Beogradske novine

Izlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi:

U BMfrita I n kra|t<lmi ziposJokiaB« otf t. I kr. ioti po rtjotf o 4. .. . 0 HmtokoJ-SlnonlJI, Boiol - HoroOfnM I DolmiclJI po eljonl mf, ..... 10 kotar* izno orof podruljk p* djod o i. . , .13 bolor. - ■< ■-! 0«1mI p. cijanlku.

MjeseCna pretpiata:

U Boofrođo I a knl o. I kr. Ooto zo bojm I U Soofrafo co Drrtntmi o kueo

U HrrotokoJ -Stovoooljf, ■gr' tji

DrtmiolJI

X380 2 60 IJo 3. 4 80

UrednlStro: BEOORAD, Vuki Karadžlča ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprara I prlmanjs prefplati ToplKln venae bro] 21. Tatefon broj 29. Prlmanja oglasa Knaza Mlhajla ul. broj 38. Talsfon br. 248.

BEOGRAD, nedjelja 15. jula 1917.

Godina III^ 1=

Odstup njemačkog državnog kancelara. Državni tajnik dr. Michaelis njegov nasljednik. — Engleski veliki ratni brod sa preko 19.000 tona odletio u vazduh.

Br. 192.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 14. juU. Istočno bojlštc: .lužno od K a 1 u s z a došlo je jučer do vlSe borbi; borbeni je položaj nepromijenjen- Sjeverno od Dnjestra stupilo je topništvo pa više mjesta g aI i c i j s k 0 g a fronta 1 u W 0 1 y n ii i u akclju na obim stranama. Talijausko bojište: UPrimorjuina tirolskom frontu slaba topnička vatra. Stožerni narednik Kiss ivallo je u vazdušnoj borbl kod L e i c a svoju š e s t u talijansku letilicu. Jugo-Jstočno boiište: Nepromijenjeno. Načeiuik glavuog stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 14- jula. Zapaduo bop&te: Frout prijestolonasljednika R u pprechta bavarskog: Na obali je prema večeru započela jaka topnička vatra protiv naših položaja. U noći preduzeti napadaji protiv naših položaja kod Lombartzyde skršeni su u našoj vatri. Oživila je topnička vatra istočno I jugo-istočno od Y p e r n a, kao i na nekim dijelovima a r 1 0 i s k 0 g fronta. U bojevima ispred položaja sjevero - zapadno od S t. Oueniina, zarobljeno je nekotlko francuskih 1 engleskih vojnikaFront njemačkog prijestolonasljednika: U zapadnoj Champagnl i na cljeloj obali M a a s e podržavana je jaka topnička vatra sve do noći. Na više mjesta odbijeni su francuskl lzvidničkl prepadi. Južno odBols Soulalns (sjeverno od Reimsa) zauzele su naše napadue čete neprijateljske rovove 1 zadržale ih protiv nekoiiko neprijateljskih napadaja. U šuml Avoncourt privele su naše izvidnice nekoliko neprijateliskih vojnika. Front vojvode Albrechta \vurttemberškog: U lothrlnškoj dolinl djelovala su topnišiva življe nego obično. Na zapadnim obroncima srednjih Vogesa uspjela su vlastita izvidjačka preduzeća. Jučer je u vazdušnoj borbi svaljena 21 neprijateljska lefilica i 1 osmatrački balon. Istočno bojište: Front maršala princa L e 0 p 0 1da bavarskog: Kod Dvinska J Smorgona održala se jača borbena djelatnost. U

Podlistak. Mllorad M. Petrovlć: Seljakova molitva. Obiačno nebo I juče i danas, A klša pada sve iače ! jače, Podržl Bože, I pogleđai na nas, I daj da uebo sve do sutra plačeJ Jcr te su suze radosnice naše, NJih ratar satno 1 zna 1 razume, O padaj kišo, na useve naše, Žedna su naša J polja I šume. Kad sine sunce, I kad naša prlja, Zaspu nebesa mlrlsavlm kadom, Mi ćemo Boga — Njemu nck je volja: Slaviti pesmom, Ijubavlju i radom.

Milorad M- Petrović: Varnice. Ljubav je sveti osećaj, samo dotle, 'dok ima u sebi nečega božanstvenoga. Cim se oskrnavi dodirom, ona nema više ničega svetog u sebl, to je pohota. • Život bez ljubavl to Je tamnica, u koju nikad nije ušao zrak sunca I svet^ losti. ¥ Za zavodnike svef uvek ima lepih reči i opravdanja, a naročito žene, jer one imaju samo tu Jednu manu, koja će ih s godinama proći. Medju tim, ovo ba§ nije tačno. što kolevka odnija, to moti• ka zakopa. ¥ Oni ko]J se tako česio zaklinju na .vemost vrede isto toliko. koliko l noVac, koji se od česte upotrebe Izliže.

istočnoj Galiciji bila je živahna vatra u odsjeku kod B r z e z a n y-a. Jaka kiša sprjječavala je borbe južno od D n j es t r a. Saino kod K a 1 u s z a Je došlo do mjesnih borbi . Kod ostalih vojski i na mačedonskom bojištu položaj je nepromijenien. Prvl zapovjednlk glavnog stana pl. Ludendorff.

Beshorisno sloboda. Velika ruska ofenziva u istočnoj Galiciji prikriva kao krv crvena zavjesa dogadjaje u unutrašnjosti zemljeTeatralna gesta, kojom je govorljivi udešavač Kerenskij pokrenuo mase I doveo ih do neke vrsifi bolesnog oduševljenja, u isto je vrijeme razofio trošnu zgradu svih obećanja, koja su trebala — po programu nove vladavine — da jednog dana priveđu sjajnom ostvarenju novu rusku slobođu. Medjutim je nastupilo zatišje i ušmtili su ljudi. kojima su fraze o slobodl, jednakosti 1 bratstvu punile usta, a sudbina raznih narodnosti u bivšoj ruskoj carevini spala je na stepen, za koji niko ne brine. Ali narodi, kojl se brinu o svojoj egzistenciji, kojima ležl na srcu njihova budućnost, nl najmanje ne pokazuju volje, da ih se kraitklm putem potisne u pozadinu. Svako se još sjeća njihovih vapaja, kojima su ovi narodi tražill pomoć u Wilsona. Ovaj prevejanl trgovac nije ni prstom maknuo, nego je prepustio, đa se dogadjaji slobodno razvijaju- Izbila je revolucija, hranjena novcem sporazuma 1 bacila se u njegov naručaj, a Wilson, on, on se samo smješkao i mislio u sebl: ,,To je sloboda, kakovu j a želim“- Već u ono vrljeme bio je on anonimni drug sporazumnih sila, pa je radi toga jedan dio zasluga zbog radikalnog prevrata u Rusi]i pripisivao sebi. Ipak je ostalo sve kako je 1 bilo, a mall narodi morall su da se pouzdaju u vlastitu snagu i pomoć, ako žele da se njihova sloboda privede stvarnostl, đa ne ostane tek želja, i!i puki san. Ukrajincl, ovaj narod od trideset miiijuna duša, kojima je ruska država sistemaiski zatvarala njihove crkve 1 škole. oduziniala jezik i običaje, kojima je Velika Rusija samo obećavala slobodu u vidu neke traljave autonomije — ovi Ukrajincl proglasill

Dama, koja vas zamoli, da joj vežete pantljiku na clpell, uvek podigne suknju više nego što je potrebno, * 2ene su Čudljive: t. j. menjaju ćud. Zbog toga kod niih ne treba očajavati na prvom neuspjeliu- Treba posle oseke pričekati plimu, ili obratno, pa je ciU postignut. ¥ Divljačni ljudi, kao i divlje šume, dopadaju se ženama. One u njima traže retkosti, ali se uvek zadovolje oiiiin što nadju. ¥ Žeue, koje imaju dugu bujnu kosu, najlepši tikras žene, imaju malo sreće u životu. Naprotiv, žene koje imaju jedva jedan mali čuperak na glavi, neobično su srećne i u braku i u životu: one uživaju preimućstvo nad ovim prvimaZašto je to tako, meni je nepojmljivo, a po malo i — žao. ¥ Za negu vasplfanja naše dece, mi ne treba i ne smemo da očekujemo nagradu od njih. Mi vršimo samo našu dužnost, t. j. vraćamo dug našim roditeljima. koji su sa nama radill ono što ml sad radimo sa našom decom, 1 tu dužnost polako prenosimo na slabačka pleća naše dece, koja će nekad bitl takodje očevi i matere. 0 Kad govoriš sa nekom ženom, tfme moraš da je slušaš- Oledaj je samo oravo u oči, jer one govore sve , . • • Ko hoć© sebe da nagaravi, neka igra žmurke n mraku 1 to n troje: on, žena i domaći prijatelj.

su po petrogradsk >m uzoru u Kijevu svoju repubiiku i konstituirall su svoju vlasti'tu vladu. Postavljeni su vlastiti ministri, a narodu je objavljeno, da poreze plaća jedino ukrajinskoj vlađi. Središnje ukrajinsko vijeće postavilo se i pridržalo je sebi pravo, da prima 111 odbija sve naredbe ruske vlade. U početku su vlastodršci na Njevi pokušall, da ignorišu sve te dogadjaje, i činill su, kao da se u opšte ništa nlje dogodilo- Ta hiljadu je važnijih pitanja čekalo na riješenje, važnijih od sianovitih obećanja I želja za slobodom, a ofenziva trebala je takodjer da bude sredstvo, koje Je na nekl način privadjalo konačnom cilju — oslobodjenlu podjarmlienih naroda iz sfranoga ropstva. Kada su konačno novi generali i engleski I francuski časnici toliko fcili gotovi da su svoje oboružane mase mogli da bace protiv neprijatelja, uvldila su petrogradska gospoda, da se protiv dogadjaja u Kijevu mora na bilo koji način zauzeti stanovište, jer Brusilov i drugovl trebaiu vojnika, sve više vojnika, a Ukrajincl čine se najprikladniji, da kao manje vrijedni materijal služe kao dobra hrana topovima. Zato je ruska vlada stvorila jednu krasnu odluku. To je bila odluka. koja ]e u tolikoj mieri vrijedjala ponos jednoga naroda, kao nikada prije, jedno ruglo, koje je od Jednnč prikazaio svu nisku lažljivost novi.i luskih usrećifelja naroda u pravom svijetlu i pokazab cljelom svijetu svu njihovu niskost. Rijetkom, samosvjesnom hladnoćom ustanovila je ruska provizorna vlada, da je ukrajinska autonomija ,,beskorisna“. Ova beskorisnost,- od koje će svako sebi moći da stvori pravu sliku. zvučl u ustima demokratskih oslobodioca naroda jednako čudnovato, kao I smeteno, zbunjeno- Istina Kerenskij i đrugovl priznavaju, da cijene narodne ,.osebine“ i „zasebne prilike“ Ukrajine, ali konačna odluka mora da sačeka ustavotvornu skupštinu. I Kerenskij se vladao kao da u opšte se nije ništa dogodilo. Naredio je, da ukrajinske čete podju na bojište, pa se već unaprijed veselio svojoj pobjedi. Ali mudrac, pravio je račun bez krčmara; jer ukrajinski vojnici, koje je on za sve prevario, jednostavnu su izjavili. da ne će više sudjelovati u borbi. Pet hiljada vojnlNajsladji je san na majčinom krilu i na muškoj desnici. Deca i žene imaju i to preimućstvo narl muškarcima. * i Više ima potpuno belili vrana, nego' potpuno vemih žena. * Igranjo je ludilo u množrni. * Pozdravljanjo je navika, poTreba i uČlivost. Prosjaci pozđravljaju iz navike; podlaci iz učtivosti. Pozdrav iz potrebe su najredji ali i najiskreniji. * Ja ne razumem smisao reči: ,,Volim“, kad se ona upotrebljava tako često i tako lako. Žena n. pr. ,,voli“ lepu foialetu više nego lepog ljubavnika, jer će njome steći još lepšeg. Ljudi n. pr.ne prave razliku izmedju dobrog vina i lepe ženei I jodno i dnigo ,,v o 1 e“ Zaljubljeni starci slični su bivolimal. I jeilni i druigi, i ako nose jaram na vratu, naleću na baru — da se rashlade. * Beda vrlo rado ulazi u pune i srećne d omove, jer tu se tek njoj otvara širokfi polje za rađ. * Društvena etiketa je modemo podvaliivanje. * Žene koje imaju mnogo udvarača, imaju tu nezasluženu sreću, da su im najsleplji obožavaod njihovi muževi Zena najstrasnije zagrli svog muža, kad u njegovim očima primeli svoj prestup. Ona je onda odvratna onom trećem, koji ave to vidi. \ ai

ka zaposjeli su željezničku sitanicu u Kijevu. Došlo je do otvorene borbe u kojoj se podlegli Rusi- I oviin lijepim slikama, koje su značajne za sredjenost I jednodušnost nove Rusije, završava se prvo poglavlje slobode, koja je revolucijom obećana Ukrajincima I svim ostalim neruskim narodima u Rusijl- Sada ima u Rusiji dvojaka sloboda: tako zvana ,,beskorisna“, koja se svim sredstvima jedne sulude autokracije nastojl, da preko leševa zadobije sklonost Engleske i Amerike, i đruga, koja se krvari u borbi u svojim osiobodiocima. Kakova biljka budućnostl može da uzraste na ovakovom zemljištu? Tečaj za gradjanske upravne činovnike u Beogradu. Kao na svima poljima javnoga žlvota, duboko je zadro ovaj do sad nepoznatim moćnim sredstvima vodjeni rat i u adminlstraciji svi'h ratujućih država- Ne samo što ratno staide i sa s njim skopčane pojave donose sobom za upravne vlasti sviju u rat uvučenih zemalja nmoštvo novih zadataka, punih odgovornostf, \ r eć su i redovi mladjih administrativnih organa zbog odlaska vojnih obveznika i ratnih dobrovoljaca medju njima znatno proredjeni, tako, da danas veći dio predstavnika upravne vlasti mora da obavlja I rad svojih na bojnom polju nalazećih se drugova. Središnje vlasti imaju da se staraju ne samo za besprekorno dalje funkcionisanje svoga vlastitog upravnog aparata, već su primorane da posjednute prostrane krajeve — ne toiiko u Belgijl i Poljskoj, koliko baš one okupirane jugoistočne zemlje, kojima monarhija upravlja — snabdjevaju sa svim novim, skoro isključivo iz vlastitog činovničkog zbora sastavljenim upravnim kadrom. Ali nije to sve. TaJ novi upravtil aparat, koji treba tek stvoriti, mora u svakom pogledu bitl primjeran, jer ima zadatak, da preina stanovništvu, koje mu je do skora oružano stajalo na suprot, dostojno predsfavlja okupacionu vlast u svoj njezinoj materijalnoj i kulturnoj 1 etičkoj uzvišenosti. A za postizanje tih ciljeva nije dovoljno samo poslati u okupirane krajeve sposobne i visokoobrazovane činovnike, jer i najodličniii funkcioner može tom svom zadatku samo u tom siučaju da odgovori, ako nije samo temeljno obavješten o svojim zvaničnim pravima, materijalnim i moralnim dužnosfima. već ako pored toga raspolaže po mogućstvu poznavan.iem zemlje I naroda, njegovog Jezika,

njegovih običaja i osobenosti, kao i njegove prošlostiIstina Je, da monarhija, u čijem s® okviru stoijećima, odnosno decenijaina nalaze u svakom pogledu po sušlinl okujiacijonim zemljama srodni jugoslovcnski krajevi, nema oskudicu u dobrim činovnicima, koji su velikim dijelom s* stanovništvom posjednutih krajeva je< dnog stabla, dijelom zbog svoje dugo« godišnje djelatnosti na jugu monarhij« u toj okolinl sa svim aklimatizovanfc, Ali, kao što je već rečeno, ima I taj oiačcstveni upra\mi aparat sa svim ve« like, s ratom spojene zadatke da savladjuje, i to u toliko veče što su prijedjelf r na rubu dunavske monarhije djelimičnb i od vremena na vrijeme bile u prilicl, da jače osjete rat no što ga je osjećal* pozadina. Tl jugoslovenski krajevl nije« su mogh biti iišeni znatnog dijela svo« ga oprobanog činovničkog tijela, te s® zato moralo postarati, da se i iz ostalibf habsburških zemajja cjelishodnim po« punjavanjem upravnih činovnika osigu« ra u Srblji teška upravna služba, punrf odgovornosti. To važno pitanje okončano je odlukom c. 1 k. vojnog vrhovnog zapovjeđ« ništva br- 99066/S od 24. jula 1916. ko« jom se odobrava otvaranje tečaja z* gradjansku upravu a za podrućje c. i k, vojne glavne gubernije u Srbiji. Pod« striiek za ovo dao je bivši gradjanskf povjerenik Niegovog Veličanstva pravf tajni savjetnik dr. Ljudevit T h a 1« 16czy, kojl je medjutim onako ^ra« gično izgubio život, a koji ie u pravorB smislu riječi bio potpun znalac Jugo« slovena, njihovog jezika, njihove povl« jesti. njihovog načina mišljenja ! njiho< vih osjećaja. Po avršenim piipremama, oi voren js taj tečaj usmenim i pismeuim prijamnirtS ispitom od 10. do 12. januara. za koji sif se prijaGla 27 kandiflata, a koji su svi ođgovarali postavljonim usiovima. Od o* vih je 03talo na tečaju do kraja njitt pošto su neki opozvani na svoja stara; mjesta, dok su drugi opet toliko već bili upućeni, da su još prije svTšenog tečaja luogli biti đođijeljeni upravnoj službi. Pošto su slušaoci toga tečaja inaćd bili osposobijeni činovnici u svome za« vičaju, to su imali samo još da se uvjež« baju u onome, što im jo specijrJno t>:lo potrebno za novo polje rađa, a na prvorrC tojestu u srpsko-hrvatskom jeziku, a nS drugom' mjestu u njemačkom jeziku, u koliko imovaj nije bio poznat. Poređ 1o« ga učili su i ostalo pređmete, iz kojih' su se mogli infonnisati o društvenom i pravnom sklopu Srbije. Učili su povije« snicu srpskog naroda, gcografiju i držav« no pravo Srbije, naročito ovo posljednja' u smislu odredaba liaaške koavencije, kojatraži, da se u okupiranim zemljarmv uredjuje po zakonima zcmlje u koiiko

Kaže se: Što daljo od očiju, daljo i od srca. Na protiv, što. daljo od očiju, bliže srcu. * Samoća je prijatcljiea melanholičara i sanjalica. Oni u samoći prave kule od karata, pa se za to i kriju, đa im s® svet ne bi nigao. * Da se čovek' dopađue svojoj ženi, treba da se nauči đopadati tudjim ženama. To je vrlo lako. Treba samo stupili u bliži odnos sa tudjim ženama, a u takvom ođnosu oboje su uvek lažni. Čoveku iz dana u dan ta laž postane navika, druga priroda, i on lako prirodan poslajo idol u očima svojo žane. * Onog koga voliš, a neznaš zašto ga voiiš, znaj, da ga najviše voliš. * Bat unosi smrt, bedu i pro3tituciju u narode. Rat je samrtna kosa čovječansLva. Mir je sunce i toplota, svežina, zrak i život Lfuboinlr Jovanović:

Dobrovoljac. Ratna epizoda, Jz pisatna jednog oficira. 21. maj. Dragi Pobratime! Jednako me u svakotn pismu teraš, da ti pišem. Šta da ti pišem? Neznam. Preko celog dana sedim. Borbe nema nikakve; osim patrolskog čarkanja koja je nama obična stvar- Pre podne mi prodje kako-tako a posle — mani! Moram da mislim na kuću I ako neću. Dok si ti bio ovde sasvim je drugačije bllo. Novine dobijam yrlo teško; ti znaš

kako smo se i pre inučill dok ih dobavimo — i k|d dobijem, one su već odavna. Pa ipak ih pročitam od naziva pa do doile, gde stoji ime urednika ' —* gde se štampaiu. 30. mab Već su trl dana prošla kako smo ovamo premještenl. Nisam ti pisao — a i nisam imao šta; ovde mi je mnogo bolje- Na samoj smo borbenoj liniji. St<J ie najglavnUe, imam ovde jednog dobrog pevača. Odlično udara u tamburu. Baš sad — kad ti ove redove pišem on peva — onu tvoju omiljenu: „Zori, zo« ro, pusta ne svani“. Danas sam dobio u moju četu jeđnog dobrovoljca. Ima mu đo 22 godine. Zdravo je lep, obrazovan, i inipozanrauNeznam, šta je pre rata bio. Do sad ga nisain pitao, 29. juni, Već mesec dana ima, kako Je dobrovoijac došao. Veoma mi se dopada. Tih je i povučen. Više ćuti nego što govori. Kakav god mu zadatak poverim, izvršuje tačno. Nikad mu čovek ne bl mogao išta zameriti. Često mi ga dodje žao. Zašto? Neznam ni sam, Valjda zato što vidim, da je uvek neraspoložen, sam i uvek setan. I ostali ga oficiri hvale: i njima se svidja. Meni je vrlo zagonefan. Nikad nlkome ne govorl, šta je pre bio. Čak šla više ni ima li oca i majku. Uvek takav govor izbegava. 1. Juli. .. • Kažeš ml juče u pismu. da dobrovoljca lspitam. To sam J ja mislio pre — sad sam se predomislio. Zašto da ga ispitujem? Ko zna, šta je njemu. Uostalom on kao vojnik vršl službu savesno, 1 sve ono š;o se od vojnika :raži — a za drugo me se ne :lće- Zar neZ