Beogradske novine

Br. 222.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 13. avgusta. Istočuo bojlšts F r o nt m a r š a 1 a p 1. M a c k e nsen a: S j e v e r 0-2 a p a d n o o d I' oč a n a z a u z e li s u j ti č e n j e in a čk 1 p u k o v 1 n a j u r i § ž! I a v o b r an j e n o m j e s t o P a n c i u. J u g ozapadno od ovoga mjesta bac i 1 e s u lt a š e č e t e n e p r i j a t elja 1 z n j e g o v i h p o 1 o ž a j a. Ne■prijateljskl protivnapadaji zapaduo od dunavskog zavijutka kod 0 a 1 c a i sjevcmo od F o č a n a ostali stt bez uspjelia. Front genoral-pukovnika nadvojvode Jiosipa: Našc borbene snage stojeuborbisobje strane donjcg potoka Slanice pred poI o ž a j 1 tn a o č n j a ti s k e tn o s n e b r a n e. Neprijatelj pojačava svoj otpor ogorčeniin protivnapadajima. Front maršaia princa L e o p o 1da bavarskog: Na Z b r u c z i i na 0 n i 1 i pošli su Rusi s jakiin izvidničkim odjelenjima naprijed, želeći ispitatl naše položaje. B11 i s u o d b i j e n i. Talijansko bojište: I dalje traje neprijateljska letačka djelatnost nad S o č o m. Baikansko bojište: Nema nlšfca da se javi. Načelnik glavnog stožera.

Rot l mir. Nasuprot drskili zavaravanja od •trane engleske štampe o imperijalištičkim uamjeriama središnjih vlasti, još se uvijek premalo istaklo, kako bi beoki i berlittski kabiuet morali da vode politiku prontašenih prilika, kad bi se uistinu bavili takvim osnovama. Središnje viasti nijesu izrabile englesiko-francuske nesuglasice zbog Fašocie, isto tako kao što tiijesu htjele da se Fngleskoj osvete za njezinu „splendid isoiaition", kad se ona nalazila u teškoj borbi sa obim južno-afričkiin republifcama a Rusija u isto vrijente tta granicanta Ittdije bila sakupila velike mase svojih četa; središnje vlasti nijesu pale ni Rusiji iza ledja, kad je ona bila zaraćena sa- Japanom, premda su za to imale i te kakvog povoda zbog onog poznatog proganjanja i ubijanja baltičkih Nijemaca i Poljaka, Izvršenih od ruskili revolucijonaraca. No i sama tVojnička spreana i jakost središnjih

Podlistak.

Selma Lagerlof,

Poznata i priznafa naklađa modernih romana — ,,Zabavna bibliotcka“ d-ra Nikole Andrića u Zagrebu — izdala je veliki roman u dva sveska ,,Jerusalim“ najveće svjetske spisateljice Selme Lager.of. Iz uvoda tih jzdanja preneson je ovaj poućni člnnak. Prije dvije godine izabrana jc za ( clana švedske Akademije, pa je pretna tome prva žena, koja je dobila mjesto inedju osamuaestoricom najvećih nordijskih mužova. Cetiri godine prije nagradjena je Nobelovom nagradom, pa je u svom govoru, što ga je održala zahvaljujući za veliku ovu medjunarodnu počast, plamenoin riječju zamolila, da se i ženanta dade — pravo glasa. Doista, danas nema ni jedan narod žene, koja bi to mogla zatražiti s tolikim pravom kao ova velika švedska učiteIjica: — Selma Lagerlof. Što god govori l što god piše, sve je pročućeno itoplhn ženskim srcem, zdravim žen^kim srcem, ltadčovječnira srcem. U inajnovijoj njezinoj ktijizi, koja je izašla E d imenom „Troll och manniskor“, a Jeđan odlomak, koji je izvadjen iz Se današnjeg, ratom napaćenog čoK ćanstva, a kazuje više nego čitave Ige: — „Kad će nam se već jedan-

Izlaze: dnevno u jutro, ponedjeljkoni poslije podne. MJeseCna pretplata: OalmulJI . . . . 2t»C

Pojedinl brojevl: II BMfnVa I u tralutau ito«»|«OitOffl •0 «. I kr. tat* v« oljul H. ... 8 tattan U HnutateJ-SlnMiJI, Botnl-Hiroegnlfll I Ooliucljl po el|»fll o t, 10 hotaro Iitm onf pttafuOJe po djflfll ai.. . .12 hflltn ===== Oglasl po cij'enlku.

U oitflllai kroJoTlma Austre-uf ortlio BMaarhlJ* 3U liuotraastafl........... 4BO

UrodniHvo: BE03RAD, Vukn Knradžlća ul. broj 10. Telofon bro] 83. Uprava I prtmanja pratplata TopllSln venae broj 21. Telefon broj 29. Prlmanja oglaaa Knau Mihajla ul. broj 38. Telefon br. 245.

BEOGRAD, utorak 14. avgusta 1917. Godina III. Novi uspjesi u Rumunjskoj. — Njemački vazdušni plijen u mjesecu julu iznosi 34 osmatračka balona i 213 letilica.

vlasti nije ni iz daleka dostajala, da se izvedu onakove osnove, koje su središtije vlas-ti navodno prema pričanju svojih neprijatelja htjcle izvesti i s kojima se navodno još i danas bave. Biće još svima u pameti onaj apel, kojim je aoisiiro-ugarski vojni ministiar barun Schonaich u zadnji čas opomenuo posknike države na opasnost, koja monarhiji prijeti, ako ne pojača svoju vojsku. To je bilo u ono vrijeme, kad se u Francuskoj vcć vodila žestoka borba o ponovnom uvadjanju trogodišnjc vojne službe, a Rusija se spremak' na novo snažno povišenje svoga vojničkog kontigenta. Člnjenica je, da je do buknuća svjekkoga rata opšta vojna obaveza u Aiistro-Ugarskoj stajala samo na papiru, pošto se zbog vanredno malog rcgrutskog kontigenta, koji nije stajso ni u kakvoj vezi sa brojem stanovništva, mogao ua vojnu službu pozvati i vaspitati samo najmanji dio za vojnn službu sposobnih ljudi. Isto je tako i Njemačka imala premalen regrutski kcntigenat, a zie se posljcdice toga nijesu mogle ods'tnaniti ni onom novom velikom odbranbcnom zakonskom osnovom, koju je Rciclistag prilivatio godinu dana prije svjetskoga rata. Borbe, koje su se vodile u Galiciji mjeseca avgusta, a kojima se prije trl godine započeo rat sa Rusijom, isto tako kao 1 bitka na Marnl, bile bi vjerovatno svršile posve drugačije, da; su središnje vlasti bile u položaju da odmali na početkn rata bace u borbu znalno jače i naravno već izvježbane pričuve. LJ prvim ratflim mjcsecima naime moglc su središnje vlasti nadoknadjivali svoje gubitke na mrtvima i raujenitna samo već ranije izvježbanim pričuvaina, dck su za vaspitanje novo unovačenih piičkili ustaša, koji ranije nijesti služili u vojsci, trebale, kako se to samo sobom razumijc, dosta dugo vremena. Na ovo nas jo posmatranje ponukao uvođni članak jedno^ n'emačkn-au* strijskog pokrajiuskog li-ta jiapri dn jačkog smjera, koji se bavi sadašnjo n po bjiodonosnom ofenzivom src’išujili vlasli protiv Rusije i koji se, sravnivši sadasnje borbe sa dogadjajima u avguslu 1014. god., ovako završava: „Biće uvijek jedan od uajiačih dokaza za miroviut poliliku moitarhije, što je ruska vojska milijnua u ljetu 1914. god. naišla samo na slabe austro-ugarske snage. Ko iioće da svjetski rat zapofme sa namjo om i imdmoćnošću, taj si stvara d uge, j če silo u ljudslvu, a pr.kupija veće materijalne zalihe, nego ii što je to bio slučaj u Austro-Ugarskoj 1914. god.“ Ranije se nije taiko pisalo. Prije rata nije se ni jedan politički list usudio, da takva šta samo 1 natukne. Čak i oni llstovi, koji su bili poliiički osviješteni, smatrali su bili uvijek svojom dužnoŠću, da

prema uputaina ..pozvanih'* političara od zanata (prcmda su ti političari biii za sve drugo prije pozvani samo ne za politiku) svakom zgodom dignu kuku i motiku protiv ,,moIolia“ militarizma, koji da navodno pritiskuje Monarhiju. U najboljem su slučaju :i lislovi sa sažaljevanjein trgnuli ramenima, kad je taj ,,moloh“ tražio od naroda nove „nečuvene žrtve“, koje su u štvarl jedva iznosile Vi —1/6 ukupnog porcza. Šta su medjiitim ove od parlanienta i štampe kao ,,nečuvene‘’ označepe žrtve prema današni’m žrtvama? Zar možda nije bilo liudi, koji sn opominjali na razdor i upozoravali 11 a pogibelji, kojc odatle moga da misLmu za državu? lli zar možda nije bilo dovoljno primjera', koji bi dokazivali neodložnu potrcbu tili „žrtiiv.V * 1 ? Ni,iošto. Cvo šta veli Voltaire. „Istorija je učitelj naroda, ali malo i!i ima, koji znadu iz nje da uoe“. Tako je biio i ovdje. Danas sc diakako piše drugačije. Medjutim čista savjest pruža čovjeku uajvećeg I pokoja, a naročito se pred svjetskom istorijom ue treba da za aii čista istina, pa ma ona bacala i zlu sji.nu u i putrebnii brigu oko odbiane oi'ulžlćne. Valja; dakle priznati, da je aodoroljna otlbranbena politika ausRo-ugarske monarliije irnala silnu sličnost s bezbtižnošću onoga seljaka, koji još ni onda nije ntio da popravi svoj trošni kokoŠinjak, kad jo već oko njega opažao Iragove privlačećih se lisica. Svaka čast osjećaju prava, koji su time držali'da pokazuju patlimentarci središnjih vlasti, ali već na;jmanjo desel poifina pr'je izbijanja današnje strabovite oluje nadvili su se nad' Lvropom prijeteći “masli oblaci, koji su iu najavljivali, a sama la oluja ne bl vjerovatno nikada dosegla takvoga opsega i ne )>i se bila tako dugo otegla, da su središnje vlastt oilnvah ma počclku raspolagale sa Iiitno jačinv pričnv una i većim brojem i oprcmom naročito teškog topništvai. Koiiko li bi ljudskib život-a liilo time prištedjeno?! Dokle god ne uspijc čovječanstvu da stvori neki zlaini čovječji vijek, doile će uvijek biti ratova, jer je borba jedan od najčeličnijiii zakona prirode, i jer samo „iz krvavog sjemeua niče život nov“. Vcč je Schiller rekao, da ni najpobožniji i najmiroljubiviji čovjek ue može da živi u mirn, ako se to ne svidja njegovom opakom susjcdu. Isto tako ni u politici nc odlučuju sentimentalnosii prava nego okolnosti moći. Ne ćemo ovdje da spoininjemo one latentne opstrukcije. koja sc duže od dva deccnija s ovu i s onu stranu I.ifave vodila protiv svake zakoiiske osnove, predložene u svrhu pojačanja austro-ugarske odbranbene silc. Ali ko inože posunmjati i; to, da su neprijatclji monarhije baš u ovoin trgovanju i cjcpidlačarenju, kad se radilo

o najvećim državnim potrcbaina, \idjcli znak slabosti, i da se 11 a kraju krajeva ipak ne bi biii usudili da upuštaju u opasnu ratnu igru, kud bi odbran- j bena sila monarhije bila stajala ti srazmjeru sa brojem stanovništva i nacijonainiin imutkom? Naibolja sigurnosf za održanje niira jeste i ostajc samo j vojnička jakost, dovedena do izražaja j tako moćno. da se niko ne rsudjtijc da j napadne. Si vis pacein para bcilum }

Ofenziva protiv Rusije. Sainopriznauje. (Naiočili brzojav ..Beojradsl ili Novuia") j Ženeva, 13. avgusta. ,,P o p o i o (V Italia“ donosi o j piodiranju auslio-ugarskth i njema'kili četa u Bukovini ovaj -gorki komeivlar: ! No treiui kriti zabrinutosli zboa! novog ' Jvoprijatcljskog zagrožavaavja Besarabije, J ziiog opasnosti, u kojoj se ivalaz', ruska j vojska i ujezhv dcsni bok. Sla radi savez, da suzbije taj novi uđnrac? Izg'eda da Eugiezi spreiviaju veliki napadui ] o- , kret u FJan'diiji. ali je iskustvo pokaza’o, I da. se opasni položaj na isloku rnože spa- j sli samo djelatu'ošću na istoku. ?!a rade sporazumnc sile? dne 'držo k o n f <• r oncije u Parisu i Loudonu, a noprijite'j iia sve to odgovara 1 o p o v'i uv a. Ovorno se komenlaru nema šta da docla. Dokle srcdišuje vlasti r a d e. spo* razunine sile p r eg o va r a j u. Još se jlpdnom potvrdjuje. da se ral riječima,. nva koliko one bile grornkc. ne može do- j bit-i. Sva tvrdjenja sporazumnili siia, da j se inicijativa malazi ivn njihovoj siraui. .utijeriijo u laž sam ..P niinJo ri f. a1 i a“. Ruski gnbici topova u Galiciji. (Naročili luzojav „Beograilskib Noviua") BerliiVj 13. avgus'a ,,Daily News“ j'avl.ja iz Pctrograda: Veliki ruski gubici topova u Lfaliciji snvalraju se mnogo kobniji nego li guiiilak Tarnopolja i Slanislava. Biča prava katastrofa, ako potrebne mbavke blagovremeno ne stignu iz Amerifce, je r navala zaniir uzinva sve većeg m a li a u r a d n i č k o 'm s a v j c t u, a. proLivnic.i produženja rat a p ou z d a n o r a č u n a j u, d a ć e u s k o r o prestati dovoz municijc preko A rb an g el s k a. Ruski haos Monarliistički predlozi u ta.ino.i s.ieduicl duine. (Naročili brzojav „Bcogradskili Nov!na“) Stockholm, 13. avgusta. Prema jednom dopisu ovđašnjeg iista ,,Pr.avde“ sazvao jc Rodzianko 3. avgusta nezvaničriu sjednicu durne, u kojoj se prvi put poslijc izbijanja rc-

volucfje pojavlo Puriškijević. On je zajcdno s Maslenikov i Miljiikovont, koji je sad mnogo uinjereniji, pozvao; vladii, da ukloni radnički i vpjnički savjet, da se osloni samo na dumu, i da brata bivšeg cara. velikog kneza Mihajla, dovede na prijesto. U oči tog daua su časnici petrogradskog garnizona iinali tajni sastamjk, u kome sti postavili slični zahijev. Radnički j vojnički savjet za obusta\« ofenzlve. (Naročili brzojav „Beograrlskilv Novina'') Basol, 13. avgusla. Londouski „Morning Post“ javlja. iz Petrograda: Glasanjem u radui'č'konv i vojničkom savjetu je sa svima. protiv 49 glasova rijošeno, da se ofen* ziva oliustavi. (Tu su nvsku ,,ofeuz!vu“ (medjutiin već davno obustavile sredlšivje vlasti svojim pobjedonosnim |)ohodom pa je ne Ireba da obustavlja tela ruski radnički i vnjuički savjct. Op. Ur.). Veleizda.ia gencrauj Gurka. (Naročili brzojav „Beogradskiiv No.i a') Ziiricli, 13. avgusfa. „S e c o 1 o“ javlja iz PetrogradaJ U stvari veleizdaje gencrala Gurka jet osini njcga sprovedeno u petro-pavlovsku tvrdjavii još drtigih pet geiierala. — Uapšeni general E r d e 1 i je braS gc-nerala, koji je ubijen iu frontu Rigc. Kornilov spasiiac u nevolji. Kb. Bern, 13. avgusla. Petrogradski dopisnik „Morning P o s t a“. čiji su opširni izvještaji o položaju u Rusiji prošiih injeseca zvonlll vrlo peslmistički, poslao je ?. avgusta izvješfcaj svome listu. koji je prožet najboljom nadom i u kome se najavljujc. da se Rusija sprema, da iz teške kiize, u koju je zapala u posljednje vrijeme, izadje novoiti snagom. Dopisnik pripisuje promjenu r*oglavi'to jakoj ličnosti kozačkog generala K o r n i 1 o v a, koji je naimenovati za glavnog zapovjednika vojske i flote. Ou je s fronta rastjerao sve putujttčc govornike, koji su potkonavali mo< ral u vojsci a s u r o v o m strogošću kažnjava svaku povrijedu discipline, Kornilov je, prijo no što je privremena vlada ponovo uvela smrtnu kazntt, na svoju odgovoruost naredio, da sc otvori paljba protiv če:a, koje ođstupaju i nastojavao je, da se ta njegova naredba bezobzirno izvršuje. Kad zapovjeduik garđijskog z'oora nije litid da izvrši njegovu zapovjest, Kotnilov ga jc pred-ao r.a'tiiom suđu, koji ga jc osudio mi smrt. Dopisnik proriče, da će Ruisija imati uslcoro boračku vojsktt, a vjerovatno I flotu, sposobnu za borbu. Postoje znaci, da se poboljšava i unutar-

put ukazati lcnez, koji više ne će moćl da gleda, kako se ljudi kolju, kako sela gore i kako se polja gaze? Kad će nain se ukazati onaj, koji bi rado žrtvovao čast I sjaj svoje krune, da očajnoin svijetu daruje mir?“ Kad to kaže žena, koja po cijelom svojem biću ne poznaje nikakove srdžbe, niti uinije koga o-ptuživati ili napadati, onda se njene riječi nekako dublje urezuju u našu dušu. Selma Lagcrlof se naime odvaja od svih skaudiiiavskih pisaca svojom blagošću, svojom čistoćom, svojoni netendencioznošću. Pomislimo samo na Ibscna, na Strinberga, Bjornsona, Kjellanda, Garborga, Lefflcra i kako se već zovc čitav niz sjevernjačkih duševnih atleta, lcoji su svi nepomirljivi borcl, satiričari, ironičari, koji se ne mogu otresti okorele tondencije, đa ,,popravljaju" čovječanstvo, da se hvataju u koštac, da se tuku. Izgaraju u duši, dok ne izgore, pa i umiru, a da nisu ni sebe, ni svoju okolinu oslobodili od pritiska, koji ili je tištao. Bilo bi zanimljivo čuti kakvog neknjiževnog Skandinavca, da nam kaže, kako se zapravo ovi veiiki Švedjani i Norvežani doimlju srednjeg skandinavskog tipa. Nema suinnje, da bisino tek onda razabrali, kako bezdano ždrijelo na sjeveru razdvaja narod i pjesnike, reafnost od fantazije. Skandinavskim božanstvima naime nikada oči nisu bistre i mirne, jer su uvijek ili u bjesnilu ili u saniarenju. Njihova ie

duša redovno ogorčena ili umorna. Oni se ne umiju smijati. Selma Lagerlof kao da je inedju njima jedini izuzetak. Njena je duša oslobodjena, pa se zato i sve njezine stvari čitaju bez gorkosti u srctt, jer sc njcna duša raduje i ljubi sve, što je lijcpo i jako. Zato je s prviru svojim velikim djelom („Goesta Berlmg“) i odletila u dalekc krajeve, da ne gleda sadašnjosti; odlctila je u bajoslovnu zenilju sa svim svojim vjerovanjem, sanjarenj'em i životnim uživanjem koliko su joj krila mogia ponijeti jer je držala, da je saino u davnim, Iegendarnim vremcnima život bio neprekinuta svečanost, puna sunca, mirisa i glazbc. Djelo bi se ovo zgodnije moglo nazvati „Vitczi na Ekeby-u“, jer je Goesta saino jedan izmedju više vitezova od iste ,,table-ronde“, doduše najsjajniji, pobjednik i pjcsnik, najjači medju njima. Spisateljica je u njega isto tako zaljubljena, kao i sve ženc njezine knjige. On se neprestano javlja, doživljava najsmionije i najzanimljivije pustoloviiie. Radnja se odigrava na dvorcu majorice Sanzelius, koja je najbogatija i najuglcdnija žena u okolici. Sagradila je „kavalirski dom“ za dvanaest najlakoumnijih, najveselijih i najsmionijih siromašnih kavalira. Čudni su to ljudi! Bangalozi, pustolovi, umirovljeni časnici, koji su se usidrili u ovoj luci iza razvratnoga živo4a, a svaki se od niih nekom oso-

bitom darovitošću razlikuje od drugib. Cijehi godinu dana dospodtiju oni na svim dobrima majoričinim, prcpuštajući se najneobuzdanijim budalaštinama. kojc spisateljica naširoko opisuje. Sve su to stvari, na koje mi, današnji ljudi, pomišljamo sa čežnjom. Neprekinuti je to lanac uživanja t srcče. Ti su ljudi sasvitn drugačiji od uas; muškarci su brutalniji i djetinskiji, a žene ljepšc i jače od današnjili, ali su i naivnije od današnjili, jer ulažu sav svoj život u Jedan časak rađosti, a da inv ni na> pamet ne padaju hilja.de dana žalosli, koji bi mogli doći. Divimo im se, kao da nlsu od našcg zemaljskog carstva. Spisatcljica ili je zaokružila Icgendarnošću, odmaknuvši ili u veliku daljinu, kad je veselje bilo neobuzdanije, a bol dublja. Najveća sreća i najtrpkija tragika stajale su jedna do druge. Ne bisnvo se čudili, da ovi Ijudi čine najnemogućnije slvari, jer je sve ovijeno daškom bajke, a ipak čovjcčanske crtc izbijaju iz pripovijesti jače negoli iz običnih pripovijedaka. Čovjek se naime ne možc dosta nadiviti umjetnosti ove pjesnikinje. Čini ti se, kao da čitaš Shakespeara: — sve je tako primitivno-veličajno. Smioniin kistom, kao da su u zraku nacrtana obličja, koja se jedva dotiču zemlje; nisu nerealna nego možda prerealna, uobličujućl se u .vmbole. Ako se može ovako reći: to su realne legende.

S takovim jc eto remek-djelom izašla ova spisateljica prvi put u svijet. Lavica nc može da rodi mače nego odmah lava. U svim njenim djelima osjcča se nenatrunjeni optimizam, koji razblažuje. Možda sc njezin uspjeh inože objasniti i tim, što je došla u doba, kad su ,,liereditarnost“ i pcsimizain bili u najvećem Jeku, iva jc čovječanstvo jedva dočekalo, da ua poljanama vječnoga snijega i leda ugleda komadič zelene livade. Mnogi literarni povjesnieari drže, da bi baš ova spisateljica svojim načinom pisanja mogla postati korckturom i medicinom pretjeranog modernističkog pisanja. U savrenvenoj svjetskoj književnosti jedva da bi se mogao naći spisatelj, koji bi bio jačl od nje djevičanskim svojlm čarima i potpunom nestašicom afektiranog raffinementa. Od priprostog naroda primila Je zdrav osječaj. oštro shvaćanje realnosti, smisao za tvrdoću života, naivnu snagu vjerovanja 1 iskonsku fantaziju, koja doista t vjeruje u slike, koje satna stvara. Nigdje tia svijctu ncma danas pjcsnikinje, koja bi u tolikoj mjerl spajala jednostavnost s punoćom, prirodnost s plemcnitošću i snagu sa slatkoćom kao ova velika Švedjanka. Selma Lagerlof izučena je učlteljica viših djevojačkih škola, a rodjena god. 1858. Do svoje 22. godine živjela jc u Wennlanclu, neznatnom komadiću zcmlje, koji je veći dio godine odrezan od svetra sviieta neorohodnlm snUe-