Beogradske novine

iziazet

dnevno u j

utro f ponedjeljkom

poslije podne.

Pojedini brojevi: II BMgrtflu 1 u kra|<»lms zaposplmitla M c. I kr. taii pa «ic£! 8 hel«r» V HrvalskoJ-SlavoniJI, Oosnl-flaroagovln? 1 DairraelJI po c!J-nl orf', .... .10 halara Izvai oveg podruCJa po djonl od.. . .12 r.elora Oglasl po

MjeseCna pretplata: U Becjridu I o kralevlmo iapc<JeOnulin. »1 c. I Kta u bojno I etapoa pailc . . 2*I U Boograou sa dostavam u kodu .... 2'80 " Kr.-ctokaJ-SlavarilJI, Basol.llarcopavM J DalmtclJI 900 (JoitallmkraJovlHEAutlro-uganVemontririjo S'eljeniku. Urcdnlštvo: BEOGRAD, Vuka Karadžlča ul. broj tO. Telsfon bro| 63, Uprava I primanje prelplata TopliSin venac bro) 21. Telefon bro] 25, Prlmanje oglase Kneza Mlhajla ul. brol 38 . Talefon br 24L

Br. 266.

BEOGRAD, petak 28. septembra 1917.

Godina III.

Pobjedonosna četvrta flandrijska bitka. Velika nestašica životnih namirnica u Engleskoj. Žestoki napadaji protiv Poincarea. Srbi i Rumuni.

Ratni izvještaji. izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Bcč. 27. septcmbra. Isfočno bojinle: li oblasti istočno od R a d a u t z a oživjela Jc s vremena na vrijcme ncjirijatcljska artiljertjska vatra. Talijansko bojište: Kod vojnc jrrtipe ccn. pulc. i>i. B or o j e v i ć a oborcne su letačima i odbraubetiom vatroin dvije letilicc. U t o n a I s k o m kraju dosoješe alninske patrole do iza ncprijateljskog fronta, baciše tamo tt vazdnh dvije statiice vazdtišnc želtezulce, razoriše dva magactna 1 vratlše se bcz gnbitaka, a sa zarobijenicima. .Iugo-isiočito bojište: Nije bilo zamašnijc borbcno djelatnosti. Načelnik glavnog siožera.

Ensiesko bijelo roblje. čuveni engleski mislilac i pisac Iterojskog knlta Toma Carlvle, vrativši so sa jcdnog informativnog puta n | Irsku, toljko jc bio ogorčcn povodom posljcdica engleskc nasilničke vladavine, što ili je bio vidio na „zelenom ostrvu“, da je pod 13. avgustom 1849. god. pisao svome prijatclju Emersonu, da bi frebalo preporučiti cngleskom parlatnentu, da jadne i izgladnjels Irce dadne obojadisati cniom bojom, da ilt jednim zakonodavnim rijcšcnjem proglasi crncima i da ili kao roblje proda u Braziiiju. „Tada bi ovc jadnike“, završio je oii, „čekala podnošljivija sudbina nego ovako, kao „slobodne gradjtne iVelike Brltanfje 11 . Iseljavanje Iraca u Ameriku u ogromnim masama, pojodini pokušaji ustanaka, koji dobiše oduška u Feinerskoin pokretu i p ns'anku „Sinn-FeIn“-aca za vrijeme svjctskog rata — svc su to bile posljcđicc polltike, koju su vodili englcski vlastodršc! sa očigleduim smjerom, da pauperizuJu, bace u krajnju bijedit irski narod. kako bi sc otrosli njegove poljoprivredne konknrencije, koja jc brkala račune krupnitn cngleskim uvoznictma V ivotnih natnirnica. Irska dalde neprcstano prcdstav’Ija Ahilovu petu, najosjetljivije mjesto engleskog državmog organfznta, šlo je Britanija naročito bolno osielila tt ovotr. ratu. Na Ime, vrijenje medju Ircima dostiglo je toliki stepen, da su pri ttvodjenjit opštc v'ojne obaveze tt Sjcdinjeuim Kraljevinama morall ustupiti izttzetan položaj Irskoj. Tamo jc ,ia ime ostao u snazl stari sistem najntljivanja (,,vrbovanje“), razutrtije se, skopčan sa izvanrednim pritiskom. Tako se u jednoj rottcrdamskoj viicsti, koju smo juče objavill, govori o nekoj dntgoj ?rskoj pješačkoj brigadi, pri čenm ćo se nmogi sjetlti, da stt Englezi za vrijeme svojili nevolja za burskoga rata obra-

zovali jedan irski garđijski pttk. u opšte prvi gardijski pttk saslavljen od Iraca, — takozvane ..Irisit Guards“, ali da im tiijc pošlo za rukom, da za nj pokttpe više ljttdi nego za jedatt jedini bataljon, na čctnu jc ta formaciia i ostala sve do ovog rata. Dok je dakle Velika Britanija pošla u tat. d> ttnišri prttski militarizam, ona tc u stvaranju vlastifog niilitarizma otiš’a toliko daleko, da je čak iz plcmena, kol Kojega nikako ne vlada razumiisvanje ltili oduševljenje za aspiracije „većc Britaniic“. na mjesto jednog jcdinog gardijskog bataljona sastavila najmanje dvije brigade. Ono, zna se. da su sada irske vojne jedinice satno đijelom sastavljene iz Iraca, ali se čovjek ipak ncbotice mora upitati: Kakav !i su to strašni pritisak tnorali vršiti Englczi na Irce, đa od njih ipak izvuku tolike regrire. Oni isti Euglezi, čijitn je državmcitna i čijoj štampi jednako na ustima riječ 0 borbi protiv njemačkog milifarizma! Zbiija se iz onilt rijetkih izvještaja, koji zaobilaznim puletn dotaze iz ltermetično zatvorcne Irskc, dajc zaključiti, da se za vrijeme ovog rata još pooštrio britanski teror u toj zcmlji. Irska se toliko slabo snabdjcva životnim namirnicanta, da sirotniii narodni slojevi tamo već bukvaltto gladujtt. To 1 jeste jcdno od bezdušnilt srcdstava, kojittt engleski tignietači pr'nuđiuju Irce. da stupc u vojiiu službu. Tanmice u Irskoj prepttne su ljudi, icojc stt uevolja i ogorčenie protiv britanskih vlasU otjerale u zločin. No s druge strane su Englezi prinudjeni, da usliieđ svc vcčeg vrijenja iia „zeienom ostr vu“ tamo stalno drže poveče vojnc određc, koji su neprestano zauzcti ttgušivanjem čas manjih čas vcćilt nemira, koji svakog časa iskrsavaju. a izbijanje opšteg i'rskog ustanlca samo je pitanje vremena. On će nemiuovno izbiti. čint se zato osjete dovoljno jaki ! spremni ,,Siim-Fein“-ci, koji su sada najjača straiilca tt hskoj, dolc stt nacijonalisti Ređmonđovog kova izgubiii sve svoje pristaiice. Santo se po sebt razumije, da će nastttpanje ovog trenutka zavisiti i < . adjaja na evropskim bojištima. Irsko se pitanje mora neprestano što višc prikazivati svicUtt javnosti, jer ono spada ti najvećc sramcte Englcskc I attglo-saksonske rase u opšre. Dok cngleski i američki novinari ncmogit siti da se napričaju o ittalim naroditna, što ih potiskuju središnje vlasti, a lcoji sc morajit oslobodid, o Jermcnima, koji stcnju pod turskim jarmom, a koji stt kauda tt poslfeđnjc vrijeme naročito Wilsonu prirasli tiz srce, oni ćutke prelaze prelco Iraca, lcao đa ili ua svijetu i ncma. Pa čak i da je sve istina, što se središnjim vlastima pređ-

bacujc tt poglcdtt postupanja sa narod- j nostima u Attstro-Ugarskoi, Njemač- • koj i Titrskoj, to bi život ovih posijed- I njih bio ipak još'slobodniji I bolji ticgo li život Irnca, čiju jc žalosmi sudbimt 1 čovjelc lcakav je blo Carly!e tako pogodno ocrtao sa nekoliko tdječi tt pis- ' inu, kojc smo u početku ovih rcdova naveli. Mcdjutim svaki, koii iolc poznaje prilikc tt Austro-Ugarslcoj, Njemačkoj i u Tttrskoj zna, da o tiačenju pojedinih pletncna nc može biti ni govora, da tt tiin državama svako ruože mirtto živjeti na svoj način, u lcoliko nc sklapa zavjere proiiv države. A dolc jc mladi car i kralj Karlo u svo.ioj vciikodušnosti odmait nekol'ko nijcsect po stupanju ua prijesto u svojoj odluci 0 amncstiji putcm milosti pprostio zaslužcmt sinrtnu kaznu ljudinta, lcojima su dokazani slučajevi teškc velcizdaje, Englczi stt bez obzira obcsill hskog vodju sir-a Rogera Cascmcma, lcoga jc prije toga njihov poslanjk tt Norvcškoj, Findlav. polcušavao da ttkioni ,sa ovoga svijcta poinooti plaćenili ubica. Ta ništa ni svijctu ne prevazilazi cnglcsko licemjerstvo, lcoje je tolikd užasno, da čak i uvidjavniji Englezi, Icoji nijesu još iz osnova pokvafeni, žestolco žigoštt tn osobinu svoga naroda, Ta zar bi inače ugledni nedjeljnl časopiš „Saturdav Revie\v“ pod 1. o. mj. donio slijedećc priznanje o vlastitim inanama: „Zur ,,ćant“ o slobodi i dcmokraci’i, što ga naš ministar predsiednik rastntbijujc što odjcknje tt cijcioj štampi, ne čini isto toiiko odvrafan utisak lcao vječito carevo pozivanje na Boga.?“ O. Lioyd George telegrafisa& je ovc riječl: ,,Time što sc Rumuujska izjasuila protiv središnjih vlasti, ona sc izjasniia za stvar siobode, a protiv autokracijc, za stvar pravice protiv moći“. Rmmtnjska je imala ustavnu viadtt pod jednim blagim vladarem, aisvalci minisfar, koji bi uvukao zcmlju u fat nadi toga, da se za susjedne državc izvojttje parlamcittarni oblilc vladavine, zashtživao jc da bude obješen. Ruinutijska je stupila u rat. .da Austro-Ugarskoj otmc Transilvaniju, isto lcao što jc Palija pošja u borbtt da sc dokopa Treutina, Trsta i još ovoga ili ottoga. Sio bi ioj moglo „upaliti". Nciskrenost ttašiit đržavnika 1 naše štampc inora jako nervirati svakog, koji ljubi slobodir. Ali taKvi su Fnglezi od vajkada, od kad su sc počcli baviti politikom: Najvcći lioemjcrci i fariseji na ovom svijetu. 7. aprila 1888. godittc rckao je knez B'sntarck u jednom povjerljivom razgovoru o Eitglczima: „Čovjcčanstvo, sloboda i mir uvijek stt za njilt đobrodošli povod, da dodju đo svojih ciljcva, onaka radi prontjcne, kad to vcč nc može da bude hrišćanstvo i šircnje blagodaii kultnre mcđjii divljacinta i poludivIjccitna“.

(L! r a cT i k a 1 n o g p .o 1 i 11 e ara. o'd koga smo donij-’i tlanak ,.Srbl i Talijani", 'dolvli srno i uraj elanak, ko"a tako'dje r:uTo puštamo n javnosl. PoštovaiH gospo'ilino mcJniče’. Iia Vani na )>rvome me-du zahvalim na k'avaljorstvli šfco ste moj člauak „Srbi i Ta* iijani" pusliii u Vaš cenjeni iist bez ikakvih izmona. Na'đam se, da ćelo pu'stiti i ovaj, pošto je u te.moj vc*zi sa lcmom iz prošlog elanka. Ti pro.šlom sam člankif kazao, VTa srpski narod ima da daije rafcnje za Itaiijane, jor u' slučaju uspjeba, Talijaui imaju Vla dobiju ono šlo jc najglarnije, i 5to je za politieku i ckouomsku nezavisnost šrpskoea narn'da najva/n'io. Ali som Talijana, ima ioš je'Jau naiod. kosa jo Sporazam natovavio srpskonio nar«'cTu' na lc-'lN: to su lalijanska binća po kni — Tlii'munTI TJ svojoj vojničlčoj pomoći, S'poraztun jo oVlincdi u prvim mo-;oci)iia ratcivatrja slao 11 a svo strace Inižiti sobi novc saveznike i pomavaee. Prvo je < okuŠaii i u lomc uspeo, Vla na svoju stranu pri'dobijc j-ednu veliku silu kao šlo je ItaTija. Ali i pos 1 o goViinu' dana talijauškog učešća. ratua se sroća. nHo promenila n korisl Sporaznma. nc'-o šta vi5e bošo mu iokrcnuia leVlia. Rusi izgubiše P-oliskU’, a 'docnib propađoše Srbija i Crna Gora. StaTo se navaljivaii na Itumuniju još n poeelku vaia, ali 'dok bešo živ kraTj Karoi, idjc mo-do postiei ništa. Docnijo sn ponuVTe L : va'e sv© jučo i olrećanja svo veća. Ttuimmima jo to laskalo, a i UoLro doš'o, nadajući se, 'da će im i' najpreioraniii zali'ovi biti Usvoieni. Koi'ko se moglo vided iz rummiskih iistova koji su Idli na sirani Sporazuma, Rumuru su iražili za si-l>e coo SiLinj i eeo Ua-nat. Nas p'oslanik u Buknreštu g. Pavle Jlaiirdcovie. kaVla je u julu mosc u 1915. doiazio u Niš, doneo je bio soborn jodnu karlu iju'dućo Rumunije i na toj karli Lio jo obeV-žeu pore'd ErdUja i ceo Banat, VTo Zernuna i Booovad-r kao ruvmnski. Ka.Vl smo g. IMarinkov'Ića pitali, da nije to samo maštan'o rmnunskih sovinisfa. 011 nam jc o'daovorio: ,,l\ r a 2alost nije. To mislc svi njiliovi ozbiljni političari i njihova vl a'd a“. Ta'da je, po migu’ odozgo, pOeeLv ,,Tribuna“, list Nauma DhnPrjevića, VTr 'đonosi niz članaka n kornc ;e dokazivano, i to s pravom i na osnovu slaiistiekih po'dalaka, da u BauuHt nemaju Rumvuu većinu, a u zapaVTnim krajevima u ojjšte i 'da ib noma. Za. tim su so i ostali listovT Lavili s runnmskim prcćcnzijama na Banal i oštro ih osu'djivaii. Ono što so znalo i kdo pozitivno u

Ni5u smatralo Liio je 'da Riimuni sai'uo. zLog Loga o'dlažu ulazak svoj u akciju, žlo im sporazum nije Ktio garaniovati' i Ranaf. To idsu krili ni iju'di Uiski ;- _ ni' nistarstvu spoljnili posL<va, samo su s<5. naVLia da će Pašiou ispasli za rnkom, d.i, u tom pitanju Vlodjo do izvostrog spovaž zuma, i cla se Lar zapadni dio Ranata', o'd Paneeva do Vi-icn. ne imhmi Rurniinima, Posle svoga onog'a šlo sc f Znaio šiS je Talijanima obećcuio, ovalti zabtevi Riv< muiva poeeli su poneke naše politi< are osvešeavati. Sećam se, Vla smo <i Ictc*. slajali ikis nokolie.iua picVl Ancliićevom knjižaiom u Nišu, i o toj se tend ra? govarali. Ako so no varam, g. Ilidžano* vie, aVTvokat i muodni poslanik iz Ni»a,Ijulito jo uzviknuo: ,,Pa to je stiaŠno* Za šla mvarno Vla se JKuinvo, kacl svo drugi imaju do doLiju! Boije je, da rni prokiueino rat i pušijemo Perića u Bcč, pa Vla eiea T’ranji poljuLimo ruku i izmiruno se!“ Svi srno so Lili složilt fi' 1 { llidžauovićom, i poecli snm oštro n.ipa dati Rusiju, što no da Runumima Liesaraljiju, kaVT je to i inaćc do Berlinskog Kongresa Lila rurnuuska oldast i u njoj živi na miiijon i po Rumuna. 'J'a'da snvc* so mogli pouova uveriti. 'da niko nećei 'da ustupi ništa iz svoga džupa, vee svet na račun 'dmgoga, u ovom slueaju, r<a račun sipskog naro'da. Zar Banat u kome se ro'diii Dosilije Obradović. Gjurn' .Takšie i toiiki znameniti i veliki Srhi da bude nvmnnsld. To je strašno! Dokle su prcgovuri s Rumunima u p'ogie'du Banata oiišii ne mogu znati; jer jo Srbija na skoro propala. A 'da su rummtski zabtevi o'dnosno BanaLi usvo jeni to ne po'đieži nikakvoj sumnji, jer kad je SrLija propala Rumvvni sp, sa jo& voeonv smelošću istakli svoje zahtevo, i Sporazum ili jc morao usvojili. Ka'da: su se tako n;govorima osigurali Rumvvni su višb u ral u'darivši izuenadno na svojc-. dojučeranje savezniko, polvnErrući r tom prilikom taenost svpsko narodire iž« reke: ,,NL u tikvi su'da ni u Vlaku drugal" Ali su se Rumuni vt svomo raenntf slraliovito prcvariT. No samo što nisvt 'dobili ni parče tudjc zomljo, već su iz< gubili tri četvrtine svojo 'države. Ovom priiikoin nvoratn 'da napravTvi jedno uporedjen'c izmedju poii'iko srpske i rumunskc vla'de, jev mi se ono siluo namcće. No misKm Lraniti srpsku vladu, jer poslo propasti zenvlje nonram ui prava ni olnaza 'da je Lranim, i ako sam’ Lio njcn privrženik, ali jo rnogu done« kie 'da opravdam za njon raniji rad; uporedjujući je sa rumuuskom vlađom. Pre evropskog rala nije eu'do, š'o jc Srbija, vezana sa Rusijom i sa Sporazumom, polagala velike nade u Sporazunv i šfo se mogla prevarili u ocotn vojuieke snaee sporažumniiv s'la. AP poslo ’dvc godino ratovanja, pos'.e sTnog iskustva, koje jo mogao svaki pamelau

Podlistak. „Ženski Svijet“, mjesečnik za kulturne, socijalne i političke interese žena. Pod uredništvom gospodje Zofke Kveder-Dentefrović počeo je u Zagrcbu izlaziti „Ženski Svijet". U ozbiljnom formatu bez naslovnc slike, bez tutročito kičenog oblika, n kakvom bi frcbalo, po niišljenju ninogih, da sc javl jedan ženski list, imamo mi već prvi broj „Ženskog Svijefa" od 1. septembra 1917. godinc. Vreme, n kome jc izabrano pokrctanjc ovoga Iista — i ako se i do sad za njhn osećaia velika potreba — sada jc naročito dobro pogodjeno. Poslc ovog rata osctiće se vclika protncna u životu i državnotn I društvenom, i uaravno da će <a promcna pogadjati ženu koja ćc n dtuštvu bili mnogobrojniji član. Prema <ome žena će inorati biti u društvenim poslovima aktfvnija nego što je do sada bila. MI smo grešili 4to smo je I do sada u tome sprečavall, možda do ovog velikog svefcskog lfrvoprolića ne bl ni došlo. U ostalom, to je samo nagadjanje. Tek, veća pravda b! blla, kad bi i žcna bila kao saučesnlk sukrivac glavnoga krivca. O svemu ovome vrlo Icpo 1 jasno govori u svoine itvođnom programnom članku gospodja Zofka Kveder-Dcmctrovlć. S puno zauosa, toplote, I što Je jctlavnn vftvp. vrlo Jake vere v ouo 5to

I želi i što hoće u ime ostalih žena kazuJ je nam to ova vredna hrvatska spisateIjica. Možc li sc i posumnjati da ncće nioći i uspeti? Misli njene tnisli stt tolikih drugilt, vera njena vcra jo mnogilt drugilt, a za to nam je najboiji dokaz u istom broju tta strani 32. člauak od Srpkinjc iz Bcograda tt kome stt savršeno identične niisli programuog člauka gospodjc uredtiika. To je jak dokaz da stt istc misfl i težnjc sazreie ua raznim mestiina našcg žcnskog društva. Ona lepa idcja što jc neko vrcme pratila rad ltašili ljudi za zajeduicu Južliilt Slovetta ttalazi istaknuto mcsto kođ ovc hrvatske žene. U svomc apeht na narodttc žastupnike traži otta zaštitu i prava i za Srpkinju naglašujućl time da su interesi ltrvatskc i srpskc žctte jedni i isti. Koliko je ideja jedinstva Južnih Slovcna zrcla kod njihovilt žena uajđirljiviji je dokaz što Slovcnkinja svoj divan članak. pun iskrenoga plača nnd teškim životom svoga naroda, završava slovenačkom naroduom rečju: „Slovenac, Srb, Hrvat su uviek brat i brat.“ Dok su znali Srbi i Hrvai, oscćajući podjednaku svoju snagu, da se otimaju o prvenstvo, dotle ;e ovaj naš mali slovctiački brat bio vcza Izmcdju njih. Drugi članak „Hrvalska zena u polHičkoj borbi" od Zagorke iznesen je iepim žurnalističkim stilom u komc se, istina, ne iznosi neposrcdan politički rad hrvatskc žene, gde oua do sada nijc ueposrcdno ni puštana nego se iznose onc uzgredme njene radnje za . vreme jednog vrlo Istaknutag politič- | ko<r momenta najnovlje hrvatske Isto- 1

rijc. Žcna, koja je ttnicla it tako opas« liitn niomcnlinia oivoreuo đa istupa i da drugim zabratijenim radom, prkoseći opasnosfima, koje jc zbog toga čclcaju od vlasti posredno jača tadašnji poiitički rad čovcka u Hrvatskoj, bez sutnnje bi mogla da se bavi i pravim političkim radom koji je više diplomatske prirode. Ja tnislim da je malo onili lcoji bi porekli da je žena veiiki diplomata inače i tt svojoj porodici i tt svo- . joj okolitti. Koliko uspešno »•DŠenili kon- * flikata! Koiiko srečno stvorcnili lcotnpromisa! U člattlcu Ženke Frangeš ,,Poscstriinstvo tt narođnom živo'tt i ttarodnitn pjesmama Južnih Slovetta" narodttom poezijom dokazttje nam spisateIjica lcako jc naš ttarod od vajkada stavljao ravno sebi žcnu i ujemi pomoč tražio i smatrao jc vciikom. Jcdan od istorijskih dokunienata na osttovn lcoga jugoslovenslca žcna inia prava da traži da budc i dalje u svima rađovima drug, pomoćnik čovekov. Putt usiiita i pohvalttili rcči za ženu jestc člattak dr. Milana Perlcovića. U njemu jc ttajjača tnisao da stt majka, sestra i žena gotovo to isto šio i otadžbina. I zbilja, kad bismo svakog pojedinca zapitali šta ga vuče njcgovcm rodnom kraju, u većini slučaieva bio bi odgovor: majka, žena, sesua. A kad kaže kuća, njegov rodni kraj, tu ott podrazumeva svc one i najshnije i najkrupnije uspomene lcoje &u mahom vezane za ova tri bića. Jedna od ltajjačlli, upravo stvarnih slika, to je „Golgota žene prtmorklnje“ od Viktora Car Etniua.

Zašto toliko pati ta žctia? 1 da li nju, lcoja mnc bez roptanja da nosi vcliki icrsf ncv'oljc, nc treba pus-tili onamo gde se rešava o dobru njeue đcce? lli da fo nijc možda ono vlše „Bogotr. dano“ mesro za ,.božicu“, koje tolilco ističu umogi ljudi. Strašna ironija! Jedalc sarkazam! Pustitc vi žetin da se s vama zajcduo brine o sebi J svojoj dcci, a za izvesnu gospodu biće tivelc dovoljan broj božica, kojc sc ncće tnorati (po njihovom) spuštati u život pttti rada i trvcuja. Ncka i to bttde profcsija izvesnc vrste žena, kao što je to u stvarl i sada. Koliko ovde pisac itna islcrenog saučešća za svoju napaćemi primorkinjti neka vant kaže ova njegova slika iz niza ovih miiogobfojiiih Icojima pisac crfa trnoviti put Primorkittje, n posle lcoje sc u vama radja oscćanje pijetcta prenta njcnom činu: ,,A lcad pritisnc zima. I tt lcući tic bttde goriva, i kad deca modra od studeni budti vapila za ognjem. ona ćc čelcati noć, odletjet će tt bližnju šumtt i nasjeći za ujiii drva. Vi ćetc čuti udare sjckirc, ali njc nc ćcte vidjeti. Bog ćc poslati andjela svoga, da je svojim krilima zakrili. I Bog je itnao majkn.“ Isto tako trcba pohvaliti dobrc stvarne slike „Bankovnc činovnice'* i „Poštaiiske namještea.cc“. što višo ovakvih stvarnili slika! Prilog istoriji kulture žcne u lirvatskoj jeste članak Ljube Dralculić Ploctzer i V. Z. T. „Sedamdesctogodišuiica Marije Jambrišakove.“ Prvl clas o mim u datiašnjcm ratu

čuo sc od žcna 28. aprila 1915. godine ltaškim koitgrcsom. Važnost tog žen* slcog sudelovanja i upivanje da žcna mora postojuno da radi tta Rajnottte miru izmedjtt naroda iznosi nam Zlata Kovačević-Lopašić „Mirovtti pokret L žcnc“ potkrepljujući svojc misli Voltairovim, a naročito i lcao najjače vcltkim Hristovim radom za samoprego* revanje i liubav prema bližnjima. koji jc uvclc počinjao rečima: Mir vama! Nckoliko inđividualti'Ti crta sc opaža tt člatiktt Vinke Bulić o ..Dalmatinskoi žcni“, 1 prcma tomc tnoglo bi sc očekivati da ćc to upoztiavanje pisac proširiU konkrctnijim crtežima iz života dalmatjnske ženc. Od maiih članaka Icp jo pozdrav dr. Alcksandra Gicsswcina, u lcome radilcalno tumači misao francuskog pisca Juies Simotia lcojitn putem i gde je mesto ša koga ćc žena moći da se opire ubijanju svojc dece. Vcli' oncic gdc sc lcroji sudbina naroda: sudelovanjem žeuc tt političkom i javnotn životu, Lepša poltvala u stis ,- et pojavc „Ženskog Svijeta" nlje se tnocla očekivali. ,,Bastolicf*'‘ so vi’di da jo iz pera pravoe tiinolnika. Mi ga ne znamo, jer so krije pod pseudoniraom. I to ie po« z'drav u susret „žonskom Svi : etu“, pozdrav 3krontan, indirektan, koji pemtfe! uvija svojora maštom u 'divnn a’e'oiim', Moglo bi se staviti 'još nokih op« štih prime'daba. Na pritnor pada u o6i ila Beogradjanka govori južnim di : a!ek lont. Nantora „Žcn^kog Svre’a" izdadđ 'da nijo da sve štampa u jednom i istom: Vlijalektu, vidi s© po tomo što je ceo članak Minke Govekarjeve „Slovenka 0