Beogradske novine

s=s=

Br. 240.

iziazet dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

V2 60 2 60 a4 60 OglasJ po cljeniku. =====

Poiedlni ferej*¥i: 0 8iojr*<u 1 0 tia|*fim« np.i|U«ubm •« o, I kr. bU «• *4. . . . B tiaUn 0 HrrtUtsJ-ainonlll, Becn|.!l«re»|«Tha I DalmatlJI p« cljani H. . , . . . 10 beiera lim snf asbrubji ps cljenl s«. . . .12 bstori

Mjesefina pretelats! [ 0 Issfrtfu I ■ krsjntoit <apsljs«siitia 1 4 t. I kr. 8sto u bsjna I ttopnt poitu. . U Bscfrsis n Ssitanni s knis . . . U Hrvatitol -SLarouiJI, Bsm-Hlrtlfsvinl I DalmsclJI U satallm krtjarlaa Auptrs- tf anks msMrtilJs U Inoalrsnstru...........

Urednlitvo: BEOORAD, Vuka Karadžlfca ul. broj 10. Telofon bro| 83. Uprava I prlmanje pretplata TopHEIn venae broj 21. Telefon broj 25. Prlmanja oglasa Knaza Mlhajla ul. broj 38. Talefon br 245.

BEOGRAD, subota 1. septembra 1917,

Godina IU.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Bec, 31. av'j?u«(a. Istočno boU§tc: Kod S k a 1 a u istočnoj O a 1 i c i j i prodrle su naše liapađne čete sa us•pjehom u iieprijateljske položaje. TaJJjansko bojište: N e p r i j a i c 1 j s k I I e t a č i n av a1 i 1 i s u j u č e o po d n eponovo lia Trst, ali nijcsu počinili osob 11u štetu. Na vlsoravni K r a s a vladao jc srazmjerni rnir, U području G o r i c e morali su Talijani zbog teškili gubitaka kod njihovih posljednjiii napadaja, da prekinu borbu; ovu s tn o prilik u upotrijebili dapročistimo odneprijatelja jošposljedn j a ni j e s t a, u k o j i m a j e ostao, 'Jcdnako i sjeverno od Kala nije đošlo cijeli dan do većih borbi. pošto je ujutro odbijeno nekoliko neprijateljskih pojedtnačnih napadaja. T i m snažnije bacile su se taiijanske dlvizije ponovno na f ront, koji ležlizmeđju ob a pomenuta odsjcka i to na naŠe položaje kod Pobješča, Madonija, Britofa i na Goru S v. G a b r i Jc 1 a, k o j a j e v e ć s eUam dana središte borbi na Soči. Sa izvanrednom gorčinom slijedio je neprijateljski napad za nnpadom. I opet treba zahvaliti junaštvu l istrajnostl vojnih odjelenja iz svih dijeJova Austrije i Ugarske, da su u borbi, koja je naginjaia čas na jeanu čas na tirugu stranu, na posljetku ipak pobjedonosno održali sve » o I o ž a j e. U b o r b i n a no ž, koja je p o t r a j a 1 a n e k o I i k o s a t i, ipokazalo se i ope-t, da je najbolje mjerilo za valjanost vojnika njegova muŽevna discipiina, vojnički moral, t borbena sposobnost, koja se temelji na VaJ.ianom vojnom vaspitanju. J Puni svježeg napadnog duha, zarfo’bilc su naše napadne čete u neprija'teljskim rovovima kod Britofa, kada je neprijatelj nešto popustio svojim napadima, trl talijanska časnika, 110 vojniSka, l zaplijenile dvije tnašinskc puške. Na taj način je četrnaesti b o r b c n i d a n n a S o č i b i o d a n « s p j e Ii a z a n a š e č e t e. U K o r u š k o j nema osobitih dogadjaja. Najužno tirolskoj granici jugo-zapadno od Bezzecca ođuzeli sino neprijatelju jedan uporišni položaj. Svi talijanski vojnici, koji su poslije borbe jpš ostali u žlvotu, odvedpni su od naših kao zarobljenici. Načelnik glavnog stožefa.

Podlistak. tttofa Staukovlć: Balkanski tipovi. Svadba, (Svršctak.) Ostale jedva dočekaše tu njenu (razdraganost te I one počeše još veselije i bešnje, osobito čuvena I strasna igračica, tetka-Stana. Ona čim spazi Pasu kako zanosi, igra, čisto surevnjiva, odmah se do nje uhvac’. A’I i ostale fteike, mati joj, ne dadoše da se ona sa 'Pasom nadmećc. Sve se olco nje uhvattiše, i počeše sa njom da se nadmeću. (To bi zgodno za Pasu ta se neopažena ipovuče i ostavi ih da se utr-kuju u igri, zagrljene, gotovo jedan korak u korak, jedan pokret u pokrct, jedan slcok n skok. Uskoro dvprište iin postade ;esno, svirka jaka i silna, čočeci tamni 1 razdraženi... U samu noć dodje kuć! 1 otac joj, OHadži-Jovan, obrijan 1 očcšljan. I, kao Sto je red, oblčaj, tako je i on dockan idošao, kada je bio siguran da su do itada žene ovamo več inle sve posvrSavale što treba: i ono kupanje Pasino u amamu, slaganje đarova Tijenili po doksatu, dočekivanje svirača, igranje iprvoga ora, prosipanje šećera. I onda posle toga zna se dolazl ,,njegovo“ ■t. j. očeva ,,dedina“ dužnost, da sada, ^cada počnu muški gosti dolazlti. on «am ih dočekuje. r

Poslije 14 dnevne pobjedonosne odbrane svih napadaja na Soči, zapela je talijanska ofenziva. — Amerika je odgovorila na papinu notu.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 31. avgusta. Znpaduu bojlšte: Front priiestoionasljeduika R u pprecbta bavarslcog; U F1 a n d r i j x pojaCala so is om oko vcčeri djelatnost topništva na obali izniedju Y s e r e i L y s a. U no'oi je 'došlo do više sukoba ispre'd našili položaja. Zarobljeno je nekoliko Engleza. Na a r* toiskom fron'tu razvrle su se sevcrno od L e n s a mjesne borbo. lcoje bu potrajale do mraTca. Jugo-zaj a lno o:l La Catelcta oduzele su lovačke salnijo Englezima dijelove njihovog nekid šnjeg uspjeha. St. Quentin je bio opet izložen vatri francuskog topništva. Fronr nietnačkoe ,>rifes t-!onasijednika: Na istočnom erebenu Chemin dos Damos bila jo živahna topnička d elatnost. Pred Verdunom razviia se na obim obalama rijeke Maa-ee jača top« nička borba, bez da jo tečajem 'dana do* šlo do novih napadaja. Istočno bojište: Front maršala princa I. c o p o 1d a !> a v a r s k o g; Sjeverozapadno o‘d Dvinska pošla su pod zaštitom topništva ruska odjelenja na napad koJ Illusta. Nala rovovska posada odbiia je naj a i. Jednako bezuspješn.a onta'.a su rurfca p e i-uzeća i a naroczkim jezerima. KoJ Slcal prešlo je neboliko naših satnija preko Zbruczfl, prodrlo su u ruske lim’jo, j>a su so poslijo uništenja rovovskih po* strojenja, sa zarobijonicima i plijenom povratile proko rijčko. Na D n j e s t r u je položaj noproimjeujen, Maćedansko bojištC: Za veiike vrućine potrajaia jo jača borbena djelatnost. Na Dobrom Polju odbijena su srpska odjelenja, a jugozapadno od đojranskog j eze* ra englerki bataljnni sa vetikim gubitčima. Prvi zapovjcJnllc glavnog stana pl. Ludendorff. Srdžbs m Trst. Već pune dvije sedmlce bijesnl jedanaest'a bitka na Soči, jedna od največih i najbješnjijih bitki u ovom svjetskom ratu. Ova se bitka ne može smatrati velikom samo zbog četnili masa, koje stoje ovdje u borbi na obim stranama, ne samo zbog brojnog topništva, koje je ovdje stupilo u alcciju, već i zbog istrajnosti. jer i ako sa se na čas pokazali znaci iimora, stanke n ovoj borbi nije bilo. Bez nrekiđa baca Cadorna nove i svježe napadne kolone protiv austro-ugarslcih položaja,

kojc natradaju čas ovdjc, čas ondie, uvijek u težnji, cla nadju mjesto, gdje bi mogle da proldju. Pa lcad su Talijani već na jednom mjestu napaii, oni po engkskom primjem ne popušfaju, već bacaju u boj bu uvijelc nove i nove pričuve, bez obzira 'na prolivenu mnogu lcrv. I ovaj puta napadaju Talijanl u duboko postrojenim redovima, kao u oua stara vremena, kada sc raiovalo sjekirama, a ua 29. avgusta naletila je istočno od Britofa na auš-tro-ugarske poiožaje talijanska koujica, i naravno je ovdje našla svoj grob u vatri mašinskih pušaka. Ovakove slike nijesu uove jer i cngleska konjica napadala je lia pjemačlce položaje u Flandrijl, a Brusilov je to više puta pokušao na istočuom bojištu, ali da to isto čini I Cadorna, dokazuje, icoliko je siromašan na vlastitim idejama i odlukama. Svc se črnl, da su pravi zapovjednici u jedanaestoj biici na Soči Engtezi, i!i barem da vodc glavnu riječ. Ne samo, da su Englezi i Francuzl svojim baterijama znatiio pojačall talijansko topništvo, oni su poslali na talijanski front i svoje Časnilce u stožer glavnog zapovjednika. Cilj jo Talijana ovaj puta, lcao i prije — Trst. Trst mora da bude osvojen pod svaku cijenu, pa što nije pošio za l'ukom n đeset bitaka. mora poći za rukonr u ; jedauaestoj bitci, ovako sebi misle i predstavljaju talijanski vojskovodje. Italiju netna novih vojski, da sebi otvori i>ut do najveće austrijske. lukc, jer da se popune i izravnajti teški gubitci iz prijašnjiii bitaka, moraio sc duboko st, ;i. Koliko je očaino raspoložcnje u Italiji zbog dosadatijih neuspjeha ltmogo smo čuli u posljednjim sedmicama. Prosudjujnći položaj ozbiljnn vjerujemo samo najmanjem dijelu ovih vijesti, aii ono malo što ostaje pobudjuje jui nama uvjerenje, da jedanaesta bi'cka Ata Soei predstavlja odlučnu bitku'ju unjvećoj tnjeri obzirom na Italiju. Zima stoji prcd vratima i ona nasr.upa u planinama prije nego u nizinama, i u oktobru mjesecu kad padtie snijeg i prclco Krasa duva bora, oiuia su uemoguće sve veće operacije. Veliko je pitatije, hoće li Utjeti taiijanski narod da vodi 1 opet zirnski rat ako Cadorna ncće iispjeti đa barem osvoji Trst. U južnoj Italiji vdada običaj, da se nevjemoj ljubovci usječe nožcrn krst u obrazc. Ovoni varvarskom običaju slični su talijanski \ r azdušni napadaji na Trst. Ova neoslobodjena ljepofica ostala je nedokučiva svojim ljubovuicima i čini sc, da se njihova ljubbv zbog toga pretvorila u mržniu, jer !nače je nemoguće zamislili, zaštQ bi talijanski letači nanašali štefu v r aroši. koju misla ,,osloboditi“. Za austro-ugarsku monarhiju nema Trst nikakovu siratešku

vrijednost, jcr Trst nije utvrdjena varoš. a niti u njoj stoji vojska, niti ima u njoj veeiii magacina, a kao željczničko stjecište nc dolazi Trst nikako u obzir, jer jedan samo pogied ua kartu pokazuje, da je Tr9t obična željcznička stanica kao i druge na Istarskom poluostrvu. Prema tome jc izbacivanjc bombi ua jednu ofvoremi varoš barbaVstvo, jednako kao što su barbarstvo engleski i francuski napadaji na otvoreac njemačke varoši, koje nemaju nikakovc vojničkc vrijednosti. Ovakav način borbe pokazuje samo nemoćni bijes i prostu želju za osvelom. a boljc se ne može ni očekivati od naroda, koji je od uvijek dao svijetu najbolje anarhiste. Prema Aristotelovoj poetici mora tragedija da kod gledalaca izazove strali i samilost. Iste ove osjećaje izazvaće kod Tršćana vazdušni napadaji njihovih navodnih oslobodioca; sitrali, da ili ne oslobode, a samilost pri pomisli, što se oni nadaju ovakovim sredstviina zadobiti srca stanovništv'a, koje vrlo dobro zna, da Talijani saino za to nastoje ,,osloboditi“ Trst, da sc na taj način riješe moćnog konknrenta nemoćnoj Vencciji. Austriiski južni Sloveni protiv taSiianskih zahtieva. Iz Trsta se brzojavija: Ovdašnjc slovensko polltičko tidruženje ,,E d!nost“ je sinoć održalo vaiirednu glavnu skupštinu u kojoj je, posiije dugog govora poslanika u carevinskom vijeću dr. Otokara R y b a r a o gledištu južuili Siovena prema taiiiaiiskim zahtjev'ima, donijeta jeduođušno rczoluclja, ii kojoj se veli:. Svako raspolaganje s teritorijama Dalrnacije i ausfrijskog primorja, koje se sastoji iz kneževskih grofovija Gorice i Gradiške. neposrcdnog grada Trsta i markgrofovdje Istre, hcz saradnje i p r o t i v n o v o 1 j 5 v e i i k e v ećine stanovnlštva tih zema1 j a, proti vno j e pravu i s a m oo p r e d j e 1 e n j u n a r o d a. što su i t sporazumne sile, baš sa obzirom na | maie narode, istakle kao glavni cili ! rata. Rezolucija dalje upozoruje na preimučstveno s 1 o v c n s k i k a r a kt c r t i h p o d r u č j a, govori o važnim posliedicama, koje bi ođvajanjem tih zemalja nastale tt nacijonalnom i privrednom pogledu. što bi u naj- i kraćetn vremenumoralo i z a- ! z v a t i n a j ž e š ć e s u k o b e i n n- ! v e z a p 1 e t e, pa završtije: Južni Sloveni sakupljeni ti Trstu j s t o j e č v r s t o n a s t a u o v i š t u ! đ e k I a r a c i j e jugoslovenskog ! kiubaubečkomcarevinskom •; v i j e ć u o d 30. m a j a 1917. pa s toga i

I zato, kada dodje, pošto pregleda kujnu, bogato obdari aščiku, Cigane, a najviše baba-Simku, povttče se gore. 2ene odalinuše. Znalo se da više neće silaziti ovamo k njima dole, u kujnu, več će, ako mu šio treba, odozgo uaredjivati. On se izgubi gore u osvetljenim sofcama. Sigurno je pregiedao j>ostavljene velike, okrugle sofre. I ma da su tada več bi!i u modi astall, ipak je naredio da se, po starinski, postave sofre, jer je znao da ih niko, sem njih, ncma takve široke i velike, niko onako, za tridesetoro dugačke, jednostav r lie peškire preko kolena, liiti iko ima onakve i za onoliko sveća zlatnc i srebrne čirake. Posle se ču kako odozgo viknu sluškinju: — Magdo! Kao uvek, tako i sada nije zvao neposredno: ,,ti, Magdo, Todoro", jer bi to bio za njega kao neki posao, poniženje, već tako u opš'c samo ime spomene, pa onda neka drugi, kcjl čuju, zovu toga, koga on traži: Sluškinja ulete k njeinu gore. Cu se kako joj zapoveda: da onu sofru u čelu još fače povuče, oko nje više jastuka naredja, da ne bi iz one druge sobe pirkalo i ko nazebao. A po tome se već siguruo znalo, da će on tu sedcti i da za sebe tako uredju}e. Posle naredi da se sveće « čiracima boljc razrede, bolje nameste; na doksatu > ispred vrata, đa se iznese i obesi još nekoliko fenjera, da bi stepenice bile bolje osvetljene; da se posle tamo, uza zld doksata, donestt klupe l astai, n kojim će svi-

rači sedeti. A za njega da se donese tronožna stolica, sa roalim, ođ same vune rastresenim fastukom, na kome će on sađa, gore, u\ r rh stepenica, morati da sedi dočekttjući goste. I tt isto vretne đa mu se donese ona njegova rakija, koju je još od jutros naredio da se hladi, i mnogo duvana, i to pravljenih cigara, jer neče imati kada da savija, a moraće da puši mnogo, brzo, puši i baca. U tom počeše već i gosti da dolazc. Brzo, gotovo ita dušak, ispuni sc ceia kuća. Gore muški i medj njima u čelti on, Hadži-Jovan. On nije tnogao da izdrži i onako gore, na vrhu stepenica, sve đa dočekttje i sa svakim da se zđravi i Ijttbi. Samo je sa prvhna, pa je odmah zajcđno sa njima i on zaseo za sofrtt. I posle jedva nastade i večera, i to većera odugovlačena, tcška, sa sviina mogućim zdravlcama, čorbama i začinima 1 tck jedva u neko doba ako se predje na samo jelo, pravu večeru. 1 kao što je red, svc je to praćeno svirkom i pesmom svirača sproću njib, na đoksatu, ali ne svirkama i pesmama kratkim burnim, koje čovcka presecaju, razdragavaju i pomeraju s mesta, več znanim i naročitim za te večere ,,za slatko jeđen]e“, dugitn, tiliim, monotonim, koje čoveka umlruju, zanose, kao ttspavljujtt, te se tnože spokojno sa nasladom, polako i raskomoćcno da Jede i pije... Oko ponoči kao bez dušc sve potrčaše ka kapiji sa otzvicima. — Idtt mladoženjinlf Idu novl prijatelji! I ma da ie bilo osvetljeno, ipak su svi nosili sveće 1 jurill kapljl, da jo§ bolje osvetlt ulaz. I zalsta su to bili oni, novl ,,prl-

jatelji" i đolazili ovamo u pohodu! Ču!a se čas zurla, čas ćemane, i varoška, i seljačka svirka... Uskoro se poče da poznaje u sredi njih svekar. Ispred njega momci na motkama nose fcnjere, te se viđi, kako oko njega idu njegovi, rođjaci. I svi se lisicajtt oko njega. A on u sredi, sa zaogrnutom kolljom, zavaljenom šubarom, razgrntita vrata i prsljti, te mtt se beli nova. svilena. sa čipkama koš'iilja, sigurno miadin dar. Nije mogao čekati, ncgo, da pokaže, koliko mn je snaja miia t drnga,.te ođmnh navukao tu njeitu koštilju. •—Prijatclji trpoji! — čuje se kako vičo okrećući sc oko sebe.— Naka me čujut narcdjujc sviračima. đa j;,če, višc sviraju. Nastado rukovanje, ljublje rie. Ro'djaci sve oko Marka i jedan uz drugoga, kao plašeći se ovolike ktiće, osvetljene, puue sveta i to varoškoga „golemaškoga" sveta. Jedino se on svekar nc btini. Sav radoslan, čtijo se, kako rukujiići se viče: — Jcste radi gostima, prijatelji?! — Kako cia ne, kako đa ne? — zaglušujit ga ovi sa svijti strana. Dolaze do stepenica. On zasiade gleđajući gore, gde ga prijatelj, HadŽi-Jovan, gologlav, jedva đržeći se, opkolien hadžijatrva 1 ženama, čeka — i poče da viče: — Gde je moja snaja? — Evo tne, tato. — Dotrča Pasa do | njega i poljubi ga u ruku. On kao da oseti kako Pasin poljubac zapakuje na kupanje, i, sav sroćan, ostadc držeči ruku na nienoj glavi, kosi. Pasa, osećajući vrelittu i težhiu njegovc ruke po svojoj kosi, poče da se ugiba, dok je on drugom rukoin zavlačio u onaj dubok džep 1 otuda ponova či-

svcčatio protestuju protiv talijanskili zahtjeva na gore pomenute jugoslovenske zemlje i p r o t i v svakog sa* m o v o 1 j n o g o cl r c d j i v a n i a o s u d b i n i t i It z e m a 1 j a, a naročifo protiv toga, da se i pcdalj jugoslavenske zctnije žrtvuje talijanskoj težnji za tucJjin* zemijaina. Pa-ićev neuspieii u Londonu. švajoarske i holandske novine javIj ; j- prema pouzdanim informacijama sa dipiomatske strane, da je Nikola Pašić pokušao na posljednjoj konferenciji sj)orazurhnih državnika u Londonu, kako bi sporazumne vlade usvojile f odobrile poznate srpskc aspiracije na Jadran, ali je konferencija zanzela s:anovište, da se sve srpskc i talijanskc aspiracije lia Balka* ltii I Jadranu i m a d u i z 1 u č i t i i z z a j e d n i e k o g r a t u o g c i I j a s p o r a z u m n i h s i 1 a, koje cijelt srpsko-talijanski spor i sve srpske i taIijanske aspiracije sinatraju ličnim poslom ovih država. Jedino je obećano Srbiji, oduosno Pašiću, da će se sporazum zauzeti kod mirovnih preeovora, da se Srbiji vrati cio nicu prijašujl posjed, a svi ostali zahtjevi su glatko odbijeni. Snrbe na taliianskom trontu, Neutralua ocjena o talijansko] ofenzivl, (Namčiti brzojav ,,B o"rad5kiii Nov'na") Ztlricli, 31. argusta. O borbi na Soči piše ,,Neu« Ziit’4.cher Zeitun g“: Og.onv\a b'L lca traje t đ;dje. Ona je mnogo više p o I itička odlučujuća borba, bar za Italiju, pa možda i za svjetski rat, Ako Cadorna ne postigne prvoklasm usjeh, onda će ofenziva biti beskorisna i u sainoj stvari poraz. Talijanski će poraz mnogo manje pogoditi CaJo ntt koliko samu \Tadu, koja se 'danas i:a’azi na sarnoj iGci, a u Italiji će izazvati m i r o v u t p o k r e t o d n a j v o ć e j ačine. S toga đanas stoji za cio s\Tj;t neobično mnogo na kocki. Na Soči ćo pasti i odluka za ili protiv papine mirovne akcije. Talijani počinju pripravijatl svoju javnost na pretrpljeni poraz. (Naročili brzojav ,,B osradskih Nov na“i Lugano, 31. avgusta. Kako ,,S e c o 1 o“ javlja, velika austro-ugarska pojačania iz pričuvnih položaja i sa ruskog fronta prispjela sti na talijansko bojište i jako uHCu na tok borbe.

tavu pregršt ttovaca počeo da joj daje. I Pasit več stid ođ tolikih darova i čisto poče da se i nećka: — Dosta, tato! I sa njom poče da se penje, pusiivši da ga ona vodi. Tobož on ne zna put, tte zna stenenlce, pa ne bi znao kttda da se tiputi. Na to svi zap'jeskaše: Tako, svekre, tako, tako! Pasa ga poče voditi. Prvo ona koraknc, na gornjit stepenicu stane pa onda se okrenu k njcmu držeči ga za nikti, stoji i čeka, dok i on to isto učini, a oseća kako sve više u nznojenoj joj ruci prsti njcgove rr.Ice drhte i čisto je grcbu, signrno zbog sađa potkresanih nokata. On, gledajući u nju, lrako ga sa pažnjom, mUoSćti, na očig!ed sviju vodi, drži za rtiku, od sreče čisto se zanosi. Da H da je još daruje? I ponovo počinje rnkom oko džepa, a!i ona to nc da, već krlšom, iicem, očima daje rou zna'tc, da to ne čini- On zbog tnga. zbog tc njcnc intimnosti, još je srečniji. Ne zna šta će. Okreče se svome grnetant, koji ga tt korak prati, 1 grca, mnca: — Alilc, dc, sinko! Alil, poiuciganin, u belim čakširaroa sa čahuom, đttgaČka nosa, prosed ali vl sok, dugih rukit, dugih laktova, počnc d? izvlja i treptl grnetom. I prateči ih svir kom, zaiedno se i on za niitna penje. Goro ih dočckuju. Ha'dži Jovan sa svi ma se ljubi. Ali novi prijatelji još nikako da se oslobode, nikako da se odvoje sa svim i da posedaju na iznesene stolice fastuke. A Pasini opet, radi njilt, đa bi pred njitna pokazali, koliko oni vole i cena svoga novog prljatelja, tog njiliovog ,,ba-