Beogradske novine

Straua z.

Cetvrtak

BEOORADSKE NOVINE

8 . septetnbrt 1917.

Broj 245.

dume držao optlmističan govor, kojim je uvjeravao, da su preduzet® sve mjere, da će ruska vojska biti bogaio snabdjevena. Svjedok Oučkov, predsjednik trede dume, dao je đugu izjavu, koju su svi prisutni neobičnom pažnjom saslušali. Gučkov je rekao: Godine 1908. članovi duine su bili potpuno svjcsni o tome, da se Rusija nalazi u oči vrlo značajnih dogadjaja, jer su izvještaji svih ruskih vojnih punomoćnika saglasno javljali o ratnim priprcmama Njemačkc i Austro-Ugarskc. Clanovi dume bili su svjesni i okolnosii, da ćc Rusija biti iznenadjena, ako Suliomlinov i daljc ostanc na svom mjcstu. Guokov je izjavio, da su sc svi napori, da se snabdjevanje vojskc organizuje, slomili o oipor Suhomlinova, tog za Rusiju kobnog eovjcka. Gučkov je daljc razložio, na koji jc naein špijun Mjasojedov, kog je Suhomlinov iavno potpoinagao, mogao doći do obavjcštenja, pa jc zatim završio svoju izjavu ovim riječima: „Rttsija je ttšla u veliki rat potpuno nespremljena; krivica za to pada potpuno i sva na Suhomlinova, koji jc za svc ruskc porazc jcdini odgovoran." Kb. Petrograđ, 5. scptembra. Petrogradska telegrafska ageittttra javlja: U Stihomlinovoj parnici preslušan jc Manikovski, prcdjašnji državni vojiii podsekrelar, koji jc tt počctku rata bio zapovjednik Kronsladta. On je iskazao, da jc oskudica u municiji bila talco velika, da je po zapovijesti gcncralisitnusa moraia municija da se uzima iz tvrdjavinskih zaliiia, a timc da ic oslabljcna borbena moć tih tvrdjava. Grijcška Stihomliuova bila je ta, što uije pojmio ui zamašaj ni davno vee dokazani karakter rata. Muogobrojni drugi svjcdoci saopštavaia pojcdinosti o načitm života ti kitći Suhomlinovoj, iz eega sc vidi, da je njegov domazluk proždirao zuatne svotc.

Poslije zauzeća Rige. Kako je osvoiena Riga? (Naročiti brzojav „Beogradskih Noviua“) BudimpeŠta, 5. septembra. Ratni dopisnik ,,Az Esi“-a javlja iz Rige: 1. septcmbra rano otpočeo j<? njemački napad izbacivanjem gasnih bombi, a u 6 saii počelc su da rade njemačke baterije. Neprijateljski položaji na desuoj obali Dvine padahn jedan za drugim. Dok stt eskadre vršiie svoj izvidnički posao i bacale bombe preko Dviue, ukrcalc sn so iza neprobojne pregradne vatre njemačke pješačke eete na pontone i prešle stt na drttgu obalu u 9 sati i 10 minuta. Poslije daljih 10 lninuta pregazile su prve njeniačke sarnije rtiskc položaje. U toku danc prošireua jc i izgradjena niosna brana u svima pravcima, te su eete prešle odre'djenc krajne linije. — Drttgi jcdau dopisnik istog lista brzojavlja: Operacijc za zauzimanje Rigc izvršeue stt vanredtioin hitrrnom. Stauovuištvo ie radosno dočckalo njemačke ecte. Rusi su prcdhodećc noći napustili grad, pošto su najprije izvršili bezbroj pljačaka. Fabrike, magacini i željczničke s’.anice su zapaljenc. Kad se jcdna njemačka divizija smjestila u mitavsko pretv gradje, nastale su neko'ike cksplozije. Više mostova na Dvitti odletilo je it vazduk. Odlikovauje generala Ludendorffa. Kb. Beriin, 5. scplembra. Wo 1 ffov urcd javlja, da jc car Vilim povoclom zauzcća Rigo po'đario ge-

rala; a kad je čula sinovljev odgovor, brzo ie učinila sve što treba i u skoro joj sc sin ožetii i dobi u čjte lisko mjcsto, pa s materom i ženom istupi iz zadruge, a ova ilt zalo odšteti malom svotom i još nekitn sitnicaim, tek da iz nje nc izidjtt praznih rukti. Nijc potrajala ni puua godina, a Cvijeta postade bab.i: rodilo joj se prvo tmttče. Poslijc ovoga dolazila su druga unučad svc u razraaku od godine do goditic i po dana. Za ne punih dvanajest godiua bilo ih je petoro, ne računajttći dvoje, koja su umrla i jcdno kojc se imalo rodiii. Svima je ona pupak odrezala, svc ih je ona pokraj snalie kupala i njcgovala. Srce joj bijaše puno i prepuno zadovoljstva, jer su srazmjenio i materijaino bolje stajali, nego mnogi drtigi njiina ravni. A i kalco no bi napredovali, kad je baba Cvijcta utrostručila svoje ustalaštvo, a sin i suaha sc ugledaliu na nju! Ali, što jc muogo, muogo. Petoro izrasle djece, a učiteljski prihod mali! Još da su ono dvojc umrlih u životu. pa zlo! A sta ćemo s onfm što je na putu, pa s onim, koji mogu poslije njega doći? E. to jc već bila takva briga, da se od nje nijc moglo čckati ni treuuti. Ta ih jc briga mor’Ia iz dana u dan i najzad ili jc nagnaia, đa — izvrŠe grijeii, na koji ih je već izodavna nagovarala žena, što se bavi tim zanatom. Mnogo sti se kajali odmnh po učinjenora grijehu, ali učinjeno nije se dalo višc popravrti, i ako stt sc odmaTt svešteniJvu ispovjedili i kroz tri godii’C izdržali sfrogo sve postove, pa i Oeknajestodnevni crni post pri suvom hijebu i vodi. Dugo još poslije toga siu fe o dugim zimskim noćintR čitao matcii i ženi Iz Starog Zavcta naročito otta mjesta, koja svieđoče, da I uglcdni ptavcl „izabranoga nnroda“ nijesu bl-

— ,,P o p o 1 o d‘I t a 11 a“ veli da je ministarstvo izgubljeno. „Uprkos svim promjenatna — veli lrst — kabinct ne može izbjeći svojoj sudbinl; ori se nalazi na izdisaju, sad je može biti posljednji put na okupu. Ono, što je iznettada izazvalo ministarsku krizu, nalazi se bez suninje u nevolji zbog životnih namirnica, koja jc dugo prikrivana, pa je sad sa svim javno izbila. U toliko je ona uspjeh njemačkog podmorskog rata. Ali iina i nečega drttgog. Izgleda da jc opštc nezadovoljstvo viio veliko. Naše socijalistc nijesu više neutraliste, nego su postali Lenisre. Lozinka je: ,,Ni jednu zimu višc u rovu! Opasnost je za zeinlju velika. Mi ne tražimo vješala, ali vlada mora odmah učiniti što treba“. Možđa sc tim narodnim raspoloženjem mogu objasniti ogromni napori Cadorne u posljednjim borbama na Soči i obratno, da jo kriza izbila dijelom iz saznanja, da se, i poslije lolikog pobjedonosnog likovanja, .tom borbotn nije ništa postiglo. — ,,S e c o 1 o“ i „Corrierc della Sera“, koji su danas poslije podnc ovamo stigli, za sada još ne potvrdjuju ministarsku krizu, ali javljaju, da jc za utorak sazvana naročita ministarska sjednica. Privredni ugovori izmedju Njemačkc i Švajcarske. Kb. Bern, 5. septembra. Privredm ugovor, koji je utanačen izmeđju Njemačke i Švajcarsko, đanas je ratificiran. On ističe 30. apriia 1018. Solunska banka potpuno izgorjcia. (Naročiti brzojav „Bcogradskih Novina") Zuricli, 5. septembra. Kod požarne katastrofe uništena jc do temelja i solunska banka. ,,Temps“ javlja, da se nijesu mogli spasiti ni bankini vrijcdnosni papiri. Skuludisov kabinet stavljcn pod sud. Kb. Atena, 5. sepiembra. H a v a s javlja, da je komora zaključila sa 133 proiiv 18 glasova, da se bivši kabinet Skuludisa stavi pod sud, a zatim sc odgodiia ua 3 nedjelje.

Crni ,,oslobodioci“. Sporazumnim silatna mora se priznafci: kad oslobadjaju, onda oslobadjajtt iz temelja i sa svim sredstvima, koia itn stoje na raspoloženju. S topovima i inašinskim puškama pokloniii su najprije Rusiji njeziuu slobodu. Još se osjeća zadah krvi ove slobode u cijeloj zemiji i još uvijek nije riješeno pitanje: smrtna kazna iii doživotna robija . . . Gospoda Kornilov i Kerenski itoće medjtisobno da si iščupaju kosn, jer pojam slobode jednoga nc ide u račun pojmu slobođe drugoga. A ipak su tc dvije njiliove slobode jedaoga kcva: obje one kuju nove ropske lance! U ovaj čas osjećaju najboije blagoslov tc liove slobode rttskc čete, kojc sc borc u ređovima Sarrailove vojske. One naimc nc će više da se taku, jer su već davno opazile, da krvare jedino za tudjinske i,nterese. No ujihovi prijatelji neznaju za šaltt i siromašni Rttsi moraju da se tuku hfjeli ili nehtjeli. Ako to ne ćc da učine dragovoijno, onda će se već naći sredstva za to... Onđa ćc svoj posao znati da učine oni bataiijuni francuskili crnaca, koji doduše ne mogti ,,da podnose“ bubnjarsku vatru, aii se inače mogu i te kako dobro upotrijebiti.-kao krvnici iza fronfa, kao ubice masa, kao spasioci — slobode. livalisavci demokracije i „usrećitcijl naro-

da“ Poincarćova i Ribotova kova za cijelo moraju da se slatko sniiju kad pomisle na ulogu nove Rusije. Cijela revolucija sllčila je najopasnijoj banque-Igri, a dogadjaji su prošli drugim pravcem nego što su ;o sebi gospoda na Tliemsi predstavljala. Ali šta je njima do toga stalo? Šta se njlh tiče, ^što se jedno more naroda uzburkalo uo najdubljega dna, što je jedan vcliki narod njihovora krivnjom spao na najniže granc? Ta i onako se radi samo o topovskoj hrani, koja iina da se baci pred mcrzere središnjih vlasti. Da Ii tu hranu prcđstavljaju mučenici patriotizma ili prosti plaćcnici, koji se dajti strijcljati za uovac — efekat ostajc isti. Fraiicuski će se crnci već pobrinutt za jcdnaki rezultat. Glavno je, da se irancuske čete mogu povući u dragu domoniim . . , Allons enfants de la patric . , .

Grad i okolica. Dnevni kaiendar. Danas je četvrtak 6. septembra, po starom 2-1. avgusta. — Rlmokatolici: Zaliarija pr.; pravoslavni: Sveštenomuč. Evtihije. Casnička i ćinovnlčka kasina otvorcna je do 12 sati u noći. C, i k. v o j n i č k i d o m: Citaonica, soba za pisanje i igranje, kantina. Otvorcno od 7 sati iz jutra do 9 sati uveče. Slobođan pristupsvakom vojniku. Beogradski orfeum (u baštl Holcl Takova); Poćctak predstave u 8 sati uvcče. Kincmatograti: Vojni kino uKralja jMilana ullci br. 56 (Koloseum): U 6 sati poslijc podnc pređstava za vojnike. — C. i kr. gradjanski kino na Terazijama br. 27 (Paris): U 6 sati poslijc podnc predstava za gradjanstvo. Noćna služba ti apotckama: Od 2. do 8. septcmbra vršiće noćnu službu u Bcogradu ove apoteke: D c 1 i n i, Kneza Mihajla ulica 1; S e k u 11 ć, Takovska ulica 37; Protić, Kncza Mihajla ulica 87. Paroplovna veza. iz Beograda za Zcmun; 6, 7, 8, 9, 10, 11 i 12 sati prije podne; 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 9 sati poslije pođne. Iz Zemuna za Beograd: 5-30, 6-30, 7-30, 8‘30, 9 30, 10-30 1 11 30 prijc podne; 130, 2 30, 330, 4'30, 0'30, 6'30 7'30, 8'30 i 9'30 poslije podne. — Iz Zemuna za Pancsovu; u 1 sat poslije podne i u 8 sati u veče. — iz P a ncsovc za Zcmtin: U 6 sati izjutra i u 4 sata poslije podne. — Ladja, koja vozl izmeđju Zcmuna i Pancsove i obratno ne pristaje u Bcogradu. — Brodarski saobraćaj 5 a b a c—S m c d e r e v o. Potazak iz Sapca za Beograd četvrtkom i nedjcljom u 8 i po sati izjutra. Dolazak u Bcograd u 12 i po sati poslije podne. Ponedjeijkom odmor broda u Smederevn. Botanička bašta.Otvorenautorko.u, čctvrtkom, nedjetjom i praznicima. Posjetn bolcsnika u bolnicama: U bolnict .Brčko”: od2—4 sata poslije podne. U botnici „Brftnn“: od 9'30—12 sati prijc podne i od 2—4 sata poslije podne. — U c. i k. gradjanskoj bolnici: u utorak, četvrtak i nedjelju od 1—3 poslije podne. Rijcčno k u p a ti I o n a S a v i, otvoreno od 6 sati izjutra do 7 sali uveče. Vojno parnoitoplokupatilo uCarDušanovojulici. — !. Kup a t i 1 o u k a d a m a: a) za vojne osobe otvorcno radniin danima od 7 sati prijc podne do 5 sati poslije podne, a nedjeijora i praznicima od 7 sati prijc podneđo 12*/ 2 sati u podne. — b) za gradjanstvo radnim danima od 9 sati prljc podne do 5 sati poslije pođne, a nedjeljom i praznicima od 9 sati prije podne do 12*/ 3 satl u podne. — 2. Parnokupatilo za časn 1 ke i n j i m a r a v n c č 1 n o v n I k e otvorcnn jc utorkom, srijcdom, petkom i subotom od 7 sati prije podne do 5 sati poslijc podnc, a nedjeljom i praznicima od 7 sati prije podne do 12'/ 2 sati u podnc. — Za gradjane muškogpola otvoreno je parno kupatilo ponedjeljkom i čclvrtkom (ako u (c danc ne pada kakav praznik) otl 9 safi prijc podne do 5 sati poslije podne. — Časnicima i njima ravnim člnovnicima stoj'c na voiju da sc sltiže parnim Irupatiiom i u dane odredjenc za gradjanstvo (ponedjcljkom 1 čctvrtkom). Blagajna se zatvara radnim danima u 12>/, sati, a nedjcljom i praznicima u 12 sati u'podnc.

neralu Luderitlorffu veliki krst orlovog reda sa žirovnom grančicom i mačeviu a IHlsak u ŠvedskoJ. Kb. Stof'kholm, 5. sepfembia. Zauzečo Rige izazvalo je ovdje Bilan Utisak. Vodedi lisfcovi pišu o tom uvo'dno članke, naglašujući važuost toga dogadjaja. Papinski prijedlog za mir WIlson gotov za daljc pregovore s papom. (Naročiti brzojav ..Bengradskih Novina") Milncheu, 5. seplembra. Iz Londona javljaju: Kako newyorški list ,,Sun“ saznaje, WiIson jc svome odgovoru priložio svojeručno pismo papi, u kome izjavljnje svoju gotovost, da prihvati i dalje papine prijedioge. Neutraliii glasovi o WUsoiiovom od.-.i govor«. (Naročiti brzojav „BcOKiadskih Novina") Stockholm, 5. septembra. Govorcći o Wilsonovom odgovoru jiapi štampa prije svega istice prvi tendenciozui izvod Reuterovog ureda, koji se jako razlikuje od doslovne sadržino note. Većina lis'ova kritikuje onaj dio Wilsonove note, koji ie neposredtio upercn protiv cara Vilima. Stockholmski ,,Tidningen“ misli, da Wilsonovo opisivanje poče.ka rata nije tačno. Nijc moguće krivicu pripisati samo jednoj strani. List sumnja, da je car Vilim lično želio rat. Moglo bi inu sc zamjeritj, što nijc bio dovoljno jak, da iz svojc okoline ukloni snagc, koji su psiliološki momeuat smatrali za pogodan, da ga iskoriste za itnperijalističko svrhe. Liberaini orgau „Dagens N yli et e r“ nalazi u Wilsonovoj noti početak novili inogućnosti za urcgovore o mint. „Aftonblade i“ misli, da je zalitjev WiIsonov, da njemački narođ zbaci svoga cara. bezazlen. Šta bi on ođgovorio kad bi, na primjer, središlijc vlaisti postavile kao uslov za početak pregovora o niiru zbacivanje američke zakonite vlade, ili da sc prcthodno oslobodi Fiuska, Irska i Egipat. To bi, možda, bio liajpravilniji odgovor na Wi!soiiovu notu. Sastav francuskog odgo v oni. (Naročlti i)rzoi,:v ..iieosrađskih Novina") Žcncva, !5. scptembra. Po zahtjevu franctiske vlade vrIiovno zapovjcduištvo francuske vojske učestvujc u završnim savjctovalijima o sastavu uote, kojom će Francttska ođgovoriti ua papinu mirovnu notu. Engleska, Fraucuska i Ralija ne će odgovoriti na paphiskn notn. (Naročiti brz.o'av ..Beosradskih Noviua") Ženeva, 5. scptenibra. Kako ,,Tcmps“ javlja, nc ćc euglcska, francuska i talijanska vlada da odgovorc 11 a papinsku notu. Faigleska vlada ćc se ograuičiti na potvrdu o prijeniu not'e.

Nova potapljanja, Kb, Berlin, 5. septcmbra. W o l f f o v u r c d javlja, da jc uspješnim radom podmornica u Sredozcmnom mortt i opct potopijeno O4.000 tona neprijateljskc brodarskc zapreniine. ii sveci, pa i oni, koji se posvetiše, da sa bili po kadšto veliki grješnici. To iti je malo uinirilo. A da bi sa svim cprali grijelt, odijcvali su svakc godinc po jedno jiročc od glave do petc, nia da stt im iz štednje sopstvena djeca preko ijeta išla bosa i tt košuljici. Dijelili su inilosthiju na sve strane, a o velikim blagdanima snabdjevali stt jelem i pićem po jedim sirotu porođicu. Ti izdatci, kojima su misiili, da pokaju grijeli više su ih sia’.i, nego što bi ih staio izdržavanj© ouog već razvijenog muškarca, kome ne dadoše da živ uglcda svijeta. Pa i to nijc nniogo pomoglo. Morala je nastati velika nesreća, da ubiaži grižn savjestij i ta je ncsreća brzo doš’.a. Jednog dana razboii sc sin od neizlečime bolesti i posie dužcg bolovanja umre, a baba Cvijeta, koju sn svi u selu iz ixištovanja zvali ,,mamom“, ostadc sa snahom, da vodi kuću i da se stara za pctoro nejači. Od tugc za jedincem u nialo što ne presvisnu, ali kad pogleda na ono petoro siročadi, koja bijahu krv od krvi njezine, ona stegmt srce i postade pod starost čovjek. Iseli se sa snahom i djecom iz učKcljskc zgrade ti svojn kućicu, koju već bijahu stekli, te njih dvije žene prionuše na iioljski rad a na ropstvcnoj zcmlji, koju takodje bijalui postcpeno nabavili. Seljaci un dugo i svojski pomagahu, i nije dugo potrajalo, a baba Cvijeta počc da upravlja inianjcm boljc nego po gdjc koji čovjek. Starala se da svega ima u kući, a naročito raznog smoka za djecu; a ova su zato morala da rade često i poteže jioslove izvan školskog vremcna. Tako jc najstarijeg unuka, koji tck bijaše svršio drugi razred ginmazije, natjerala, da u kupljenl krst od pješčanog kamena ttrežc posvetu svomc ocu, a kad ovaj to nlje umio, ona ga Je odvela u grad

Borbe na zapadu. Završetak borbe kod Ve*‘duna. (Naročiti brzojjv j.Bcožrausklh Novina") Bcrn, 5. septembra. ,,Matin“-ov vojni kritičar piše: Prema utvrdjenom planu francuske vojne uprave inože sc smatrad, da je posljednji razvoj borbe kod Verduna završen. Za daiju ofenzivu, koja bi se preduzela sjeverno od Verduna, bio bi potreban nov raspored. Iz današnje Rusije. Š<a Komilov fioćc. (Naročiti brzojav „Bcograusivih Novina") Kopenhagen, 5. scptcmbra. Ruski list ,,Izvjes'ija“ donosi dokumente iz ruskog glavnog stana, koji su u Petrogradu izazvali veliku uzrujanost i bacaju punu svjetlost na namjere Kornilova. Prema tome Kornilov ne namjerava đa diktaturu uvede samo u vojsci, nego da proglasi opštu diktaturu. Kornilov je pisineno izjavio, da samo milftariziranje Rusijc može riju ponovo vratiti u rcd država, koje uživaju poštovanjc. Dalje namjerava Kornilov, kako se to iz njegove prcpiske s Gučkovotn vidi, da se silom raspuste svi radnički i vojniČki savjcti. Korniiov će prema radničkiin i vojničkim savjctima tako postupitj, što će sve članove, koji su vojui obveznici, bez obzira pozvati na fronr. Poslije toga će slijediti nasilno raspuštanjc svili savjeta.

Neograničeni podmornički rat. Danski protest protiv cngleske povrijede neutrainosti. Kb. Kopenhagen, 5. seplembra. Rilzaus-ov urcd javlja: rovo'dom poniorske borbc kod Bjerregarda 1. sej'le nlira, kojom je prilikotn Engleska povri'cdila dansku neutralnost, pozvan je'>-'aupki poslanik u Londonu o'd svoje vladc, da protiv to povrijede uloži ko'd cngleske vlađe izvjcstan protest.

Borba na Soči. . Teško ranjeni talijanski general. (Nr;< ćiii hr/- 'av ..Beogrua'sKiii Novina") Rim, 5. scptembra. Zapovjcdnik .brigade, general-major D eniarlt ie.i taško je ranjcn 27. avgusta. ioz iiu

Najnovije brzojavne vijesti. Stidbiua kabineta Riboia. (Nari ćlit 'irzojav Jskili Noviiiu") Bčrn, 5. septembra, Iz Parisa sc javlja: lza ktiiisa se sprema raspoloženu; za kabinet Cleinenseaua. Glasovi p krj^j :i Ilaliji. (Nuročiii Drzoiuv .jji 1 j^:';ulskih Noviua") Lugaco, 5. septembra. Ako se smijc vjerovati listu ,,P op o 1 o d‘I t a 1 i a“, Italija se nalazi u ministarskoj krizi. Ministarske sjednicc traju, ali u njima rte učcstvuje ni ininistar prcdsjednik Bosclli ni ministar imutrašnjih poslova Orlaudo. Tako isto nije prisutau ni ministar Commandini. Orlando je, vcli sc, bolestan. Listovi se l'ugaju njegovoj iznenudnoj bolesti. ,,I d c a N a z i o n a 1 e“ uporedjitje ovaj slučaj s francuskim ministrom unutrašnjili poslova, koji tako isto zbog bolesti nije pristtstvovao sjeduicama.

majstoru poznaniku i ovaj gp je iz ijabavi naučio kako da sc služi dletorn pri dubljenjti siova. Posveta se završavala primjedbom, da :aj spomcnik podiže pokojniku ucvijeijena mati Cviieta. Unucima jc ostaviia u amanet, da je salirane u isti grob, tt kom joj je sahranjem sin, a sponienik jc več sama sebi podigla tinie, što je na sinovljevom nadgrobnoin sporaenikti daia urezati svoje ime: Cvijeta. Kad je podigla siuu spomenik, ona kao da se preobrazi. Poče da upravlja imanjein kao malo koji, pa poče i djccu maio bolje da škohtie, a da bi jc to lal še stalo, liosluša savjet jcdnog priJricija, pa otvori maio dućanče, n kome je co >iiio prodavala ono, što ;c u gradu u malo većoj količini kupovala i otud torbom o ranienu u sclo doviačila. Prosto nije znala za ođinor, liiti je trpila da tnladji badavadišu. Djeci nije dala da sc kod kučć bave školskim zadatcima. Ona je bila mišljenja, da Je škola zato tu, da se u njoj uči; a izvan škole treba djeca da pomažu starijima u poshi. te da zarade onaj komađ iiljcba, što ga jedu. Kad se tako radi, onda mora biti i napretka; a ko uaprcduje, taj u brzo sfeknc i zavidljivce. PočeŠe i baba Cvijeti nmogi da zavide. nc samo žena. nego i lieki ljudi, pa je iz pakosii prozvašc Grkinjom zato, što jc vodila dućan; jer u mnogo ranijitn vremenima su po našiin selima bili trgovci skoro isključivo Grci, pa sc svijet bijaše :ako svikao na to, da je svakoga nazivao Grkom, ko se trgoviucm bavio. Bilo je jednom u proijeće. a prcd Grkinjinom kućoin rascvjetao se crveni bagrem, da je milina gledati ga. Od nekud prodjoše tuda neki Vlasi. Jednomc od njih zapade za oko lijepl crvenl cvijct bagremov, pa poče da ga berc

i da se njiine kitl. To spazi baba Cvijeta iz dućana, zgrabi štap što ga imaše pri ruci, pa poče njime da udara prencraženoga Vlaha. Ovaj poče da nzmiče, aii baba Cvijeta juri za njini. Vlali se dadc n bjegstvo pa naidje na opštinskog stražara, kome sc učini sumnjiv, te ga odvcdc u opštjnsku sudnicu, gdje je inorao ispričati svoje jade. Kao svaki Vlali govorio jc samo vlaški, a većina prisutnili nije opc; razumijevala taj jezik i samo ie razabiraia riječi „baba Grkljana". Vlah je litio reči: baba Grkinja. To se dalo našem svijetn na smijeh, pa više iz nevinog nestašluka nego iz zlobe usvoji za baba Cvijetu nadimak Grkljana. Ona o tome ncko vrijemc nije znala, a kad je doznala, ona se malo ijutila, pa se uajzad i navikla kao i na mnoge drnge kud i kamo veće nepovoljnosti u životu. A lakovih jc bivalo u toliko više, u koliko su djeca postajaia starija. Mliadež kao tniadež. Hoće lijepo da se nosi i da se provodi, a baba nc da. Po niaio popuš'la i jedna i druga strana, tc se nekako održava podnošljiva ravnoteža. Da je samo riialo bila popustljivija, otišio bi u brzo svc bez traga. Njczin autoritct bio jc toliko snažan, da je imponovao i zrelim ljudima, a ne bi li još nesfalnoj mladeži. Najveći je nesporazum nastajao o božićnjem i itskršnjem postu. Djeca hoće da mrse, a baba hoće da so posti. Nastajc duga prepirka, u kojoj polako popuštaju obe stranc, te sc najzad pogodc, da se prve, sređnje i posljednjc sedmice i, već kao š!o sc drugače ne da ni zamislit}, svake srijede i petka posti, a u ostale danc, u koliko se ima, da se mrsi. Slične prcpirke nastajale su i oko podjele rada i svega osialoga 1 svagdje su babitia encrgija i autoritet pobjedjivali. Djeca izras’oše u zaptn, sltižahu mnogima za tigled, te babi ne

bijaše teško, da iii postepeno svc redom dobro udomi. Tada je mladež počc u pojedinim njenim dotadašnjim posijviiua da odmjenjuje, a ona jednog jutra pri radu u vrtu pade ničice na zcmlju i ne mogaše se dići. Mladji pritrčaše i odneše je u posrclju. Kada ie došla malo k sebi. ispostavilo sc, da ioj bijaše uzeta jedna straiia i jezik. Kasnije je uzetosf malo popustila, tc je mogia po nuždi da se kreće i sporazuitijeva. Sad već nijei više izlazila u svijet. Nekoliko godina bfjašc privezana većinom za postelju, od kud je mladjima davala savjete i upute. Ovi su joj sc više nego prijc pokoravali i dvorili su je svojski, a kad dodje sudjen danak, ona zaspa vječnim snom kao blažena mučcnica, dfl nadjc odmora u grobu sina svoga a pod spomenikom, u koin bijaše već prije đvadcset godiaa urezano imc lijezino. Skoro svi scljani, koji je poznavahu, borave s njom u istom groblju; a od^ mladjeg naraštaja rijetki su, koji se još sjećaju, da je u opš.e i postojaia ncka baba Grkljanja. Ali nadimak se još čuje i ako sve redje, jer su se nnuci i unuke razišle jio bijeloin svijetu, te se samo jcdnom u godini, dvije, tri prouese glas po selu: Došla Aleksandra Grkljauina ili došao Toza Grkljanni tla da zcnilju pod zakup. Unuci i uniike baba Grkljanino razišli su se po svijetu i odaii se drugiin poslovinia, ali 'ne prodaju zemlju, već je samo daju pod zakttp, jer smatraju za grijeh da ispuštaju iz ruku ouo, što im je baba sa njihovim occm i materom tcškim trudom stckla. Kad dodju u selo, oni iz pijeteta jiohode i grob svoje babe i svoga oca i nadju ga uvijek pokusanog. To činc dobrodušni susjcdi, a potomcl baba Grkljanini odužuju iin se za to ijubazniin riječfma i uialim pokjonima.