministarstva vojnog, i to u sred dana. Jedna vazdušna eskadrila, kojom je upravijao kapetan Kiein, nalazila se oko 11 sati prije podne nad Londonom. Napadi su bili upravljeni protiv ratnih tvornica i dokova. Gusti oblaci dima i eksplozije, kojc su proizvele bačene bombe, svjedoče, da je napad imao vanredtii uspjeh. Odbranbena vatra engleskog topništva je ođmah otpočela, naše letilice okrenule su liiet prema obali. Za sve vrijeme svoga lijeta naša se eskadrila nalazila nad engleskim zemljištem pod žestokom vatrom engleskilt odbranbenih topova. Neprijateljske letilice su se uzdigle u velikom broju i ustremile se protiv naših Ietilica, ali nam ni neprija-

— Da... ovaj,.. znate... ali on [ bi mogao ipak da se zabuni.. • odgovo- i rim na tu laskavu starčevu primjedbu ja. — Najzad da se i zabuni... Jednom, prije ili kasnije moraš da umrcš •.. Ako to učiniš danas, prištedićeš muku drugi put... Ja se ipak nisarn dao nagovoriti. Čak šta više liisam htio da idem ni blizu stabalja, nego onako sredinom ceste • . . Starcu to nije bilo pravo, ali je svejedno ratnljao za menom . . . Konačno smo ipak stigli u varošicu, u kojoj sve kao da ie izumrio. Ni kučeta nije bilo na ulici. — Kuda čemo? upitah ga ja. — Izbora baš nemamo... U konačište za beskućnike... ta kuda bi drugud? . . . U konačište za beskućnike! Uhvatila me jeza. I ako sam već bio dulje vremena na putu, tom se institucijom još nisam bio poslužio. Ne znam zašto, ali bilo mi je uvijek, kad sam na to pomišljao, nekako čudno pri duši, i ja sam radie konačio u štali, ih gdje bilo drugdje, samo da ne moram u fakav dom, Ali danas uistini nije bilo drugog izlaza. I tako sam šutke pošao za starcem* Gotovo me groznica uhvatila, kad sam ušao u onu dugoljastu, mračnu sobu za ,,primanje“ beskućnika. Soba je već bila gotovo dupkom puna, One sive dugoljaste klupe bile su što no riječ upravo nagurane. Novi došljaci, nemajući već nigdje mjesta na klupama, posijedali ili polijegali na zemlju. Za tim smo se primjerom poveli i mi. Skinuvši naše promočene torbake mogli smo ;ako po prvi put toga dana da odahnemo.

teljske letilice ni topovska vatra nijesu pričinili nikakvu štetu- Jedina naša letiiica, koja se morala spustiti, učinila je to zbog nekog kvara u moloru. Jedna je neprijateijska letilica oborena.

Rusija u ratu. Neutralna ocjena ruske ofenzive. (Nah>čiti brzojav „Beogradskih Noviua“) Stockholm. 9. jula. Govoreći o ruskoj ofenzivi ističe stockholmski ,,DagbIad“ naročiiu djelatnost ruske konjice i topništva, koji su pješadiju prisiijavali da ulazi u borbu. List naporfiinje govor ministra Č e r e t e 1 i a u radničkom i vojničkom savietu, kojim je on ofenzivu označio kao jedino moguće riješenje teškog položaja- Ministar je rekao, da ofenziva u samoj stvari i niie preduzeta radi odbrane revolucije, nego pod pritiskom zapadnih sila, koje su od Rusije zahtjevale dokaz o njenoj savezničkoj vjernosti, pa su njome još uslovile i dalju ekonomsku pomoć, kojom ruska vlada jedino može održati u toku pravilni državni život. List misli: Posiije prvih radosnih zanosa, vijesti o velikim gubitcima rastrezniće dtthove i izazvaće novo vrijenje. Nova Kerenskiieva zapovijest. (Naročiti brzojav „Beograđskih Novina'fl Berlin, 9. jula, Ruski ,,Invalid“ donosi zapovjest vojsci ministra vojnog, koja je vrlo važan prilog pobudama za ofenzivu. Prema toj zapovjesli su za vrijeme trajanja „velikih borbenih djelatnosti na froniu“ zabranjene sve političke propagande na frontu i u etapnim oblastima- Protesli protiv ofenzive, (Naročiti brzojav „Bcogradskih Novina") Budimpešta, 9. jula. „Az Est“ javlja iz Stockholma: U posljednjoj sjednici ruskog radničkog i vojničkog savjeta uložili su žestok protest protiv ofenzive vod.ie grupe ,,Bo]jši“ i medjunarodnih socijalista. ,,P r a v d a“ javlja, da su Č e r e č e nko i Kerenskij uspjeli da osujete, da kongres uznie u pretres taj protest. Sastapak ustavotvorne skupštine. Protiv voije ruske vlade. (Naročiti brzojav „Beograđskih Novina“) Lugano, 9. jula. ,.S t a m p a“ inta ovaj brzojav iz Petrograda: Ustavotvorna skupština je sazvana za 29. septembar. Ovaj je rok, protivno volji privremene vlade, utvrdjett na radničkom i vojničkom kon-

| A bilo je već zbilja krajnje vrijeme. j Starac se već jedva držao na nogama. Bilo mi gotovo žao, što ga nisam posltišao i u prkos opasnosfi pošao s njime pod koje stablo da se odmori; šta ćete, čovjek uvijek osieća grižnju savjesti za ono, što jc već prošlo. Priviknuvši najprije oči na onu tamu i oporavivši se malo od one zamaglice, koja me je uhvatila u prvi čas udišuć onaj užasan vazdult što je vladao u totn domu onih najnižih, mogao sam malo pobliže da promotrim svoju novu okolinu. Bilo je tu najraznovrsnijih Ijttdskih tipova, što ih možete susres'i u životu. Mnogi izuvali cipele, drttgi vadili razne otpatke jela iz svojih torbaka ili džepova i pomamno sfavljali zalogaj za zalogajem u usta, neki opet pušili, ostali su ili drijemali, ili razgovarali !1! biio čime drugim kratili sebi vrijemc. Eno ondje u ćošku odmah kraj s druge strane zavjesom zagrnutog prozorčića, kroz koji je docnije činovnik konačišta ispitivao isprave prisutnika i primao ih na temelju tjjih pod okrilje zavoda za onu noć, vrištalo zavijeno u dronjke položeno na zemlju malo čedo. Pokraj njega sjedila žena naboran.a čela, podbočivši obim rukama svoju tešku glavu i tupo se zagleđala onamo nekamo u drugl kraj sobe- Nedalcko od nje igrala se dva dječaka ,,na dugmeta“. Biće da I oni pripadaju njoj. Ondje opet do peći stajao naslonjen o zid jedan mladić, suh i dugoljast. bliiedih, upalih obraza. Izraz njegovih očiju odavao je nešto sanjarsko i odrješito u isti čas. U ruci mu bilježnica, u ustima cigareta. Čas piše, čas razmišlja, gledajući oko sebe. Piše valjda tipoveiVježba se za JaiJiževnika ili vodi kakav

gresu- Privremena je vlada željela, da sc ustavotvorna skupština sastane posiije zaključenog mira, jer se bojala, da bi političke akcije, koje s njome stoje u vezi mogle uticati protivtt ratuom raspoloženjtt, koje se tcškom mukom pestiglo. Zakliućenie opšteg kongresa radničkog i vo.jničkog savjeta. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novit:a“) Stockholm, 9. jula. Opšti rtiski kongres radničkog [ vojničkog savjeta danas je zakljttčen. Predsejdnik Č e j d z e držao je dug zaključan govor, u kome je mediu ostaiim rekao, da je jiažnja. kojom je cio svijet pratio savjetovanja kongresa, najbolji dokaz, da zaključci kongresa ne‘ će ostati jvrazne riječi i da će izvjesno imati znatnih političkih posijedica. Čejdze je završio govor s jvozivom, da se sve sile priberu za revolucijonarnu djelatnost. Kongres je završen pjevanjem marseljeze. Demonstracije protiv ofenzive(Naročiti brzojav „Beogradskih Nov:na") Lugano, 9. ju!a. ,,C o r r i e r e d e 11 a S e r a“ javIja iz Petrograda; Ofenzivu u Gajiciji vode 7. i 9. ruska vojska. P r o t i v ofenzive upravio je radnički i v o j n i č k i s a v j e t ž e s t o k ti d emonstraciju, pošto ofenziva šluži samo imperijalističkim ciljevitna. Za carevo oslobodjenje. Z a h t j e v i s t o 5 n e f 1 o t e. (Naročili brzojav „B o r radsli’t Novina') Stockholni, 9. jula. ,,Rječ“ javlja: Ruska isfočna fiota je nekoliko puta postavljaia zahtje\ r , da se car pusti u slobodu, pa je namjerna da taj svoj zahtjev, ako bude potrebno, i silom iznudi. U vezi s time bilo je' u Petrogradu nekoliko demonstracija. Lltavski zemaljski sabor. KL>. Stockholm, 8. jula. Jeđan od zaslnpnika Jitavskog zemaijskog sabora je ovo saopštio pred« stavnicima štampe: U Petrogradu se 9. juna sastao i otvorio litavski zema'jski sabor. Poslije živabne debate je 16. juna primijena odluka o tom, da se iz cijeie etnografske Lifavsko obraznje nezavisna i za svagda neutralna država, za čiju će neutralnost jamčiti mirovni kongres, dalje, da u rnirovnom kongresu učestvuju litavski zastupnici, ča se sastane litavska ustavotvorna skupština na osnovu opšteg, neposredno i tajnog izbornog prava, koja će donijeti ustav i odrediti vladavinu zemlje.

dnevnik. — Pokraj njega odmah na !ijevo sjedi šćućurena na zemlji neka starica i šije. Sabrala negdje po sokacima razne krpe, bijele i crvene, *u e i Iilave, sive i zelene, veće i manje, i sad to reže na jednake pačeivorine i šije zajedno u jedan komad. Prodaće vajjda za ćilim kakav pred posteljom. — Tamo u srijedi sobe opet starac onaj sa ćelavom glavom i ,,kozjom“ bradicom. Lijevi mu je brk kraći od desnoga. kao spaljen. Sjedi ,,ala turka“, pred sebe pos avio kapu i broji pare. Vadi rukom iz iijevog džepa, izbroji i stavlja u desnl džep. Onda opet vadi. Isprosjačio valjda. — Nedaleko od njega sjede dvojica četrdesetih godina. Pred njima boca s rakijom i karte- Kockaju, piju, svadjaju se, psuju. — Sasma tamo pri vratima, siedi na svotn kovčežiću jedna djevojka. Nema joj više od devetnaest godina. U rukama joj novine. Čita oglase. Pročitavši prvu stranicu, letimice pregledava ostale, zatim ne našavgi po svoj prilici ništa za sebe, spušta novine, hvata se za čelo kao da želi da pribere misli ili šta slično. Onda opet počinje da čita, ali polako, pažljivo, da joj niŠta ne izbjegnC, redak po redak ispočetka do kraja. — Kraj moga saputnika nekih dva koraka na desno sjedi jedan drugl starčić, otmjenijega izgleda. Neobrijan doduše, ali u crnom kapuiu. Vidi se, da je prekrojen iz fraka. Moli, iskreno moIi. U prkos svega što tttu je molitva tiha, čujem ga, razabirem pojedine riieči.. • — Pomozi nam Bože, pomozi! Ne dopuštaj da se na tom svijetu zbivaju takove grozote! Nedaj da stradamo na hljebu, koga ima dosta na tom svijetu! Uslišaj nas 1 gledaj na bijedu našu. .f