Beogradske novine

Izlazc: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi: U BMgraiu 1 c krajwl.ua rajiosjadnatis c4 c. I kr. C«ta M cljaal «<.... 6 bilara U Ilrratskoj-Slarenljl, Boanl-tlsrcagevln! I Daimac!|l po eljenl od;. ..... 10 tislora liraa orof podraCJa po djonl od.. . .13 halara Oglssl po

M|esečna pretplata: I U Setpradii I ■ kralarlmo tuonjodmtla tš

6.1 jata ra bojnu I etapou podto. . TI U Boopraao aa dostarom ■ kado ... 3 50 I U HrrstskoJ-SlaroalJI, Sosol.Horcoparlnl I I Orfmacljl 360 | U oilfllrn tmjotlno Aualra-« jorsk« momtblj« 3| U Inostranhtau ........... 4-80

cijeniku.

Urednlthro: BEOGRAĐ, Vuka Karadlića ul. broj 10. Teleton bro] 83. Uprava I prlmanje preiplate Toplidn vanac broj 21 Tolefon broj 25. Prlmenje oglasa Knaia Mlhajla ul. brol 3& Telefon br 245

Br. 261

BEOGRAD, nedjelja 23. septeinbra 1917, —_r ■ ■ -■ . — rn ■ ■ . ■» ■ i . - >-j ■■■ ..... ... w —

Godina III.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beć, 22. septeinbra. .(ueo-Jsjočiio bojJšte: Zajiadno od ohri dskog j e z cza austro-ujrarske su i njeniačke četo u toškoj borbi s u z b i 1 e j e d a n j a k irancuski n a j> a d a i. Isfočno hojJšfe: Kod austro-ugarski’i čoSa nikakvili liaročitib dogadjaja. Talijancko hojišic: Neizmijenjeno. Načeliiik jslavii.ijr stožei’a.

AmerlčHl posno. l’rijc nckoliko dana rekao je amel'lčki niilijunar i kralj novim Hearst prodsjedniku Wi!sonu u jcđnoi uglednoj aie\v-j)orkškoj novini dobro svoje mnijenje. Izjave ovog američkcg bogataša za/to su toliko interesantne, što on nc samo priznajc ratni položaj. kojega su ii tri godine stvorilc središnje vlasli, iveć ili u cijelosti i dobro ocjenjuje pa iz njiii stvara zaključke, koji jasno preciziraju položaj Unije prema njcziinm savezniclma. Pošto je Hearst ’tačno ociicnio vojni položaj na evropskim l>o.i:štima, R'ovori on o tiiozi. koju su soorazumne sile odrcdlic Američkiin iSjcvernim Državaina, kao svojoj saiveznici. Neprijatelji srcd'.šnjili vlasti isve više raširuju nmijenje, da ćc vojni Bloin Rusije biti potpuno izjednačen (pomoću, koju sporazumniin silama dofnosi Amerika. U logoru sporazumuih jsila ne čuje se nišf a drugo c!o li komiblnacije, za koliko ćc tnjeseci stajati u Francuskoj milijun američkih vojnika, ida svrše ono veliko djelo, koje nijesu iltiOfe.il da svrše- Englezi i Francuzi jda probiju niemačke linije. I Hearst je inišljenja, da težlšte cijcloga rata icži |ia zapadu i da se moraju probiti njemačkc linije, ako sporazum uopšle niijBli još na pobjcdu. A!i primjedbe. koje |cm dovodi u vezu sa ovotn činjenicom, mi najmauje nijesu prijatue za odušcvlljene prijatelje njegove otadžbine. PrlHo svega Hearst naiodiučn’je roričc, da fie za odluku na zapadu dovoijno jedan imilijun američklli vojnika. Po njegotvoin računu da se probijit njemačke Hin-ije u Fraiicuskoj. bi!o bi potrebno jčctiri milijuna vojnika, ali kraj najboljc •volje Unije, ovo je još vrio daleko. Sjeiiiujene AmeriČke Države uvidjaju već ’danas, da onc ueće njoćl skupiti i izvježbati toliku vojsku, već zbog mučm.og vrbovanja I još težeg sistema reigrutacije a osobito zbog neznatniii jspremljenili količina ratnog ma.erijala ijoš u mirno doba., koji bi odgovarao iovoj vojnoj snazi. Neprijateljska štainB>a danas sc već ruga činjenici, da jc lofio malo američkili vcjnika, koji se išalju u Evropu žrijebom odredjeno od iposebne komisije, što već samo po seIM dovoljno oci-tava poštenjo, kojirn na^'odno Amerikanci obavljajti svaki po-

Probijen ruski front kod Jakobstadta. Zaroblfeno preko 4000 vojnika, a zaplijenjeno 50 topova. Rusi bježe glavom bez obzira.

sao. liearst dopušta i eventualmt mogućnost, da će u najkraćctn vrcmenu biti ofpremljeno u Francusku iiotrebni tnilijtm vojnika, ali lcraj svega toga surnnja ott tt praktičnu vrijednost ovog djela. Po njegovom mišljenju trebala bi Amerika, makar upotrijebila svc svoje trgovačke, accianske i obalne brodove za prcvoz ovog broja vojnika najmanje pct do šest godina, bcz obzira na to da bi njcniučke podmornicc ovaj posao tenrelino sprijcčavalc. Radi r oga preporučuje Hearst najozbiijnije preusjediniku republike da pbustavi eksperimcnat akrivnog suđjelovniija u ratu i nastoji čim prije sklopi'i Častan mir. Dosada na žalost nije poznato, kako jc Wllson primio ovaj prijedlog uglcdnog svog zeniljalc.i. lzvan svakc je sumnje, da je Wilson n sebi već davno uvidio i osjetio rsfto, što se Heia-rst usudjuje javno d;t rečc. Svi Amerikanci od Hearstove sortc. koji su sc u ovoj zcinlji obogatili i koji znadu zaradjivati jednako u liiiru kao i u ratu, jcdnaki su jedan drugom kao jaje jajotu. Svi oni znadu da izrabe u svoju korist povoijno konjungture. ) prema mišljenju spekulanta Hacr^ta glasi današnja koaijungiiura — m i r. Moguće je on jirebrzo rekao š’to ic mislio, objavio ono šio bi još trcbalo da ostane poslovna iajna, a mogućc se na njcga i ljiihi Wilson. jer jc ottcrio kartc sebi i svojim poslovnim drugovima, mcdju lcoje i on spada. Moguće jc i protivno istina. Wilson jc uvijek volio, da jcduim okom podmig'uje a drugint se grozi. Svi znaci govore zato, da Wilson još uvijck niisli na alcaJemsko sudjclovanje u evropskom ratu i neš.o sprcma, šio ne odgovara željama njegovih savcznika. Prema tomu ne mogu se posljednje Hearstove izjave nikyko drugačije ocijemiti nego da onc značc i navještaju jedau — velilci jiosao. Vlada i odgovornost, Od jednog beograđskog poznatog pra-vnika dobiii smo ovaj interesaintan člairak. U srpslcoj nczavisnoj štampi pre rata česHo se ukazivalo tu osuovtii principu državnoj upravi: đa se mora tačno znati ko nosi bilo zakousku (ruoralnu i matcrijalnu) odgovornost bilo moralnu odgovornost u opšte, pred iavnitn mnijenjem, za državnc poslovc. Država, u kojoj bi taj prir.cip bio zapostavljcti, bila lii na rdjavoiue putu. A taj bi princi-p bio naročho zapostavljcn oncki, ako za državne poslovc nc bi otlgovarale p o j e d i n e 115 n o s t i, već neki s k u p o v i p o j c cl i n a c a, jer kada skup odgovara, io je tako isto kao kad niko i nc odgovara. Medjuthn baš ovo posleđnje bilo

jc gotovo 'pi-avilo k-.d nas u Srbiji z-a posledujili petnaest godina. Mi ćemo se zadržati saino na jednome primeru: na postavljanju minfe'ara. i ako ustav izrično kaže, da ministre postavi.ia kralj 1 ako se u ovoj prerogativi najbolie pokazujc izvršna vladaočcva viast', ipalc Icod nas tako uije bivalo. Ministrc jv kcnl nas birao ic 1 u b paftijski, a lcralj je imao samo pi'osto da potpišc ukaz, kojim se za minis'.re postavljaju iica Icluboin odrcdjcna. Kralju sc čaik nijc dormStalo. da podnesenu niu ministarsku listu ina u čemti mciija, jcr jio rađikalskoj teoriji, kralj jc samo izvršilac volje narodne, io jcst slcupštinske većine odnosno kltiba te većinc*. Klubovi pariijski su, dalclc, oteli od vladaoca vlast naimcno ranja ministara. Ministra je Icod nas postavljao nc vladaflac vcć klub, o čenm nema ni pomena u usiavii. Ako je ovo bila ustavnost, onđa to znači da ncustavnosv u opšte i nc postoji. Osim ako se već pod ncustavnošću razutne samo gažcnjc ustav r a od strano vladaoca, a ne i od stirane lcakvoga kluba!? Ali sc klub nJje zadržao samo na ovomc. On je otišao i dalje i poccr otimatj vlast ministrovu, da postavlja, u dogovoru s Icraljem, državnc Čiuovnike. O.vo je klubu u toliko lakše bilo, u kciiko jc on bio već tispeo, da pridobije vlast, da i saine minlštro postavlia. N;travno lcakve bi tu logikc bilo, :t od kluba bude jači iuinis ar, koga je klub i naimeuovao? Zar, reciino, Aleksa Žujović odredju.ie ko će biti ininistar lcralju, a da nc može odrediti ko ćc Tiiii Ljtfbi Jovanoviću srcski kapetan? Posletiica toga je bila: di ćinovnik nije bio više organ vladin, — on jc bio organ kluba i od njega zavisio. Kada jc tako, onda kalco su ministri mogli biti odgovorni za rad svojih (ovo svojih nei-trc-ha, naravno, bukvalno shvatiH) činotaiika? Kako su mogli odgovarati iza ičinocnike, koje nisu oui postavilf, vcć Iclub? Nclca za činovnilce ovaj odgovara! Tako je! Za činovnlke je nosio odgovornost klub, Icoji jc njihovo postavljenje zahtevr o i dobio. A kada klub odgovara. -i znači da niko no odgovara, jcr klnb jc jcdau vcli-ki skup Ijudi: klub radikalski ima. rcciino, 80 čianova, a samostalski 40. Ko če biti kriv za one čino\Tiike, koji su po narcdbi tih klubova postavlicni? Biće krivi svih SO, oclnosno 4c čianova. a to jo isto kao đa ,n i k o i ne oclgovara. I -tako je to išlo n Srbiji u svtaia pManjima: Icrupnim kao i sitnim, unmrašnjc lcao i spoljašnjc politikc. Stvar je bila jxmckad santo u tolilco promenjena, šio je mnesto jednoga kluba, vkvdalo dva kluba, a to ćc rcći on-da. kada sc stvarala koalicijai izineditt oba radtkalslca krila. U tom siučaju jc. na-

ravno, bila odgovornost još manja, jcr se oua tada dclila na još veći broj ustavom neodgovornili ličnosJi. Takva \la<laviiia bila jc u Srbiji i za vreme ovoga rata. Pošto sii se cba radikalska kluba saglasil-a: da rat treba voditi, pa ma ka-kve posledice on imao, to su i ministri siepo slcdovah jednoj bczobzirno.i i vratolomnoj politici, bc-z' ikakvoga slraha od iičnc odgovonios'i-i, znajućl, prema svima ranije sicčenim iskuslvima, da oni nećc biil Učno krivi, pa ma šta se dcsilo i ma kalcva katastrofa nastiipila. O’tuda njlhovo oglitšivanje, za sve vreme r tia, o najosnovliije zabtevc razinna i dr;išf\ci>og morala. Ali dok Srbiju još nijo zauesila ova kaiastrofa, dok jc država još postojala i faktičnp i pravno. miuistri su imali bar licko forntalno, ako ne u svenm i normalno ojiravdaaije svog.t c’ržanja. Tada je još postojala skupši-ina, koja ie trpela vladaviuu kluba radikalslcc vcčiue, od koga sti uiinistri dobili nnudat za svojc držanjc. Medjutim priiike :;:t sa zatim biflio Izmenilc. Sada sr islca skupšihi.-i ncma oiiih zalcouskili svojsta.va tvažnost mandafta koji nijc istekao, saglasncst naroda i t. d.) lcoja jc ranije jmala i radikalski klul> ne prcdstavlia ništa drtigo, već jednu oligariiijsica vladavi.ui bcz zakonskc osuovc i ma kakvog moraluog opravdan.ia. Moralua csnova ncdoslajala jc radilcalskoj vladavini i pre rata, ali jc dcmolcratsko pai'iamcntatni običa.i, oinogućavao iskijučiv't vlac’aviiiu jc-dnc grupc, lcoja bi sc polcazala jaoa ili vcča od ostaliii. Prcma i/.'nornom zakoflu, koji su radikaii sitsć- vili ti cM.iu održanja svojc straulce, a jtoinrićii svojc ivbornc iiolicijc, uspclo se, da sc uvclc prcdstavi, kao da radikal. imajii uz-a se bar rekiUvno stvarrii odi’.os mcdju pojcdinim političlcim jcdiuicama sasvirn jc dnigi i on govori upravo piotivu radikalue vlade. Ovo pad.; u toliko višc u oči, što su sc klubovi ra.scei>i!i, (samostalci su, prema pouzdanirn vcstim.a sa Krfa, izišli iz vladc), tc radilcaiski klub predstavlja samo beznača-jnu manjimi onog nekadanjeg ,,biračkog“ narođa, ako on sada još može | prcdsiavljali u opštc ma kalciv izraz ' i ma koiikog dcla srpskoga naroda. Saj niozvaua srpska vlada ua Krfu. liijc ! niš-ta d-ntgo do jedna nasilna vladavina | malog broja Ijttdi, lco.ii sc bcspravno ! dočcpao \ lasti. Sadanja vlada daklc, izišla je već iz pitanja moralnc polftič'cc odgovornosli. Ona ticma višc ni državnopravni značaj nl karaktcr politickc vladavinc jctiuc s-trankc. Ona jo jcdi.ito izraz jodue o r g an i zo v a n o nas i I n i č k c g r u p c, u kojoj svaici ćl.ui, ima i posclnui, iičnu odgovoruost. A fa 1 odgovornost ima čisto lc r i m i u a 1 n i

karakter. Prcma toine, članovi današnjc srpskc vlado na Krfu. stojo lircd jodnostavnoin lićuoin Jcrivičnom o d g o v o r n o š ć n.

Ruski haos. ..Boljši" za neodloživo zakjpičenje li'ira. Kb. Anistei'daJTi, 22. seplemljra. „Al.gemcen Ilau'delsblad“ javIja i/. Lon'iiona: ,,Boliši“ su zakljoč li, ii :i si: smjesla za kljnči mir. Drugu judnu predl-oženn rezoluciju. kojorn sc zahtjeva, 'da so Keronski rlign« aa svoga nvjesta, tisujeiio je u za'duj čtis (ioj'dže. Kerenski predsjcdnik repnblike? fNaročiti brzojav „Buogradskih S’ovina'J Stockholm, 22 . sepfeiiibra. .icdan ovdašnji list dozurjo, da će sc privreinena ruska vlada preseiiti u Moskvu i da če sc tanio Kcrcnski dati prolclcmovati za prc Nietinika rcpitblilce. Rastrojstvo u Rnsiii. Kb. Amstai'dani, -2. sei.-Le idca. „Niouvvo Coarant“ donos' i/vjcš'aj ,,D ai 1 y T o I c g r a j> h“ - a iz Ik-l OTtula. od srijode, da sc Boljši opet jačc kreču. Oni pokušavaju, 'da po svoino uktisu jrtiču ikl t»k laspravc za j/omal e'.jak sazvano deu!okralsk<‘ konferoiu-ijo. N'inra ,jo stalo 'do toga, <la prelvore konfereneiju u ii-.-ku vr.slu par-lamenta, koji bf i luiao 'da i/liorc sovijatističko miiii'tarstvo j i ’da svu vlast sebi j>risvoji. Doij.'i pv* ! sebi nijesu lirojno 'dovoljuo snažm, ;di ilt podupirn «sot ijahli revolueijonari pod. vodjstvoi 11 Cernovti, koji j<- oi dana istupaavja >■/. vla'de počc-v za .selve rla ra'di. Oiv jo odmah po istupa.nju iz vlade uputio progltts seljacima i vuuiicima, u kome ih uvjerava, da su njihovi iuteresi sa'd boljo nego ikad prijo /astupIjcni. 'II svomc orgtmu „.Tclov X aro<l na“ objavio je nekoliko č'anaka. protiv Koronskog. Ositn toga razvio j<živalinu djelalnost u ,,Sovjetu“. N’mut so poglavito prinisuje n zaslugu sas'aliak 'demokralskc konfo’ , eucijo. I iz drugilt grailov.i siižu ivrfvšlaji, koji javlj "ju 0 življcni kretauju Boljstlt i da n vezl s revolucijonarnim odlorima 4 >rabe v asl u svojo vuke. Moskovski sovjot zak'.hičio ji> obrazovanje socijalisfičke vlado 1 'donio jo čak radikalnije zaključke od pctrogradskog sovjcla. Oni ne traže sauio’ socijalisličku vladu, vt-V: l olmarodova’-j.tajnili ugovora, neodložuo sklapanie mira i diobu zemljišlit mc-dju scljacima. kao i povjoravanjc zakonodavnc ino:i demokratskoj konfcn-m-iji. F Saikova i razinm 'dnigim gradovima prigrabiii sn so1 vjoti npravu. II Tlflisu jo socijalistički

Podlistak.

Jurica Tkalčić. Juriiia T k a 1 č i ć, koji će ti utorak 125. o. m. u dvoranf Kastne na Tcraziiiama jM'irodir.i konccrat a zajednlci sa jUmjetnikom na glasoviru Hcrmaunom [Orussotn, spada. u red onili rijetkih [genija, koji nije podlegao ti teškoj borbi ■za život, nego koji jc vlastiiom svojom ■suagom stvorio iz scbe sobc, bcz tudjc pomoći, bez potpore izvan samoga sebe. . Jurica Tkalčić rodio so u Zagrebu. Sjećatn ga se tet'lco reknč kao jučcr, tcadu je jirvi puta stupio incd tajnika 'unđa još giazbene škole ti Zagrcbti, če'dan, ali voć onda, još dijete. pokazivao je iic samo rijetku volju za glazbu 1 glazbene nauke, tiego vcć ? nclcl stepen encrgijc, koja je vcč orida predstavljala tt ptuiom stnislu rijcčl njcgovo drtigo, zapravo Pravo ,,ja“. Pošto jc stekao l>rvu svoju glazbenu izobrazbu na hrvatskom konzervatorljn ti Zagrebu icod jrrofeso-ra Htimela. pošao je kasnijeaia’bcčki konzervatorij, gdjc je bio učenik prof. Hclmcsbcrga, dok je glazbemt teoriju tnarljivo studirao kod prof. Ertela. Poslije da sc usavrši krenuo je Jutica TkaJčić u Varšavu, gdjc so docuijc udružio sa svojim bratom lvtcom i još jednim pijanistom, pa su njih trojica kao <trio prtnedili nifcs vrlo uspjeliii komornih koncerata diijem cijele Švedske i Dauske I Norveške. Kratko vrijeme iposlije primio Je Jurlca Tkalčič mjesto iprofesora ra versailleskom konzerva-

toriju, a kasnije se definifivno presclio u Paris, gdje se svc višo usavršava« i od sezone do sezone posdzavao najvc6e uspjelie. U ono vrijeme pišu o njetnu ne samo sve dftevne parislce uovine, nego obračaju pažnju na ujega i prvi muzički struko\mi časopisi. i ii brzo sc proširio njegov svjeiski glas! Osokoljen svojim uspjesitna', pouzdavajuči sc u svoju umjćtnost, a još vlše u svoju nesloinljivu volju i snagu, pred'itzeo je poslije toga Tkalčić prvu svoju ttimeju i>o cijeloj Evropi, pa je u prvom redu posje'tio svoj rodni grad Zagreb i sva veća mjcsta svoje lirvatske otadžbine, a poslije toga sve vcće gradove u Monarliiji kao Beč, Budimpesšim, Prag i druge. Pos’ije je pošao u Sofiju, a nekoliko gođina prijc baljcanskoga rata priredio je i ovdje u Beogradu u srpskotn narodnom pozorištu dva koncerta. Otkada je buktiuo ovaj svjetski rat posvetio sc Jurica Tkalčič svom svojom j>oziiatom energijotn posve otadžbeničkom dobrotvoniom djdovanju i radu, pa je u ove tri godine prircdio veliki broj u svakotn pogledtt ttspjelih konceraha u ratne dobrofcvorne svrlie u Beču, Budimpešti i mnogim lirvntskini, inagjarskitn i galicijskim gradoviina, a pred neko vrijeme bio je u Sofiji i većem dijcltt ostalih buga-'skih gradova. Kao što sam Istaiknuo odmalt u početku ovoga prikaza, sve ono što jest i što predstavija danas Jurica Tkalčić, sve što ie on dosada oostlgao I stvorlo.

— sve, svc dn posljednjega njcgova jc lična zasluga, plod njcgove rije'ke volje i cnergije. Boreči se u svojim mladim godiuama, za vrijcmc svojih ju vih sfudija u Zagrcbu i>a poslije u Bcčti i Varšavi, a prvo vrijetne i u Francuskoj savrlo velikim žrvofcnim poteškoćama mkidoga uepoznatoga unijctnika. Jurlca Tkalčić nije klonuo, nije pomistio i fceško, ali stalno i posiepeuo stittpa-o jc svc bližo svom životuom cil.iu, koicga jo scbi bio odvedio, za lcoji je u sebl osjećao sposobnosti i poziv i postao .ic — unijetnik. Ovo ic< po sebi vrlo rijetki slučaj u povjesitici velikana sviju vremeata. Obično sc dogadjalo, a 1 dogadja se prečesto, da geniji u borbi za život podlegnu, da ili posve projudnu ili postaju obični profesijoniste, padaju s nislcoga svc niže i na niže, mcdju rijefcfkimn: od nmogih koji propadaju, pobijedio .ic Jurica: on je svladao sve zaprijeke i na svlm linijatna odnio potpmni pobjedit! Jurica Tkalčić nijc s-amo do potpunc virtuoznosti savršeni instntmcntalksta, nego je stekao i lijep glas lcao komiiozrtor svojim jedrim slcladbama. međju kojima se osobito ističu njegovi gudaLatčkl kvai'toti i koticerfcnc slcladbe za čelo. Mnogi kritičarl, u prvom rcdu fraucuskl, pokušali su da Tkalčlća dfjelom ’uporede, dijelom stavc pred Pabla Casalsa, španskog virtuoza prvog reda. Ova uporedba nijc toliko neopvavdana, pa sc razlike u mnijc-nju pojcdiuih kritičara iinadu svesii na jcdnu značajnu činjeiticu, 5to oni nijesu pravo znali, a ivi umjeli de shvate I ocilene Tkalčlćevn I

umiđtnost. Ova uporedba uije toliko nesreiina — svaki od n.iih je vclik. jcduaiko velik, ali svaki ua svoj uačin, u .svorn genreu. T c h n i Č k i su obojica postigli potpuuo savršenslvo, a-li dok .ie Casalsova igra slatlca pjesrna. savršcuo. što više pretjerano fina i puna supstilnog seaitiincntalHeta, koji mjes'Jinioe prelazi do nckc granice i a ncrvozu, a u nekoj stanovito.i mjeri i u erotičnos-t, koja podraž-ujc, Tkalčić kao prcdstavnik jeduog. mladog i hujnog naroda, punog prirodnc snagc i vcdrinc. kao umjetnik jc sjiažan simbol m-avog i ncpokvaraiog živofca, čiste, pravc. slcoro l>i rekao grube snage, koja dodtiše ue podražuje pokvarcne moderno živcc. ali lcoja -podajc ž i v o t. U njegovim rulcama instrumenat pjeva, pjeva sla'ko. lcad go-iiko -- gorlco, ali uvijek suažno. Snaga i život to .io odiika Tkalčičeve umjetfiasti. A lcad ga zancse fijcgov tempc-rameuat, on ga ne obuzdaje, nc nastoji da ga skuči u granice efcktnih fincsa, promišijem'li finesa. osebinc jeduog starog i na svom vrbuncu stojcćcg kuliirnog naroda. nc -- njegov teinperamenat provaljujc kuo gorska bujica fiiz vrlcti i kosi. svom snagom. provaljuje slobodno — pravi rcprczentant novog života jcdiiog mlatlog narodja-, koji se nalazi u svom pnnom i ncslomljivom razvitku. Juro Tkaičič je Indivfehialui j.redstavnik, interprcta najozbiljnijc duboko osjećanc muzike, a prije svcga klasične glazbe počam od Baclu, pa sve do Dvoržaka i Brahmsa.

Dne 25. o. m. imaćc uakle pubiika jirilikc da upozrta Tkalčića u svoj njcgovoj snazi i t<> u prvom rcdu .kao ozbiljnog muzičara u I.aloovom koncortu. Bnichov inelodiozni Kol Nidrei daćc inn prilike da razvije svu svoju suagu u mdodiji, da pušta svoje čclo da pjcva u punom i pravom smislu riječi, dok će u Sai-nt-Saeuovom Allegm moći da pokažc i istaknc sav svoj tcmperamcuat, a u Poppcrovoj 'l'arantclli svoju tebniku. U vlastisdm svojim kompozicijama: „Hajd u kolo!" i „Scrcnadi tlc Pierrof" prcdskivičc se Jurica TkalČić publici kao koinponist strogo klasičnog stila, ali sa moderuim shvačatljem. U tim komjiozicijaiua naći ćc svnko glazbci'u obradbu hrva-takih inuzikaktih idc.ia. Herntann Gittss Uz ’lkalčića prikazaće sc rubhci lijcgov vjcrni unijctnički drug, savrštn pianista Jiao’više klasc Hcrtnaun Gruss Ovaj umjetnik je rodjeni Nijmae iz Magdeburga, pa je prijc nekoliko godina došao u Zagrcb kao profesor ua hrvaitski konzcrvaitorij. Kratko vrijcmc l>oslijc upoznala jc publik.t monarhijskih i balkaiisklh gradova Grussa i na kouccrtnom polju, pošto je obično u druStvu Tkalčičevom priredio vclfki broj usiijeliii konccrinih tumeja. I ovdje u Bcogradtt imače publika prilike da ga ujiozna u ozbiljnoj Bralnnsovoj rai>sodiji, melodioznim Mendclsolinovhn kompozicijama, a tennički u Lisztovoj vapsodiji Kigoleito 1 Wagncrovom ..Fcuerzauber". J- O.—S.