Beogradske novine
dnevno u jutro
tzlazei f ponedjeljkom posfije podne*
Pojadlnl brojevl: U 1 o krijcTima z»pi;}gdmU,'n •d s. 1 kr. Mi p* djnl sd. . . . a faelara V HmlitoJ-MmKljl, B**nl. HtrMgtviiii 1 0*l(r»cljl p* clleoi ed'. 10 beler« izvsi evog pedrutjj pe eljenl od.. . .12 o«l«ra ==* Ofllasl po
U leepraee u do.tavcm o kutu .... 2 50 U ** r ** t » ko l SuoI*HoreeterisI 1 1 OHmeclJI . . . . aeo 1 H» , ‘* , i"‘ r, l«in>AuilTQ.u|irsieB»a«iWJp 8| U iBMtrpnstvu . .......... 4 80 eljenlku. =rs - 5
Uredniitvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. bro] 10. Teiefoo broj 83. Uprava I prlraanje pretplate Topllčin venac bre] 21. TeJefoo brej 2b! Primenje oglata Kneza Mlhajla oL broj S8. Telafon br 245
Br. 268.
BEOGRAO, nedjcija 30. septembra 1917.
Godina III.
Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kl>. Bcč, 2‘>. seijtcmbra. l6točno boiiAtc: Na 1 $ t o č u o tu bojištu i u A r b ati i i i položaj je ncpromijenjeti. TaJJjansko bojište: Na sjeveinoj padini G o r c s v. G ab r i j c l a u vpliko jc oživjsia borbena ajclatnosi. Na C h i c s u u .1 u d i k a r ij i odbijena su napadajuća talijanska odjeienja našiin predstražania. Načelnlk elavnoK stožc r a. Oogadjaji na moru. TT odgovor na napadaj, .šio ga je jcdajl nepri-'aleijski vazdušni lirod izvr.šio 18. ^septembra na Ma. 1 i Lošinj, a 'da pri lomo nijo potinio ni najmanju Stelu, 87. uve£e jedno odjelenje našili jpomorskili letilica oliš'.o je do jelačkih postrojenja u Tesiu 'do Ancone, koja im naji pomorski letači vee u septembru 1916. godine zajedno sa jednim vazUusnim biodom smjes'oniin u liangaru bi!i razorili, a koja je protivnik o’-el 'doreo u red. I ovom su prilikoni . naSi pornorski 1 e la t i postig 1 i I potpun us p jeli. Pogo'd i en je Ji angar za razdusne brodove. VaztluSni brod, koji so ualazio u n'emu, oksplpdirao je, pri čemu je pIam e n s i n u o 15 0 m e t a r a u v i s. 'd o k su t resak od eksploziječule ] ef i 1 i c e, u 'd a 1 j e n e 20 p o m o r s k i h miJja o'd toga mjesta. Sve naše lotilico vratilo su se z'drave i čitave. Napa'daju, što ga je u isto rrijc.ne preduzelo ijekoliko neprijatoljskili le i'ica na puljsku okolihu i na Poreč, nije bio Idosudieu n i k a k a v usp'eb. 28. prije podre nepri-'ate'jski leiači izbacili su u jednom di-'elu Jadraiiskoga moi'a 1 k-z usp : e!ia bonibc- na jedan uaš pomorski bolnički brod, ma da je ovaj bio snabdjevcn svima propisanim za takve brodovc obilježjima. Načelnilc admiralskog' stožera mornartce.
Izvještaj niemackog vojnog vodstva. Kb. Bcrlin, 29. septembra. Zapadno bojišto: Front prUestolonasIjednika R u pprechta bavarskoc: Na f I an d r i j s k o j obali i izincdju houtlioiilsteiske šume 1 L y s a đjelatnost obostratiih artiijcrija bila je promjenljlve žestine. Posh’je žestoke dobošne vatre, otvorenc pred veče istočno od Y p r a, saino je kod Z oncbecke bilo djclimičuiii eugleskih napada; odbijeni sn. 'Na drumn (Y p e r n—P aseheudaele Izbačen je protivnik iz linijc granatnih ijcvaka. što ju jc još držao. U podvodnoj oblasti Y sc re naši izvidjači, šukobivši sc sa Belgijancima, priveli su zarobIjenika. Podlistak.
Motnčilo Milošević: Vladislav Petković-Dis/) U toku posljednjih tri godinc; srpska književnost izgubiia je nekoliko .vidnijili prcdstavnika, čije stvaranje. po nesreći, još ne beše došlo do krajnjcg izraza. Poslije darovitog pripoivjedača Milutina Uskokovića i vrlo privlačnlh pjesnika Prolie Jovkića (Ncstora Žučnog) i Velimira Rajića. propao je daleko od svojih i Viadisiav Petković-Dis, jijesuik o kome je u svoje vrijeine iznijcto nmogo i to razno.vrsnih mišijeuja, a koji po svcmn zaslužuje da se o njcmu kaže i jedna sasvim iskrena riječ. Njcgova bi poezija zahtijevala opsežniju studiju^ koja bi ga do kraja objasnila i kao čovjeka i kao pjesuika. no mi sc u ovom vrcmenu moramo zadovoljitl kraćim prlkazom, u kome će biti naglašeno samo ono što je kod njcga bitno njegovo. Kad je prijc petnacst godina objavljena Disova prva pjcsma I d i 1 a. nije se ni po čemu moglo suditl đa će njen tvorac uskoro poslije toga postati jcdan od glavnih predstavnika našc nove, modernističkc 1 dekadenskc pojezije. Ali kao da mu je odjcdnom licka aevldljiva ruka pokazala naiičje svega 8to postoji, Dis odmali po tom zabo') Prikaz lz G, broja „Savreme-
Sastanak cara i kralja Karla sa njemačkim carem. Uspješni letački napadaj na letačka postrojenja kod Ancone.
Frout njemačkog prijestclonasljednika: Sjevcro-istočno od S o • s s o n s a i prcd Vcrdunom vatrcna jc borba bila s vremcna na vrijeme vrlc žestoka. Na Maasi je i pre-ko noći biia živahna. S potpunim se uspjehom svršilo nekollko borbi ispred poiožaja u toku kojili naša jurišna odjelenja pnđfiješe u francuskc položaje. Front vojvode Albrechta \vur;:cmhcrškog: Kod B i s e 1 a u S u n d g a u-u ostaio jc prilikom jcdnoga fraiieuskog nalcta nekoliko zarobljcnika u našoj ntci N a š i 1 e t a č i li a p a i i s u b o mbama n a L o n d o n i n a « e k o 11k a m j e s 1 a n a j u ž n n j e n g 1 e s k o j o b a i i. Istočno bojištc: Front maršaia princa Leopold a b a v a r s k o g: Borbcna djelatnost, koja je u glavnom bila neznatna, samo je privremcno nešto oživjeia prilikom izviujačkih preduzeća sjeverno od D v i n e. zapadno od L u c k a i na Z b r u c z i. Front maršalapl. Mackens e n a: Ruska odjelcnja, koja su nr, čamcima bila prešla prcko S e r e t a i preko d u n a v s k o g r u k a v a s v. Gjorgja, otjcrana sit brzim p r o t i v n a p a d a j e m. Maćcdonsko bojišlC; Nije bilo zamašnije borbenc djelatnosfi. Prvi zapovjetluik glavnog stgna pl. Liidesulorff.
Oouor brojeua. Vojna snaga Austro-ugarskc monarhije mogla jc da lnide prije rata održana na onoj brojnoj visini samo sa stanovitim poteškoćama, vishii, koja je u najnianjoj mjeri odgovarala zahtjevhna izvanjskc politikc. Muoge novovremene smicalicc otežavale su mjerodavnini lionostima istovremeno sa pitanjem telmičkog uredjenja vojske i moruarice i podržavanje toliko potrebnog povišenog kontingeiita novaka. „Mololi militarizam", koji je preina sudu većeg dijela š.tampc i po mnijcnju brojnih političkih stranaka sisao državmi krv, pojavio se kod sviju debata o privrednim pitanjima nionarhije kao ncka prikaza, protiv kojc su u zaltid iznašale najboljc glavc obili državnili polovica monarliije rečenicu: da se niora spremati za rat, ako se želi niir. Siroke inase naroda smalrale su_ izdanja za povećauje i urcdjenjc vojske kao
nirtuv bezkoristan terct, koji jj sprijcčavao da sc razA-Jjajti dragc . važnije stvari. U godinam^ pretl ovaj svjetski rat sigitrno je najtćžc biio zvanje, zvanje ministra vojnog i ministra za domaću odbrami. Izbio je opšti svjetški požar i ođmah ii prviin injcseciina osvetili su se propusti od prijc, kada jc raska šaka kucala na sjcveviiim vratlma monarhije. Prcko noći inoran jc da budc nostavljch pučki irstanak 'oliih državnih polovica, da sc samo od priiikc izjedliači neprijateijska brojčana nadmoćnost, ti čciiiu sc sastojala snaga glavnog neprijatcija Austro-Ugarske ir.onarliije. U obim dr'žavivm polovicama monarhije biio jc đodušo dov'bljno mladili ljudi, koji bi biii mogli da podji: :i boj, aii vojni zakon dozvolio je samo neznatniin dijelovima miadjiii godišta, da budu potptmo vojao izvježbani. Zbog toga jc i započeo u vriieme. kada su ua graaicama monarliije pale prve krvave odluke, istom ii pozađini glavni vojnički mirovni rad, koji se mogao thu brže razvijati, što odjcdnoć novac nijc igrao nikakvu ulogu, a domača industrija započela jc svoj rad punom parom, što joj prije nije biio moguće. Protivnici od prijc postali su preko noči pristaše: svi narodi monariiije upregli su svu snagu i nužda vremeiia spremila je milijtine i milijune novih boraca, koji su u punom smisht riječi postali štit otađžbine. A!i krivica od prije nijc na iaj način poipuno ispravljena. Da je Ausiroj Ugarska monuriiija na prvi dan rata imala istu vojsku 'coju ima dauas, sigurlio rat ne IU trajao prehn dttige zinic. Snažnom napađu Nijemaca protiv 'rrancuske pridružio bi se i sličan napad monarhijc protiv Rusijc i neprijatelji središnjili \ lasti bili bi moguće vrlo skoro zreli zat miru Mjesto toga morhju narodi austno^ngairske monarhije ,da nose teškoćc tnijui.iiJitnih godhia i nicraju da jaki i spremljeni očeiaijn četvrtu ratnu ziinu. Ovo je jcdna posijedica sisteina štcdnje od prije. Drnga govori još jasnije, govori brojevima. Redoviii izdatci monarhije iznosili su za zajedničke poslove od prije deset godina nešto preko 305 miiijima. dok ti proračun za 1917.—18. godimi stavljena je svota od 12 i tri četvrtine lnilijardi kruiia. Da je u svoje vrijemc žrtvovauo za zajedničku vojsku austro-ugarske monarhijc samo malo znatnija svota, koliko bi se ona đo s.ida bila naplatila, jcr. budućc godinc mora moiiarliija da troši na vojsku trldeset i šest pnta više licgo oblčiio. ls:o stanje proizlazi, porcdimo li brojeve, koji su se ticali zemaljskc odbrane u obim državnim polovieanni prijc rata.. Prema 94 niilijuna od priie
stavljcno je u austrijski predračuu skoro tri i po milijarde, a od prilike utrcšićc se isio i u Ugarskoj. Kod toga ne treba zaboraviti. da ovi brojevi, prcd kojima su se toliko u svoje vrijeme phišill neprijateiji militarizma, nijcsti izbili odjednoe, nego su progresivno tečajem prošiili triju ratnili godina uarasli i da će još više rasti, ako proračumi od ove godine lnide još shjedio proračim za 1918.—19. godinu. Aii dauas. kada svako na svom domu i Jmanju, na svom tijelu i tijelu svojih osjeća, čćmii giuži u času nužde dobro spremijcna vojska. niko sc nc plaši pred siinim svotama, koje troši „mololi militarizam". Dauas snosi svako rado I dobrJ volje teškoće i terete četvrte raine godine i nilcoji od muogih protivnika već u miruo vrijeme snažne vojske ne osjeća oj> tužbu, koja dolazi iz rovova, a sadržana jc u državnom proračuii'i ministar- j stva fitiansije. Poslije odgovora središnjih vlasti ‘ na papinski prijedlog za mir. Optiuiizatn u Vatikauu. (Naročitt brzojav „ncosrađskili Novina'Tl Lugauo, 29 . septembia'. 0 rezuUalu panmog koraka, kako ,,Stampa“ javUa, vla’da i dalje ofiiimizam. Misli se, 'da je posljetlnji Hanak „0 s se r v a i o r e R om a n o“, iiapisan sa onakvim pou''dan’om, izazvan nekom konkretnoni Uujenicom: Iuače se omuii sv. slolice iic !ii mogao onako o’drc.djoiio izrazil.i. Klerilšalin ,,C o r r i e r e dolla Sora“ mlsli. <la sad Sporazamne si’e mr> mogo • oilgnv oi. Dopunjiijuća njeinaćka nota o sudbini Belgijc. (Haroefti brzojav „Becgrađskiii Kcvlna“) Haag, 29 . septembra. I’raacuska i 6 >-elgijska štampa piše ogoreono protiv foliožn.jeg saopštenju s njemačke slrane, prema kome j • Kjomačka pre'dložila douuujuiućom uotom valikamr po'dijeiu Celgije u dvijo zasebno oblasti, valonsku i iflamsk'uj, r'lra ži vojničku sigumost za iju'duće držanje Bclgije. U zvaničnom listu „V i n g t i c m o Sieclc" izjavljuje lielgijska vlada, da sc Belgija ne ćo uika'd zadovoi'iii s predloženim. razdvajanjem Valouaca i J.iamanaca i pietpostaviće 'da i daljc snosi svoje nevolje, nogo li 'da primi talcav lnii’ iz mku savia'djivača. (Naročltt brzolav „Bcograđskili Nbviua“) Bcrlin, 29. soptombra. „Beiiinoi' Loka]anzejgci << 'dobi'o jc m jcrenjc, s na'dležnog mjt'.sfa, <1 a p 0 p l n i j o u p u ć o n a n i k a k v a d r uga nota. li Beriinn so u opšto no zna,
na . '*oj je osnovi započe.'o onatco ogorčeim pisnnji' fr;>tirtt«ke i Jjc'gijHke štainpe. (Nnročiii brzojav „Bcaj>r.ui.s!uli Novii:ć“) llaag, 29. soptembrat T Ciigleski listovi tvije. da posfoji ;još jod.ua njemačka verbalna nola upir> ćena Vatikann. •— „Morning Fo s i“govor* o njemaHum prod’ozima z i mpu'« štanjc Boigiji i o gotovosti Kjemačke 'da Belgiji da ošteln. Lngieska štampa o AsciniUiovcmi govoru. (Naročili brzojiiv „IJcozraJd.iii Novia.i") Haag, 29. sepleaibriu Loiidonska štainpa nazivu Asquitliov govor predigrom sadržinc od n ovova spoftiziiimiili v ada | api. Svi list'ivi istiću, ila govor rlokazuje, da sc u poiitici i ratuinr ciljovima sporazumnih sila nije ništa izmijenilo. — Londonski privatui izvješlaji giasc, ’da se tumo ruisli, da je Aspuith i : ako nije nikakav zva• nićni činilac, Oilgovorio papi i kan.celarit n jtne cijo'og cngloskog narcda. Niemačka štampa o AsQuUho v oin govoru. Kb. Berlin, 29. scptenibra \Yolffov urcd javlja: .,Koln i s c ii e VolkszcitunsT* iiiš.c: _ S obzirom na raspoložcDje duhova, kako se ono opaža i u govoru uniicrenoga gospodina Asquitlia. niora sc utvrditi uvjerenje, da i oštro ocrtana izjava ft našitn lianijcrania u pogledu Beigije ue bi dovela do mira čak lii onda- Kad bi u toj izjavi bilo bezusloviio odrieanjc od Bclgije. jćt' bi se timc sanio i daljc jmdbranjivao apeiii i drslcost r.a.-'iil |Tutivnika. Dovoijno je za-sada, ču Lngfezi i njihovi savczuici znaju, da Njemačka i njezinc savcznice skoro sa. svim protivno od onoga hoćc, što jo AsguiMi oglasio kao c-ngleski ratni ciij. lii, zar ovo moždn nije dosta jasno?
Ruski hans. Odesa — samostaliia republika. (Naročiti brzojav ..Bcogradskib Novina") Haparanda, 29. scptembra. Dcinokratske organizacije u Odesi Pr o g 1 as i 1 e s u O d e s u s«mos t a I n o m r e p u b 1 i k o m. Ova jc' vijpst kod ruskiii četa i vojuičkiii komi'sija na rumiuijskom frontu izazvakt veliko ogorčenje, koniesar privremene vlade n Odesi izjavio je, da ćc, ako sc Odesa smatra sanlbstalnom republikom i otpadne od Rusijc, čcie, kojc sc bore na runumjskoni frontu, oružauc poei na Odcsu. „Boljšiji" uastavijaju u prkos sviii prijetnji sa svojom agitacijom. Vojue komisijc i koinesari na frontu Iitjeli su preuzcli vlast nađ Odc-
ravlja za svagda veseli osmeh i sve do smrti ostaje van života, ,,u kolcvcl tužnoj", sa očima upravljenim ka „dai.iinama sivim", i sa bolećivoni čcžnjom 1 uvijek novim snovima koji mu kruže oko glave. Njegov se bol povcćava iz dana u dan, cio nm život postaje „život s teškim daliotn" ili ,.predeo splina"; u više trenutaka on se dižc do halucinacija i svc oko njega javlja mu se ti simbolističkom obliku: on vidi „avetinja kolo svuda" prolazi kroz „alejc mrtvih" a oscća „zadah truo starog raspadanja". Idući svc daIje tim putem, on sc neprcstano osjeća u sukobu sa cijelini svijctom koji ga opkoljava, bcz prestanka pati i višo ocl svcga traži zaborava, zaborava nia u čcmu 1 ma koliko bilo strašno sredstvo kojim se dolazi do toga zaborava: Ke narim 'da pijcm, al’ sam pij'an Cesto, U graji, bez 'druga, sam, kraj punc' ćaše Zaboravim zemljn, zaboravim meslo Ka kome se jadi i poroci zbrašc. Ke marim 'da pijem. Al' kad pridje tako Svel mojih ra'dosti, umoran, i moii Zar mir, za spasonje, za smrl. i!i pako, Ta sc sremu smejem pa me svo i lx>Ii. I pritisnc očaj, sam, bez moje volje, Ceo je'dan život i njime so kreće; Uzvik ga prolama: „Kcće bili boljc, Kikad, nikad ijoije, nikad Juti neće'L I ja žalim sebe. Meiu nijo 'dano’ 1 Da ja imam zendju l>ez ubogih lju'di, Oči p!ave, tople kao leto rauo, Život m Bvellosti hez mraka i stu'di,
1 želeći da so zaklonun od svama, Pijem i zažeiiin da sam pijan dovek; Tad ne vidim porok, društvo gdjc je čania, Tad ne viditn ni stid šio snm i ja čovek. . (Pijanslvo.) . To je izrazita i vrlo karakteristična pjosina, koju ozbiljnom ispiiivaču Disove poeziie mora nameUiuti umoga pitanja. Otkuda to kod njega? Otkuda toliko osječanja živohie hiicdc i očajanja, toliko beautješniii misii i teškog uvjerenja da uikad neče biti bolje? Da ii jc to kod njega urodjeno osjećalijc bijcdnc ljudske sudbiiic, prirodno i spontano, ili se ono razvilo docni.ie, pod pritiskom života i životnih priiika u kojima je pjesnilc živio? Francuski naučnik Dr. Voivcnel napisao jc jedno veliko djclo, u kome je psiho-fiziološkim ispitivanjcin tumačio sve predstavnike „neinoralne" pojczije, 4 ) ali se kod nas nije ni pomišljalo 11 a takav posao. Kad je 1911. godine izišla Disova zbirka Utopljcne duše. vcćiua njegovih prikazivača oglasila ga je za književnog jeretika. .lovan Skerlić otišao je u tom pogledu naldalje, jer jc, u želji da stvara „zdravu poeziju", odbacio i oiio što je dobro u knjizi, odričući Đisu svaki tatenat i sposebnost iskrenog osjećanja. Za njega je Dis „prostačka KarikHtura" Pola Verlena i čovjek nekultiviran, koji nc možc dati nov izra'z moderne dnšc sarno zato što sc „uijc makao daije od Zemuna",*") On a priorl ne priznaje
•*) Dr. Voivenel: I.ileratnro ei Folio, **) VMi: 8, K. UlasuiV, XXVIIT, 5,
Disa za pjesnika i zato se na svakoj strani njegove kritike samo ističu pojedina mjesta ko.ia sc lnogu odinah oboriti kao nctačna. Da li je liiogućtio da jcdavi čovjek namjerno provodi cio vijek ,,u stanju bnnoviia čovjeka" i da kroz cio vijelc namjcrno govori „tamno, miitno, sibilski"?. Moglo bi se rcći da kod Disa ima nianira, jednolikosti i traženih rijcči, da on nije vcliki pjesnik, ali so no može odbaciti sve i ne možc mu sc negirati prirodni taicnat. On je nesumnjivo pjesnik i to dobar pjcsnik. čije su pjesme uz to još i vjevan izraz cijele naše sredinc prijc 1912. godine. Ko poznaje Beograd iz toga vrcmena. taj će u Disovim pjesmaina liaći jeduo tadašnje opštc raspoiožcnje 1 prcd očiitia mu sc mora pojaviti slika mnogih blijedih lica iz čijili sc oči.iu širi dosada ili veliki bol: Pijomo nas nekoliko propalih ljudi. I polusveU Bez svcga i bcz ra'ctosti, mtf <la n'ajn gra'di Ceznu za cvot. Jcr svak živl n grobu svom, sarao Sto lioće Da vidi giob', Ki svoj„ danc šlo gorc Ko mrlvom sveće, Ki s\'oju kob. (Orgijc^ To jc bilo vrijoine kada se bolova Io, kad su ljudi od duiia propadali sa liimeričnim tcžnjaina, kada se tražilo nešto novo i kada se n duševnoj klo-
nulosti čekao dan svanuća: to jc bllo prirodno stanje prcd opštim naroduini poictom Imaio je tada i pozu'ama i utoplzina, ali je to bila draštvcna bolest koja jc stvarno postojaia i ziiatno širila svoj utieaj. Đisovo je „prjaustvo" vijcran Izraz našeg tadašnjcg „života bez života", produkat uaše sredine i za ono vrijeme liiinna .iednog vci'kog broja mladili ljudi. Skerlič je mogao ustaj di prouv tc fcclcsti i dobro je što je tako činio, nl! jo pri tome morao sve uzeti u obzir i sve razumjeti kad tuinači jeduog pjcsnika. Ako jc odricao Disu origiualnost i uko nije vjerovao u njcgovu iskrenost, on nikako nije smio odbaciti suprotna mišijeiija*) kojima je dokazivano da jc Dis izraz cijele bolesne srodine svogn vremcna. Jer ma koliko bio jtdan umjetnik iudividualan, njegovo .ic djelo ipak doneklc i manifcstaeija dnšo naroda u komc se on javio. U pojedinim I vrcmcnima pak. kao što je i ovdje slučaj, djcla mnjetnika su najbolji dolcnmcnti na osnovu kojih se može sudit! o stanju čitave jcduo civilizacije. Ma kako se tumačila Disova poczija, on će uvijek imati i pristalioa. Zdravi ljudi neće ga rado čitati, aii ćc mnogi dnigl osjećati zajedno sa njira, jcr svi ljudi ne moraju i ne uiogu biti pođjednako zdravi. Njegovi „nirtvi mimiti“, „minule obmane" i „pcsma stara. teška, jcdnolika ko kukanjc“ ne.će ođ*) „Hrvalski PokreL". spletski iieogradsko „Radnićko Kovino' 1 i ,,Trro< vinski Glosnik". „Savrcmcnik'* dcnosio je njegove pjesme.