Beogradske novine

Br. 191.

BEOGRAD, subota 14. jula 1917.

iziaze:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi:

MJesoSna pretplata:

U BMfrid« I u kralnlma iiposJeinuU. e< «. I kr. bta po cljonl U. ... B kalm U HnrptptoJ-SlmoalJI, Boml - Hereoporinl I DalrnodJI pe djeiit o4'. 10 kdofl Izvaa ovog podrufija po djaal o4. ■ • .12 kHora ===== Oglssl po djenlku.

U Beogrado I a krajovlna zapoijodraba *4 o. I kr. fiota za fiejna I iapai pafita ■ . 2‘—j U Boograda aa doitavoai a kafia .... 2 'Mf U Hrvatiko I -SKivoaIU. BomU-HotmmvM I

U HrvetvkoJ-Stavonljl, Bowl«Hint|nMI I Dalmaci Jl 2 SO U oitallai krijevtma Aavtra-agaraka naaarMJa 3-— , U laostraaatva < W

UrednlStvo: BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Tefefon bro] 83. Uprava I prlntanjo pretploto Topliiln vonac broj 21. Tolefon broj 28. Primanjo oglasa Kneza Mihajla ul. broj 38. Tolofon br. 245.

Godina III.

Ponovno potopljeno 24.000 tona neprijateljskih brodova. Engleski vazdušni napadaj na carigradsko pristanište. Hindenburg i Ludendorff pozvani u Berlin.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč. 13- jula. Istočno bojište: U Rumunjskoj kod vojnog fronta getieral-pukovnika nadvojvode J o s ip a živahna neprijateljska izvidnička djelatnost. Na Iomničkom položaju ’odbijeno je više ruskih n a p a d a j a. U V oli.niji z a p o č eIa su naša izvidnička odjelen j a mjesfimično s a ž i v a h n i m C a r k a n j i ra a. Talijansko i jugoistočno bojište: Neizmijenjeno. Načelnik glavnog stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Borlin, 13. jula, Zapadno bojišfe: Front prijestolonasljednika R u pp r e c h t a bavarskog: Na flanđrijskorri i artoiskom fronhi bila je zbog lijepog vremena na rnnogim dijelovima fronta jača tomvčka Sjelatnost. Odbijeni su neprijateljski rapadaji istočno od Ypcrna, kod Hulluc h a i južno od S c a r e. Front njemačkog prijestolonasljednika: I opet je bila iiinogo jača topnička katra u zapadnoj Champagni. I na Jijevoj obali rijeke Maase pojačala se pred večer topnička vatia. Na visini 304 uzele su naše napadne čete oštrim juri>em položaje, koje je na 3. ov. mj. neprijalelj bio natrag osvojio. Posada je poubijana, jedan dio zarobljen. Položaji, koje smo izgiibili u borbama na 28. juna. nalaze se zajedno sa prostorom ispred položaja potpuno opet u našem posjedu. U prkos žilave odbrane zađobili smo kođ Prunav-a izvidničkim prepadorn zarobljenike i plijen. Front vojvođe Alb'reclča \vfirtfemberškog: Položaj je nepromijenjen. U brojnini vazdušnim borbama izgublo je protivnik 17 letilica, a da’jnje dvije uslijed vatre naših topova. Nadporučnik Fitez Tutscbak, koji je na 12. ov. mj. svalio dvije neprijateljsk'e letilice, izvojevao je jučer 16. svoju pobjedu u vazduliu, pošto jo uništio jedan neprijateljski ukotovljeni razmatrački balon. Istočno bojište: Front maršala princa Ueopol3a bavarskog: Na Dvini, kod Sfnorgona i na S c z a r i bila je življa borbena đjelataost. I zapadno od Lucka ojačala se paljba uslijed prepada naših vlastitih izvidjačkih odjelenja. Južno od Dnjestra 'odbijeni su na više mjesta ruski napadaji protiv naših položaja na L o mn i c i. Na frontu vojske nađvojvode Josipai vojne skupine maršala pl. Mackem-

Podlistak. Ivan Vujić: Na prvoj poledici. . ,,U Opatiju, u Opatiju!“ cikaše ona u najvećem oduševlienju pljeskajući svojim belim ručicama, pa onda poleti u zagrljaj svome mužu ljubeći ga i u usta, i u čelo, svuda, svuda, razuzdanom radošću, milujući ga ujedno svojom, kao svila mekom kosom po obrazima,,Ti si angjeo!“ tepaše mu ona često promuklim glasom od silnoga uzbndienja, koje sc pojavljuje jedino u medenim danima. ,,U svako doba, svakoga trenutka, pogodiš moje najskrivenije jnisli i želje!... Od kako sebe pamtim beše moja neodoljiva želja da idem u 'Opatiju pa, gle, moje prevelike radosti.. • baš ćemo tamo provesti leto. Možeš li zamisliti, kako se sada presrećna osećam!... “ — A što mi to nisi pre rekla, čedo moje? Mogli smo već davno tamo biti“ tepao joj je on gladeći po čelu kovrdžice njene svojim žilavim od sunca preplanulim rukama. „Što ti to nisam pre saopštila?!-.. A zar to nije uživanje kad osetiš da tl se sa duše čitaju najskrivenije želje, kao što vidim da ti to tako umeš?...“ To je ona primetila duboko uzdlSući. ) — A što uzdišeš, Mare?,“j'

s e n a preduzeta su na više mjesta neprijateljska izvidjačka odjelenja prepade protiv naših položaja. Svi su oni odbijmi. Maćedonsko bofište: Istočno od N i d ž e p 1 a n i n e izazvao je jedan uspješni bugarski napad mjesne s r p s k e protiv napađaje. Oni su sa gubitcima ođbijeni. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff.

UvljeK isti. U Solunu završena je jedna vojria zavjera na taj način, da su tri viša srpska časnika strijeljena, a ostali su osudjeni na robiju i deporiaciju- Svega je bilo oko 40 časnika, koji su odgovarali pred sudom radi atentata protiv pr[jestolonasljednika Aleksandra i organizacije zavjere, da se promijeni vladajuća' forma Srbije. Naše je doduše mnijenje. da Srbi izvan Srbije imadu drugi'h ninogo većih briga, nego da se uzrujavaju o promjeni vladavinske forme, jer su do daljnjega ovu brigu uzele na sebe Austro-Ugarska i Bugarska, pa je prema toipe, da li će Srbija biti kraljevina ill republika, autokratska ili demokratska država, pitanie bez svake važnosti. Ali kao što vuk mijenja doduše dlaku, ali nikada svoju ćud, tako i ovi ljudl, koji su bili navikli, da uviiek i jedino samo tjeraju politiku i politiziraju, nastavljaju oni i danas tim poslom i ako in particus infidelium. Mnogo nas više interesira forma, u kojoj se razvija ova politika. U Evropi je običaj, da se politika tjera u parlamentima i zakonodavnim tijelima, pa to je bio običaj I u Srbiji, a pošto je Srbija poslije svog opšteg sloma spasila osim nešto svog gotovog novca i svoju ne manje vrijednu skupštinu, c|;tala je Srbima očuvana baza za svaku polltiku- Ali prilike i običaji u Srbiji morali bi se znatno promijeniti, kad bi se sva politička borba usredsrijedila jedino na skupštinu. Politiku bez atentata nijesu voljeli Srbi već i prije ovog rata, pa ovu činjenicu nijesu promijenile ni kobne prilike, što srpski političarl mora sada da rade i djeluju na grčkom zemljištu, grčkoj teritoriji. Zavjera i atentat — to su bile uv!jek narodno političke forme, pravilo u Srba i tako je ostalo. Ateniat je bio upravljen protiv života prijesfolonasIjednika-regenta, a zavjera protiv ,,vla,,Ne znam ni sama!.. •— To nije mogućno, jer bez ikakva uzroka niko ne uzdiše tako teško. „Veruj mi da ne znam! Ja te Ijubim... to je sve •..“ — Ti me ljubiš, pa za to uzdišeš? „Ljubim te, Ijubim, tako, tako...“ pa joj zablistaše suze u očima od neizmerne ljubavi i odanosti— Želiš li, da ti opet pogodim mlsli?“ pitaše je on više u šali. Ona je klimnula glavom u znak da hoće. — E, pa dobro, pogodiću šta si ovoga trenutka inislila. Pomislila si da je ovaj naš skitački život veoma lep i pun draži, a povrh svega toga želiš, da imaš i prekrasnu kolevku, u kojoj bi...“ „Dosta dosta! Već vidim da si i opet pogodio moje najskrivenije misli!“ pa ga prekide vatrenim poljupcima uvalivši se za tim u fotelju govoreći poluglasno onako, kao da samu sebe razgovara... „Moja je jedina i najveća želja na ovome svetu, da svojim nazovem nevinašce, koje je savršeno nalik na svoga oca: i nos, i usta, i oči, i sve sve da je kao u moga Jura.“ — Ne, ne, samo to ne! Tvoje su oči hiljadu puta lepše od mojih!“ Već se u nekoliko počeo hvatatl prvl suton, a oni još sedeše jedno prema drugom, razgovarajući se u najvećem zanosu o lepoti još nerodjenoga deteta i o raznim svojim smerovima I želiama :«■ «c

davinske forme“. Susrećemo se ovdje istim pobudama, koje su kroz jedan ciieli vijek bile mjerodavne u Srbiji, u danima državnog suzereniteta, kao i u danima državne sainostalnosti. To su iste one pobude, kojima je pao žrtvom prijestolonasljednički par Austro-Ugarke monarhije, knjaz Milan, knjaz Miliajlo. kralj Aleksandar i kraljica Draga. Srbija nije ni u svojoj najvećoj bijedi ništa naučila. Njezine vodje ponajprije Su prilikom ubistava i zavjera zavele i smutile narod, a onda su ga svalile u najveću bijedu i očaj, oni sami su ali zajedno sa državnim novcem umakli na vrijeme- Trebalo je, da se sačuva sva ona klika polilizirajućih časnika i poslanika, trebalo je. da se očuva ova srpska osebina od bure, koja je prohujala preko Balkana. I ovi političarl gradjani i Ijudi u uniformi imaili su i što da rade. Prvo nije bila baš tako laka stvar, kako će se najbolie opljaćkaii spašena državna blagajnica, a vrijeme, koje je preostajalo, upotrijebila su ova gospoda, da poslije izgubljenoga rata, otpočnu protiv pobjedioca drugi dođuše Iaglji rat, rat laži. Individuji, najnižih moralni'h sposobnosti, iiašJi su u sporazumnoj štampi rijetko gostoprimstvo, pa su pričali ovdje najužasnije stvari o prilikama u zaposjednutoj otadžbiniMedjutim dosadio je i ovaj rad, jer na posljetku sve su to bili udarci u vazdtth, bez ikakovog uspjeha. Tako se našlo ljudi, koji su se i izvan granica svoje otadžbine povratili svom omiljenom poslu kompJota i atentata, onoj formi politike.-koja je kroz decenije u Srbiji važila, kao. najradikalnija i najvrijednija. Medjutiin, ovaJ puta izdala ih je sreća. Prijestolonasljednik je još u životu, a „vladavinska forma“ ostala je ista kao i prije- Zato su naprotiv morala tri časnika đa izgube svoj život, medjtt njima jedan, lcoji je prije 14 godina aktivno sudjelovao kod ubijstva kralja Aleksandra, kraljice Drage, njezine braće i ostalih žrtava toga dana. Na taj način ga je stigla i ako docnije pravedna osveta. Šfo se može očekivati od budućliosti jedne države, čiji političari nijesu ništa naučili iz nesreće, koja je stigla njihovu otadžbinu? U miru je Srbija zbog politike ljttdi ove vrste, koji su sada upleteni u solunsku aferu, postala mjesto požara, zbog čega su susjedne države morale da budit uvijek na opre-

Izbor je, dakle, pao na Opatiju. ...I kada je sobarica jednoga jutra ušla u spavaću sobu da otvori prozore, sunčani zraci i halabulca morskih talasa, koji se razbijahu o obalu probudiše spavače iz slatkoga jutarnjega sna... Ona je izdigla svoju čupavu glavicu, a jedan sat kasnije beše već sedela u svome budoaru pri otvorenim prozorima u divnoj jutarnjoj plavoj haljini, koja beše iskićena skupoceniin vezom sa osobito lepim i koketno nameštenim turbanom oko glave. Jure, koji je neprekidno gledao u svoju ljubljenu ženu, koja ijiu sada, ozarena sunčanim zracima, izgledaše čisto prozračna kao kakvo nadzemaljsko biče — čim je dovršio svoj doručak, otpočeo je da sredjuje hartije i akte koje behu raštrkane po pisaćem stolu. Mare je razgledala čas tia jedan čas na drugi predmet, koji su krasili njenu odaju, pa onda, kao u nekome strahu progovori: „Čisto se plašim onoga trenutka, kada ćemo morati prekinuti onu našu slafku povučenost odgovarajući dužnostima prema društvu? — Verujem ti, dete moje, pa ipak za to držim da je krajnje vreme, da po onom našem dugačkom spisku, odmah sutra, otpočnemo posete. ,,Pa dobro, rode, ako nalaziš da je potrebno" odgovori Mare nekako usiIjavajući se da prikrije svoje negodovanje, a kako je primetila da se Jure sve više i više zadubio u svoj posao.

zu i koje je uvijek ugrožavalo mir i ravnotežu u Evropi. U ratu se ovi Ijttdi, bez vlasti i zemlje, niiesu promijenili i ne će da napuste svoje metode- Koje i kakovo će mjesto zauzeti ovakova država u budttćoj Evropi mira — ako uzmemo u obzir, da je tt njoj ubijstvo i zavjere postalo fradicijom — prepustićemo sporazumu, koji je kao pravi zaštitnik kulture i civilizacije uzeo pod svoje okrilje ove ubice-političare. Sporazum je simpatizirao i sa ubicama austro-ugarskog prijestolonasljedničkog para, pa je bilo samo moralno licemlcrstvo, što Engleska toliko vremena nije Iitjela da prizna kralja Petra. Na nesreću svoga narođa, srpski političari oslali su isti, koji su i bili — to nas ponovno uči solunska afera. Sa zađovoljstvom dakle možemo otuda izvoditl potvrdjenje, da austro-ugarska monarliija nije pikad'a krivo ociienila svoga susjeda na jugo-istoku-

Nova potapljanja. Kb. Berlin, 13. jula. Wolffov ured javlja: U biskajskom zalivu i u engleskotn kanalu naše su podmornice ponovo potopile 24.000 brutto tona. Medju potopljenim brodovima se- nalazio engleski parobrocf ,,Addah“ (4397 tona), natovaren raznom robom u Kanadi za Cherbourg- Tovari ostalih potopljenih brodova bili su ugalj, rude i orasi. Načelnik admfi-alskog - siožera mornarlce.

Proglas nezavisnosti Ukrajine. £Naro£i(i brzojav „Beogradskih Novina*') Frankfurt, 13. jula„Frankfurter Z e i t u n g“ javIja iz Basela: „Russisclie Pressekorrespondenz" javlja iz Berna: O ukrajinskom pitanju je ruska privremena vlada donijela ovu odltiktt: 1. Ukrajinsko narodno vijeće se ne može smatrati kao izraz stvarne voije ukrajinskog narođa, jer nije obrazovano opštim izborom. 2. Privremena vlada smafra zakonodavni akt o autonomiji Ukrajjne kao neumjestan. Ova je odlttka koalicijone vlade donijeta jeđnogiasno. 3Obrazovanje ukrajinskih vojnih jedinica može se dozvoliti samo tt granicama, koje je ministar vojni Kerenskij utvrdio. Pošto je privremena vlada ovaj odgovor saopštila izaslanicima ukraiinskim, naglasila je, da ona priznaje nacijonalne osobitosti, svojstvenosti, i životne prilike Ukrajine, i da buduću .or-

ona je produžila rasmatranje slika i drugilt ukrasa u odaji. „Kako je skladno namešten ovaj ormančić" šaputaše Mare otvarajući jednu po jednu pregradu. „Pa kako divno miriše!“ pa onda radosno uzviknu: ,,Vidi, vidi, Jure, ovaj krasan svežanj osušena cveća!" preturajući i dalje po pregradama tamo-amo svojim belim rttčicania, koje su, iskićcne dragim kamenjem i biserom treperilej pitajući ga čisto zabrinuto; ,,A ko li je to pre nas ovde stapovao? Da H (i je slučajno poznalo?“ — Nije, angjele moj! A za što te to (ako interesuje? „Za to. što^ovde tako lepo miriše i što je sav ovaj stan tako Čaroban!... Volela bih znati, da li su i oni bili tako sretni. — Šta misliš ti o tome, Jure?“ — Za ime sveta, a otkuda bih ja to mogao da znam?!“ odgovori on smešeći se usiljeno. „Oho-hooo! Pogle samo ovu svilenu tračicu! Eh, ovo je dokaz da je neosporno inorala biti lepa, srećna i IjubIjena, baš kao što sam i ja“ pa je nagnuvši se ka svetlosti razgledala sa svih strana. Muž joj se osmehnuo, a ona, posle dužeg ćutanja, kao da se nečemu dosetila, veselo primefi: ■*’ „Ja nalazim da smo se divno namestili, pa ne mogu da razumem, za što sf bio nezadovoljan kad je javljeno, da je za nas ovaj stan zakupljen!“ — Bojao sam se, Mare, da ti se neće dopasti.“

ganizaciju Ukrajine može u punom obimu riješiti samo ustavotvorna skupština. Ukrajinski dopisni ured javlja o ;otne iz Lausanne: Ukraiinsko 0310(1110: vijeće je u tajnoj sjednici riješilo, da # otporu privremene vlade ne v o d i n i k ak v a r a č u n a i d a u k r aj i n s k i n a r o d pozove j e d n i m proglasom, da se organizuje kao autonomni narod. U ukrajinsku prijestonicu je već prispjelo s fronta oko 2000 izaslanika i u prkos naredbe ministra vojnog ttčestvovali su u vojničkom kongresu. Koitgres je izdao manifest, kojim opttižuje privrememt vladu za neprijateljsko držanje prema Ukrajini, pa je. privremenoj vladi iiputio u 11 i m a t u m, kojim su postavljeni ovi zahtjevi: 1. Svečani proglas ukrajinske autonomije, 2- Neodgodivo sjedinjenje dvanaest ukrajinskih gubernija u jednu administrativnu jedinicu, 3. Organizacija ukrajinske vojske. Kako se govori, K i j e v s e n a 1 aziurukama u k r a j i n s k i h v o jnika. Priredjene su velike manifestacije u korist nezavisnosti Ukrajine. Položaj je vrlo ozbiljan. Mnogi veliko-rusi su napustili grad. ,,N o v a R a d a“ nagovješćuje u bliskoj budućnosti krupne dogad j a j eZaključen je kongres ukrajinsktlt vojnika, koji je održan pod predsiedništvom čuvenog profesora i ukrajinskog istoričara Hruševskog. Izaslanicl su se zaldeli, da narodno vijeće potpomognu najodlučnlje. Zatim su svečano prošli pored kate’dralne crkve Sv'. Sofije. Masa naroda ih je burno pozdravIjala. Rusija u ratu. Prodiranje kod Stanlsiava. (Naročiti brzojav „Beogradskib Novina‘ )[ Bcrn, 13. jula. Oovoreći o ruskotn prodiranju kod Stanislava veli Stegemann u ,,(Bund“-u: Položaf je zasad nerij©« šen. Gubitak branilaca u zarobljetniiril mnogo je nadmašen krvavim gubicima’ napadača. Prodor, kao takav, i ovom je prilikom propao. Mitropolit grof Szeptvckj o položaju a Rusiji. (Narociti brzojav „BeograUsklh Novtna”) Frankturt, 13. jttla. „F r a n k f u r t e r Z e i t u n g“ javIja iz Stockholma: Mitropolit grof Szeptycki, koji se na svome puuf za Lavov zadržao u Stockholmu, rckao je, kako „Dagens Nyhe t e r“ javlja, o svojim utiscima u Rusiji ovo: Na prvom mjestu. u Rusiji vlada volja za mir- Izmedju privremene vlade i radničkog savjeta postoji najbolji spora-

,,Eh, ovoga puta nisi pogodio moje misll!“ odgovori ona kao prkoseći i zadirkivajući svoga muža. koga je, odntah' za tim, obasula s poljupcima. — Milo mi je, što ih nisam pogodio!“ primeti on neprekidajući svoj posao. Ono cveće u najvećem stepenu raspalilo je njenu radoznalost i ona bi, može biti, žrtvovaia polovinu svoga života, kada bi doznati mogla, Čiji je to svežanj bio i kome namenjen, jer ]e brižljivo rasinatrala stvar po stvar u tom svotn novom stanu baš kao nekakav istražni sudija. „Ta ti si već jednom bio u Opatiji?“ prekinuvši za trenutak svoje traganje. — Jesam,“ odgovori on u nekoliko zlovoljno. — ,,A koliko si se ovde bavio?“ — „Ne mogu tačno da se setim" očevidno izbegavajući dalji razgovor o tome, pa je žurno prelistavao svoje hartije. „Svakojako da si duže vreme ovde probavio, je li, Jure?“ — Jesam, rode, jesam!“ Na taj odsečen odgovor otišla jfl ona srdito u svoju spavaću sobu, u kojoj je tek jedan put prenoćila. „Čudnovafo... On mi je o svima mogućim varošima pričao u kojima ja duže vreme probavio, a kad je došao red na Opatiju, uvek se vešto izvlačioi I to tako, da upravo nisam mogla ni toliko saznati, da H j e u njoj bio ili niJe‘ , mišljaše ona razvijajući svoje isprepletane misli neprekidno ispitivački oo-