Beogradske novine

Iziaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojsđinl brojsvi: V I ■ krajnlnu itpei|*«M«a

MjsseCna pretplata:

M *. I kr. i«t> pg cljknl *4. ... 8 M«rt S HntttUMIiratlJI, BMti-Htrtntcltl I Otlmtcip pt tljttl tf, ..... 10 htltrt Irm trat ptdrtftjt pt djanl td.. , .12 htlan ===== Ofllail po cljenlku.

0 httfftdt I I krtltHnt npllJtMtHn 0 « ■■ - * fL**** “ **l«» I t&M« pt«t». . fl"U Ottfrtdt ta dttttran ■ kut. .... 2-50 U Nmttktl-ntratip, Bttti-HtratfltrM I Dtlmtcljl . 2-00 U trlallm krajtdtia Attlrt-ii|*rtktattartiltt 3*U Incttranstra 4-50

Urodnlltvo: BEO0RAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Talefon broj 83. Uprava I prlmanja pratplata Toplićln venae broj 21. Telefon broj 25. Prlmanja oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38. Telofon br. 245.

Br. 199.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. ' Kb. Beč, 21. jula. Istočno bojište: Kod N o w i c e južno od K a 1 u s z a p r o § j r i 1 e su austro-ugarske i njemačke čete svoje nedavno izvojevane uspjche zauzećem jednog daIjegt vlsinskog položaja. Kod Babina bačena su neprljateljska odjelenja preko donje Lomnice. Naposredno severno od D n j e s t r a izjalovili su se ruski djelimični napadaji. Naš protivnapada] s obiju strana željeznice Lavo vTarnopol pod zapovjedniŠtvom maršala princa LeopoJda bavarskoga uspješno napreduje. Austro-ugarski puk o v i zadobili su sjeveroistočno odBrzezan y-a o p e t onu svoju prvu liniju, koju su početkom julabili izgubiii. Njemačke i austro-ugarske borbene snage, koje su uznapredovale prema Augusto\vki, Jazierni i Nesterowci, 0 v a su mjesta već prekorači1 e. Rusi su se mjestimičtio našem prodiranju žestoko oduprli, pa je taj otpor oštrim prihvatom mora'o da bude slomIjen. Prema Italiji i u Arbaniji nikakvth naročttih dogadjaja. Načelnlk glavnog stožera. Poroženl Napoleon. Za Rusiju su i opet nadošla kritična vremena. Usrijed teškog potresa ove ogronine državne zajednice uspjelo je agitacijonoj sposobnostj Kerenskoga, da predobije ruske čete za novu ofenzivu protiv središnjih vlasti. Udar je bio upereu protiv istočne Oalicije i ako se ondje nije mogao da ,.oslobodi“ ni jedan pedaij ruske zernlje, ni jedan podjarmijeni narod. Ondje naime žive osim Poijaka samo Ukrajinci, oni istl Ukrajinci, kojima privremena ruska vlada hoće da uskrati pravo samoopredjelenja. Kerenskova odluka za produženje ofenzive stoji dakle u dijametralnoj oprjeci sa njegovim frazama o odrioaniu od aneksija i odšteta, isto tako kao I s njegovim nakiapanjinna o slobodi naroda. Bilo kako bilo, Kerenski je htio sporazumnim silama da pokaže kako je spre. man udovoljiti njihovoj želji- S toga je razloga pozvao oprobanoga generala u ,,čuvanju“ ljudskih živoba, sada odjednom revolucijonarnoga istomišljenika Brusilova, da započne sa svojoim starom majstorijom. I Brusilov se držao svoje stare prošlogodišnje metode,

BEOGRAD, nedjelja 22. jula 1917. Godina II!. ■ 1 " 1 ” ’.'■■■ •- * —-■ - - i - ■ ■ '■■■■■■ ■ ■ ■ — —^ U junu potopljeno 1,016.000 tona. — Ruski front probijen u širini od 40 kilometara. — Bijeg ruskih četa. — Saveznici pred Tarnopolom. — Kerenskij ruski ministar predsjednik.

sarno što je na ttjegovu i Kerenskovu žalost uspjeh bio mnogo nranji nego li 1916. godine. U prvim danima jula uspjelo je doduše Rusima, da uz ogromne svoje žrtve našu istočno-gal'ičku frontu na jednom ili drugoni mjesbu nešto potisnu, no to im je u brzo presjelo. Varošica Kalusz, koju je zaposjeo Brusllov, bila je brzo povraćena, a pred dana započela je protivofenziva savezničkih četa. Do kakvoga je ona uspjeha dosada dovela, može da se vidi iz austro-ugarskog j njemačkog službenog vojnog izvješfaja. Savezne su čete prodrle kroz tri jako učvršćene ruske linije, izmedju Zborowa i gornjeg Sereta došlo je to takvog proboja, k-akvog su i Rusi na početku svoje ofenzive doduše željeli da izvojuju ali ga nijesu mogli da izvrše. Odstupajućem neprijatelju naše hrabre jurišne čete sboje tako reći za petama i time dokazuju, da ni na kraju treće godine ra’ta nijesu ništa izgubile od svoga ofenzivnoga duha 1 od svoga nesavladivoga podviga. Bilo bi još prerano izreći konačni sud o vim borbanta, koje se još malaze u procesu razv’ijanja. Budući će dani dokazati, da li je zasnovana ofenziva većega stila ili je našim napadajima samo ta svrha, kako bi se Rusi poučili o bezuspješnosti svih njihovih naprezanja. Jedno je medjutim već datras jasno i sigumo: R u ska je ofenziva svršena i.slom1 j e n a. Za Rusiju ne može ovaj dogadjaj ostati bez ozbiljnih posljedica. To se može već sada da opaža. Još prije nego li što je započela naša protivofenziva. osjetile su se već u Petrogradu posljedice neuspjele Kercnskove osnove. Glavni grad doživljuje prema svim izvještajima, koji su do nas doprli, dane, koji imaju zttačajnu sličnost s onim sudbonosnim daniina revolncije u martu. Pobunjeni pukovi prolaze ulicama, dolazi se do krkavih sukoba, i vlada već razmišlja o tome, ne bi li se preselila u Moskvu. Ona se koleba u svojim odlukama; tri ministra kadjetske stranke već su demisijonirala, a Kerenski — taj ruski Napoleon — uvidja, da je njegova zvijezda počela da tamni. On je od socijalnih revolucijonaraca, anarhista i onih sasma radikalnih elemenata i onako već davno smatran drugint pogoršanim i oipasnijim Miljukovljevim izdanjem. Oni su uvjereni, da se Kerenskij obvezao sporazumnim silama isto tako, kao što je to učinio I njegov prethodnik; da je on spreman da bezobzirno žrtvuje hiljade i hiljade ruskih života samo da se održi na improviziranom prijestolju te tako zapriječi da Rusija izmakne iz redova ostalih sporazumnih sila. Kao najpotrebniji uslov da on dodje do još veće tnoči, na predsjedničku

sbolicu buduće ruske republike, bio je vojnički uspjeh. KaJ bi bile od njcga na ofenztvu rasplamijele čete u istočnoj Oaliciji uistinu i pobijeđile; kad bi bila ta njegova ofenziva dokazala, da navalna snaga ruske vojske nije pretrpjela nikakve štebe od revolucije, da je ta snaga što više ojačala, onda bi inožda masa, opijena pobjedničkom vikom zaboravila - na sve pridonesene žrtve i Kerenskoga oduševljeno slavila kao junaka dana. Bez toga uspjeha Kerenski je, čija je inoć i onako bila uzurpirana, jedna sićušna ličnost, koje može da nestane već prvim povjetarcem. Kako izgleda, nije više daleko onaj dan, kad će se narodna srdžba, koju je on htio razdražiti protiv vanjskoga nerrijatelja, iskaliti na njemu samome. Kerenskova je lozinka bila, da je ruska sloboda ugrožena od središnjih vlasti. To je prosta laž i potvora, da gore već ne može biti. Da su Austro-Ugarska i Njemačka zbilja irnale takve cme namjere, kako je to Kerenskij pričao ruskom narodu, onda bi bile od mjeseca marta na ovamo našle dovoljno prilike, da snažnim napadajem iskoriste sve one teške trzavice, u kojima se Rusija nalazila na početku revolucije. Središnje vlasti to nijesu učinile, one su podržavale mir na cijelom ruskom frontu od Rige do ušća Dunava. Pa ni sada nisu središnje vlasti one koje napadaju, nego je to Rusija, koja se u prkos tromjesečnoga mira ma frontu u svojoj slob-odi smatrala tobož ugroženom! Sva težina poraza, koga sada Rnsija doživljuje, pada na Kerenskovu glavu; on 'Je onaj zavodnik, koji je nrski narod nmjesto žudjenoj slolx>di t miru, opet po uzoru carističkog režima poveo na klanicu. Da li će mu uspjeti, da na svojim automobilskim putešestvijama po frontu, poražene čete još jeđnom’ predobije za novuofenzivu, pitanje je, kojemu za sada nedostaje svaka, ,i.aktaelnost. Inicijativa naime, kao toliko puda dosada, i ope't 'se nalazi u rukasnaisredišnjiii vlasti, pa Brusilov danas više ne može da pomišlja na ofenzivu, već samo na odbranu. Napoleonski Kerenskovi snovi rasplinuli su se u ništa.

Rusija u ratu. Nova ministarska kriza u Rusijl. (Naročiti brzojav „Beograđskih Novina") Amsterdam, 21. jula. ,,Exchange Telegram Comp a n y“ saznaje iz Petrograda, da je iministair željeznica Nekrasov ist*upio iz kadjetske stranke zbog toga, što je ona iznevjerila vladu. Drži se kao vjerovauno, da će se obrazovati socijalistički kabinet pod

predsiedništvom Ceretelija. ali je rnoguč i kabinet iz socijalista i umjerenih liberala pod predsjedništvom Lwowa. Petrogradski proletarijat je neprijateljski raspoložen prema koalicijonoj vladi. Računa se, da će izbit'i rađnički štrajkovi. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina' ) Amsterdam, 21. jula. ,,D a i 1 y ChironicIe“ javlja iz Petrograda: Knez Lwow je postavio uslove, pod kojima može osoati u sadanjem položaju. Teškoće u ishrani naroda postaju sve veće. Socijaliziranje privreinene vjade. (Naročiti brzojav „Bcograđskih' Novina") Stockholm, 21. jula. Novoiii promjenom ruskog ministarstva otpašće sa svini uticaj gradjanskih elemenata. Sa svim je izvjesno, da će upražnjena mjesta u viadi zauzeti socijaliste, koji će time u povećanoj mjeri ponijeti odgovornos’t za politiku vlade, (Naročiti brzojav „Beogradsldh Novira") . Iiaag, 21, jula. Petrograđski dopisnik ,.Daily Chronicle“-a opisuje politički liaos, koji je u Petrogradu nastao povodom istupanja kadjeta iz kabineta. — Pokušava se iština da se obrazuje kovi koaH'cijonl kabinet, jer radnički i vojnički savjet nema pouzdanja da se obrazuje čist socijalistički lcabinet. Knez Lvov će za sad pod izvjesnim uslovima ostati na čelu vlade. Položaj je znatoo otežan zbog sve većih teškoća sa životoim' namimicama, koje će u narodu izazvati velilcu oskudicu. l'zrok demislie kadjetskih ministara. Kb. Stockholm, 21. jula. ,,D ag 1 igth A11 ehanda“ javlja iz Pelrograda: U svojoj izjavi navode kadjeti kao u zrok istupanja iz kabineta ukrajinsko i finsko pitanje. Naročito Nekrasov izjavljuje, da je pređusretljivost privremene vlade prema zahtjevima Fihaca i povlačenje ruskih četa strategijska opasnost za Rusiju. Pristanak pi-ivrenu ne vlađe na ukrajinsku autonomiju prije sastanka ustavotvome skupšdne prava je zloupotreba, za lcoju ministri kadjetske stranke ne će da nose ođgovornost. PetrogradskJ neniirl. Kb. Petrograd, 21. jula. Petlrogradski brzojavnl ured javIja: Prlvremena vladia je. sa obzirom na čitav niz pit'anja koja stoje u vezi s povraćajem reda u prijestonlcl i zahtijevaju hitno riješenje, riješila u sporazunm sa izvršnim odborom radničkog i vojničkog savjera, da se obrazu-

je jedna naročita komisija, koja će sai glavnim zapovjednikom petrogradskog vojnog okruga biti u stalnom dodiruUzrocl petrogradskih nemira. (Naročiti brzojav„Bcogradskih jNovina"), Budimpešla, 21. jula. ,,Az Est“ javlja iz Haparaiide: Svp\ lia je zadnjib vojničkih nemira u Petrogradu bila, da se srusi Kercnskij. Lo< zinka je četa i revolucijonaraca liilaa Dolje sa Kerenskijem! Završite rat! Me-, djulim se raširila vijest da je Kerenskij p o b j e g a o. Masa je poSla za rijim na; stanicu, no on je već }>io otputovao. Z it njim je poslan brzojav, da se smjesia po vrati u Petrograd. r Zabiina i zbrka u Petregradu. Kb. Amsterdam, 21. jula. ‘ „Algemeen Handel>bladet“ javljas ,,Daily Mail“ iina vijest iz Petrograđa, dal ]’e stanje u Rusiji očajno, ako se Kereio ski ne uzmogme spasti. — ,,M o r n i n 9 P o s t“ javlja iz Petrograda, da je u Piii? siji nastalo ponovo haotično slanje. U Petrogradu ®ema više nikakve vlasti. Cb vladala je opšta zabuna i zbika. Ililjaidama zborova se održavajn po ulicmnću (Naročiti brzojav „Beogradskih Nov.ua “ Lugano, 21. jula. Talijanski listovi vele, da po!oža( u Peirogradu zadaje veliku brigu. Ek*stremni revolucijonarci su na sve riie< šeni. Oni žele, da se ođrnah okončaf rat i da se ustroji socijalistička država, Lenin gospodari u Petrogradu. Revolucijonarci traže da se kazni vlada, š;o ia odaslata kozake protiv revohicijona« raca. ■ ■ • - • ■ Ateniat na Kerenskog. Kb. Petrograd, 21. jula. * 1 Reuter javlja, da su u Plocku n« Kerenskog ispaljeni hitci, koji ga nijes« pogodili. (Naročili brzojav „Beogradskih Noviua") Budimpešta, 21. jula. ,,A z E s t“ javlja iz Petrograda d ateniatu na Kerenskog u Plocku, da jd Kerenski povodom posljednje vojničkat pobune skoro bježeći napustio ova) grad pod izgovorom da odlazi na front. Kerenskij se povratjo u Petrograd, Kb. Petrograd, 21. jula. ( Petrograđski brzojavni ured javijas Mimstar vojni K e r e n s“k i j se vratio ovamo. Većina radnika petrogradskib tvoo nica i radionica produžili su danas pono«. vo svoj posao. Lenin u Kroiistarltu. ICb. London, 21. jula. Reuter javlja iz Petrograđa: Govo« ri se, da je L e n i n, preobučen u niomaL sko odijelo, otišao u Kronstadt.

Podlistak. Bora Stanković: Beogradske šetnje. „Junak Iz Llke“. Kao ono Juclin poljuhac što je peko Hrista tako i nas kao neka naša ve’ita ,,rak rana“ jednaKo peče skupoća po kafanama. I ništa ne pomaže. Ni pisanje feljtona ni članaka u novinama. Jedino što od toga pisanja bi dobro to je što eno naš ,,Seljančica“ pošto ga zbog foga njegovog pisanja sve kafedžije bojkotovaše to jest sada mu ni po koju cenu više ne d'aju pića to čovek eno ponovo propevao pesme. Judino to eto urodi dobrim plodom, dok sve osttade po starom. Čak 1 gore i skuplje. Pa po nesreći našoj neko se nadje koji je došao iz unutrašnjosti pa počne na dugačko i na široko da nam pripoveda kako je tamo Jeftinoća. Piće jeftino, pečenja još na panjevima ispred kafana se prodaje. Eno fo priča naš Steva, predjašnji poreznik a sada pošto malo nagluveo, to se smirio, i zato postao opštinski delovdoja. Jer, veli, pošto mu sada spolja i sa strane zbog te njegove male gluvoće ništa ne smeta i ne buni ga (o rau računi cifre idu kao ,,voda“. I sada sedeći sa nama, gladeći svoju još cmu rastresenu bradu, aii jednako držeći ruku iza uveta da tobož bolje čuje, priča nam veselo kako je tamo odakle je on došao još jeftino, kako u kafani kod nekoga ,,Vezira“ još dve krune litar vina. Pa pored jeftinoće čak se i gotov novac na-

lazi, osobito j>o ziabataLjenLm kućarna, što su neki posakrivali prilikom bežanja. — He, he... — Poče Steva još jače natukavši svoju zavijenu šaku nad uvo i okrenuvši se pravo u nas, kao znajući da će nas to najviše zaboletl. — Evo baš pre desetak dana se ope; nadje neki novac. A policija odavna jednako pozivala sopstvenika jedne malo naherene i polu j>orušene kuće da je dovede u red 1 pročisti. Ali sopstvenik, da bi izbegao trošak oko toga čišćenja, odrekao i izjavio da to nije njegova kuća. Onda sama policija uzela i rasčistila, ali medj nekim daskama naišla i na neka akta I medj njima osam ili deset ili petnajest hiliada dinara. Sve u stotinarkama. Sve nove. Sve od broja do broja naslagane. Još i •ne pušteni'h u saobraćaj. — Bre! bre! Poskoči naš Čiča. I odmah zabadajući palčeve u prazne džepove op prsluka otpoče svoju staru priču: Šta bi on radio kada bi sada ne našao jer se je on odavno od ioga odrekao —. nego tako kada bi na nekoj lutriji dobio glavni zgoditak i iznenada se obogatio. Kakve bi alaske čorbe i večere pripremio. Koga bi odenuo, nahranio i napojio. A odmah se znalo da bi riajviše one svoje pse što ih po Skađarliji hranj i čuva. Ćak bi i svoga ,,Burčulu“ ponovo pronašao i doveo natrag — jednog čupavog psa koji je zbog svoje seljačke, neugladjene nakostrešenosti i ,,namćorluka“ odudadaro od ovih gospodskih pasa i koji je, i ne | oprostivši se od njega, valjda uvredjen hrdjavom hranom pre nekoga I vremena otišao vaijda ©tumarao u

svoju ,,postojbinu“ u neko seio. Pa bi, od radosti zbog tolikog dobijenog novca Čiča toliko terao „kera’* da bl počeo da prodaje i ođelo sa sel-e tako da bi ga jednog dana mogao svet vldeti kako stoji bez cipela, ili bos iii u papučama koje će ukrasti od svoje gazdarice u sasvim poderanim pantalonama, a možđla samo sa jednom nogavicom. I to će stajati u sredini ulice. ovde u SkadarlLii, u onoj sredini koja đeli dva kvarta jedno od drugoga lako da ga, u ma kakyom đa je jadnom, propalom i odrpanom stanju neće moći nikakav žandorm cdatle skloniti. Jer kada naidje žandarm iz PaliluLskog kvarta i pozove ga on sam-o učini korak nazad i onda prelazi na teritoriju i nadležnost Varoškoga kvarta i onda veli žandarmu: „Izvinite, ali ja nisam u vašem kvartu; i vi niste nadležan da me vodite“, a ako onda naidje iz varoškog kvarta on samo učini korak u napred i nadje se ppet na teritoriji palilulskog, drugoga. kvarta!! — ,,I, eto tu, na toj granici, u toj sredini ulice stajaću, odakle me ne može niko skloniti, da bi mogao svet onako odrpanog i propalog da me gleda i da pokazujući me svojoj deci izvode „naravoučenije i pouke“ za njih, šta je u stanju da učinl od jednog dobrog i mirnog čoveka bogastvo koje je stečeno ne „trudom svojim i znojem svojim“. Fh, a za to vreme, za .aj glavni zgoditak željan ću dla umrem. u grob, sas ctvoreni oči ću da legnem. BorČo“! — poče me čiča dirati. — A đok toj vreme ne dodje, mesto vina sodu čemo pitl da bi nam se ovi paradajzi, ovi patlldžani bolje svarivali, jer nekako onl

sada mnogo svinjski, mnogo mrsni i inasni mu ispadoše. — More nemoj tu! Počeh mu ja. Šta (5? Ko je tebi kriv kada si ti lud?! — Kako, zašto lud! Iskoteči oči na mene. — Tako! Dobacih tnu. — Lud si ja! Jer kada si bio u Jagodini i tamo držao kafanu pa šta ti je tamo falilo?... — E dobro mi je tamo bilo! Poče Čiča dobroćudno da priznaje. — Dobro Boga mi! Ne samo dobro nego sam i neku paru doneo. — Pa šta onda i ovde nisi otvorio neku kafanu i produžio posao? — E, kada sam još mlad i lud š;a ćeš mu? — Jest od mladosti valjda ti još ni tenienjača nije zarasla. Nego čovek umetnik! Počeh ga dirati. — Umemik pa da ne bi ponizio svoj ,,fah“, svoju boginju, Taliju. A eno, šta fali „Jiuiaioi iz Like“. I on je umetaik pa mu ništa ne smeta da drži kafanu. I još kako tnu lepo radnja ide. A lej>o i sortirana radnja. Sva ukrašena slikama. Zidovi se ne vide od slika. A najviše slikama hrvauja i borenja po arenama. Eno samo koliko je slika. Svuda on. Dekoltovan i okićen medaljama a sve to nadmašuje l kao okružuju njegove gole ruke sa razvijenim mišićima i to kakovim muskulama da čovek čisto zbog tih suviše jako razvijenih ruku i onog silnog ordenja 1 medalja na prsima nesme da udje. Ali pošto je sada većinom svet u uniformama to nikoga »o ne zbunjuje već svako slobodno ulazi da se tamo zaistia dobro najede I napije. Cene su mu umerene. A š:a je najglav-

nije, uvek svačega iina. Eno pre neko«' liko dana, u izlogu leži jedan šaran na ,,djuveču“. Pored nas os f alib. čak f prečasni, g. sveštenik. u uniformi i nao« čarima nije mogao dta izdrži a da nei udje. I omirisavši i opipavši šarana okd repa i škrga, — jer kažu: da se po škrgarna vidi, da li je bio svež. živ, odinali poruči dve porcije. 1 mnogo ne odmičući se od izloga, od „djuveća", čak l ne sedajući sasvim, za astalom već ka© polu stojeći, (jer ne dolikuje se da s& svešteno lice vidja po kafani) j>oće po« ručiva'ti kafedžiki: — „Milostiva, za« držite za mene i treću porciju. SamQ da je ona tako oko glave!“ — Pa, eto! Prekinuh ja i počeh gA još jače dirati kada videh kako se smu« ćeno oblizuje na to moje pričanie o rib« ljem djuveču- — Hajde da od sada od« lazimo tamo. Čovek je naš, kolega naitl je. I ako neće moći zbog svoga ,,tankog stanja“ davati nam što god na veresu'u, a ono bar nas neće ovoliko derafli kao ostale kafedžije. Davaće nam bar po koštanju ... — A ja, ne idem tamo! Rešeno odbi Čiča. — Zašto da ne ideš? — Tako! Ja u tu kafanu evo pel 1 više godina ne odlazim i neću nikako odlaziti. Jedan put sam se zarekao đa: u nju ne idem više i kvit. — Pa dobro. zašto? — Tako! Omrzla mi je ta kafana. Jer> nju od kako je ona sve neki junaci drže pod zakup. Sve neke patriote, vojvode, junaci. Omrzla mi je još odonda' kada se u nioj prodavali po pet koma« da ćevapčića za dve krajcare. kada u njoj držaše kujnu onaj čuveni, tako.