Beogradske novine

Br. 203.

Rstr.i izvjcštaji, tzvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 25. jula, Istočno bojiite: U istočnoj Galiciji bile au juče operacije saveznika kruniBane novim uspjesima. Austrougarske čete zauzele su Stanislavv i Nadwornu, a njemačke čete Tarnopolj. Vojni zborovi saveznika, koji proganjaju neprijalelja, naiPli su višestruko na nov-o oživjeli ruski otpor. Sjeverno krilo vojske general-pukovnika pl. Kdvessa bacilo je Ruse na tatarskom klanfcu u žilavoj borbi iz njihovih visinskih položaja. Austrougarske i njemačke divizije mogle su prekoračiti Bistricu Nadworniansku tek poalije zuatnih borhi. I u pođručju Zlota Lype dali su Rusi ponovo otpora. Južno od Tarnopolja bacio je neprijateij uzaludmo guste mase protiv njemačkth pukova. U šumskim Karpatima popustila je neprijateljska djelatnost izmedju tatarskogklancai Susite. Sjeverao od idoline Putne ponovio je neprijatelj svoje napadaje; niegove su jurišne kolone poslije usko ograničenih početnih uspjsiia s u z d r ž a u e. Talijansko bojište: Na Soči je i juče potraj ila živahnija topnička djelatnost. .Iugo-istočiio bojište: Neizmijenjeno. Načelnik glavnog stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 25. jula. Zapadno boj'šte: Front prijestolonasljednika R n pprechta bavarskog: F1 a n d r i j s k i bojni froirt bio Je i juče pozorištem najsilovitijih topničkih borbi, koje su trajale sve do u noć. U više odsjeka ponovljeni su jaki engleski izvidničkl napadajl, svi su ti napadaji s u z b i j e n i u našim položajima. Front njemačkog prijestolonasljednika: Na Winterbergu kod Crai o n n e pretrpjeli su Francuzi svojim osujećenim više puta ponovljenim napadajitna protiv našeg novog položaja, p o r a z. Ni okolnost, da su u boj poiveli jednu svježu diviziju, nije im doliijela nikakvih prednosti. Istočno bojište: Front maršala prinoa L e o p o 1dabavarskoga. » Vojua skupina general-pukovnika pl. Eichorna: Pod utiskom svojih neuspjeha i žrtava nijesu Rusi nanovo napadali. Vojna skupina general-pukovnika pk B 6 h m-E r m o 11 i-a: Naše nastupanje napreduje nesuzdržljivo dalje. U

BEOGRAD, četvrtak 26. jula 1917.

Izlaze: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi: ■ lninli I ■ kr»|i,lm« zip.siH.viim H o. I kr. I«li p. clj.nl H. ... 8 kU«. ■ HnratskoJ-StaronlJI, Bosnl - Horcop.1* I DatmoclJI pa cl]anl ott. 10 Mara braa aro« poOrvJJi po cljonl H.. . .12 holora ===== Oglasi po ciionlka.

Mjesečna pretplata:

_ I 0 kralaolma zapoaJaOnuttm H o. I kr. Bota n f»|ao I atapmi poita. . 2 *U Baopradn aa dotta.am g ka«v .... 2M U Hrrvtako I -Storovl|t, Boish - Hercaiootnl I DalmaclJJ ....... , , , 3-04 U ostallm IraJoolan Aoatr.-isiarit. manarMJa U Inottranstrn ” . 4.54

Urodnlitvo: BEOBRAD, Vuka Karadilćo ul. bro] I0. Tolefon broj 83. Upravo I prlman]a pretplato TopllBln vanoe bro] 21. Tolefon broj 28. Prlmanjo oglasa Kneza Mlha]!a ul. bro| 38. Tolofon br. 245

Godina III.

Rusi i dalje uzmiču. — Stanislaw i Nadvvorna u rukama središnjih vlasti. *— Ponovno je potopljeno 55.000 tona.

prisustvu Njegovog Vellčanstva cara suzbile su u borbl oprobane divizije kod uspona iz seretske nizine izmedju Tarnopolja 1 Trembowle jake ruske napadaje i zauzele na juriš vlslne na istočnoj obali. Ovdje su ponovo odbijeni napadaji duboko nanizanih ruskih niasa. Tarnopolj je zauzet! Mi se bližimo Buczaczu. S t a n i s 1 a w i Nađworna nalaze se u našim rukama! Neprijateljske suzalaznice posvuda odbačene. Front gcneral pnkovnika nadcojvode J o s i p a: Čete sjevernog krila drže sa snagama, koje napreduju u K a r p a t i m a, jednak korak. Južno oidtatarskog klanca protivnik još drži svoje položaje. U južnoj dolini Karpata provailio je neprijateij u dolini Suse u naše linije; ovaj je neprijateljski napad*aj medjutim zau s t a v 1 j e n u pregradnom položaju, koji se nalazi (ik zapadno od -toga mjesta. Front maršala pl. Macketiseiia: Na donjem Seretu živahna vatrena borba; dosada nikakvih većih liapadaja. Maćedonsko bojište; Ništa bitnoga. Prvl zapovj'ednlk glavnog stana pl. Ludendorff.

Proskozorje. ^ Znakovi, da i kod neprijafelja srcdišnjih vlasti konačno počinje da sviće, množaju se od dana u dan sve to više. Ovo se više ne đa pritajiti ni bujicom riječi jednoga Lloyd George-a, još manje od jedncga Paitileve-a ili Kerettskog. U prkos svih konferencija, bombastičkili fraza. uvjeravanja u ,,konačnu pobjedu“ i u prkos svih prijetltja, može jasno da se razabere zabuna, koja je nastala u logoru sporazumnih sila. Polako ali sigurno počinje da se razbija gusta tama grozne noći i već se pojavljuju prvi traci praskozorja. To praskozorje nije ružičasto za sporazumne sile, ono nastupa iz onog ogromnog požara na istoku, koji su one lakomisleno podmetnule ni u snu ne misleći, da bi taj požar, — čiji se tamnocrveni plamen poput ogromnog vala razlio po cijeloj zemlji, — i njili sante mogao da oprži. Zar je onda čudo. š*to su državnici sporazuninih sila gotovo izgubiii razbor i što njihove riječi vrve

samim protivurječnostima. Tako posIjednji govor engteskog ministra predsjednika u londonskoj štampi do duše nailazi na povoljan odziv, ali za to ipak pojedini iistovi ne rnogu, a da tom prllikoin pakosno ne ,,zakače“ pojedine čianove Lloyd George-ovog kabineta. Tako na primjcr ,,Daily News“ ismejava Carsonov zahtjev, po kojemu bi Njemačka morala povući svoje vojske do iza Rajne; list ne razumije, kako jcdan odgovorni minisbar može izustki tako što. Drugim riječima, taj iist uvidja, koliko je smiješno postaviti zahtjev, koji se neda cstvari'ti. I lord Northcliffe, taj engleski „novinarski kralj“, tek je onomad u jednom govoru izrično ukazao na veliku opasnosti, koja prijeti Englezima od njemačkog podmomičkog rata; cn se dalde isto onako izrazio kao nedavno Winston Clturchill u jednom čianku u časopisu „Sttnday Piotoriai“, koji je obratio opštu pažnju na se. Obojica su svakako udarili u sasvim druge žice nego li slatkorječivi Wailižatuil Lloyd George, koji je u govoru, održanotn 21. jula u Oueenshaliu pokušavao da izazove vjerovanje, da je u opštc konačno uklonjena za Englesku opasnost od podtnomica. No u mnogo većoj tnjeri nego li na zapadu, rumeni se zora šaznanja na istoku. Prvo njeno pojavljivanje predstavijala je revolucija, koju je u Rusiji izazvala Engleska, a koja je carsku vlast, što Je ulivatila najdublji korjen u ruskoj narodnoj duši, zamijenila onim idolima, pod čijom je firinoin 1789. godhie iz Francuska prenula širom cijeloga svijeta oharfcrvava groznica slobode, bratstvai ii jednakosti; a ta je krajem XVIII. i početkom XIX. vijeka jednako opustošila Evropu kao i ovaj sadašnji svjetski rat. Tadašnji idoli francuske revolucije krenuli su najzad istim putem kao nebrojene žrtve, što ih je zarad njihovih maglovitih tecrija i materijalisitičkih prohtjeva pokosila giljotina. U Rusiji pak novitn idolima po milosti Engleska još je mnogo brže svanuo crni petak, u opšte ruski prevrat razvija se sasvim d r u g i m pravcem, nego što su to bili predvidjeli njeigovi postrekači u londoskom ministarstvu spoijnih poslova. Protivno opšte rasprostranjenoj frazi o „ponavijanju istorije", slavni pisac Houston Stewart Chamberlain u svome

djelu „Ostiovi XIX. vijeka“ s pravom vell, da se istorija n e p o n a v 1 j a. Ni Englezima za ljubav ne će Bog dopustiti izuzetka. pa ma kako u svojoj lažnoj pobožnosSi prevrtali očima i giedali ka nebesirna, dok u isto vrijeme Čine nepravdtt na sve stranc. Očevidno su se engleski diploniati nadali, da ćc ruske revoiucijonarne annije isto oitako potjeratj pred sobont vojske središnjih vlasti kao nekada goli 1 bosi ,,sanscuIotte“-ski pukovi francuskih jakcbinskih generala. Englezt pri toiue potputto gube iz vida. da tada francuska narodna vojska, koju je konvenat podigao lta oružje, ne bi postigia više ‘nego izvjesne početne uspjehe, da nije bilo genija jednoga Napoicona i loših političkih i vojničkih prilika u tadanjoj njcmačkoj imperiji. Dalje. oni gttbe iz vida, da su dosadanji vojnički porazi ruskoga carizma stali već odvcć mnogo krvi ruske narode, i da se malo-' krvnost ne lijeći — p u š l a n j e m krvi. Osim toga je ruski narod već ii veliko bio sit ra'ta, kada su prrredjivači mske revolucije otpočeli svoje ,,reformno djelo“ time, što su dali malia baš onim liaklonostim-a ruskog ttarodnog karaktera, koje su izazvale onaj proces raspadanja, čija je posljedica biia revolucija. Dok su se francuske revolucijonarne vojske kako za vrijeme velike revolucije po padii Bourbonaca, a tako i za vrijeme francuskonjeinačkoga rata 1870. god., — pošto je poslije sedanske katastrofe oboren zarobljeni car Napoleon III. i proglašena republika, — rekrutovale iz sasvim drtigih elemeiia.ta nego li prethodne monarhističke čete, prema središnjim vlastima i dan danju stoje one iste čete imperatora Nikole II., pod zapovjedništvom istog glavnokomaudujućeg Brusiiova; rnedju njima su u manjini časnici, koji su dobili svoj čin zahvaIjujući svojim zaslugama za revoluciju. Zbog svega toga pokušaji, da se stari vojnički materijal vaspita u novom, revolucijonarnom dultu, nijesu proželi fusku vojsku Svježim ofenzivnim poletom, kako se to očekivalo. već su ti pokušaji na'protiv samo izazvali potpuno rastrojstvo, iščezavanjc svake discipiice i otpor protivu spoljne i.iinutarnje politike.novih viastodržaca. Sve je to u ruskoj vojsci izazvalo potpuno rasulo, koje stanje najjasnije obilježa-

) va jedan tciegram najviših vojnili pred* s.avnika na ruskom jugo-zapadnonf frontu, koje su savezničke čete našU i predale javnosti. U početku toga na< pisa pominje se nova ofenziva središ* tijiii vlasti, koja se označujc početkoia užasne kataslrofe, koja pod izvjesttin* uslovima može povući za sobom slon* revolucijonarne Rusije. Dalje se tu priznaje, da je za vrijeme jtosljednj« ruske ofenzive volje za napadom kođ pojedinih odjelenja ubrzo nestajalo, da se ti opšte većina vojnili jedinica manje ili više nalaze ti stanju rasula, kojaj se sve više širi. Ni iraga više o kakvortt priznavanju starješina, veli se, ni tra* ga o kakvom vojničkom redu u opštej ne pomažu ni prijateljske opomene f savjeii, jer na njilt demoralisani vojnici odgovaraju prijetnjama, ako ne i time. što onome, koji ili opominje ili savje* tuje, s-aspu kuršum u čelo. U više sa maha desilo, kaže se daljc, da su pojedina odjelenja napustila rov, a da u opšte i nijesu sačekaia ni da se pro« tivnik približi, čak šta više bilo je slu« čajeva, da na neprija-telja ttije ni otvarana vatra. Čitave vojtte jedinice popuno su liapustile jioložaje, tako da se iza fronita, veli se u ielegramu, kilometrima otežu povorkc vojnih bjegunaca, što je prinudilo glavnog kotnan« danta jugc-zaj>adnog fronta, komandanta XI. armije, da nar_edi. da se na ove bjegunce puca bez milosti, Ov f o se u glavnoin veli u pomeiiutoj narcdbi, koja sama sobom dovoljno kazuje. Ako se pri tonie još uzme u obzi-r, da se početni mjestimičtii uspjesi posljednje rttske ofeuzive. koje se evo sada preokrenula u nešto sasvint suprotno, imaju isključivo pripisa;f poznatom varvarskom Brusilovskonr sistomu bezobzintog žrtvovanja ljudskog materijala, — pri čemu nije zaboravljeno ni omiljeno lanjsko srcđstvo, koje se sastoji u tome, da se ttaSLupajućim vlastitim odjelenjima oncmogući odsupanje pregradnom vatroni, da se čak šfca više baš i u same svoje če-te razvuče artilje-rijom, stanu li se oue samo malo kolebati, — onda vidimo, da je današnja ruska vojska bez razlike sačuvala sve ioše fekovine caris'Hčke vojske, ali da je izgubiia jedini lepak, koji takvu vojsku niože čvrsto održa-ti ti njenom sastavu, a to je m o n a r It i z a tn. Čim je toga iepka nestalo, nastao je u ruskoj vojsci

Podlistak. MHorad M. Petrovlć: U mom Beogradu. 1. „Skad:irlUa , ‘. To je ona ulica, poznai'ta svima Beogradjanima, koji od Bulevara Opere — silazi „Bajionovoj Pivnici". Njoj je staro pravo ime „Skadarska Ullca“, ali su obešenjaci. možda s pia.vom zvali „Skandaiska 4 ulica. Od pre godinu dana dobila je novo ime, ,,Ružlna“ ulica, koje joj potpuno priiiči, ali su joj obešenjaci i to ime „dokrstilih ,,Ružna“ ulica. Ima Ružinilt ulica u svima većim cvropskim gradovinta, pa zašto i takvu jednu „Rosen Gasse“ nebi imao i Beograd! Skadariija je jedna kriva i džotnbava uiica, kojoj kaidrma nije opravIjana jog od kneza Miloša. Ja barem. za ovo 30 godina, od kad poznajem Skadarliju, ne pamtim, da sam u njoj čuo kaldrmdžijskl čekić. A ne krijem, ja sam vrlo čest posetilac njen. Za čudo. da je ta ulica bila uvek primamljiva za naš kulturno-književni i umetnički svet. Tu je n. pr. još pre 40 gođlna živeo i umro naš veliki pesnik Gjura J a k š i ć. On je stanovao tu negde oko broja 12—14, ispod neIcadašnje kafane kod „Zlatnog Bokaia“. •Ta kafana kod „Zlatnog Bokaia“ toliko je bila omiljena noćnicima. da su je onl čak 1 opevaii. I $ad još po neki od

starih ciga, kad padne u dešperat zapeva negdašnju jedinu omiijenu pesmu: ,,A u krčmi kod Zlatnog bokala, Raziežu se glasi od cimbala. Momčadija, šalaj tera kera. Krčmarica mlada ne zante'rai. Vina amo krčmarice plava, Iz bureta na kom mačak spava, Nek je s-taro ko moj Čukundeka, A vatreno kao tvoja ćerka.“ i t. d, Kažu, da je zaista pnstojao I 'taj mačak, koji je zaista .,kvartirio“ na jednom buretu, pa onda da je do skoro živela ta krčmarica plava, i onda vaijda je živa još, a nx>žda će baš čitati ove redove ta njena nekad tako vatrena ćerka, koja je tako silno zanosila i bacala u sevdali momčadiju. Zlahiog bokaia nemamo više, ali njega su zantenila druga svratišta. U Ska-darliju je u svoje vreme sedio veliki srpski dramski umetnik Toša Jovanović, pa onda Gjura R a jković, sta-ri Dinulović. Velja M i 1 j ko vić, Savo Todorovič, Raja P a v 1 o v i ć — a nju još i sad neprestano ne napuštaju Miiorad G a v r i1 o v i ć, Čiča Ilija Stanojević, Tod o s i ć k a, H. D i n i ć, i t. d. Nekad je na onom ćošku preko puta opere, gde je sad pekarnica bila čuvena „Esnafska Kafana“ — takodje svraitište sviju književnika 1 umetnika.

Ta kafana, od svog postanka. pa dok se nije srušila, nije se nikad zatvarala. Radila je neprekidno i dan i noć. U njoj si u svako doba i đana i noći mogao naći po 5—6 društava „Veseie braće“, koji su svi imali posebae svirače i posebne muzike. Jedttima je svirala n. pr. ..Plch muzika“ drugima jedan satno u klarinetu, trećima nekakav armunikaš, četvrtoin tamburaši, a negda tarno u ćcšlcu sedco je jedan I gudio uz gusle nekoliciiti, pevajući itn „Pivljanina Baju“, dok su oni plakali, ni sami ne znajući zašto. I oni su se svi za divno čuđo snosili, niko nikome nije zainerao. Esnafska kafana bila je kapija za Ska'dariiju kroz koju se u nju ulazilo i iz nje izlazilo. Sad kad ulazitr.o u Skadarliju, prvo nailazimo na kafanu kod „Vuka Karađžića“. Fatalno. Prva kaiana krš'.eita je imenotn oca srpske književnosti. To je sfara udžera, koja je promenila sijaset gazda, i sad je drži liekakav Gjoka ,,St\'arno“. On u oskudicu rečnika. kao i svi ijudi, koji su malo u životu či.ali, i malo se družili sa pisttienim svetom, uza svaku drugu reč upotrebijava uzrečicu „Stvarno*. To je za mega i pitanje i čudjenje, i potvrda, i onda su ga zbog toga prozvali „Gjoka Stvarno“, Ta kafanica je za sad kao neka firma cele ulice — firma „Rosen Gasse“, jer tu je svrfište sviju ,,Rosengassiovica“. Ima i kujnu. ali je rrrnogo paprena. ma da je paprika I suviše skupa, ima i pića, ali on ih zbog reklams često i najviše pije. Ta je kafana itjedno i predstavnik sadašnje ratne situaciie. ier

nema dana da „Stvarno i Stvarnovica" ne prirede ofenzivu. U tijii tte svraćaju književnid i umetnici — tipravo, neznam ko svraća. Pa onda doiazi lcafana lcod „Dva jelena". Nju toao i ranije drži Čir Aleksa. To je već nešto drugo. Tu se već može videti po nešto od onoga, što smo već počeli da zaboravljamo. To je otmena kafana gde jc sve otmeno, počevši od gazde, pa do Čiča Milana odžačara, koji kad sedne za sto sa belim kao sneg čaršavom, podmetne novinu pod ruku, — da ne uprlja sto. Ali to već nije S.ara Skadarlija. Koračatno, stopu po stopu u napredak u svačemu, pa eto, i naša se Stara Skadarlija krenula napred, — a i krajnje je vreme. Onda još imamo „Tri šešira“. Ko ne poznaje Tri Šešira? Ko nije bio u Beogradu, i ko nije sišao u Skadarliju? Tu se nekad zamrkavalo i osvanjavalo. To je bilo svra*- L ište za „posle predstave“ — pa do zore. Mala ttiska kafanica sa nekoliko odeljenja, sa avlijom, koja je izigravala baštu, i trotoarom, okićenim bagremovima, bila je uvek prepuna. Sad su ostaii iu lcao najvemiji ,,Čiča“ 11 i j a i G a v r i 1 o v i ć. Bora Stanković je na ratnoj nozi sa kafedžijom Stojanom — a Stojan sa svima nama. Nervoza — ratna nervoza. To više nisu stari „Tri Šešira“, to više nije ni Jedan šesir“, to je nekakva šepa, koja živi od starog imena. Izlazimo već iz Skadarlije. Ja sam do malo tužan zbog toga. šio me vrlo

lnalo opontinie na ona vre’i’etia, kad sam ulazeći u unju slušao krt glas nekog zadocttelog sabrata jjod prozoriltta njegove Dttlćiiteje: „Diko moja otvori šalone, Da ti bacim kroz pendžer bonbone.* Beše! Odoii ja na D o r ć o 1, da vidi'1 šta je od njega ostaio.

Književni prijegled. „Hrvatska Njiva“. Primiii smo 20. broj rcvijalnoR3 tjednika „Hrvatska Njiva“ s ovim sa> držajem; Toni Sclilegel: Dr. Milan Hei-i merl. — Karlo Hausler: In memoriam dra. Milana Heimrla. — Dr. A. Š—r: liječnik budućnosti. — Nikiastj Naše ratno gospodarstvo. — Dr. D. Proliaska.; „KokoT 1 . — Krešintir Kovačić: Novinari 1 novinarstvo. Smotra; S. Ilijić: Kultume institucijo naših Muslinrana; Polifika; Narodnai cbrana; Narodna privreda; Književnost i umjetnost; Narodna h'rgijena. —> I.istak: Henri Barbausse: Vatra. —• Godišnja pretplata „Hrvatske Njive“ iznosi K 30. — Pojedini broj 70 fil. Naručuje se kod uprave „Hrvatske Njive** u Zagrebu. Nikolićeva ul. 8.