Beogradske novine

Izlazct dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne,

Fojedlnl brojevl:

O BMgrtdu i o knitflmi uptijtdnutim ed o, I kf. £tti pt tljiol «£...• 0 Hrvatsko]-S)s*oni)i. Boml-Huce jo/'tft! I DalmictJ! pc cljecl Cđ'. . • • . • bvn oveg piilfiSJa pa cljtnl ai.

O bitifa '

10 ftelen .12 ftcliri

Mlesodr

itplsta:

0 l 0 tfijtvimi ftpitj* 1.1 t*- 5iti n bojeu I etipou poHs. . <TU Itognau n doslcvom o kutu . . . 2‘50 U Hrnttkoj-SlivonlJI, ■ml-HerManiil I OalmielJI 2'SO Uoitiilfctri|mflmiAoilfi-<)|inkiaioifWJ« 3•U Inoitncstvu ........... *'80

Oglatl po cijenlku.

Urodnlitvo: BEOGRAD, Vuka Karadlića ul. broj 10. relafoo brol 83. Uprava I prlmanje pralplata TopliEln venae broj 21 Ttlofon bro] 26. Prlmanjs oglasa Knoza Mlhajla uL broj 38. Talafon br 249

Br. 271.

BEOGRAD, srljeda 3. oktobra 1917.

Godina III.

Oovor grofa Czernina u Budimpešti. — Demisija švedske vlade. — Bubnjarska vatra na flandrijskom frontu. Ruski haos.

. Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 2. oklobra. Na svbn boii§titna stanjo jc neproftiijenjeuo. NaCeluIk clavjtoji stožcra. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Bcrlin, 2. oktobra. Zapndito bojlitc: Front prilestoionasllcdnika R u p> prccbta bavarskog: U sredlni flandrijskog fronta bila je topnička borba jaka, izmedju Laugeinarcka i H o II eb ccka povisila se ona višcstruko do bubnjarske vatre. U jutru su našc jurišne četc otelc EiiKlcziina kod p o 1 y g o u s lc e šumc, sjoverno od druma MeuinY p c r n, b o r b e n o p o d r n č j e u du b In i od 500 inctara. To ie područjc održatio i protiv više puta pouovljenil: protivnapadaja. Osim znatnili gubitaka izgubio jc neprijatclj i jzvjcs'au broj zarobljenika. Fron: njemačkog prijcstolonasljednlka: Sjevero-istoeno od Soissonsa pojačala se borbena djelatnost topniš'tva. Prcd V c r d u n o m bila jc vatrena borba u vezi sa jeduim u s p j c 1 i m prcduzeecm na istočuu obalu M a a s c živahna. Kod Bezonvauxa prod r 1 e s u u jutru pješadijslce uavalne četc sa pionirima svcdoizastražnjMi linija francuskog položaja, r až o r i I e su ondje rovovska uredjenja i povratile sc sa više od 100 zarobljenlka prema naredjenju opct tt vlasfite poIcižaje. Na i s t o č n o m bojištu I na m adodonskom frontu ostao jc položaj kod ncznatnc borbcnc djelatnosti nepromijenjen. Prvi zapovjeđnik glavnog sfana pl. Liidendorff.

Mftll SDliez. Tečajem posljednjili osam daiia preduzeli su austro-ugarski i njemački letači niz paralelnih vazdušnih akcija, i to Nijemci protiv engleskc, a austrougarski lcači protiv talijanske obaie. U noči na 25. sci>teinbra izbacila jc jedna njeinačka letačka cskadrila bombe na titvrdjena mjcsta, vojna i indttslrijska pos'trojenja u Humbcru, kao i u područjima izmedju Scarborouglia 1 Bostona. Dva dana docnije navalile stt austrotigarske pomorskc lctilice na letiiička postrojenja tt Jesl kod Ancone, koja su jednako uspješno bombardovana i prijc godinu dana i koja su ouda zajedtio sa sprcmljenim lctilicama potpuno junlštena. I ovaj puta postigii su austrougarski Ietači potpuni uspjeii, jer nc samo da su uništciii hangari, nego je izgorio i jedan vazđušni brod za

ttpravljanje, koji sc rasprsnuo i izgorio. Istu vcčcr navalili su atts TO-ugarski letači i na letllišnu postaju u Brmđisj-u. pa su u isto vrijcmc izbacili bombe na talijanskc torpedujače i podmornice, kojc stt se nalazile u luci. Na 26. scptembra u večc liavalilc su njemačke letiliee ponovno na London i na cnglcske luke ttž obe stranc Kanala, dck su aus'tro-ugarski letači na 29. pr. mjeseca napali na lctilišna postrojcnja u Fcrrari, gdjc jc uništen drugl jedan lalijattski vazdttšni brod zajedno sa haugaront. Ositn toga izbacili su austrotigarski letači sa mnogo uspjeha bombc na tvornička postrojenja u okolini Pontelagoscura. Iskrcna vojua i pomorska sarađnja izmcdju Austro-Ugarskc i Njemačke, koja se pokazala odnialt u početku rata, pa se tcčajctn vremcna svc više razvila i tehnički usavršila, pokazujc sc sada i tt vazdušnim akcijama. Srcdišnje vlasti doista mogtt da budu’pouosne, što im jc pošlo za rtikom, da postignu uadmoć i u vazduhu. Cinjenica je i ako su Austrijanac Krcsc i Nijetnac Lilientlial ninogo doprinjeli riješcnju lcttačkog problema i ako je grof Zcupelin usavršio princip vazdušnog broda, ipak su Amerikanci i Francuzi bili prvi letači, dok je lctački stroj služio čisto sportskim ciljevitua. Ova premoćnost pokazala sc tt početku rafa ua zapadttom frontu, dok su E'iglezi kao borački i izvidjački letači malo vrijedili. Još liianje vrijedili su kao lerači Rusi, koja jc činjenica osobito dobro došla austro-ugarskoj vojuoj upravi, jcr jc lefačka služba tt car. i kralj. vojsci tt početku rata bila dosta uesavršena. i sami Talijani dalcko su nadmašivali Austro-Ugarsku svojitn veiikim vazđušnim brodovima i Cappronijevim strojevima, ali su imali veliktt nesrcću. Odmah tt ono vrijeme, kada jc na Duhove 1915. godinc austro-ugarska ratua mornarica predttzcla napađ na is.očnu talijansku obaltt i na iaj načir, osjctljivo spriječavala talijansku kouccntraciju, opcrirao je jedati talijanski vazdušni brod u zalud protiv carskog brodovlja, što više on jc potpmio izgubio svaku orijentaciju, pa jc misleći da plovi nad Dalmacijont izbacio ninoge bombc na željczničktt prugu I postrojc- | nja kod Anconc. Vcć dva ditia docnijc svalila su dva austro-ugarska letača talijanski vazdušnl brod „Ciita di Fcrrara“, a dva mjeseca kasn'jc prisiiilc su naše odbranbcne baterije kod.Pttle drugi veliki talijanski vazdušiti brod „Citta di Jesi‘, da se spusli na niorc. pa je poslijc i zaplijenjen. Novi jcdan brod istoga fipa nastradao je u pozadtiii, kojom prilikom je poginulo više od dvadcsct ljudi i na taj sn tiačin Talijani izgubili jcdan vazdušni fcrod za

drtighn, bez da str od kojeg imali kakovtt korist. AJedjutiin su Nijcmel daleko u vazduštioj botiti natkTilili l'ranctize i Euglezc, o čcmu su možemo najboije uvjerjti iz mjcscčuilt Izvještaja. 0 Rtt- i sima dakako ne ntožc da budo govora. ) jcr oni kao lctači nc vrijcde r.i danas ništa. Naprotiv jc Austro-Ugarska tiavno već »adjačala Talijane tt vazdttšuoj borbi, Što sc uajbolje pokazalo za posljedttjc bitkc na Soči i raznili prckomprskih.preduzeća. Otto što su austrougarski letači u vremenit prošlili ratniii mjeseči izrabili ne zaostaie ni malo iza jtmačkHi djela njentačkih letača, to trcba tim više ocijctiiti, što jc AustroUgarska tt opštc za vrijetnc rata iiuprovizirala svoja lctačka odjelcnja. Ovo dokazuje veliktt ratnu inđuslrijalnti suagu srcdišnjilt vlasti, jer sti one odsječenc od cijcloga svijeta, iz vlastile snage stvoriic nešfo, što sporazumne sile nijestt moglc da odižo svoje prvenstvo u vazdtihtt i ako su iiu stajala na raspoloženju sva srcdstva i cijcli svijet. 1 na taj liačin vladajti srcdišnje vlasti morem švojiin podmornicama, a vazdtthom svojitn letillcama. Poslije odgovora središnjih vlasti na papinski prijedlog za mir. Koitferettcija kardinala radi savjeto* vanja o njeuiačkoni ođgovont. (NaroEil! lirzojav „Beograđskili Novina") Basel, 2. oktobra. rrcmrt IlRva'S"ovoj vijcstl saznaje ,,F, c h o 'de P ar i s u iz Rima, đa jo papa pozvao najugle’dnijo kardinalc da se s njima posavjeluje o njemačk’om odgovoru na papinu imirovnu notit. < iovovi se, da jo papapToljan da prod.uži svojn inicijabivn za anir. MeUjutim će njegova odiuka zavisiti od rlomVljaja („l'Tankfuricr Zoitung"). NJemačke niaiiitestaciic za sporazmimi mir. (Naročif! brzojav „Beogra'đskili Novlna") I’iaukfui't, 2 . oklobra. Manit’estacija triju slranaka voćin'c, ceutruma, naproTuo i inaro'cbic strankc, i socijaldemokratske stranke, koja j ■ pviredjena u Frankforter-Oslpavk-tii, ,a u ko» joj je učestvovalo -10.000 lica, izjasnila sc za sporazunmi mjr j poliličko ohnavljanjc NjemaCke.

Neprijafeljsko raspoioženje protiv sporaznmuih siia. (NaroCltl brzoiav „Bcogradskih Noviua' 1 ) Lugatio, 2. oktobra. Pdrogradiski dopisnik „Corricr e d c 11 a S e r a“ javlja: U R tt s i j i | s c s v c v i š e š i r i uc [> r i j a t c 1 j- \ s k o r a s i> o 1 o ž e n j_c p r o t i v s i> o- | razumniit sila. Šta višc, spora- j ztunnc silcsu optuživaue zbog uamje- j ravauc izdajc, tako, da je cngicsko pp ■ slanstvo bilo primorano da uputi ministru spoljnih poslova Tereščenku odliičmi jirotiv izjavu. Ositn toga sc Tercščcnko morao izviniti cngleskcm i francuskom poslanstvu zbog ncprekidltih napada štainpe protiv sporaztmniiii sila. Da bi sc sporazumuim silanta kcrlilco toliko olakšao položaj, ministar irgovitic je držao govor u homc je rckao: „Mi so ltalazimo lia ivici propasti. Do sad nas je spasla plemenitost sa- . vczuika. Ali izazivanje štampe protiv I sporaztmmih sila možc preći granicc l sirpijenja kod naših savcznika. Tada | sc ue ćete imati na koga osloniti, jct j r u s k e v o j s k c v i š c n c m a“. Novi izbori za Finsku. Kb. Helsinglors, 2. oktobra. Dauas su otpočoli novi izbor' 7 .a zemaljski sabor. j Naimenovanje Jeiremova za poslanika n Beritn. (Naročiti brzojuv „Bcogradsktij Noviua") Frankfurt, 2. oktobra. „Frankinrter Žojt'ung" javja iz Stockliolma; Za raspoloženje, koje sa>l vla’da u Petrogradu,. važno jo, što se ,.U i j c č“ i 'većina gira’djanskih listova | upravo izvinjuju za njihovo ’đošađanjc držanje u pitanju produžcnja rata.Zastupnik ,,D j e n“-a se razgovarao sa jednim uglediiim ruslcim diplomatom o naimcnovanju bivšeg člatia dtiine i ministra pravdc JeiTemova za ; poslanika tt Bentit. Pošto jc počcj t a k p r e g o v o r a o m i r u s v a k o g č a s u m o g u ć, Rusiji je samo dobro clošlo, što tako ođličnog poliiičara i znalca medjuuarodnih prilika, kao što jc Jefrcmov, može poslati u prijestonicu Švajcarskc, koja je jeđan od ceiitara, u kome se stiču žice pregovora. Utisak, koji je ,.Djen“ iz ovog razgovora stekao, svodi se na to. da ncma još mogućnosii za mir u bliskoj budućnosli, i ako je ruska diploinacija na to srpemna. Kcreiiskj j deuiokratska konfereiicija. ! Kb. Amstcrdani. 2. oktobra. Preina izvještaju ,,N i cu w e R o tI tcr. Courant“ javlja pctrogradski

dopisnik ,,D a i 1 y M a i l“-a, đa jc Kerenski u demokratskoj kouferencijl primljen istina dofcro, ali ne i oduševljcno. Ali jc it toku svog govora umio da sve višc prldofcijc slitšaoce za scbe.

Hindenburgova 70-godišnjica. LNjroCiti brzojav „Bec>eiadski!i Noviita") L’edin, 2 . okfobra'. J.’ii.ikiuii daiiašnjo 70-godišnjice Hif'donbui'gova rodjonja svi Jiselov i dono.e 0 ttjomu o'dušcvljcuv člaukc. Hiodenbui gov so ro'djendan aiojPte ptoslavio kao: naro'dm. praznik, Listovi objclodaujuju i Hindenlmrgov autogram, koji giasi: ,,Ko. npisujc na ratni zajain, taj rni poklanjg jiovodoin moga rodjcnoga iUma nauj:>|* ši davb' Pred novom njemačkom ofenzivom na ruskom bojištu. (Naročiti brzojav „Bcosradskiu Novi(ia*'j Jlerlin, 2. okaobi.i. Major Moi utL objavljujc u ,,l)eiif> scho T ag c s zc i f u ng“-u, da će nje, mačko vojno vo’dsivo aizdržali ofeuzivm ’duli, koji jo svojina njomaekih čieta, te ’da oe poslije Rige i Jakobstadta slije(d i i i i d a 3 j i d j e 1 i m i č n i o f e n /. i v n i u’dari protiv mskog uepiija 1 cl ja. Goiovost Bugarske za mir. (Naročiti brzojnv „Bcozrađsklh Novin.a'’) Sofija, 2. oktolrra, Jiiigai’ski lu/.ojavni urcd javlja: Prenta jc’dnoj vijesti iz R'asliingtona, kojej nema u opste potvrde, izjavio je tamošnji bugarski poslanik Panaredov, da Btlgarska žeti mir j da sve državo četvornog saveza osjećaju ucopho'dnu potrcbu, da se ra(u učini kraj. —• l'prava šlnmpo, koja. tvrdi, da od godine dana 11 a ovamo bttgarsko jninistarslvo ncni skoro nikakvc vczc sa svojim zastupnikom u M'asbingtonu, ov.aštcna je 'da izjavi, 'da Dugarska u istiui ž.oii mir, ali takav mir, kako ga jc u sporazumu sa svojiin savcznicima. označila u svomc o'dgovoru na papinu posianicu. Sve iome protivtio vijesti, koje se o Bugarskoj i)i njcuim prcstavnicima na. slrani raspTo’sliru, nisu nišla 'drttgo ncjo spictko. kojc svoj cilj ne će postići.

Podljstak. Adeia Milčinovlć: Pred svršetak. Biia je nc'djelja. Prva proljetna nriljelja iza dugiii, mutnih, kišljivih dana. Mirisav, svjcž zraic pun jo nevi'dljivih glasova raklosti i zdravlja, ulicc punc tiuncnih lica i smijućih so očiju. Giodao jo la lica l>ez osobitog intereaa, onako tok, da na uočem ustavi poglo'd. A it njemu jo sve nešto govorilo: [ćako su gadni, kako je svo to ntžno, kulcavno! •— i pljunuvši daleko pred sebe, jj'dtTno so s gmjušanjem. Za njim jo poguute glavo bodalo Ujogovo veliko pseto Cezar. U tom se kasu taknuo njuškom avcgove ruko, a n S>čima mu sjeviiuJa ra'dost: Isla radost, Voja se odrazivala s lica svih proiazjhka. I lo mu sc zgadi, pa ga odrinc: fukom od scbe. Na mostti, što' jo vo'dio prcko rijeke, rastanc. PogJcd mu zahvali po sitniin ralićima na kojima so njihalo nebroieno čamaca, punlli veselc mla'dcži, i raljubljenilt parova. Sredinom rijokc krifali mali vaporcti, preptini svjctine relegra'dskog prolelaiijata. Cczar so pružio po zcrniji, položio Jubicu ua cipc' u svoga gospodara, pa od rromena na vrijeme pcMigno glavrn, poj-lcda tužno na njoga, onda na dva mala jsića, što su so stgrali srcd mosta, za|guic repom i opot so smiri, kao Ida U ga zaokupi'e lurofcne misli. Dolje Lspod niosta doploviio je par fcb'u'dova, malo uzdignn'tib krila, to iiče

ladjici, šlo mirno plovi ne zuajući otku’da dolazi, ni kuda idc. Prijo dva mjescca stajao je uz fu tštu' rijcku, malo nižo 'dolje, sasvim uz obalu. Bila se spustila magla i pokrila kućo i 'đrvećc. Do njoga j» doplovio labu'd, ustavio sc i gledao ga oniiu svojint sitirim očima. Za njim 'drugi i treći i domala bito ili čilavo jato. Ko bijoli lopoči, što so izdigoše nad _ jezero.^ Usiaviii sc jcdan do drugoga, i glcdali g.i mirno, pouzdauo, kao da nešto čelcaju. Došio nut, da ih pom'ilujc, da im rckne štogo'd, je.r oni, kao da to i čekaju. On jo bio tada tako sroćan, da l>i voljco zagrlili cio svijet. Život mu sn činio tako lijop, kao još nikada. Pred očima mu re'dalo sliko iz budućnosti: sjajne, svbjctle. Još nikada jtije vidio toliko suncrt i sreće, kao u thn slikania. V 'dan. jo iiio magJen i mutau. llijctko je 'dosada srcća lć njeinit svračala, talro rijelko, 'da nut so činilo e jo cijcii' život liež vrijcdnosti ■— ia mir i srcća tck je n smrli. A onda ga jiajednom bio zapljusnuo val svijctla, grudi mu napunila na'da, a sa njom jo došla i čožnja za živolom. Oh, oua. moćna, jaka, čežnja za životom, s lcoje nru porasto&e krila, ojaČa volja, oživi 'duša. A svu'd oko njega biia je magla T imuran zirnski 'dau. U sredini rije>kc, iz magie, pojavio so voliki čamac natovarcn ugljonom, a na njom sam jo'dan čovjck. Svom je snagom upirao 'dugu molku o dno rijoko i tako sq pomicao naprijcd. Sporo, teško' gubio so čamac, ft ČoI vjekti so nogdje napcli svi niišići od j napora, al on se ipak pomicao lagano,

iagano, dok ga, nije prdždrla maglaA on jo bio ta'da srećan i život mit sc pričinjao Jijcpim, ncizrcčuo lijepim. Nijo li to biia osvota života za njegov prvašnji prozir? Nije Ji mu zato prijc svršetka utisnuo u srce taj žar, u 'đušti tu čežnju, đa bttdc konac tim gorči i tcži? Zav >La i on tako vuče, da se svom snagom upirc j nosi taj frli, koji mu no da disati?... .— Nol —• viknuo je g'.-isno, a otida se uplašono oglcdao oko scbe. Nad gradom so spustio suton. 0 balit zaokvužilo mnoštvo svjelnla, a ljudi prolazili pokraj njega žuroći kućama. Opcl na njega nava’i'e misJi.. >— Ići, ići trcba... Pobjeći o l scbe... Pobjeći ma k'ud... Pošao jc bez citja. Tako so jtašao prcd kavanom u koju je čcsJo zalazio.. jiila je golovo sasvint puna i jodva naUje mjeste. Cigonin. što jc ravnao orkesLrom, savijao so pod zvucima svojilt gnsa'a, kao inla’da vrba pod cjolovom vjelra^ a gusle su pričaie o onoj 'dalckoj stepl-boluo i slrastveno: 'dughn, dršćućim tonovima, s k-ojili srco zamire od slalkc boli 1 kralkim i oštrim s kojilt krv naglijc potoče žilama. li Držao jc u' ruci noviue, da zasjcni lico i prcko njib so zagledao u sliku na stijcni: „TannltSuser ko'd Vcncro". Spuslio se 'do njenilt nogrt i slnša jjjcno pričanjc... Sve polako nvlači mn sc tt srco tuga, liljela bi probiti prsi, n. slatka je i gorka — kano 'da tuguje za ovim lijcpiin životom, kojega treba oslariti. LHtsle utihnuše, Ješ časak' blu'diH

su 'dvovanont poslijodnji, zamirući glasovi... Sa susjednoga slola preuu ga smijeli: ču'dnovat, živinski. . I opct začas laj odvral.ni siuijeli. O'dvrnuo sc od slikc i spuslio novinc. Ne'daleko od njoga sjcdila djcvojka, osionjcna na ratne kavalira, lcoji joj nešto šaplaše. Smijala sc, a taj jc pnglasni, nopriro'dni smijch nougodno dirao i mnoge se glavo ok'remiše s pram nje. Nije bila ružna, ali taj joj smijcb podavaše ncšto životiujskoga, grabežljiva, To ga tako .uzrujalo, da nijc mogao, 'da dulje sjcdi. Izašao jc. Oglcdao se ulicom, nco'dlučau kuda bi. II lom je času naišao tramvaj i ou skoči unuti'a. Svcje'dno, kud bi!o —■ 'samo nck sc ide, smno da ne budc sam sa svojiiu mislitna. lvola krcnuše, a Cczar polrči za jijitna ispružcna vr-ala, spuštcna repa. Sto njega vcžc uz menc? — potnislio jc, glcdajući zadalttauo psolo —■ i ua čos mu ga bu'do žao. U jcditoj od najživalmijib pre'dgradskili ulica sišao je s tramvaja. Kao 'dvijc strujo tjeranc proUvouu smjerom, vrvilo lju'dslvo. Kuća do kućo ovdjo su varijetcji svakc rukc i kazališta zadnjog stupnja, g'dje se za malo novca nadjc 'dosta zabavc. Pomijcšao se u nnioštvo i ni ne znajući sam kako', uašao sc u je'dnom lokalu. Prostor jo bio za'dimljen, polmuračan, rasvi'otljen množinom malih, bojadisanilt svjctiljki, lck sa pozomice udarašc jake eloktrično svijctlo. Na pozomici posjeda’o. u polukrugtT

do dvadesct šansonclki u kratkim suk) njama, od i/.biedjele, i/.nošene svi!c sviju boja. Tijelo im nelijepo, izob'.ičeno, 0brazi nabojadisani, a oko usana zasje< kle so 'dvijo horo u smiješak, Vjočni', vječni isti smijcšak. Već jo kasno, pa sc nekim skktpaju oči o'd umora i pića, te nepreslauo žmir< kaju, 'da proljcraju sau. — Bnkelhansl Bukclbans! • vikiut nelko, a 'dvoranom zaori smijelt: liijcsan, 'divljački. Na pozornicu slupio jc grbavac —> prošao 'dva puta binom, izbečio oči, ra< stcgnuo prcvclika usta i počeo pjevati. Žeuska, što je sjedi.a prcd njim nrt koljenu svoga kavalira, obubvaiila ovo< ga obim rukatna oko vrata, slaia ga tresti i deruti isc od silnoga smijelta. A' lca'd jo grbavac dovrsiv.ši pjesnut, uzdig< ltuo iijcvu rame, prihvalio grliom šešir, dignuo ga. tako aualo i isplazio jezik — činilo sc, da će se kuća srušiti od smijoha, vike i lupc nogama. — Kako su jgadni, gadnii — b.'es< nilo u njemu, a u ustima mu došlo, kao 'da jo gulnuo vodo iz baro. —• Dostatno je, da jedna nakaza išplazi jozik, izbeči loči — i cvo ih, ži< votinjc Došlo mu 'da zgrabi čašu, da razb je ta lica, tc gadnc živinske obrazinc. Src je u njctnu vrjclo. A grbavac je 'dalje pjevao i oni su so dalje cerekali.., Onda, kao da jc notko kraj njega šrtpnuo: Prava snmoubiiačka šp'lja. U tom bi sc lokalu morali saslajati samo* ubice, prijo svršelka..,