Beogradske novine

iziaze: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevi: U BM(r*dii I u kraJiTlna «»po»|adni;tlr3 •d e. I kr. (ati po ol]«<il od. . . • 8 bilor« U Hnatilol-MoTontlJ. Bosnl-Horoi|eTlal I BilmaolJI po eljral ed . .... .10 btltri |J*I 3 OTOf p.tkofiji po cljsol od. . . .12 belin — • . Oglasl po

MjeaeCna pretplata: 0 Boogrtdu I • kraJiTlma rapoijudnatlni H

l. I fcr. Htl n oojuu I etapnu poltu . . 2‘U loogndu to dostorom ■ kutu .... 2*BO U Hrrolskol-SliTunlJi, Boul - KorctgoTlnl I DilmlolJI 260 U ojtollm kraJOTlmt Auitro-unnkt mooirhljo 3U InoitronsUu ........... 4 50

cljeniku.

Urednlštvo: BE03RAD, Vuka Karadžića ul. bro] 10. Telefon bro| 83. Uprava I prlmanje pretplata Topilčin venac broj 21. Telefon broj 25. Prlmanje ogiasa Kneza Mlbajla ul. bro] 33. Telefon br. 249.

Godina III.

Ogromni gubitci i teški poraz Talijana na Soči — hiljade mrtvih, 5700 zarobljenih, a zaplijenleno 30 mašinskih pušaka.

Ratni izvještaji. Izvjsštaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Bcč, 21. avgusta. Istočtio i balkansko boiište: Nepromijenjeno. Taliiajjsko bojište: Jedanaesta biika n.i Soči ji punom je jeku. Ncprijatelj prcditeima sve, đa slonil našu u deset bifaka pobjedonosnu odhranu. Ovo niu ii i j e p o š 1 o z a r u k o ’n n a n i j e daioj tačci bojišta, koje se<e od ! .I u 1 s k i li A 1 p i. r>a svc do .1 a d r a nskofta niora. Na sjevernom krilti 70 'km diigačkosr fronta n podrueju V ršiča i Krna. pođijelio se talijanski napad prema krSovitom zemljjštu na nojedinač”e nrepade, koji su svi glatk o o d b i j e n i. Južno od Auzzc i zapadno od Kanala mocrao je neoriiateij, da pomoću novili snava lipšm potisne naš front. Talianski nai>ad je pri'nvaćen na ;V r li u, pošto su nekoliko ođjelenia branila svo.Ie mjesto, dok niiesu bila potpuno onkolietia i ouda našla sebi .pnt za odstupanie kroz neprijatelja samof. Izmediu Descle i V i p a v s k e d o i i n e r a z b I j a o s e d a n i n o ć J* e d a n n e p r i j a t e 1 j s lc i n a p a d ;z a drustim na j u n a č k i in 1 i n i \i a m a n a S i h b r a n i 1 a c a. Pokraj jstrijeljačkog puka broi 7, osob'to se .'Odlikovala motnčad slavne t. ručkoustaške bricrade iz Cionie i Donie Aujstrije. Jednako itspješno borili su se bra'nioci kraške visonvni. Tedini uspjefi, knjesra je ovdie neprija elj tnogao da postigne, bilo je zauzeće potpuno -razorenoga sela Selo, koje ie neprljateJj pla.tio sa nekoliko Itiijada s v o j i h I j u d f. Na dva datta b!‘ke ostalo je u našim rukama 5DP0 z ajr o b 1J e n I k a i 30 m a š i n s k i h p uš a k a. Sjevero-zapaduo od A s i e r a z arobile su napadne IzviTnice 2. tirolIskog cansko lovačkog nuka u lieprijaIteljskim rovovlma 4 ča sn Ik a I 00 jneprijateljskih voinika i zapli•jenile jednu mašinsku pušku. Načelnik glavnog stožera. Austro-ugarski podnevni izvještaj. Kb. Beč, 21. avgusfa. ' Iz glavnog stana za ratnu štampu Javljaju: Bitka na Soči I dalje tečo uspješao za nas. S đosađašnjim razu’tafma mof žemo biti posvema zadovoljni.

Graenlnn ofeozivo. Skoro će biu godinu dana, što štampa sporazumnih sila naRlašuje, da je jedini način, kojiin se može doći do pobjedonosnog završeika ovog rata, 0 p š t a o f e n z i v a n a s v i m f r o nt o v i m a. Novinarski siratezi u Londonu, Parisu i Rinut dokazivali su dugačkim ali nianje umnirn člancima, da ,se u ovom slučaju mora slomiti otpor središnjih vlastl, jer one neće b!;i u stanju, da crpe korist iz svog središnjeg jtoložaja, što im je do sada uvijek poŠIo za rukom kod djelimičnih ofenziva na pojedinim frontovima. Nema sumnje, da se našio Ijudi, koji su na raznim konfereiicijama sporaznma • zagovarali istu strategiju; osobito Englezi i Francuzi nastojali su uvijek, da priteknu u pomoć Rusima, ali o generalnoj ofenzivi u pravom sntislu riječi nijc moglo da bude govora. Sve se čini, da su se izvodjehiu ove osnove protivile u prvom redu tclmičkc zaprijeke. U prvotn redu nije bilo mogućc, da se u isto vrijeme opskrbe dovoljnom količlnom topničke municije svi frontovi. Na kraju smetaii su ovoj osnovi i zasebne političke tendcncije. a konačno teško jc isnraviti jtočinjenc kardinalne pogrješke u foku ratnili dogadjaja, koji neodrživo slijedc jedan za drugim. Sjajnim ofenzivama protiv Rusije 1915. i 1917. godine precnale su središttje vlasti lijepo sabrane račune sporazuma i ovu činjeuicu neće moći da ispravi ni generalna ofenziva, na Potn <-0 sporazum činl se konačno ipak odlučio. Ovaj čas stoje središnje vlasti konačno ipak prcd jednom gcneralnom ofenzivom, ali ova nije potpuua, jer je ispao istok. Teškom niukom bilo je pošlo za rukom Kcrenskome, da skupi jcdnu moćuu vojsku. S, ovom vojskom postigao je u prvim daniina mjeseca jula neke mjestie nspjelic, ali jcdino pomoću svoje starc taktike masa. Medjutim na zapadu ! jugu ostalo je sve pri običnom rovoVskom ratu; Englezi 1 Francuzi pa i Talijani ni.icsu preduzeli nikakovu veću akcijtt. a ni Sarrall se nije micao. Medjiuim su se prilikc brzo promijcnile — središnje vlasti poprimiic su ofenzivu, odbacile Ruse i tjeraju ili još i danas sve dalje na uazađ. Ali istoin krajem jula započela je u Flandriji da bijesni ona strašna topnička borba, koja je služila kao priprcma za oba prva snažna jtješadijska napada, koja su preduzeli Fuglezi pomoču francuskih četa, a koji su so završili porazom i silnitn gubitcinia saveznika na zapadu. Skoro u Isto vrijcme započeo je prošle subote ponov-

ni napad Talijana na Soćl i opšti napad Francuza na svim položajima oko Verdtina, dok su se tt posijednjim danima stišale borbe u Flandriji, a Rusi se još ttvijek brane kao i prije. Vidi se daklo, da kod ovc cfenzlve, koja je započela na svim frontovitna, izuzev front maćcdonski i azijski, nije išlo sve po računn. Ova ofenziva je započela na istoku, slomila sc poslijc dvije sedmiee, onda poslije četrnae&t dana preskočila u Flandriju, gdje .je sa jednako negativnim uspjesima potrajala sve do sredine avgusta, pa je konačno pod kraj prošie sedrnice usplanriila opet kod Verduna i na talijanskom fronMi; podjelila se dakle u vremenu od sedam sedmica. Od.ie ieži uzrok ovim neuspjesima za sada je teško ustanoviti. Tznenadjuje osobito što Englezi u Flandriji nijesu tidarili u islo vrijeme sa Rusima, kada su ovi još jeđnoč pod engleskim prittskom navalili na galicijskoin frontii. J!i rijesu Englezi bili dovoljuo opskroljeni topliičkom munrcijom ili su čckali. da vide kako ćc se završiti nova Brusilovljeva ofenziva. Kao čelični zid stoje vrijednc ujcmaoke čete na zapadnom frontu, a Iirabra austro-iigarska odjelcnia odhijajti bijesne napadaje Talijana, koji i ovog puta lieće moći da postignu ni najmanje uspjehe i ako su brojem innogo jači, a prema. vTjcstima iz Svajcarskc pojačaiii još i francuskim ubojnim snagama. Medjtitiin traje ofenziva središnjlh vlasti nesmctano protiv Rnsa i u Lsto vrijeme dok su austro-ugarskc če'e zarobile ’a Soui preko tri itiIjade Talijana, isti je broj Rusa na istoku ltiorao da u borbi jtoloži oružje. Izvan svake je sumnje, da ćc ovaj pokušaj sporazuma u ovoj godini slomili sc na istrajnosti i junaštvu savezničkih vojski središnjlh i na njihovom ratnom uinjeću.alrojc, je jednako veliko i nesavladljivo o/Mto i njihov središnji položaj.

Nova talijanska ofenziva. 11. bitka na Soči. pS T aročiti brzojav „Beogradskih Novina") Budimpešta, 21. avgusta. ,,A z E s t“ javlja iz glavuog s - ana: 11. bitka na Soči ne zaostaje ni u četn iza krvavih borbi 10. bitke, šta više, na nckim mjestima su Talijani bacili još više topova i još više vojske u borbu. Još se ne može predvddjeti kraj ove grozne borbe, ali se može u'tvrdiiti, da je prvi nasrtaj talijanskih masa krvavo slomljen. Osobiio su brežuljcl Sv. Marka putii talijanskih

Iješeva. Jučerašnje velike borbc i njiliov isltod prcds-tavljaju najtcžu pogibijtt Talijana u ovom ratu. Ogromna primjena topništva. (Naročili brzojav „Beogradskih Novina") Kdln, 21. avgusta. „Kolnische Zeitung'* javljaju o jedanaestoj bitci na Soči: Ondjo je u akciji oko 5000 topova, ue računajući teške engleske i Iraucuske baterijc. Potresi i detonacije bubnjarske vatre su tako straliovite, kakvc se do sad još nisu doživile. Onc se preko plauina čtiju duboko u Tirohi. Naroeiti dopisnik „Kolnisclie Zeitung“-a izjavljuje: Mi smo se spremili da i ovoj borbi izadjcrno u susret. — Pripremc, koje jc Cadorna pređuzimao, trajalc su sedam nedjelja. Talijanski ininistarski savjet. [Naroeili brzojav „Beograđskih Noviaa") Lugano, 21. avgusia. Ministarski savjet, koji jc ovili dana održan u Rimu, od veiikog je značaja i trajao je 4 I pol sata.

Papinski prijedlog za mir. Odgovor Sjedlrijenih Država. (Naročiti brzojav ,,B-o' r radskih Novina' J Ncw-York, 21. avgusta. (Vijest Reutera.J ,,A s s o c i a t c d Prcss“ javlja iz Washington.H, đa je državni tajtiik za spoljue postovc Lausiug izjavio, da će sc odgovor Sjcdinjenilt Država panl iioslati nezavisuo od odgovora drugjh zaraćenih država. ali ou misli, da ćc Wilson pri sastavu notc voditi računa o lnišljeu.iu drugih savcztiika. Kb. Rotterdam, 21’. avgVsla. „Morning Posl" javlia iz Wasliingtona, da ćo odgovor JVilsona na paninsku nvrovnu notu Liti saslavl iV n naređne nedjePe. Izmeđ’U sro a'u nnih vl tda došlo je 'do izm»ene m : sli o noli, ko-cl eega navodno nije izbila na javn nika lr va onrečnost. Odgovor će predsjt'daika Sjedinjcsnih Država us’ijedili ipak no-avi^no od evropskih država sporaznmnih si'ia. Pređ3jeđiiik ćo izraziti papi svojtt fimpatiju na čovječanskoj n’egovoi nam-'eri da sc dokrajči rat, ali će u isto vrijeme upozorili da Sjedinjene Države ne mogu stupiti u pregovore za mir na osnovi lcoju predlaže papa. Javno nin : jenje Amerikc prolivno jo tniru s Njemačkom sve dotle, dok Njemačka ne o'dnsfmo od neograničenog podmomičkog rata.

Povratak Njegovog Veličanstva u Beč. Kb. Boč, 21. avgtis a. ^ Njo»ovo Veličanstvo povratilo >(' 'if« tros iz BudimpeSte opct u Beč.

Dogadjaji u Spaniji. (Naročili brzojav „Bcogradskih Novlna') Bern, 21. avgusua. ,,Tcinps“ javlja: Barcclonrt se nalazi n rukama rcvolucijon.tra, koj? su obrazovali zasebuu vladtt. U Biibau traju borbe sa ustašima. inaee je svuđa pobijedila vlada. U inajdanima kod Rio Tinfo povraćen je red tek poslijc krvavih borbi četa sa ustanicima. Frauctiska hoće Šnauiin da tt\ itče ti rat. (Naročitl brzojav„Ceogradskih’ jNovina**)' Lugano, 21. avgusta. Pariski dopisnik ,,SecoIa“, poznate l'rube francuskc vlađe, predlažc sporazunniim silama, da pošalje svojo agente u Spaniju radi podbada.ija i širenja revolucijonaruog pokrcta, 1-rakr. bi se na taj način Španija uvukla u rat Zabranjeno iseljavauje. Kb. Bern, 21. avgnsta. Kako ,,Nou veIIsf c d e Ly nn‘‘ javlja, španska vlada je zabranila iscljavanje. Postoji nada, da ćo sc agitatori ntoći pohvatad. Povraćai mlra i redi. Kb. Bern, 21. avgnsUt. „I'ctit Parisien" j-vlja iz Caccolono: Od juče vlada ovdje niir. Trgovine su opct otvoreae. Clietti saobraćaj jo opot ■asposlavljen. Kb. Bern, 21. avgusht. „Echo dc Paris" javlja iz Sati Sebaslijana: Sad so može reći, da jo V1 a d a g o s p o tl a r s i l u a c i j e. Nj-zn najveći uspjeli je u tome, što ie pptpmo očuvala željeznički saobraćaj- Zh s id so još ne da objasniti uzrok rerolucijonar* nog pokreta. Fakat jo, da je taj pokr.-t nkočio mnogo industrije i <la to ne odgovara interesima sporazumnih sila. !z današnje Rusije. Monarhistički pokret. (NaroČiti brzojav „Bnoaradsl ib Novina ') Stockholm, 21. avgusta. ,,R a b o t č a j a G a z e t a“ javlja, da su u Moltilevu osvanule na zgradama prilepljene proldamacije tamo?njeg moiuarhističkog saveza, u kojima se veli: „Dolje s Kercnskim! Dolje sa

Pođijstak. VoJ. Jov. Kulundžić: ***& S u d b i n a, — I on Je umro? — Umro. — Zar ga nećemo videti? — Nikada. Oni kažu tako. ?• / Oboje su kidali cvetove na krinoiVima, belim, velikim, punim žutoga jpraha, oko njih Je bilo puno sveta, knji su se šapatom tiho, polagano razgova.•rali, sedeći po klupama i stolicama razmešteniin po vrtu. Vraia su na ku'ći bila otvorena i preko i izmedju ženskih i muških glava videlo se lelujanje plamenova od velikih sveća. f — Gde leži on? fr — U velikoj sobl. Tamo je gorela celc noči jedna velika sveća. ,1 Oboje ućutaše. Jedna ptica padc nisko u kraj vrta I oni polevešc za njom, zatim zastadoše. Okolo svuda osećao se miris, što podseća gotovo na pobožnost, na crkvu, na groblje. jVazduii je mirisao na pobrano cveće, ijia vosak, na farbu, na čamovinu. Mi:ris tamnjana bio je zagušljiv. • — Danas će ga zakopati? — Danas. — On nam ncće više prlčatf priče a veče. — Neće. ’ — Baba kaže, da se molio Bogu. I onl pogledaše u nebo... — A umeo Je da priča lepo o Fe- i peljuzi dodade mala tužno. Kroz nrozor se videlo kako trep-J

te plametiovi pod oknima. Prijatclji su ćutali, zborili o prošlim godinama i. sećali se njega. Redovi žena šaputah su o mrtvome, samo stara luati pod crnom niaramom preko glave brisala je suzc. — Napolju je oblačno, reče neko. — Kao jesen, dodade đrugi gledajući u plakatu. Na njoj je bilo crnim, krupnim slovima: t Jovan Stevov i ć, bivši kapctan, — ostalo je bilo sitnim slovima. Na vrtu beše jedna vrba, koja je tužno spuštala svoje granc. To jc bio ukus štanipara. Pod njom neko je plakao raspietenih kosa. — Ti si ga odavna poznavao, upifa Iznova stari gospodin konjički major u penziji svoga suseda. Jedna žena, neki srodnik poče glasno da jeca. — Da, poznajem ga odavno. liili snio intinmt; odgovori ovaj. I on pogleda na ordenje, kojc se blislalo na spram sveća, zatim pogleda u žuto prijateljevo lice pod gusthn obrvama i dugim rastresenim brkovima. — Bio je suviše poštcn, pa ipalc nesreća ga je uvek pratila. ,£■ -.— To je njegova žena u kraju? - — Kraj sanduka... "— Ovde je zagušijivo, pristaješ da iza’djemo, dodade prijatelj. .Voleo bih, da znam što o njemu. I oni izadjoše. — Kažit , da ga Je ona volela tnnogo. — Vrlo mnogo. — I mladja je od njega. — Mladia je dosta. Kada su se

uzeli, on je bio udovac kao kapetan. Potom je ražalovan. — Vidi se da jc patila dosfa. Po vrtu duitnu vetar, i prve kapi udariše o okna. Nebo je nagoveštavalo plahu letnju klšu. Oni predjoše u drugn sobu 1 zapališe cigarete. OČekivali su sveštcnika, koji je trebao, da svrši predposleđnji obred. Bilo je Toplo .! zagušno, izmedju ziđova i ljudi, izmedju vrata i prozora, izmedju plafona i zemlje. Svuda se osećao zadali težak, gust, pun duvanskog dima i dima, crnog od sveča. Jedan portret na zidu pokazivao je svoju figuru kroz tminu. Obadva prijatelja slučajno i inahtnalno takoše sliku svojini poglediina. — To je on? —- Da, kao kapetan. — Kažu, otpoče ponova stari gospoditi. da lmt je život vrlo čudan. Taj jadni Stevović bio je velika čutalica. I oni oboje povukoše guste dimove iz svojili cigareta, zavaijene glave gledajući, kako se beli dimovi udaliitju kao kolutovi, beže i pretvaraju se u oblak, lak kao paueina, dok se ne izgubi. — Ono su njegova dcca? Oboje ih pogledaše. — Ne, upadc neka stara gospodja, ’ t’o su deca sestre njegove Zene. On ih čuva. jer ili vole. Ostala su siročad. Deca su prolazila porcd bokora zlmskih ruža. S obiju strana putanje dizale su se loze gradeći kao ncki koridor. — Devojčlca liči na njega.

— On ju je najv’še voleo. Na dnu dvorišta počc da urla lovački pas. Stare gospodje se prekrs’iše gledajući prema najvećoj sveći. — Gospode, neka je ua tome... — Bogorodice!... — Antin!... I pas se ućuta. Neko dotiese vclikl zeleni veuac sa trakoni. Zatiin ga položiše kraj poklopca. — Voleo sam ga. otpoče stari gospodin major u Denziji. Drugovali smo zajedno. Upoznali smo se pri ulaskti u V. On je bio tt izvtdnici. Bio je lep i mlad, kao bor. Ušao je prvi i dobio je cveća, — cveća. Jedan veliki vcnac. kao ovaj ovde, obesili su konju oko vrata. I u sred pucnjave oduševljenia nti se sretosmo. Tako smo sc upoznali. Tako ostadosmo u V. Tu smo provodili najbolje dane. Vatoš jc bila tnaia a i garnizon. Bili smo daleko od prestonice i od meteža. Čekali smo itgodno večc i trubu garnizonsku. Neki koncerat n maloj kasini razonodio bi nas i naše žene. I vreme je prolazilo udobno. Voz iz prestonice donosio bi nam svakog dana novine 1 novosti sa naredbama. I mi nismo marili za drugo izvan našeg kruga, našeg mesta. Mi smo crpeli sva zadovoljsiva: išli smo svake večeri u kafanu, sedeli sino 1 časkali, jašili smo naše konje, izvodill naše žene, pravili izlete. intimna poseIa, po malo pijanke, razonodjavali se kao i svi palančani. I :o smo činili svi skupa, zajedno kao poznauici, gotovo kao stari prijatelji, koje je vreme i prilike i potrebe svezale, sjedinilc za go-

dinu dve i tri. Jer treba ztiafi, da iii je bilo, koji su tp izrodili decu, odgajili ih, i nikađa se nisu potužili na to vremc, na taj život. Ali jednoga dana došla je komisija. To je bilo godinu i po dana posle svršetka rata. StevoviC je bio vcć žcnjen. iniao je krasnu ženu, sa kestenjavim očima. Ona je bila prilično inteligentna, uz to mirna. Bilo je predveče. Ja i moja žena tek što smo večerali. Ja sam došao sa pecanja i bio sam uniorau, kada dodje Stevović. Tu stari major zastade ćutke da uzdalinc. — Da dragt moj još sada ga gledatn. Plakao je kao malo dete. Ja satn bio uveren, da je ttevin, ali oni su izrekli sve svoje. U kasi, sa kojotn je on radio, nedostajaio je novaca. On jedini inorao jc biti kriv. — Ja ću bitl ražalovan! Čuj mc Jovanoviću, ia ću biti ražalovau! i počeo je da jeca. Ja sklonim ženu i decu 1 ostancmo sami. Novaca nismo imali oboje. Šta ćemo da radimo? On se kleo n svoju ženu, koju ja najviše voleo. Ja se sećam lijcgovili reči: — Ti me znaš. Ali ja tl se zaklinjem njome. Ti znaš da je volem. All ja sam nevin. Posle prvih bujica nii uzcsmo da Tazmišljamo oz!»i'jno. On nije inogao da podnese da budc pred celim pukoni ražalovan, nar'ičf o Um više, što je sa njime prvi ušao u V. — Pred mojim vojnlcima đa mi is-