Beogradske novine

Br. 236.

BEOGRAD, utorak 28. avgusta 1917.

Iziaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojadini brojevl: II BMtradu I u kr.jiTbtia zapas|»tfiraara od e. I kr. Eoti pe eljenl ođ. ... 8 heleri II HnratikeJ-Slaionljl, Beinl-Hercignlnl I DilmaclJI pe cljonl oi'. . . . . .10 helere Izvob ovoj poBruejo po djonl od. . , ,12 hdora

MJesefina pretpiata:

0 SeogroOu 1 o kralavtmo ripoijctfnutloi etf t. I kr. toto zo hejne I otopnopoltu. . II Beograilu M doatavom u kuOu .... U Hrvatikoj-SlzvonlJI, Boinl-HereogovM 1 Daintaeljl • U aitellm krajevimo Auatro-utoriko monarhijo U Inovtranatvu

2'250 200 34BO Oglisl po cljeniku. =_■: ,

Urodništvo: BEOGRAD, Vuka Karadiića ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I primanje pretplato TopllCin venac broj 21. Telefon broj 25. Primanjo oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38. Tolefon br. 245.

Godina III.

Uzaludna nastojanja Talijana. — Godišnjica rata sa Rumunjskom. — Direktorij u Rusiji.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 27. avgusta. Istočnn boiUte: Kod Soveje ttzelc su njemačkc čete na frontu nadvojvode J osipa na juriš jedan neprijatcljski položaj i održalc ga protiv žestokih protivnapada. TaJiinnskc boiište: Jedanaesta b i i k a n a S oči t ra j e d a 1 j e. Neprijafeijski napadaji bili su ponovno upravljetii protiv Jiaših položaja na visoravni B a n j Š ic a (Bainslzza) — S v. K r i 1 i sjeverno od G o r i c e. Sa najvećom gorčinom v'odjeua je borba osobito istočno od Avč e (Auzza) pa i na Goii sv r . Gabrijela, gdje su sa uspjetiom stali na put neprijaitelju Štajcrci od 47. puka i d a 1 m a t i n s k i s t r i j o 1 c i od 37. puka, kao i druga vojna odjelenja. O v i li r a b r i b r a n i o c i o d r ž a 1 i su sve svoje položaje protiv s v i h n e p r i j a t e 1 j s k i h n a p a d aj a. Na visoravni K r a s a bilo je samo omanjlh borbi izineđju poIjsKili straža. Vaitrom sa zemlje svaljetic su t r i neprijateljske letilicc. Balkausko hoiištc: Nema ništa nov'og. Načelnik clavnojj; stožera.

JavansHa slinbsa. U posljednje vrijemc pojavljuje se lik Japana sve više, jedino se neda razaznoti, radi li se tu o zbilji, ili samo hvalisanju. Medjutim nije isključeno jeđno ni drugo. Ponajpriie prlmjećuje se kod ncprijatelja središnjih vlasti jaka želja, da se u rarni vrtlotr u Evrop? uv’uče i mikadovo carstvo. Na Arneriku se ne inože ni pomišljati, jer je gospodin Wilson otvoreno saopšfio svojim evropskim saveznicima. da će prv r a četvrt amerikanske vojske snići u Ev'roju tek u naredno proijeće. Oružana američka pomoć 1eži u velikoj, vrlo v'elikoj daljini, tako dalekoj, da sc jedva može uzcti u obzir. Nema sumnje, da Atnerika raspolaže i ovaj čas sa nekoliko hiljada voiuika, pa kad se oni ne puštaju iz otadžbine, imaće i zato svojih razloga, o kojima ćemo progovoriti docnije. Dosada Japan nije litio ni da čuje, đa sv'ojti vojsku pošalje na evropska bojišta. Jedino je poslao u Rusiju nekoliko časnika 1 potčasnika, koji šu irebali, da za japanske topove izvježhaju rusku poslugu. Japatt lii danas nc misli napustiti dosadanjc svoje stanovište, što dokazujc i vijest redovito dobro upućenocc petrosrradskog drpistiika bernskog ,,Btmda“. Prema ovoj vijesti žastupao je ja-panski izaslanik na pariskoj privrednoj konferenciji banm Sakatanl mišljenje, da bj Japan trebao po-

Podlistak. Adela Milčinovlć: T a j n a. (Svršetak.) Odgovarala jc sasvim autolnatski. Bilo joj mučno. Tako tužno i bolno, kao da sa svakiin odgovorom trga list po list sa nekoga dragoga drvca, koje je dugo gojila u zabiti. List po list i drvce će stajati pusto, golo — i neće ga višc bitl. A to je drvce bilo njezino najmilije — njezino jedino. A sada, evo, trga mu se grančica za grančicom, runi list za listom, uečujno, nevidljivo i brzo. Niz obraze kliznula joj suza; jcdna, dvije i mnogo, mnogo suza. On ih nije opazio. Tek kad se više nije mogla šuspreći, nego je glasno zajecala, pogledao ju je i kriknuo: — Što ti je ?! Gosjiode! Što ti je! U tom je času bio više nego siguran, da Vlastinu dušu nešto užasnoga tišti, što mu ona ne može da povjeri. Bilo mu je tcško — najvolio bi da ga nestane; samo da nije ovdje. Pokročio je naglo, široko i hodao tako brzo sve đo rijeke. Kad je Viasta prispjela đo njega, našla ga je šjedećega na nekom trulom panju, koji je valjda Sava izbacila aa obalu. Blo je mnogo mirniji i kao da je u sebi stvorio neku odluku. Prizvao ju k sebi i prihvatio za obje ruke.

slati svoju vojslut za rttski zapadni fromt. Ova izjava je niitogo oduševila .,New-York Tiines“. Po mišljenju ove novine, odlučilo bi poia milijuna Japanaca na frontu kod Dvinska, a 250.000 na runiunjskom frontu za najkraće vrijetne rat u korist sporazuma. Na to ie izjavio japanski ministar izvanjili djcla u tokijskom parlamentu, da sve vijesti o predstojećem šiljanju japanskib vojski u Evropu nc odgovaraju istini, da su puka izmišljotina. Medjutim se pofvrdila vijest, da japanska vojska, ne samo da je zaposjela cijelu Mandžuriju, nego što više, da je zainijenila ruske čete u Sibiriji. Po svoj i>rilici morala jc ruska vlada u početku 1915. godine đržatt oko 250.000 svojih vojnika, koji su sađa svi otpremljeni na zapađni front. I upravo u julskim borbama i borbama u avgustu ove godine, igraie sti sibirske čete vrlo važnu ulogtt i ruski vojni izvješfaji mnogo su hvaliii ova odjelenja. Sibirija je ravtto za jednii trećinu veća od evropske Rttsije, pa če Japan za zaposjednuće ovog velikog komplcksa frebati barem toliko vojske, koliko Rtisija — dakle više od pola milijuna, jer treba da podržaje red u zemij: i medju stanovuištvoni, koje mjc baš najprijafeljskije raspoložcno prema rijirna. U isto vrijeme držaće Japan glaviiu snagtt svoje vojskc spremljeuu u otadžbini, jer sve one razlike i protivnosti izmedju Amerike i Japana zbog istočno-azijskog i meksikanskog pttanja postoje još i danas tt punoj mjer, koIiko se to pokušavalo, da se prekrije. Prema od prilike dosta pouz.danim vijestima, mobilizirao js Japatt oko dva milijuna vojnika, od kojih bi u najboIjem slučaju 1 kađ bi baš htio mogao da pošalje jedino dva do tri vojna zbora u potnoć Rusiji — svakako pomoć kojom bi Rusi jedva mogli, da izvojtij.i odlttku. Zbog velikog nepovjcreija izmcdju Tokia i Washingtqna, ne jiokazujc se baš u Japanu, kao ni u Uniji prevelika volja, da sc vojno angažuju u Evropi, ti najmanju rttku čekaju obe sfrane, dok će se pročist'ti i razjasniti sada postojeće prilike i odnošaji. Rad! toga obe strane ne će baš da se požure sa šiljanjem svojilt vojsKi tt Evropu. K tomc pridolazi još jaka Njemačkoj prijateijska struja u Japanu, s kojom japanska vlada tnora uvijek da računa, tim više, što unišfenje Njemačke ne bi nikada odgovaralo imercshna Japana. Novinc ,,Asahi“ i ,,Jamata“ zagovaraju i danas tt sred rata savez sa Njemačkom, zbog čega Leninov orgatt u Pctrogradu i upozorava na jaItansku opasnost tt istočnoj Aziji. Ova ruska novina piše, da japaiiska impe-

— Slttšaj, Vlasto — hoćeš, pripovijedat ću ti jednu pripovijest? Davtto je već, Što sam jtt čitao i ne sjećam je se potanko — al ltoćeš !i, pripovijedat ću ti onako, kako znam? — Da — molim. Zagledala se ti Savtt. Bila je žuta, ltabujala. Po njoj je plivalo kojekakovo granje, drvlje, daske. Nedaleko bio je o vrbu privezan mali čttn, koji sc neprestano borio s rijekotn, da ga ne ponese sa sobom.' Nad ttjitna su šumile topole, a iz daljine, tamo sa druge obale, dopirao šum šttme. A on je pričao: „ daleko ncgđje našao jti je i nzeo sa sobotn na brod. Nije znao njenoga imena, nije znao otkuda je došla, ni što je bila. A voljeli su se jako. Ona je njega voljela svakom žilicom svojega tijela i duše. Ali saino jedno mu nije bilo dopušteno — nikada je nije sntio pitati za njcnu prošlost". — Slušaš li, Vlasto? — Slušam. — Pa što misllš? — Ništa. Slušam vaš glas. — A čuješ lj što govorint? — Da. „ a on toga nije mogao podnijeti. Grizlo ga i peklo i nije mogao šutiti, Kad bi držao njenu ruku u svojoj, kad bi se igrao njenom kosotn — uvijek bi se javila ta misao na njenu ‘ prošlost i on bi morao od nje pobjeći, da ju ne muči svojim pitanjima". — Čuješ li me, Vlasto?! — Potresao je njenim rukania, koje je još uvijek držao u svojima, kao da je hoće • probuditi iza sna. A ona nije maknula

rijalistička polifika pjljjeti izazvat; rtove krv r avc borbe na istjku iztnedju sadaujili saveznika. Izvan svake je sumnjc, da će Rusija i Japaa u najskorije virijeme morati, da prekrste mačeve. Pošto je aii Rusija kroz decenije nespo • sobna za svaku borbtt. nc jjreostaje joi drugo, nego da kupi pijesnicu u džcptt i gleda, lcako Japan pliačka u rttskoj Aziji. Ovakav je od prihkc položaj na dalekom istoku, kojim vlada uvijek nasmijana japaitska sfinksa. Sto tnisli Japan da preduzme tt sicoro vrtjeme, ovisi donekle o ratnoru starijii u E\ r ropi. Jedno je sigurno, da Japan, koji vidi, da se rat ptimiče kraju, prijavljaju več sada svoje pravo tia pljačkti, da kod budućih pregovora za tnir, potpomagau svojom svježom vojskom i niornaricom. može očuvab' i odbraniti svoje zalitjeve prema svakotn, pa i rrema svojitn saveznicima,

lz današnje Rusije. Moskovski narodni savjet. (Naročili l'i'zojav ,.Dt' 0 «radskih Novina”) Stockholm, 27. avgusta. U subotu je velikim učešćem otvoren moskovski narodni savjet. Ogromna masa svijeta opkolila ic pozorišnu zgradu. Strahovalo se, da ćc izbiii dcmonstrticijci te je zgradn opkolila voj ska. Kerenskij je govorom otvorio savjet. (Naročili Lrzojav M B.: 0 .yads!.ih Novb’a‘9 Stockliolm, 27. avgusta. I’etrogradski dopisnik ,,D a i 1 y T e 1 e g r a p h a“ javlja, da če narodni savjet u Moskvinprotumačiti mišljenje buržoazije o pitamjudfikakve su tnjerc potrebne, da bi sdiokončao teški položaj zetnlje. Glasine o direktoriju. (Naiočili brzojav „Beogradskih Novina”) Stockholm, 27. avgusta. Prema ,,Rječi“ prctrcsaiu je u iavrijskoj pa-lati vijest, đa prije svečanog otvatranja državne iconfereucije u Moskvi dodje na čeio zemlje direktorium od pet članova iz privremcne vladc. Taj će dircktorium do sastanka ustavoitvornc skuiištiue predntavljati produženjc državne reformc. Kao čianovi tog direktoriuma imcnujtt se Kerenskij, Tereščeuko, Skobelov, Čcrnov i Nekrasov ili knez Lvov.

glave, nije ga pogledala. Pogled joj bludio po protivnoj obali. Naokolo štime ulivatila se maglica 1 obavila drveće, ko tananim plaštem. Stao se spuštati mračak. — Čtijcš li me, Viasto? — Čujent, pričajte dalje. „ A kad više ni to nijc koristiio, kad ga ta misao nije ostavljala ni jedan čas: ni u noći, ni u danu; onđa jc došao k r.Ej i rekao joj: Ti znaš, da te ja Ijubim neizmjemo, da tc ljubini do ludiia — ali ja toga više ne mogu snašati. Reci mi, zaklinjeitt te našom ljubavi, reci mi, gdjc si bila prijc, no što sam tc ja našao. — I slušaj, Vlasto — ona mu nije odgovorila. U totn se je času bacila u more“. Čekao je časak, a kad je Vlasta još livijek šutila, zapita je mekitn glasom: — Sto veliš na to, Vlasto? — Ja? Ništa. Otida ga je pogledala. Licc mu je izglcdalo tako dobro, kako ga joŠ nije vidjcla, a oči je upro u nju, kao da nešto očekuje. Bila je sretna, što ga vidi takova. — Što je ono ok'o šume? — upita veselo i pokaže rukom. — Koje? Ono sivkasto? — To je magla — govorio je razočaran. — Lijepo je to. — Što je lijepo? — Ona magla i Šuma. — A što veliš na ovo, što sam tl pripovijedao? Sve se više morao siliti, da ostane mtran. — Ništa.

Odstupanje tninistra vojnog Savjkova. (NaroČiti brzoj i ,,D OiradsLili Nov.na“) Pctrograd, 27. avgusta. (Reuter). Miiiistar vojni Savikov je dao ostavku i istupio iz kabineta zbog nesuglasica s Kerenskim tt političkim i vojttim pitanjima. Veliki knez Mihajlo osiaje u Rusiji. (Naroči i brzojav „Beogradskih Novina“) Berlin, 27. avgusta. ,,T a g e b I a 11“ javlja iz Stockltolnia: U vezi sa otpravljanjcm bivšcg cara u Tobolsk, kružile su tt Petrogradu vijesii, da će se vcliki knez MiiiajIo Aleksatidrović prcscliti u Engleskti. 0 tome ,,R u s k o j e S1 o v o“ saznaje, da je vciiki kuez Miltajlo bio doista dobio poziv od uajvišili iičiiosti u Engleskoj, ali je on odgovorio, da Rtisiju neće prije napustiti, dok ustavotvonia skupšltina nc donese odluku o budiićem obliku vladavinc u Rttsiji. Pukovnik Bakuiin — starinar. (Naročiii brzojav „.B 'Ojiadskih Novina“) Kopenhagcn, 27. avgusta. ,,U t r o R o s i j i“ doznaje iz Polrav'e: U stanu pukovnika Bakulina, koji je ranije bio zapovjednik jednog v'ojničkog tijela u Galiciji, našla je policija čitav muzei starinskih stvari, rezotina 1 historijskih predmeta, koje je pukovnik.radi nsponiene ponio sobom iz Galicije. Policija jc zaplijenila sve nadjenc predmete i sad traži ujiitovc vlasnike. Protiv ptikovnika ie povedcua krivična ist'raga. Nemili Kosii. (Naročiti brzojav „Bvoeradskilt Nov.ua") London, 27. avgusta. Odeski dopisnik .,Times“-a javlja, da se ruski radnioki i vojuički savjeti tt provincijskim gradovinia pokazuju vrlo nezadovoljni, šlto će se rutntinjska kralievsTca porodica nastaniti u jednom ruskom provincijskom gradu. Pristalice svili revolucijonih orgariizacija u Kerzoitu protive se, što je taj grad stavljen rumunjskoj vladi na raspoloženjc. Petrogradski i odeski radnički i vojnički savjet pozvao ,ie svoje drugove u Kerzontt, da n svom otpornom držanju budu malo blažiji. Ima pak nade, da će Kerzou biti prijestonica rumunjskih vlasli. Žeijeznička nesreća carskc porodiee. (Naročili brzojav ,,R o radski': N.n ina') Bern, 27. avgusta. Švajcarski hrzojavni ured .iavlja iz Petrograda, da se voz, kojim je porođica csreva doputovaia tt Tobolsk,

Kako ništa! Zar me nisi slušala? — Jesam. Ali ne znatn, što da rečetn. To je tako tužno. Bilo joj teško govoriti. Sve ovo oko njih bilo je tako lijepo, da bi otta to najvoljela gledati ovako šuteći s njini rukom o ruku. Stali se javljati ttekakovi čudni, tneki glasovi, kao da je sve oko njiii oživilo nekim posebnim životom. Topolini stt se iistovi tilio doticaii i šttškali. kao da neko prolazi prstima kroz neči.itt meku kosu. Šuma se sve više zavijala u maglu, a iz nje dopirao posebni tteki šum, jedva čujan, ugođan ko glazba, što se znade čuti u snu. A Sava se tilio sklizala naprcd i gttbila u daljini. — Što misiiš, Vlasto, zašto se je ona utopiia? — Ja neznam. — Zato, jer je imaia na duši neku strašnu tajnu, možda kakav grijeh ili što slična, što nije tnogla tiikomu povjeriti. Vlasta je šutila. Nije zuala, što bi nui na to odgovorila. Zašto joj je pripcvijedao tu pripovijest, zašto ju sada toliko muči, da tnu rekne, što o njoj misli? A on se nekako zlorado nasmijao. Bilo tnu je, kao da to nije njegov stnijeh, kao da ga je uešto nad njim prisililo, da se jc tako nasmijao i da ju još više muči, da joj rekne štogod gruba. — A što bi ti, no, reci, što bi ti učinila, da si bila na njenotn mjestu, da si ti kao ona, — no, da, da si ti to govorio je istim onim zloradim smiješkom i gledao ju čudno, čudno... — Vi dakle mislite, da sam la...

sttdario u s&anici Chala sa jednim teretnim vozom. Putnici stt sam.i pretrpjeli veliki strali. Japauske čete n Rusiii. (Naročili brzoinv „Beogradskih Noviua‘ )' Bern, 27. avgusta. Prema vijestima pamkih listova, doista se vode pregovori o izašiljanju japanskih četa u Rtisiju, ali još nije donijeta nikakva konačna odltika zbog teškoća tak.ve ekspedicije.

Strahovit požar u Solunu. (Naročiti brzojav „BeograJskih Novina“) Bern, 27. avgusta. Protivno vijesiima pariskilt listova, da ogromni požar u Soiuiiu nema v r ojničkog zttačaja, javlja bezžični brzojav s Krfa: Srpska vlada, koja ,ie s obziitom na učestvovanje u vojničkitn operacijama namjeravala da svoje sjedište premjesti tt Solun, morala je otl tc namjere ođiista’i. Sjcdišic vlade ostaje i dalje Krf. Rumunjske ličnosti o katastrofi svoje otadžhine. (NaroČiii brzojav ..!’>co,ratlskiii Noviua'") Sioekholm, 27. avgusta. O-vatno dolazi sve više Rumunja i Rtisa iz Jaša i Rusije. pplitičara, bojera i optuženili višilt vojniii ličnosti. Mnogi putuju za Paris, drugi ne mogu da se riješe na put morem.' Jedan bivši poslanik iz Krajove. koji je pripadao ratnoj stranci, i jedna viš.t vojnička ličnost, — njegovm imc navesti bilo bi nesavremcno, — izjaviii su, da se u vladinim krugovima smatra, da se potpuna katas'trofa Moidavije ne može spriječiri, a to će u bliskoin vremenu zapečatiti sudbinu Rumunjske. Runnmjska vojska se nalazi pred vrlo teškim položajem. Na sjeveru, sjeverozapadu i jugoistoku vojnički je položaj svakog dana sve nepovoljniji, a vlasti su nemoćne da tigttše zaraze, koje biljadama žr-tava odnose. Vlaida u Ungeni drži za kraljevsku porodictt i za vladu spreraan naročiti v r oz. Nedavno je izrečeno sito smrtnih kazni, medju ovima osamciesei nad časiucima zbog veleizdajc. Obc ovc Iičuosti predstavile su rat kao najvećtt nesreću na zetnlji. I ako stt obojica u poeetfcu, kao pršstalice osćvaretija narodnili idcala, bili za ratnu politiku, izjavljujti oni, da ie inomenat za stupanje u rat bio najnesretniji, što zemlja Bra'tianu ne može nikad oprosfiri. Ru-

Gledaia ga jc začudjcno, presirašetto. Oči joj bile stilte, a riječ joj zapeia u grlu. ivo nije stnogao više riječi. Osjećao je. da jtt je teško tivrijedio, da si je ueštt lijepa razorio. Aii Vlasta nije njegove riječi shvatila kao uvredu. Bilo joj je tek jasno, da je ovo posljednji njiliov sastanak, da su si posfali tudji, tudji višc nego kad se prvi put sasfadnšc. Jos. K.: J u b i I e j. — Posvećeno supruzima Š. Pedese't godina život pod jednim krovom, pedeset godina upućenosti iedno na drugo, pedeset... I soba, koja je u ovom sumračju krila dait povučene starine i iispavane prošlosti, sada je sinula bijela i nasmijatia, foplo, osebujno strujanjc starjh vizija iza zaboravljenih kanapea i crnih fotelja nestalo je pred titravim bljeskotti svečanosti. I zidovi, kojima se dekorativno zelenilo lisnaitih vijenaca udahnulo vreloga života, obitjniaše pomladjeni u ceremonijalnom osjcčanju vcdra lica i bijele odore. Svi su tu, bliski po krvi, srodtii po osjećamju, a sada jedno podobri, da sve osjećaje slože i polože pred magleni picdestal jubilamc proslave starih. Stari sjcde na čelu bijcloga, krcatoga stola: On, djed, lilijeđ od zanosa i sreće zaboravljajući u sreći sve: i tegobnu prošlost i sjećanje na pokojne muke; sav se predao svetom raspoložemju, primajući vijenac pohvali svom