Beogradske novine

Izlaze: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi: U Btogfttfo I o krajatliaa Mpaaja^mfia ed c. I kr. Beta pa cljonl cd. . . . 8 belara V HrvartsAoi-SfavonlJI, Beael-HercsjCTlni I OalmaolJI pe elfcflt ad. • . . . ,10 ftelen Uraa o*e| pedrcbja ca djaal afl. . . .12 tialara — Oglasi j.o

MjeseCna pretplata: U Beofradu I s krajertfln rapMjaBkflUflf a* c. I kr. Ceta n bajna I atapno palta. . XU Eeofrndu II destavom o kotu .... 2'BO U HrvatakoJ-fhvonljl, Boinl-Harcanovinl I Dahnaciji 260 Uaitallnikraja*lniaAustrt-««ar>kaaanarbljt 3'U fnoatranatru........... 460 cljsnlku. .■=.,*

UredniStvo: BEOBRAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telafon broj 83. Upreve I primanje pretptata TopUSin vensc bro| 21. Telefon bro) 29. Prlmsnje oglasa Kneza Mlhajle ul. broj 38. Telefon br 249.

Godina III.

Uzaludni napadaji Talijana na Soči. Borba traje dalje — veliki i teški neprijateljski gubitci.

Ratni izv';eštaji. Austro-ugarski podnevni izvještaj. Kb. Beč, 24. avgusta. Juče u veče uavaljivali su Talijani na Krasa i opet bcz svakog u s pj e ii a. Izvještaj atistro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 24. avgusta. Istočno boiifite: Front maršala pl. Mackensena: Nenui osobitih dogadjaja. Vojna fronta marSala nadvo’vnd© I <o s I p a: Kod S o v e j e i sjeverno od S us i t c navalio je neprijatelj ponovo, a 1 i b c z u s p j e h a. Kod posljednjili borbi na S u s i t i 1 ispod O c n a stekli su našl lctael kod vodja i vojske najveće prizuanie zbog Uspješnog djelovanja, protiv brojem jačeg neprijatelja. Front maršaja princa Lcopolđa bavarskoga. Sjeverno od D n j e s t r a pošla su naprijed jača ruska izvldjačka odjelenja. Inače nema niš f a da se jav’. Taiijansko bojište: J c d a n a c s t a b i t k a n a S o č i traje dalje. Poslije srazmjcrtio mirtiog prije podneva, razvile su se p os! i j e p o d u c p o n o v n o v r 1 o ž es t o k i b o j e v i. Na vlsoravn 5 sve do Sv. D u li a preduzimali su Talijani, uvijek pomoču novih oojačanja, t e š k e n a p a d e p r o 1 1 v našiir poiožaj a j u ž u o o d V r h a. N i g d j c n i j es u m o g 1 i d a p o s t i g n n k a k a v uspjeh. Našc hrabre čete, medju njitna 106. pučko-ustaška divizija, koja vcć nekoliko dana stojl u najiežoj borbi, kao i pješadijski puk broj 41, održali s u s v e s v o j e r o v o v e. Sa o s o b i t o m s n a g o m navaliIa jc ponovno treća talijanska v o j s k a Izmedju V i p a v e i ni o r a. Poslije v i š e s a t n c t o p n i č k e v ai r c prešla .ic u četiri sata poslije podne n e p r i J a t e 1 j s k a p j e š a d i j a u c j e 1 o k u p n i n a p a d u m a s a m a. Dok su neprijateljske kolonc na sjevernom k r i 1 u bile mjestimice u n i š t e n e v e ć v a t r o m n a š i h b a t c r i j a, došlo je 11 a drugitn mjestlma osobito izmedju Kostanjevice i mora do borbe na nož, koja je potrajala više sati. ZahvaIjtijući junaštvu i izdržljivosti o d h i 1 i

s u n a š i k r a š k i h r a n i o c i p ob j e d o n o s n o s v c n a p a d c, s n ag o m m n o g o j a č c g u c p r i j a t e1 ja. U bczprimjernoj zajeđnici postigli su ponosne uspjehe siuovi sviju pokrajina obih država monarltije i Bosue. Ako su jučer osobitu slavu požnjeli pješadijski pukovi broj 11, 47. 51, 62 i 63, to će sutra na njihovo mjesto stupiti drugi sa istom požrtvovanosti. Zemljište ispred našili poiožaja na K r a s u pokriveno j e b c z b r o j n i m t a 1 i J a n s k i m 1 j eš c v i m a. Balkansko hojište: Nema ništa tiovog. Načelnik glavnog stožera.

Ispravak. U izvještaju austro-ugarskog giavnog stožera od 23. ov. mi. spomenute su kod pukova broj 93 i 100 pomutnjom posadna mjesta iz niirnoga doba, mjesto njiliovih popunitbenih domovinskih kotare\ r a. Oba puva dopunjuju se i to puk broj 93 iz Mor. Schonberga, a puk broj 100 iz Tescbena.

Pmiiiisfto noto i itoiiio. Dlplomatske note nijet.u rcdovito produkat rađa od nekoliko sati I cio svijet zna, kolikom obazrivošću vclike diplomatc ižradjuju svoje uote, pa zato neTnoženio nl mi znali, da li postojl kakova vremenska veza Izmeđju jedanaesfc bitke na Soči i papinske pote. .Naravno nije isključena mogučnost, da se u Vatikanu znalo o Cadorninim pripremama za novu ofenzivu, kojoj je ci!j da preko Herma.de prokrči sebi put ka Trstu. I onako su odnošaji izmedju rimske kurije i Ouirinala za vrijemc ovog svjetskog rata postali nešto prijateljskiji. Savojski kraljevski dom očiglcdno nastoji, da obzirom na nesreću talijanskog oružja stavi n službu narodue stvari veliku moralnu moć papinstva tim višc, što se prema očekivanjima, osobito niže svcćenstvo u Italiji odinah od početka rata stavilo u službu otadžbine. Na drugoj strani u interesu je papinstva, da se Italija čim boije moguće izvuče iz afere, u koju je zapala zavedena od bezdušnili plaćenih poliiič-

kih pustolova. Vclike inase namda, osobito u južnoj i sivklnjoj Italiji, odane su još svom diišom kato’icizmu jednako kao i francaski seljaci, koji su ostali vjemi katoličkoj crkvi u nrkos diplomatskog preloma izmeđju Rima ! Parisa. Osim toga vaija uzeti u obzir staru trađiciju uskih vcza izmedju romanizma i papinstva i otuđa činjcnica. što su pape već nekoliko vijekova l\ 0 mani, ti prvom dijelu Talijan'.. Nije dakie čudo što papa Benedikt XV. uastoji, da spasl Italiju od jcdne katastrofc, iz kojc bi mogli jedino da crpe korist slobodno-zidarski clemeuti, kojl su uatjcrali u rat talijanski narod, da sruše monarliiju i oslabe papinstvo Treba sc sjetiti samo za ono vesclje, koje jc vladalo u Italiji prvc polovine godine rata protiv atisTo-ugarsko monarliije. U ono vrijeme nalažlli su se Talijani još u medenim mjesecima svoje nadc u sigurnu pobjeđu i ako nijesu postigli nikakovih drugih ttspjelia, osim šfo su zaposjeli ouo ueš'o malo zcmIjišta, koje je Austro-Ugarska iz stratcgijskili razloga bez horbe bila naptistila. Veliktt riječ su vodili načelnik rimski, sa starozavjotnim imenom Narhan, englcsko-jcvrojskl mclez Sonnino, Barziiay, D'Annuncio i drugi junaci na jeziku i njiliove prijetnje nijesu bile upravljene samo protiv AustroUgarske, nego i pr >tiv kraija Victora Kmamiela i pape. Ovi su Ijtidi čiiiom pokazali sasvitn otvoreno, da smafraju papu zarobljenikom u Vatikanu, pošto su spriječavali njegove vezc i dij iomatske prepiske .ga ujegovim poslanicima na strani i sve ie to poprimilo bilo već takove mjere, ‘da ,sc papa ozbiljno bavio mišlju, da se preseli i u Madrid, gdje je kralj Alfonso h’io da nui slavl na raspoložcnje jcduu palatn. Poslije neuspjeha talijanskili vojski protiv branioca na Soči, opametili stt sc i Talijani, povratila im se svijest, šio se najbolje manifesliralo u komori, gdjc jc došio do vrlo bučnili rasprava. Salandra ie odstupio, samo da očtiva svoje milijune, kojc jc slgurno sprcmio u engleskoj banci, a Barzilav, D-Aununcio 1 drugovi povuklf su se sasvim u pozadinu. U ovotn opštern nezadovoljstvu ojačala jc socijalna demokracija, koja je zbog svog protu-

vjerskog držanja posiala nova opasnost za papinstvo. Prema tome imade papinska nota dvojako značenje: unutarnje i izvanjske polftičkc liaravi. Oduševljenje, kojim jc u cijeloj Italiji primljena nota pape Benedikta XV. pokazuje prema toinc, da jc s jcđue strane stanovništvo sito rata, a s druge strane, da paoa prcdstavlja još uvijck najviši autoritet, kojega n.jesu mogle da uništc socijalistička ni s!obodno-zidarska rovanja. ’ Ni org-ani ratnc strauke kao „Corriere dells -■ Scra“ i „ldea Nazionale“ nijesu se do sada usudila, da istupe protiv pape. Naravno mi nijcsmo optimisti, niti ne želisno stvarati smjelc zaključke, ipak jc blla tiaša dužnosr, da spomeucmo i nabrojimo svc ove činjenice, kojc sn posljedica opšfeg raspoloženja u Italiji, nastaiog zbog papiuske note. Ako nc podje za rukom Cadorni postignuti uspjclic, koji bi i samo donekle odgovarali strašnim žrtvama jcđanaesfe bitke na Soči, nijc isključena mogućnost, da će i'.apinska nofa biti uzrok dogadjaja u italiji, koit ni najmanje ne odgovaraiu žcliama pristaša rata u Italiji. Borbe na Soči. laiijasuki listovi o liorbi na Soči. .'aročifi brzojav „BcogradsVih Novina") ■Liigauo. 23. avgusta. Talijmiski listovi donose vanredno opširne izvještaje o novdj borbi na Soči. Svi su Izvještaji saglasni o vanređno vclikim pripremama talijanske vojne nprave. ,,C o r r i c r c d c 11 a S c r a“ pišc: Ova jc borua nu Soči tizela k o 1 o s a 1 n c razmjere i pripremona jo do u najsitliijc pojedinosti. T e š k o ć e z e m 1 j i š t a su strahovite, one pružaju u svakoj vrsti sve osobine borbe planinskog rata i bitkc i: dolini, borbe oko rijekc koja protiče u đtibokoj provaliji i bitke izmcdju poIjana, k ovome dolazi još more kao pomagač ili ncprijateli. S toga jc a i zbog s t r ahovitcodbrancneprijatclja, kao i ogromnog broja topništva i četa, o v o n a j v e ć a b o r b a k o i a s c i k a d a u E v r o p i v o d i! a. Talijaiii iraže odtuku. Kb. Ltigano, 23. avgusta. Ratni dopisniei talijanskih listova izjavljuju, da sc talijanska ofenziva nalazl tek n svome počctku i da joj je svrlia, prodor austro-ugarskog fronla i postizanje

0 d I u č u j u ć e g u s p j e h a. Oni danas označuju Hermadu y.:i glavnlcilj i ističu, da je prerna Selu bio upravljen najveći na« por, gdie uije učestvovala u borbi samo jedna, ne.go pet brigada, a docniic i doptm« skc brigade. 6800 topova na iroutu Soče. (Narociti brzojav „Beogradskih Novii.a'^ Karlsruhc, 23. avgusta. Vojni kritičar turinske t a ni p e“ piše, da u borbi na Soči grmi preko C800 t o p o v a, mcdju njitna 1800 c n g 1 e s k i li 1 a m c r i č k i Ii.

Papinski prijedlog za mir, Ođgovor sporazuuinih sila. (Naročiti brzojav „Ceogradskih Nov a *) Žeueva, 23. avgusta. U skoro \'Cć gotovom odgovoru sr.urazumnili sila Vatikanu govori se, da će se i! njemu izraziti želia o većoj tačnosti tnirovuih prijeđloga, prcdpostavljajući. c’a će ih papa moći dobiii od srcđišnjih vlasti. Navodnl utjecai Eugleske na papinn noiu. (Naročiti brzojav „B.oj.rađsli'i Novina') Frankmrt. 23, avgusta. ,,F r a n k i u r t e r Z c i t it n g“ javlja iz Kopcnhagciia: Vclih, pažnju zaslužuje jedtm miinnski brz'ojav ,,Neuc Zitricher Zeitimg“-a, lista koji Vatikanu blislco stoji. U tom se brzoiavu veli. dapapiuanota n! j e p o s t a 1 a b e z e n g 1 e s k o g u t io a i a. Kardinal Ferrari u Švajcarskoi. (Nj'i'očiti brzojav „Bvo radskih Novb,a“) Karlsruhc, 23. avgusta. „Ziiricher Post“ saznaje sa pouzdane strane, da se kardinai Ferrari bavi u Švajcarskoj. Ovo se đovođi n vczti s papinom mirovnom notom. Holandska zadovoljna držan.icin inonailiije. (Naročiil brzojav „Beogradskih Novlna*)' Anisterdain, 23. avgusta. Izvještaj „Fremdenblatta", da je papiiia nota u Beeu simpatieki priinljeua, donose iistovi sa zadovoljstvoin. „Nienve Courant" nalazi, da je važno r dauašnje držauje sporazumnih sila, suprotno načinu, lcojim su prihvataneranije mirovnc poslanice i vidi u ton.e inuogo više, ncgo li običnu učtivost. Ne trebn se zbog toga zanositi velikim nadama, ali j e t o i p a k n a p r e d a lc u p r a v c « ini r a.

Podlistak. Milutin Čckić: Novija srpska književnost. Prllog kulturnoj istorijl Beograda. (Svršetak). Oko „Srpskog Kujiževnog Olastlika“ bila je okupljena dosta velika grupa književnika različite vrijednošti. Najbolje je uvijek bila zastupljena lirska pojezija, u kojoj sretaino razne škole i pravce, počevši od neugladjenih, surovih socijalističko-tcndencioztiih stihova Neistora Žućnog (pseudouim), pa do rafiniranih simbola Jovana Dučića. Dučić se naročito ističe svojirn suptilnim motivima, i ako ne uvijek originalnim, jer je pod jakim uticajem pojezije francuskih dekadenata. Ali DuČićeva pojezija nije jednostavno, šablonsko ugledanje na Verlaina ili Baodelaira; bili bismo odveć strogi i nepravedni, kad bismo ovo tvrdiii, kao što je to neko vrijeme blla moda u Beogradu kod noviuarskih feljtonlsta. Dučić se do duše inspirira Vcrlainovom pojezijom, što mu, u ostaloni, može služiti na čast, ali u svojlin je pjesmania on ipak originalan I pjeva svojom dušom 1 svojom fantazijom. Dučić je u osnovi poet, i po tome se on donekle ističe nad Milanom Rakićetn, koji je više literat i više knjiški izradjeni pjesnik. Otuda je kod Rakića savršena forma; uz to on iina izvjesne svježitie u stihu, bogat I origlualan rječnik, pa inu pjesme čine neposredan i jak dojam. A!i Ra-

kiću kao da ne dostaje izvjesno bogatstvo u nijansatna duševnih izražaja i ona plemenita naivnost, koja je donekle svojstvena svakoin pravom pjesniku. Otuda Rakićeve pjesme, gotovo geometrijski pravilne, čini se kao da su u napred sračunate na iz- j vjestan efekat. — Poređ ova dva IIrlčara, koji su suradjivali isključivo na Književnom Glasniku, mora se naročito istači Sima Pandurović, najmladji medju priznatim srpskiin pjesnicima, čija se obilata saradnja prostiraia ne samo na „Književni Glasnik“ i ,,Delo“, već i na mnoge književnl} časopise van Beograda. Pandurovićevii pojeziiu, ne uvijek bezprijekorne forme, karakterizira duboki pesimizam, pun mistike i simbola. Panciurović je s uspjebom prevodio u stihovima i drame francuskili klasika (,,Cina“, ,,Atalija“). — Iz velikog broja onili koji su pisali stihove, valja izdvojiti naročito dvojicu, dva čisto beogradska tipa: Vojislava Ilića Miadjeg, pjesnika zdravih emocija i bujnog poleta, koji je sačuvao dobru tradiciju slarih srpskiii pjesnika, i Vladislava Petkovića, Disa, u ozbiljnijoj pozi simpatičnog kabotena, koji je poeziju francuskih dekadenata primio iz treće rnke. Obojica, riepoinirljivi protivnici Književnog Glasnika, imaju dobrlh pjesama i lijepih stihova, i štampali su ih po raznim listovima, po najviše u starom beogradskom časopisu, Delu. Ovaj jc Iist prije nekoliko decenija bio centar beogradskih knjlževnlka i političkih pisaca, naročito onili, koji su pripadali radikalnoj grupi, ali je posljednih godina izgubio

mnogo od svoga litcraruog interesa, | 4e i nema gotovo nikakvog utjecaja i na naš književni život. Sličuti jc sud- ' binu imao i čisto književni časopis ,,Zvezda“. Ranijih godina, pod upravom Janka Veselindviea i Pavla Mai riukovića, izlazeći dva puta na nedjelju, taj list je iinao u sebi mnogo života i budio veliko Interesovanje u publike;- poslednjih godina, posle duž.e pauze, list je počeo izlaziti kao mjcsečni časopis, pod uredništv.om B. Nušića, ali nije imao mnogo originalnosti. i ako je bio brižljivo uredjivan. Na ostalim književnitn vrstama nije se rađilo s toliko uspjeha, kao na lirskoj poeziji. Dramu još uvijek rcprezentira gotovo jedino Branislav Nu.šić, čija se prođukcija posljednjih godina dosta ograničiia. Njegov komad „Put oko sveta“ imao je velikog uspjeha kod publike. Književna kritika, medjutiru, kao da se ženirala da s mnog-o bvale govori o ovoj interesantno] reviji. A to se odista ne može dovolj1 no razumjeti. Jer „Put oko sveta“ je u svojoj vrsti odlično napisana stvar, bez literarnih pretensija, ali s mnogo vedre šale, neusiljene sccnične komičnosti, a mjestimično čak i s dosta duhovite političke satire. U opće Nušič mnogo više uspjcva u komcdijama ovc vrste, no kada nzme pozu • serioznog dramatičara. pišući tragedije iz savrenienog društvenog života („Pučina“, „Tako je moralo biti“), za što mu ne dostaie piestličke dubine i oštrine opservacija. To zainahivanje preko vlastite snage smetalo je i nekirn mladini piscima, koji su pokušali da dađu realističnu savremenu dramu, ali u

tome nisu uspjeli, jer niti stt fe dramc sadržavale kakav ozbiljan dramski matej'ijal iz života, niti su imale izrazitog kolorita milijca. 1 tako nam vazda ostaje kao najsvježija doiuaća stvar na beogradskoj sceni ,,Koštana“ Borisa\ r a Stankovića, dramatizirana pripovjetka, bez stroge dramatske forme, ali puiia egzotičnc pojezije bliskog istoka, bogata neobičnim prirodama, koje se lotne ti borbi dubokih, primitivnih strasti i naravi, a koje pjesnik oživljuje toplim daliom iskrenih simpatija, što u svojoj duši za njih ima. U opće je vrlo karaktcrističiia ta intimna duševna veza iztnedju Stankoviča i sredine, koju opisujc i u kojoj se naiazi izvor bogaisvva njcgovih sopstvenili osječaja. On je u pripovjctci i romanu pokazao onc snage i zatnaha, koje do njega nije imao svakako ni jedan srpski rontansier. Dok je Milutin Uskoković pokušao. da s nmogo pretenzija izradi roman iz savremenog bcogradskog života, koji je površno poznavao iz jednostavnih opservacija za vrijeme svoga djakovanja, pa se ugušio u velikoj i kompliciranoj gradji tendencioznog romana, dotle je Bora Stanković opisivao onaj život, koji mu se u krv upio, koji je pjesnički duboko osjetio, pa ga za tim izrazio, čcsto nesvijesno slikajući i primitivnim načinom, all s puno nabrekie snage, u jednostavnim, niarkantniin i oštrim linijama. Tipovi njegovog romana „Nečista krv“ tako su reljefno izradjeni, a dogadjaji kadkad tako dramatski opisani. da roman miestimice doseže dn

Maupassantove jačine. Nema sumnje da je „Nečista krv“ Bore Stankovića cltef d’ oeuvre srpskc književnosti. Sa ovo liekoliko itnena gore mtvedenilt mi nismo nikako iscrpli listu onih, koji su u Beogradu pisali književnim stilom od vrijednosti. Moratno odtnah naglasiti, da u nas knjtževni časopisi nisu bili jedini forutn za ljude od pera; i u dnevnim političkim listovima često se isto tako i s ambicijom književno pisalo. Čak je tu bilo kadšto boljih kritika i interesantnili litctarnilt bagatella, no u čisto književnim časrpislma. Masa vrio duhovitih parodija, oštrih satira, različitili književnih monografija od značenja, a naročito veliki broj dobrih pozorišniii kritika i eseja pojavljivao se u duevnim listovima, često sasvitn anonimno, i liez ikakvog pseudonima. Dok su se u književnim časopisima katkad mogli čitati pretenciozni i nepismeni spisi onili, „koji nmogo obečavaju“, dotle se u političkim listovima, u zabačenitn stupcima treće stranc ili drugog feljtona, po nekad, nalazilo praviti bisera od potpuno nepozuatih autora, po najviše od amateura političara i književnika, kojih u Beogradu ittta mnogo, ali koji nemaju ambicije, da ilt javnost zna. ^ Pa i oni čisto polentički i politički čtanci, pisani su stilom duhovitim i vrlo književhitn. A to je sasvitn razumljivo. Medju profesionainim žurnalistima bilo je ljudi jake knjižcvne kulture i visoke inteligencije, kao što su, na , printjer, Pavle Marinković i Svetolik Jakšić, čija cijela prošiost i čije amI bicije izlaze iz nnbičaienog novinar-