Beogradske novine

Izlaze: dnevno u Jutro, poned jeljkcm poslije podne. Pojedini brojevi: ■' V iNamli I s kn|Htara tt t. I kr. Ictc H cIJkiI *i . . . . 8 tidcrc V Hn<Ukcj-Ua«MilJI, SucJ-licrHgatld I DalnMlji H cijcol **'.._ 10 fidarc (i*n cng psđruSjc pa tijcni ti. . . .13 hticn .. —:-i. Oglasl po cljenlku. •- . «■■ Urednliivo: BEOORAD, Vuka Karadžlća ul. bro] 10. Telafon broj 83. Uprava I primanjt pretplate Topllžln vanac broj 21 Telefon broj 25. Prlmanje oglasa Knezo Mlhajla ul. broj 38. Telefon br 245.

Mjeoelna pretpfata: 0 (MtrHa.l o trctvriiM rCMIJeCnetisi M c. I kr. edi zc kcjrni I ctcpcc pottu. ". fi*U BccgrcCc u CotkMooi u Kcto .... 3*BO U Hricttin I -tlcrcfiljl, acrai - Kerec*oiinl I Odmscijl ... a-eo ; U citdlm knjailnt AucirscigMiVc mcncrjiijc 3'I U inestrcnatio ........... 4-80

Br. 232.

BEOGRAD, petak 24. avgusta 1917.

Godlna III.

Bitka na Soči i dalje se nastavlja povoljno za nas. Rusko odstupanje zapadno od rijeke Aa. Osujećeni žes toki engleski napadaji na zapadnom bojištu. Pspiii mlrofflD nolB. “ = —

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 23. avgusta. Istočtio boiUte: Istočno ckI Sovejc, s obje strane gornjc S u s i t c i južno od 0 c n e pouovio je neprijatelj r>vojc napadajc. Posvuda j c o d b i j e n, p r e t r P j e v Š i v e 1 i k e g u b i t k e. TaJiiansko boiište: N a p a d a j I d r u g c i t r c ć c t aI i j a n s k e v o j s k e u a S o č i‘ n as (a v I j a j ti s c s a n a j v e ć o m ž cs t i n o m. U č e t j r i j e daiia i z m cđ j u A u z z e i o b a 1 c p r o t ■ v n aš i ii 1 i n i j a nasrta valo n a j m an j e 40 neprijateljskjh d i v iz i j a. Dok je juče izmedju V o d i c c i Vertojbc u sredini borbenog frouta dolaziia do riječi većinom samo artiljcrija, uastavila sc tim većom ogorčenošću bitka na obim krilnim odsjecima. Kod Auzze iurišao je neprijatelj opetovano, no u z a 1 u d n o protiv naših četa: bio jc uvijek nanovo suzbijen. Na protiv' mu je uspjelo, da na visoravnl Vrha dovede do izražaja svoju velikn brojčanu nadmoć i u južnom pravcu zadobije zcmljišta. Za svaki sc korak z e m I j i š t a v o d i 1 a t c š k a i ž i) av a b o r b a, u k o j o j s e b o r i o č ovjek protiv čovjeka. Jsto se t a k o v o d i 1 a ž i ] a v a b o r b a s o b j c s t r a n e d o n j e V i p a v e, n a r o č i t o n a v i s o r a v n i Krasa, g d j e j e N j e g o v o Vellčanstvo c a r i k r a 1 j b o r a v i ] o u s r e d svojih lirabrili Č c t n. Uvijek su ponovno nasrtavale nove talijanske liapadačke kolone na čeličui živi zid branioca; č e s t o s c n c p r i j a t e I js k i n a 1 e t s 1 o m i o v c ć u v a t r i n a š e b u d n e artlljerije. G d j e j e p a k n e p r i j a t e 1 j u u s p j e 1 o, da bilo na koje m m j e s t u prođreunaše rovove, izbacile s u g a o d a n I e n a š e p r i č u v e s b a j o n e t o m o p e t n a p o 1 j e. Trajnu su slavu sebi kod takvili protivnapadaja medju ostalim stekli 21. bcčki poljsko-lovački batalijun, te odjelenja 93. olomučkog i 100. krakovskog puka. S v i s u poIo ž a j i na Krasu o s t a ! i č v r s t o u n a š i tn r u k am a. T a I i j a n sk e žrtve đostiž u n j i h o v e g u b i t k e z a v r i j em e n a i k r v a v i j i h b i t a k a n a S oč i. Balkausko bojišie: Neizmijenjeno. Načehiik glavnog stožera.

Austro-ugarski podnevni izvještaj. Kb. Beč, 23. avgusta. lz ratnog staua za štampu javljaju; B o r b a n a S o č i i d a 1 i e t r a j e. F r o n t j e s v u d a o d r ž a n. Kod V r li a jc neprijatelj zadobio nešto prostora. Nakon što jc poznat tačau tckst p a p i n s k e mirovne note, o kojoj se već izjavio i njemački državnl kance!ar u glavnom odboru ,,Reichstaga“, litjeli bi i mi da — sine ira et studio (bez mržnje i iuata) — o njoj rekncino nekoliko riječi. Apel svetoga oća, koji je on iz najčišćijiii osjećaja prema čovječanslvu upravio zaraćenim đržavama, da v r eć jednom svrše ovaj strašni rat, naišao. jc u redovima središnjih vlasti na posve povoljan prijem. To sc u ostalom samo po sebi raziunije, jcr sn središnje vlasti, i ako p o b j e d n ic e na svim linijama, bile prve, kojo. su pružilc ruku pomirnlcu svojim ueprijateljima i koje su, potpuno svjesue sv'oje jakosti, svoju spremnost za časni mir uvijek pošteniin načinotn izjavljivale. Takvu jc izjavu dao ponovo austro-ugarski ministar spoljnili poslova groi Czernin; takvu su izjavu dali i bivši njemački državni kancclar Bc!hmann-Uollweg, kao i sadašnji državni kancelar dr. Michaclis; takvu su izjavu uajzad đali od stranc srcdišnjili vlasti i mnogi drugi za to pozvani mjerodavni čimbenici. Središnje vlasti daklc u istinu nisu krivc, ako se u isto vrijeme, kad brzojavna žica cijelom svijetu objavljuje vatikansku mirovnu notu, na zapadnom bojištu kno i na talijanskom frontu odigravaju najsiraliovitiji prizori svjetskoga ra‘a, biju nove najgroznijc bitkc dosadašnje svjetske istorije. Papa je vidijiva vrhovna glava katoličkog kršćanstva, koga mc.djutim u velike poštivaju i svi i n o v j e r n ici, baretn svi otii Ijudi prave kultuie srca, koji poštuju princip religije. K tome papinstvo predstavlja još i danas suverenu moć, koja dolazi do izražaja putem poslansfava, šfo i!i podržavaju sve civilizovane državc kod Svetc Stolice. I ako danas „Roma Iocuta“ (,.kad Rim progovori") ne predstavlia više ouc „causa fiuita“ („svrŠcna stvar 11 ), t. j. volja papitia u političkom životu neposjeduje više onc starc moći kao u srednjem vijeku, to sc ipak papinski glas još i danas u velikc uvažava, i njegovu riječ uzbuđjena srca slušaju milijuni i milijuni ljuđi. Vatikanska mirovna poslanica! Ko danas ne bi obim rukama h ćio da prihvati grančicu mira, koju čovječanstvu pruža časni starac iz Vatikana! Narodi četvornog saveza (središnjili vlasti) zacijelo su na to spremni, no ne ovisi o njima, da li čc možda već narednih nedjclja biti ušutkana ona grozna topovska grmljavina, što danas poiresktije svijetom, nego to ovisi

isključivo od njihovih neprijatelja. Srcdišttjc vlasti naime nc mogu ui na lcoji načiu, da bacc koplje u trnie, ako t'o ne itčinc u isto viijemc i liji.hovi protivnici. Za to pak oni, kako se razabirc iz hladnih, djeluiiične čak i neprijateljski raspoloženilt glasova engleske i francuske štampe, kojom je propraćena papinska nota, još uvijck pokazuju vrlo malo sklonostj. Patiski lisrovi jirelaze preko note s nekim zbuujcnim frazama, jer u njoj ue nalaze tačno označenih prihvatljivih mirovnih piijedloga, dok epgleski.Iislovi papinsku notu porugljivim načinom prosto odbijaju. Što se pak tjčfe SjedinjeniU amerićkih država, to onc, ako sc smijc vjerovati još nc potvrdjonim vijeslima „Morning Posle“ ne će ni da čuju o kakvim prcgovorima na osnovti papiuskili prijedloga. Kod toga se :t istinu ne može ustvrditi, da je Bchedikt XV. sa svojim u glavnim crtania nabačeium prijedloziiiia stajao višcUia strani središtijih vlasti nego li spornzuntniii sila; naprotiv, on bi žclio elsas-lotriiiško kao i tridentesko tršćansko ,,pitanje“. o čijem raspravljanju prema jasniiu službenim bečkim i. berlinskiiu izjavnma središnje vlasti opravdano ne će ni da čuju, stavid na tapet mirovnih pregovora. S druge strane upada ti oči, da sc u papinskoj noti ni nc spominje budućnost katoličkc I r s I; c i onili mnogobrojnili nianjih i vcćili naroda, koji stenju pod ruskim ili cnglcskim ropsa'vom. Iz toga se najboljc vidi, u kolikoj je mjeri rimska kurija jvazila na to, da nc povrijedi osjećaje srcdišniim vlas'iina protivne englasko-aineričkoazijskc koallcije. Može biti, da sjjorazumnc sile uijesu Iitjele prihvatiti ponudii za mir, koju su stavile središnje vlasti, baš za to što je ona potekla s n j i li o v e strane; može biti, da su one odbile tu poiiiiđu i s toga, štaisu šc iia jiočetku ovc godine a prcd taičetak neograničenog podmoriučkog nautajisrogle nadati, cla će se ratua sreća okrenuti na njlhnvu stranu. Aii ova je uada daljim tokom rata na inoru i ua kopnu posvema propala. I tako mirovna nota Svete S’.olicc prcdstavlja tako reći p o s 1 j e d n j u mogućnost za sporazumue siie, da dodju do sraznijerno povoljuijega mira. Jasno je naime, da bi sporazumue sile mirom, do koga bi došlo neutralnim posrcdstvom, prošle mnogo boljc nego li, kađ bi bilc prlmorane, da taj mir same zatražc. Jer i ako središnje vlasti svako osVajanje tudjih zeinalja u ovom njima narimitom ratu odbijaju, onc bi niorale da traže to čvršća jemstva za sigmnost svoje budućnošti, što bi dulje zbog tvrdoglavosti njihovili neprijatelja trajalo đanašnje krvopro-

Iiče. To jc i razutnljivo, kad se promisli, da središnje vlasti i poslijc jevlnog za njih dobrog mira nc će ui iz bliza raspolagati s onitn gotovo neiscrpivim pomoćnim vrelima, koja 11 aročito Engle'skoj i Sjediujeuiin Državama stoje 11 a raspoloženju, a s kojima ćc njiliovi prot’ivnici i u budiiće moći da raspolažti. Tako mirovni prijedlog Svctoga Oca predstavlja posljednje Iskušenjc za državnike sporazumnih sila, o koiem ovisi, da li ćc se oni osvijcstili i prihvafiti ovtt zaduju lnogućnost, što Im se pntža, da t'ircd svjetskom isrorijom budu opisani samo kao zaslijepljeai, od svojc strasti zavedeni Ijudi, — a uo i kao najpodliji krvnici čoviečanstva.

Papinski prijedlog za mir. Papin mirovni prijediog. (Narocill brzojav „BeograTlskili Nov'ina'O Lugano, 23. avgusta. ,,S e c o I o‘‘ javlja iz Petrograd-c Privremena vlada je izjavila, da ćc papitiu nol'u s naklonošću uzsti u ocjena, jer ona teži istom ciljtt, kojem i ruska privremena vlada, naime da sc §to piije ostvari častan mir. Otlgovor sporaztiiutiili sila. (NaioGiti brzoj’av „Bcogradskih Nov'na") Bascl, 23. avgusta. ,,M a n c h e s t e r G u a r d i a n ' javlja, da se nada, da ćc odgovor sporazumnili sila na papinu notu biti takav. da će sc moći ući u daljc prognvore. (Naročili brzoiav „Bt o rads! i'i Novina*') Zeneva, 23. avgusta. I ako vladc siiorazumnih sila spremaju odgovor, kojim će odbiti papinu notu, a pariska štampa još uvijck ošlro govori protiv papine note, ipak diplomacija sporazumnilt sila, kako se pouzdauo saznajc, gaji nadn, da ćc sređišnjc vlasti uzeti papiuti poslanicu kao novod, da objave svoje mirovne uslovc. Noia sporazunmili sila, kako to razni listovi nagovješćuju, bićc upravo posreclni put, kojitn ćc se Njcmačka pozvati, da ’to učiui. U prkos izmajstorisane srdžbc zbog papinili mirovnih osnova že!e politički krugovi sporazumttih sila, da se koriste liriiikom, kako bi sc jednom mogli jasno uporediti obostrani mirovni uslovi, jcr vojuički i politički položaj sporazumnih sila nije tako sjajan, đa bi mogli prezreti svaktt mogućnost za sporazum. Na francasko stanovništvo učinil-a jc papina nota jak utisak, ali to štainpa prikriva.

Preda.ia note bttgarskotn kraJjtt. Kb. Sofija, 23. avgusla. Kralj je jučc primio papitiu notn, Kako vatikan u Sofiji neina svog zastupnika, to je no't'a poslatri prclco Intgarskog poslanstva u Berlinn. Ribot o paphioj iioti. (Naročill brzojav „Beogradskili Novina'"). Karlsruhe. 23. avgusta. Kako„Matin“ javlja. Ribot će, čim se komora ponovo sastane u prvo.i sjcduici, saojištiti odgovor ,ia papimt notu. Vatilcanski donisnik ižjavljuje, da će središnje vlasti u osuovi prihvatiti papine prijedloge i da takva osnovna saglasnost postoji i lcod sporazumnih sila. Radoslavovljeva izjava povodom jrapinske notc. (Navočiii brzojav „Beogradskih Nnvina") Bndicnpešta, 23. nvgus'.a. Sofijski dopisnik ,,Az E s l '-a inno ;je povodom papinske arote razgovo- s Badoslavovom. lladoslavov je r?kao: Mi smo još u đocembm nudiii inir. Prnžnnu rnku za mir odbijona je. Od ia'da ;je protcklo devct mjescci i mi sto'imo ra svim bojišlinra đevet pui.a bolje i pnvol;< nijc. Naš se položaj srakim danom poboljšava. Produžt-nje ia a možc donijeli sporazumnim silania samo dulje o trežnjenjc i razočarenjc. Ra zočarali su so u Rmnunjskoj, razcća* raii su se u Rusiji i to će tako daljc ići. Izgleda, da će naši n-pr.jatelji odbiti papinsku notu. Na lo' ukazuju lcomcntari neprijalcljskib listova ko ji na lo spromaju javno mnijcn c. \li ćemo doslojno od" 0 voriti, svak:t đ živa j o sebno. Ali mararno da te noto ne ćc s ajn.fi n opreci jcdna prcma drugoj- I koliko sc tiće nas Bugara, nota nije u kom pravcu prema uama inepravedna. Lapinska irofa žoli samo, da so IviR.au: ko pitanjc riješi na osuovi juava. i prarde. Mi Rugaii smo našu ijraću duž egejskog primorja, koja voć odavna st'iijaliu p d neprijateljskim jarmom, oslobodi i, a 11ašu drugu dušu, Make'doniju, po đ.u i put smo po cijenu ogronmih žrlava s o'i’i s Bugarskom. Pa i Bugari duž Moravo, voć izoclavna podjanuljeni c’d Sr',a jnrgu sad sloljodno 'da odalinu. O Dobmdži j> dva da moraino govoriti, jer i ako moranio za nju da vodimo pobjedcaiocan rat, mi smo za tu žrlvu imali nngradu, da srno so morali zarad nje boriti s mo 'noin Itusijom. Mi smo ljilt pobjedonosni i s polja i iznutra. Ko l>i nam mogao oduzeti plodovo našili polijoda! Badoslavov završujc ovalco: Datias su ra pislaćc srcdnja Rvropa vclika ujediajoi.a država raztiih siobotlniii narrdn, koii ćc jcdbi za druge žh'jcti.

Podlistak. Ailfiitiii Čekić: Novija srpska književnost. — PrJlog kulturnoj istoriji Beograda. U posledtijoj V. svesci ,,S av r e m e n i k a“, mjeicčnika D r uš t v a H r v a t s k i h K n j i ž e vn i k a u Z a g r e b u, izašao je ovaj iiscrpljivi pregled, koji će zacijelo zanimati i naše čitatelje. Analogno poznatoj frazi: Francuska •— to je Paris, moglo sc uvijek s punirn pravoin reći: Srbija to je Beograd. I zaista, cjelokupan kulturni i politički život kraljcvinc ogledao sc u prijestonici, koja je prema svome obimu i broju stanovništva živjela vrlo iutenzivnim životom, vclikovaroškitn u minijaturi. Od Beograda je živjela i potpuuo zavisila cijela srpska inteligencija, fizički kao i duševno, ma gdje se nalazila u unutrašnjosti zcmlje, koja je inačc imala prilično velikih gradovh, a naročito bogatih, ali bez inicijative i nia kakve individualnosti. Kako po plscima, tako je i po djelima i književnim tendencijaina beogradska literatura bila vrlo intercsantna, naročito za poslednjih petnaest godina, kad je bila jako produktivna, a organizovanim izdavačkhn pothvatima neobičBf> rasprostranjena u masi, svakako yMe nego ikad ranije. U ;o doba je drS ava sa svoje strane obilnije no ma ad doonda pomagala pojedine knjievnike ili niihova izdanja, te se brol

onili, koji pišu, popeo do vclike visine, svakako mnogo veće, no što je bilo potrebno. Onda se, po nekad, unosilo i u književnost mnogo šuma s ulica, s one ist-e ulice, koja jc odveć glasno, često čak s istom mjerom, raspravljala i politička i književna pitanja. Pa kao što je Beograd u svojoj nesredjenosti i donekle simpatičnoj nesimetričnosti počco dobivati svoj stil, tako jc i beogradska literatura itnala svoj posebni ton. Poezija, unijetnost, pa i nauka, jednom rijcči cjelokupni kulturni život Srba u kraljevini zavisio je i ranijo čcslo od povremenih političkih prilika; u poslednjem decenijtt medjutim toliko su mnogo politizirali i ne političari, književnici i umjetnici, da sc zapravo i nije moglo razlikovati: da li je politika cilj beogradskih intelektualaca, i!i saino jedno od sredstava u općoj borbi socijalnog života? To miješanje političkog i književnog rada dovelo jc spontano do jačc intervetnjije države, od čega je bilo izvjesno koristi, jer je država prihvaćala pojcdine mlade lalente, osiguravajući mi fizičku cgzistenciju, ali isto tako i štete, jer su se sada svi talenti često jednostrano razvijali, a medju književtiicima sc docnije stvarale, pa zaošitrenosti Jične i političke prirode. Takvc pojavc su u ostalom uvijek neminovne u sređina- . ma nedovoljno sredjcniin, gdjc kulturni i poliHčki život naroda nije našao još svoj definitivni izraz, kao što jc bio slučaj sa Srbijom, u kojoj sc još sve pjenušalo od početnili, bujnih instikata snage i nestaloženog života. Da je poslednjih godina blla tako Intimua veza

izmedju politike i srpskc književnosti, | leži uzrok i u tomc, što io beogradska j iuteligencija materijalno potpuno nesamostalna bila, ttvijek zavisna od državne službe i raspoloženja vlade. U Srbiji se nažalost, još nijc došlo do toga, da bi književnik mogao živjeti jedino od svojih literarniii radova. Interesantua je liistorija odnosa politikc i srpske književnosti. Još sedanvdesetih i osamdesctili godina prošloga stoljeća, kad se bio javio đemokratski pokret u Srbiji inspirisali su ga mladi radikali, došavši iz Svajcarske, gojenici Bakunitta i ruskih nihilista stvorila se i tcndenciozna socijalistička književnost, sa Svotozaretn Markovićem kao najistaknutijim predstavnikom. Na prevodnoj knjižcvnosti, naročito tta prevodjcnju juskih pisaca, radilo se intenzivno, i Čcrniševski sc dngo smatrao kao idcal prvih gencracija mlade srpske demokracije. Razumljivo je, da je ovaj pokret, koji je po koga literata odveo u političku borbu, u kojoj bi se kasnije obično sasvim izgubio, imao utjecaja i na srpsku književnost. No taj je utjccaj za pravo bio vrlo malen. I ako će se, na primjer, kod JakŠića naći pjesma napisana u socijalističkom duhu (,,Šva<ia“), a kod ovog ili onog pjesnika tendencioznih stihova protiv tadanjeg političkog reži■ ma, ipak sc u cjelokupnoj srpskoj knjlževnosti toga vrentena ogleđao patrijahlalni, konzervativnl duh srpskoga naroda, koji je idealizirao po tradiciji svoje poezije, a najviše o veličinl i snazi srpskoga naroda. 1 Jova Iltć, i Kaćanski i Šapčanin, i svi već ! pjesnici starijega doba bili su izraziti pred-

stavnici toga dulia. U vremenu, kad su agitatori radikalske politike objaŠnjavali narodu, kako su vlađalac, sveštenici i državni činovnici narodnc izielice i krvnici, kako ue trebu plaćati porez niti se pokoravati vlastima i t. d., tadu sit srpski pjesnici pjevali o scvdahu i mirisnim baštama, o radostima mladosti i životu, a najviše o Kosovn, i sanjali o budućoj slavi srpskoga oružja. Niiliova je poezija bila jvvtriotska i skroz nacionalna. Tko malo poznaje srpski narod, ovo ćc sasvim razumjeti. Socijalizam — mislimo u cvropskom smislu riječi — nije tada apsolutno odgovarao patrijarhalnom dulut srpskog naroda. Što je demokratski pokret u ljočetku imao izvjesnog uspjeha, uzroci su sasvitn drj^e prirode, lokalnc političke i naravstvene, 'e ne spadaju tt našu tezn. Uzgred ćetno samo napomcnuti kao karakteristiku nacionalno konzcrvativnog dulia, da u Srbiji ni jedati jeditii politički prevrat — a oni su bili vrlo česti — nije došao odozdo, inicijativom naroda, već uvijek odozgo, dok je narod vazda novo stanje primao tnirno, bcz protesta, po nekotn nemiuovnom zakonu incrcije i poslušiiosti. Ako primimo već utvrdjenu istinu, da se kod umjetnika i književnika, pa i najindividualnijib, u krajnjoj liniji uvijek izražava nacionalni duh, onda je sasvim razumljivo, što srpska socijalna demokracija nije izbacila ni jednog jediuog većeg pjesnika ili književnika. Kasnije, kad srpska đcmokracija dobiva izvjesno legaluo mjesto u druŠtvu i državi, vrlo mali broj lcnjiževnika podliježe uijecaju socijalističko-

demokratskih tcndencija. Može se šta više zaključiti, da dcmokratsKe struje u ljolitici izazivaju reakciju u književnosti. Stevan Sremac : Ljubomii Neđić, dva najtrcznija uma. što ilt je dala srpska književnost; prvi kao odličati pripovjedač, dntgi kao oštrouman i oiigiiialan kritičar, tipični predstavnici bistrog i patrijarhalnog dtiha • srpskog naroda, odupiru se aktivno nezdravom i pretjeranom demokratizirauju tt Srbiji. Ncdićev utjecaj naročito io jak, i on pročišćuje mnoge nezdravc odnosc u književnosti, kao iiladan vjctar zagušljivu atmosferu. S druge stranc demokratski literaii — medjit n.iima, možda, duhoviti satiričar Domanović jedini pripada književnosti ^— prelaze u praktičnu politiku, gubeći se medju saradnicima dnevnih listova. U poslednja dva deceuija u srpskom se političkom Životu prilike znatno mijenjaju, utječući posrcdno i na književno djolovanjc beogradskih litcrata. Demokracija je održala nolvtičku pobjedu i došla na vladu. Srpski lcnjiževnici, koji nisu svojim spisinia direktno pomagali pokret demokracije, koristiše se po mognćstvu lično ltjenim uspjehoin; ovo int toliko lakše pada, jcr sada nije ni bilo jiotrebno braniti borbcno, snagom uvjerenja i vjcrom princioa vladajuću demokraciju (za to bi pravim literatimn, vjcrovatno, nedostajale inspiracije i zreloga materijala), pošio ona i nije intala snažnih i opasnih protivnika. Ovaj možda i n« očekivano dobar primitak novoga slanja kod beogradskih intelektualaca dobro je došao demokraciji, koja je, pored praktične unutarnje polidke oo-