Beogradske novine

Irlaze: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne. Pojedinl brojevl: U li«f r«<a l o kri)a>hni ** «, I kr. •«•« p* cJJm! e4. . , . 8 Hiteri V HnraUk«J-SI>voitt]l r Boinl-[(«rsOf|«>l«I i DatoiuekJI p« eljenl •<; 10 ktltra b««a o vog p«drukja po cijanl M. • • .12 M«ra ~ • ~ Oglacl po cijoniku. Urednlitvo: BEOORAD, Vuka Karadiića ul. broj 10. Talafon broj 83. Uprava I prlmanja pretplata Topllžin vanac bro] 21. Telefon bra) 25. Prlmanja oglasa Kneza Mlhajla u?. braj 38. Telafe* br 245.

Godina Hl.

Mjosofina pretplata: U BMpradu I • kr«Jo«lma rnocjtOoutim t»

c. i kr. C«U u OcjM I «fap« poltu . . 2*U Botdrvdu u doot»>om ■ kud« .... 2'80 U HrntafcaJ -aiarMlJI, BasH-HtmitvinJ l Oalir.ie^f 280 UaitaltmkraJavtmaAuslrt'MartkaimmarklJ« 3*— U laottranstva 4 80

Novi uspjesi kod Focsania. — Talijani su jučer na glavni borbeni dan teško tučeni. — Trst ponovno bombardiran.

Ratni izvještaji. Austro-ugarski podnevni izvještaj. Kb. Bcs5, 29 avgusta. ()<i S e 1 a na gorujoj S o č i do .Vipave trajale su i juie ope; jake borbe. N e p r i j a t c 1 j j c posvuda 0 d b a č e n. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. BeČ, 29 . avgusta. isločiio bojište: Front maršalapl. Macken5 e n a: Naši saveznici, koji se bore kod Fokšana, zauzeli su j u č e s e1 o M u n c e 1 u i p o t i s 1 i s u n e p r ijatclja prekovisa sjeverno o đ t o g in j e s t a. P 1 i j c n i z n o s I: p r e k o ] 000 z a r o b ! j e n i k a, 3 t o p a i 50 in a š i n s k i li p n š a k a. Vnjiui ftonta inaršala nadvojvcde ID s i p a: U dolinama P u l n e i S u s i t e bila su rutnunjska izviđjanja b e zn s p j e š n a. Južno od O c n a austrougai ske su i njemačke čce o t e 1 e n eP r i j a t e 1 j u j e d a u v i s. P r i v e d e n o j e 600 z a r o b 1 j e n i k a. P r ot i v n a.p a d i s u o d b i j e n i. Fronf maršala princa Lcopold a b a v a r s k o g a. Nema niecg važnog. TaJijansko bojištc: Jedanaesta b o i b a n a S o5 i j e j u Č c d o s p j e 1 a đ o n a r o č it e v is i n e. S i 1 i n a t a I ! j a n s k o g uapada b i 1 a j c j a ča n e go li p r o š 1 o g d a n a. Uspjeh j e n e0 s p o r n o b i o na s t r a n i n a š e g oru žja. Na visoravan B a n i š i c e (Bainsizza)—S v. Križ bio je upravljen neprijatcljski napad, potpomognut raskošnom pucnjavom bateriia svili kalibara, n naFočito protiv jirostora kod KalaiPodlešea. U reškim borbama, koje su nekoliko sati trajale, n a š c s u h r a b r e č c i e n a j ? a d sa v 1 ada 1 e neprijateljske mas e, k o j e s u b i 1 e t r a j n o p o j a č av a n e. Docne u nod b i o j c i p o s 1 j c d n j i talijanski n a p a d suzbijen. Izvanredno žestoka je borba vodjena oko gore Sv. Oabrijela, zbog koje se već nekoiiko dana vodi ižcstoka borba. Kad je s večeri na sjefvernoin ogranku jednoj talijanskoj boračkoj četi bilo pošlo za rukom, da prodre u našc položajc, navališc na nju u protivnapadu pukovi br. 20 (No,vi Sandec), 34 (Kassa) i 87 (Cclj) i u n i š t j š e j e. Zarobili smn jednog talijanskog višeg časnika i 200 vojnika. Dalji napad, pred samu ponoć. sjeveroistočno od Sv. Gabrijela, koji je otpočeo bez topovske pripreme, u n i š i i1 a j e n a š a v a t r a. Silan talijanski udar istočno ođ G o r i c e i sjeverno od v i p a v s k e d o 1 i n e trebao je da prokrči put tali-

janskim napadnim bujicama. Poslije topničke prioreme. koja je trajala šest sati, prešla je poslije podne neprijateljska pješadija u napad pro iv naših linija. Na goričkom grohlju i kod G r a c i g n e neprijatelj je vanredniin djelovanjem naših baterija, kojima se u opšte ima pripisati veliki dio jučerašnjeg usnielia, nrimoran n a ods i u p a u j e. Kod S v. Marka (S. Marco) mogao je neprija elj biti poiisnut tek u o g o r č e n o ] b o r b i p r s a u prsa. I<od ioga su se naročito istakli oprobani borci 2 sjeveročeškog lovačkog batalijuna i D6. h r v a t s k o g pjcšadijskog p u k a. U uzanom borbenom području zarobiii smo ovdje talijanskih vojnika Iz 7 pukova. Na visoravni K r a s a nije došlo do nikakvih većih borbenih djelatnosti.. Nepr'iateliskc letilice su ponovo posjetile Trst. Bornbe knje su bačeiie na grad, n i j e s u n a n i j e 1 e n i k ak v e s p o m e n a v r i j e d n e š t e t e. Načelnik glavnog stožera. Hova Uilsonova ratna jtoslonita. Jedua francuska novina javija sa poluzvanične američke strane, da će predsjednik Wiison istovrenreno sa odgovorom na papinti notu upraviti na kongres novu nijrovnu poshnicu. O sadržaju ove poslanice čuie se za sada samo toliko, što će u njoj bjti naglašeno, da Njemačka mora jasno ocrtati svoje ratnc ciljeve prije, :iego što se u opšte može pristupiti pregovorima ?.a mir. Ova poluzvanična 'zjava u ko!iko sc na prvi poglcd čini mršavom. govori ipak mnogo o stanoviš*u, koje zauzima predsjednik Unije u najvažnijein pitanju sadašnjosti. Jer <ad izbliza promotrimo ovu u kratko označenu mirovnu poslanicu, svakom ie jasno. da se tu radi opet o onim scbičnim i dvoličnim ratniin ciljevlma Amerike, koji u is.tinu predstavljaju američke ratue ciijeve. Još prije nego šio ie stupila Unija u svjetski rat, čuo se iz ustiju Wilsonovili niirovni program, koji jc trebao samo da bude drugačije interpretiran, pa bi mogao poslužiti kao dokumenat najvećeg razdraživanja na rat. Mnogi muđri i oprezni ljudi nazrijevali su u Wiisonu još u ono vriieme, kad je on igrao ulogu spasitelja Evropc, najopasnijeg ratnog protivnika. Sve što se dogodilo prije i noslije ratne objave dokazuje ovo mišljenje i opravdanu sumnju. Uvijek ! uvijek čtile su se fraze o pravednosti i slobođi. dok zapravo se radilo o želji za dibiti dolarskih priiičeva, uvljek i uvijek ču!e

su se nove optužbe protiv aulokratskc vladajuče forme ;> Njemačkoj, koje su zvučale kao jeka iz Parisa i Loudotia, a završe ak jc bib uvijck slavopjev jedino spasavajućoj demokraciji i svetom bratstvu čoviecanstva. I kada je u Rusiji žaoočelo opšte komešanje izrekao je Wjlson ove lljepe riječi: ,,Nc osjeća li svaki Ainerikanac, da sc naše nade u budući svietski tnir realizujn u dogadjajima, koji s? dešavaju u rosIjednjirn sedmicama u Rusiji'*. Prema istoj ovoj Rusiji označid jc W'ilson u junu tniiogo jasnije svoje ralite cilicve i naglasio, da uspostavljanje staiusa quo aute ne bi ntogao da zadovolji njega, a ni njegove savezuike. I on je rckao: „Nijedan narod ne.smije da bude skučen pod gospodstvom, nod kojim ne želi da živi, nl jedno zernljište ne smije mjjenjati svoga posjednika osim ti svrhu, da se onima, koji ga nastanjtiju pruži mogućnost za slo.hodan život“. Na kraju još itaglaštije Wilson, da se smije ojiet uspostaviti samo ona , vlast, kojoj je svrha osigurati svjctski | mir i blagostatije naroda. S ovim programom stupio jc Wilsnn na stranu Engleza i Francuza, iza čega se krila isia iđeja o uništenju Njeniačlce. Za to je on i zabacio status quo ante, jer i knd ovog statusa još uvijck Njcmačka nešto predstavija i ovo nešio ne odgovara uvjetima gospodiita Wi!sona, Icoji Jeđitii hoće da sudi o uvjefinta života i’sreče svili naroda. Zato'i giasi program predsjednika Utiijc u nekoliko riječi: Sjedinjenje i brats'vo svili ljtidi da se unište Niiemci. Nećemo mnoga pogriješiti ako u novoj mirovnoj poslaniei očekujemo iste ili sllčne argumentacije. Svaki, koji je sposoban da slobodtio tnisli i koji je sa otvorenim očiiua proŠao političku školu pasiteohijilt ratnili godiita. znaće ocijcniti iiiprema vrijednosti zahtjev, da santačno objave njemački ratni cijjevi. Ovojtf prosf lijepak i ništa više. To ie samo nastojanje poglcdat! protivniku u karte, i da ga na taj način kasnije tim lagljc prevare. Mirovna poslanica pape, koja jc kako se Čini zabrinula vlastodršcc u \Vashhigtonu postaćc u rukanta Wilsonovint instrumenat, kojt čc i dal.ie služiti samo nezasituoj niegovoj politici. Oit će i na đalje ostati lcod foga kao da je jedini i pozvani zaštitnik niru. Jer Wilson ostaje i ostače obični trgovac. Ukrajinski pokret. U posiiednje vrijente ninogo čitamo o ukrajinskom pokre.u. Vijest dolazi za viješću, ali opšta javnost ne može đa stvori sebi pravi sud o svemu što se dogadja. jer preinab ili nikako ne poznaje prilike, pod kojima je došlo do ukrajinskog separatističkog pokre-

ta, u čemu se on sastoji i u koliko je opravdan. Opšte se, a osobiio na slovenskom jugii gledalo ti Rusiji — Riišiju, veliku ,,jcdinstvenu“ državu sa 180 milijuna stanovttika, ali je malo ko ili niko baŠ znao, da je ta velika Rusija daleko više konglonierat raznilt brojniLi u ropskc btnce obueenih narodnosti, nego li ninogc dntge države, kojima se najviše upisivalo u grijeli ugnjetavaiije niallh naroda. Sada poslije rtfškc revolucije ptaogi se čude čudom, sluštjući za raztte pokrete za slobodu tnamih i ' cćili naroda u Rusiji i ltaravno kiivnja pada šada na središnjc vlasti, koje navodno da pofpomažu svojim novcem ove scpavatističke pokiete. Ovtt misao još više nastoji utvrditi posijednja vijest „Ruskaja Volje“, preiria kojnj su tikrajinski vodje odlučili povjeriii zastupanjc svojili interesa na stockltolmsko,i konterenciji austnjskim Ukrajincima, ako ruska privremena 'lada ne. hude htjela da ukrajinskim delegatima izda ptnnice za Stockliohn. Sporazumna štainpa i svi oni elcmerri, koji simpatišu š njom, vide u toni koraku Ulcrajinaca veliki grijclt, ali nije grijeli, kad ruska manjina, ruski .hnpc ijaliste samo sada u đrugoj koži., ne daju slobocle narodu od tridcset milijuna, ali kad se radi o drugima, onda zaadu naglasivati, da se bore za slobođu maliii haroda, koji su zadovoljni ! koji ili it'kada nijesu umolili za tu uslugu. Da se javnost i ovdje, gđje su ttajvise gajene lcrive misli ,,o velikoj i jedinstvenoj Rusiji“, gdje samo teče med i mlijeko, uputi o pravo'm stanju stvari. iznjećemo stvaraii jvrijegled o u k r a j i n s k o m p o k r e t n. Ruska revolucija stiipila je u svoj trcći, a možda i najopasuiji stadij: prvi je stadij završen p o 1 i t i Č k i ni p r e v r a t o m, sa zbacivanje.n dinastije s prijestolja i zavođjctijeni republike, drugi padom 1 i b'c r a 1 u e v 1 ad c. Na vrijemc utišan konflikat Ul-rrajitiaca sa itrovizornom vladom gospodina Kci'enskoga, možc se smatrati kao nova cra n ac i j o n a 1 u i h b o rb i u R u s i i i, i ova ćc bez svake sumnje imati velikog utjecaja na razvoj budućili prilika u Rusiji. pa u opšte i u Evropi. Jer izvan svakc jc suntnje, da se Ukrajinci neće za dugo zadovoljavati konccsijama, a još manje obećanjinta ruske vlade. Uredjett je doduše neke formc generalni komesarijat za Ukrajinu, ali njegov djelokrug ni ttjegova vlast nije ni u koliko odredjena, a nijesu ni od prilike još uvrdjene granice buduće Ukrajine. Sve to će juoraii dovoditi do vječitiii sukoba izmcđju Petrograda i Kijeva. Osiin <oga jc pridržano pravo odluke i rijcšenja u najvažnijim ukrajinskim životnim pilanjima — budućeg političkog

uredjenja i riješcnja agramog pitanja u Ukrajini — ustavotvornoj skupštini, a baš radi a g r a r n o g p i t a n j a đoći ćc do najžeščili sukoba izmcdju ruskc i ukrajinskc vlade, jer u Ukrajilit, izuzev njene istočnc gubernije, nc itozitu niko zajcdntčko vlasništvo zcmljišta (kmetstvo), pa je u tome biia Ukrajiruf bliža zapadu od ostalc Rusije. Ova sama či Ijenfca učiniće Ukrajince jirolivlticiina svakog riješcnja agraniog pitanja, kako bi ono moglo da budc riješeno sa strane ">uske usiavo'vorne skupštine. Sa još manje povjerenia prate Ukrajinci nastojanje rtiskc • lade, koja nastoji, da se rijcšenje opštih ruskoukrajinskih ođnošaja prepusti ustavotvornoj skupštini. Ukrajinci znadu vrlo dobro iz vlastitog iskustva, još iz vremena dekabiista (1325. god.), pa iz vremena liberala (za vrijetne prve do četvrtc dimic), a kouačiiD iz iskustva, lcojc su postigli sa ljevicom sada za vrijeme rcvolucijc, da ie doduše tvorac ruskog c e n t r a 1 i z m a — carizam, pao, ali da ta ideja i daIjc živl snažna u redovinta i sadanjib ruskilt vlastođržaca. Nenta daklc sumnje i to zua svako, ko i utalo poznaje rusko-ukrajfitske prilike, đa se kod sklapanja sporazuma na obim stranama nastojalo dobiti vremena: s rusk c strang, da se obzirom na vanjskog ueprijaielja pođ svaku cijeitr. smirc. unutarnji pokreti. dok sn Ukrajinci pristali na tnir, samo da mogu okupit! svu ltarodnu snagu za uove borbe, koje predstoje. Na jeđnoj i drugoj stranl poznata je cjelina ’ ozbiljnog položaja, osobito za ruske vlastođršce, bcz razlikc na firmu pod kojom se oni kvijtt. Jer dok jc 1 e t s k o, litavs k o, finsko, a doneklc i boljsko pitatije u neku ruku samo ruskb pogranično nitanje. predstavlja ukrajinsko pitanje, p i t a n j e ž i v o t n e e g z is t e n c i j e z a r u s k ti d r ž a v u. 'l’eritorij, koji se proteže o d G a 1 i c i j e pa svc do Kavkaza, od i u ž n e g r a n i c e k ti r s k e g u b e r n i j e đo Crnoga rn o r a, teritorij, kcjeg nastava 50 milijuna stanovnika, koji sc može smatrati kao ž i ( 11 ; c a c i j e i c Rusije, od čega je ovisiia cijela ruska trgovinska bilansa, 'eriforij koji ieži na svim ruskim ekspanzionim putovima, predstavlja stnbove rttske imperije. na kojitna ona stoji iii propada. Dozvolili autonoiniju Ukrajinc, značiio bi dozvoliti. da se razvija onaj istorijski proces. kojcga je u koris' Rusije odlučio bitkom kod P o 11 a w e car. Pe'ar I. protiv švedskog kralja Karia XII. i njegovog savezmka hetmana M a z e p e. U ono vrijeine pošio je za rukont caru Petru I., da jeditim sltičajeni riješi istočno evrooski problem, pa da svim oiiim zemljama, kojc se

Podlistak. JRuža P.: P a u k. Na proplanku jedne lcpe šumiec, u mckoj z<elenoj travi, rasla je mala plava ljubičica. Ona je bila jedini cvet na toine proplanku i svi su je voleli i mazili. Trava se oko nje povijala, da joj ne snieta razvijanju, a vetrić je ćarlijanjem uklanjao lišće sa drveta više nje i propuštao sunčane poljupce na nju. Rosa ju jc ljubila svojim kristalnlm poljupcima. 1 ona je bila srećna i zadovoijna, i dignuvši svoju malu plavu glavicu pe,vala jc pesmu nebu, sttncu i životu. Jeduoga dana, kad je tako srećna jtodigla svoju plavu glav-cu ogledajući se u nebu, koje je imalo boju njezina lica, trže se uplašeno, ugledav, kako se neko crno veliko Čudovište spušta po nekoj sjajnoj žici pravo k njoj. Ali liije mogla dobro videti, jcr se to čudovište za čas nadje više ujene glave i poče pružati svoje odvratne maljave šape prema njoj. Sirota ntala ljubičica zažmuri, skupi se sva 1 poče drhtatj od stralia. Nije sinela otvoriti očiju od stralia, ali je čula kako joj to stvorenje tepa umilne reči, o slastl ljubavi i životu. j naziva je najsladjiin iineniina. Olirabrena malo time, ljubičica otvori oči i ugleda strašno velikog i maljavog pauka, koji ju je milovao

svojim pipcinta. I ona opet zatvori svojc lepe oči. Medjutim je pauk neprestano obictao oko nje i tcpao ioj zanosne reči o ljubavi i sreči. Govorio joj kako je !epo taino na visini od kuda je on došao, kako će jc on uzeti sobom tamo, i kako će njih dvoje srećno i zadovoljno živetl u njegovoj mreži, koja se preliva na suncu u milijon boja. Govorio je, đa ne može živeti bez nje v l da će i život dati za njenu ljubav. Mala ljubičica opijena tim slatklm rečima, otvorila je polako oči i navikavala se da glcda pauka. Docnije mu dopuštala da je pomiluje svojim pipcitna, da je poljubi, dok tnu se jednega dana nije sva predala. Zavolela je pauka... To su bili srećni dani za malo ljubičicu. Svaki joj je pokret, svaka misao, svaka reč i pogled bili samo za njcga i njemu. I on je blo neprestano pored nje i pili su punint ustinia iz čaše žlvota... Ali, tnedjutiin, nastupiše strašni ' kišni datii. Nebo nije bi!o više plavo kao Ijubičica, tiego tamno i crno, kao pauk. Pauku su smetalc velike kišne kaplje i bilo bi ntu prijatnije da se povuče u svoje crno gnezdo na drvelu, gde je imao zaklona od bure i nepogode. I — on se odvoji od svoje ljubičicc. govoreči joj, da tako mora biti, da oua mora biti pametna, da to život traži od njih, i da se sve. oa i ljubav, mora žrtvovati životu. ,',Ali“, rekao loi

on ,.i to će proći, i ja ću ti opet doći kad budc prvi vedar dan, i opet ćemo biti srećni sa sutica i !jubavi.“ Sirota mala ljubičica je gorko plakala. Htela inu je reći, kako je on pre govorio, da će i život žrtvovati i baciii ako ga ona ne bude volela, ali se savlada i trudila se da bude ,,pametna“, i i da shvati, da to zaista tako mora biti, i ako je njetta tnala duša drugačc osećala. Mnogo je sirota ljubičica za tih burnih dana prepatila. Kiša i bura su joj ubijale telo i lepotu, a ljubav i čcžnja dušu. Ali ipak, ostajala je nada, da će sve to proći, i da će opet doći lepi srećni dani Ijubavi i sunca... I dodje dan! Vetar rastera crne oblake i sjajno sunce sinu i obasja okupani proplanak. Ljubičica điže svoju untornu glavicu prema njeniu i tt duši joj sijnu radost i sreća. Sve jc prošlo, i sad će opet doći njena ijubav. Sad če opet doći njett dragan! Mala Ijubičica je Čekala i drhtala od čežnje i ! ljubavi . . . All šta je to?! Ona raširi svoje lepc plave oči, pogleda porcd sebe, jeditom, dvaput, pa onda zatvori oči 1 Spusti klotiula svoju lepu glavicu . . . Videla je svoga dragana tta drugome cvetu, koji je se pored nje neopaženo razvio za vreme ove bure. I sirota mala meziniica šuntskoga proplanka, umirala je polako, dok je pauk i drugom cvetku strasno šaptao, kako treba sve, pa i život žrtvovatl Ijubavl...

Milorad M. Petrović: Varnice. Život je posiojanje jedne cgzistencije sa svima preiikatima. Ako jedan od njih saino izostaje, onda je to nepotpun život, i on se postepeno gubi i nestaje ga. Ako ima nečega više, onda čovek stenje i povija se pod ttepotrebnim teretom. I jedni i drugi ticsnosni su, za to se tako čcsto raskida sa takovim životoin. Nezrele ideje su kao i zelone kruške, kojc, kad čovek pre vremerta tnlati, on ih izranjavi, i pokrha im peteljke i letoraste, te za dugi niz godina stablo nc možc dati đobar i slađak plod. Nadgrobna reč jedtioj završenoj Ijubavi, glasi: „zaboravi nie!“ Život čovcčiji trcba posmatrati u životu jedne varnice, koja i kad se ugasi ostavlja iza sebe pepeo, koji se nikad ne gubi a koji ćc se opet nekada pojaviti kao varnica. Najsnažniji Ijudi su obično najveći robovi žena. Deca, psi i žene, najiačnije čitaju iz očiju mis!i onih od kojih zavise, I kojih sc boje.

Oštar jezik je opasniji od oštrih zubi, jer o\ r i posledtiji ipak se vremenom istrošc, a jezik itikada. Nema čoveka, koji nije preživeo bar po jedno iskušenje od onoga, koji ttiu se u trenuiku pokazao prijatelj. To iskušenje je pln.ćetii interes za pr :: atcljski dtig. Ako hoćcš da upoznaš ženu, pokuša.i da je tiapiješ. Onda ćeš videti pravu i istinsku ženu. Ona onda nije u stanju, da ukroti -svoje urodjene, prirodne instikte. Onda je nainrirodnija. Naitcže je naći ž e n u, a ništa lak'še nego naći — žensku i 'bratno: Teško je naćl muža, a judi >c »un svct. Lepe oči su kao i lepa nnizika. ili lepo mirisno cveće. — Ideš za niima, a ne znaš: Zašio, dokle i kuda?

Žene koje vole poeziju, traže praktičnu životnu prozu. Na protiv, prozaiskinje uvek sikterišu svakog onog koji pred njih kleknu da im deklanniju ljubavne stihove. Nervoza je jedina bolest, kojont se mttogi hvale, kao sa nekim prehnućstvom. A