Beogradske novine

Izlazet dnevno u jutro y po nedjeljkom poslije podtie# Pojedinl brojovi: U i t krajtfiiM npoJitlin«« 0 *. I kr. Iiti |i djral •*. , • 0 U Hmt«t«i-(lnMlJI, B«i«l-Here»|i*t»i 1 DitmaclJI M •>JmI o f 10 12VM »»I Mdrulji po cljonl ol. , ■ .12 ■ Oglasl pa cljenlku. r--r, Uredniitvo: BEOflRAD, Vuka Karadllća ul. broj fO. Tolafoo bro] 81 llpravi I prlmanja pratplate Topllfiin venae bro] 21. Talefon broj 81 Prlmanji oglata Knaza Mlhajla uL broj 38. Talafon br. 240.

Mjoiaini protpliti:

Wmi ! kiliri Mira

| U o itlHm'l! r»J«im»Autro-«|trii*MiukiJ« U l»Mtri»jt»» . ■ . . 44M

Godins III.

Holandsko-skandinavski predlog za mir. Iskrcavanje njemačkih četa na ostrvu Dagoe. Topnička bitka pred Soissonsom.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Keč, 20. oklobra. Zapadno od oliriđskog jezera osujoćen je jean francuski napa'daj koncenJričnom valrom savezmčkih baterija. InaČe nema ništa <da se j-avi, Načelnlk glavnoa: stožcfa.

Blnmirano Enilejho. fosljednje njemačke pobjcde 11 a ulfzu u riški zaliv više su nego što se inisli dogadjaj, koji se ne tiče samo Rusije. Rastrovano bivše rusko carstvo jodva je još trebalo ovu sjajnu sa kopJia i mora provedeliu akciju, a da se potpuiio i konačno razvali. Proces raspađanja istočnog saveznika sporazuinuili sila, toli'ko je već naprcdovao, tla iu nc igra ulogu manje ili više ncsreće, jer najljući neprijatelj Rusije radi i razvaljuje u zemlji samoj sa jeđnakim iispjehom i efektom kao i njemački topovi. Zato je njemački napad preko ostrva Oesel i Dagći upravljen moguće više prema Eugleskoj, nego li prema ’Rusiji. Ovim njemačkim preduzećem na moru protiv Rusije, izgubila je' En■gleska i posljedtiji sjaj svoje moći na morima. Gospodstvo Engleske u Sje.vernom ili Istočnom moru spadalo je inedju one snov'e londonske gospode, ; koje su oni nastojali sa mnogo riječi, jOili «a nepotpimiin djelima ostvariti, Do ilana današnjega ostala je nepotvrdje;iia vijest, da jc Engleska u žclji da pomogne svom isiočnom savezniku zaiposjela Aalandska ostrva. kod čcga je Rusija bila i opet samo prividni razlog za jed-nako slavične kao i sebične ciIjeve i prohtjcve Engleske. Zaposjednućcni AaJandskih ostrva btjela jc Engleska da pritekne u pomoć Rusiji, ali ova ,,pomoć“ jednako kao i gospodstvo u Istočnom rnoru nije se ostvarilo. Ovc osnove jakiin je udarcem uništilo njemačko vojno vodjstvo i zbog foga vlada u krugovima sporazunme gospode iVelika zabrinutost. Engleska je u prvom redu i oj>et blamirana, Ova velika blamaža priiđružuje se kao ironični finale svim ostadim neprijatnostima, koje je ovaj /svjetski rat već priredio gospodi lonllonske City. Više nego ikada posljednjim je dogadjajima englcska fiota postala legetvdom, koje se više nc ćc pla.šiti ni rnala djeca. U početku rata vjerovali su u ovu prijevaru barem sv! jprijatelji sporazuma, aHi dauas zna svafko, koliko treba da još vjeruje ovoj priči. Engleske flote više liema. 1 ako ona ijoš postoji, to je ona prestala da budc uspješno ratuo orudje. Dok jc još postojalo dardanolsko preduzećc, čula je barem javnost tada ili kada makar nešto o pomorskoj ubojnoj snazl, kojom je Velika Brifanija nasfojala da osi-

Podlistak. Milorad M. Petrović: Anegdote Iz živola srpskih književnika. Branislav Nušić. 3N T ušić je toliko poznal, 'đa o njenur na ovom mesiu nebi trebali ni reči lcla jjrogovorlino. Ra'di jače karakleristik«, o Hjemu mi ćemo izre'djali nekoliko anegklota iz njegovog živola. j' On je kao ,.Bon Akiba" jAlnorn ti ’j.PoIitici" napisao ,,feljlon“ „Kako laž. *• a s t e“. Tu jc on bio glavni junak, koji je na jeiinotn krajit varo.ši izbacio jeilnu .i/.mjšijotimi, koju je posle po'dne, jstog Uana slu.šao na drugom kraju varoši tako pveličanu, 'da je i sam poverovao da je istipa. To je uradio još jednorn. Daća životn čoveku. JednOga dana lumpovali su Nušić i Đobrica Milutiuović gluniac. Bilo je prevalilo po'dne i oni sc setišc da trcba da taknu do kućc. 1 ■— Ja moram ‘do kuće, tla uzmern jednii bankti froška, reči će Dobrica. Iscrpilo se. *—<} ja moram, do kuće, đa uzmem' kaput, jer bliži se veče. Krcuušc obojica, a obojica sU sedeli U Zelskoj nlici (sa’d „Simina")- Prvo svratiše kod Dobrice. Gospodja Dobritiua o'dmah vide koliko je sati, ali Nušićevo oko to primeli, i njemu odmah sentf u svesti, ‘da je zbuni. •— Hajde, požuri, 5la to imaš sa ženom, opomenu on Dobricu. — Ta polako, kii’d se žurite, zai vam je maio; bilo kafane? 1 - -

gura svojo političke prohtjeve i da Ih ostvari. Ali poslije galipoljskog neuspjeha, a osobito poslije bitke pred Skagerrakom ništa se nezna ni iicčuje 0 ovoj morskoj neinani, ovom morskom strašiiu Engleske. Uzalud će saveznici i neutralci danas pitati: gdje je engkska flota, gdje je dok podmornice vrše svoj uništavajući posao, a gdje je 1 sada, kada njemačka šaka udara s mora, da uništi krilo ruskoga fronta? Tu je bilo dosta priiike da Englcska scbi opet osvetla lice i tu je bila najIjepša prilika za velika poniorska djela, na koja se Engleska uvijek spreniala. Što vi-še n ovom časn jc upravo bila dužnost Engleske, da prltekne u pomoć nesrećnom savezniku, koji još povrh toga imade svu svoju liesreću da zahvali u prvom ređu Eugleskoj. Zašto se to nijc dogodilo? Englcska raspolaže brojčano dovoljnom snagom na morima, a sigurno je Imala i sada najbolju priliku. Svaki neprljatelj, ko-jt vidi i može procijeniti dogadjaje i koji hna volju da se bije, morao bi primietiti i iskoristiti one pripreme, koje su Nijemci morali da preduzmu prijc svoje atkcije u riškom zalivu, naravno kad to taj neprijatelj i hoće. Ali baŠ u tom grnni leži zec. Engleska je slična opreznom jednom spekulantu, koji vole da drugi za njega oprže prste, a svoja sredstva čuva za zgođnija vremena, kad misli da će još sam s njiina raspolagati. Ali kod toga zaboravlja Engleska, da su neupotrebljene snage beskorisne snage, koje praktički u opšfe ne dolnze u obzir. Zbog toga daiuts Jil ue postoji više engleska flota. I već počhna Veiika Britanija da svojim saveznicima daje osjeguranja za budiićnost. Dok sporazum prekrštenili ruku gleda njcmački pobjedojiosni poliod u riškom zalivu, objavljuj'u preko svoje štampe londonska gospođa, da ćc saveznici preuzeti odbranu finskog zaliva i ruske prijestonice. Nećemo raspravljati pitanje, kojim putcm misle englcske ubojnc snage da priteknu u pomoć Rtisima. bez da ne provalo kroz švedsko-danske morske tijesnace. Želimo samo ustanoviti kojom besprimjernom frivolnošću Engleska i opet lioće da igra ulogu angjela čuvara u času, kad je njezinom krivnjom več sligla ncsreća jednog od njezinili saveznLIca. Zaista je vrlo neprijatna stvar, pred cijelim svljeitom doživjefi ovakovu blamažu, ali je bestidno 1 drsko u isto vrijeme pokrivati cfekat jedne takove blainaže praznim i praktički više uego problematičnim cbećanjima. — Ostavite molim vas, p'renfevolji se Nušić. Umro siromali Mika Srelenoidć, pa žurimo Vlo kuće, 'da ntešimo oint ja'dmr ženu, 'dee'n; i r da sedimo tamo, da' ga fnvamo. ■— Jest, dodade Dobriea. Umro Mika, nego 'đaj mi banku', da mi se nađje.., Oospo'dja Dobrlčina', stajaše za 'frenulak kao okamenjena, za tjm' uleti |u sobu, j brzo se rrati noseći batvku i vajkajnći se. Siromahf Siromah! I Čisto o’dgura Dobricti i Nušića: „Tdilje, idite, a eto' i mcne malo poslc!“ _Oji. ebojica iza'djoge iz kuće, JTe ejmeju'ći jedan drugog da pogledaju ju ofi, pa ka‘d već malo poodmakoše, BTetoše se pogle'dima. >— K, Ovo ti je 'dobro, ovo je sia'vno! dobacl Dobrica Nušiću. Stigoše 'do Nušićeve kuće, n on je •on'đa sedeo U' kući Djoke Dimovićg, iva krajn „Zetske“. Ko'd kuće ne zastadoše gospo'dju, nego samo gazdaricu o r d kuće* Nušić udje xi stan, uze kapuf, i kakb nri izla.'iku sreie g-’dju Dimovićku on joj uobaci: Molim vas, kažilc Dari ka'd dottje, da sam došao, uzeo kap'ut odmah otišao. Umro Mika Srelenović, pa isad žuvim tam’o, i o'djuri sa Dobricom ina vilicu. G-dju Dimovič kao da grom pogodij i ostade gledajući za njim. Sad se obojica Upulišc dorćolskoj osnovnoj školi, g'de je tada Srefonovlć ra'dio kao nčitelj, da ga polraže, i da s njim, koga su proglasili za mrivog .šetaju kroz varoš, ua vlde šla će se dcšavati. Medjutim, HUlo je prošlo već čctiri 3ata, Sretcnović je Izišao iz škole, i po običajrr navratio kućf, i onda krenuo ji varoš. v . ' J - " M ' f< * 4 K */

Dr. Boža S. Nikolajević: Dve Srbije, Od godine 14oy„ J<ada je ostatak srpske države (đespotovine) potpao konačno jiod Turke, pa sve do Prvoga Ustanka, g. 1804., narodni se život bješe sasvim pritajio, svuda je nastalo Ćutanje i mrtvilo, sve je onijeliiilo i pogružilo se, kao priroda u poznu, močarnu jesen... Tinašti, olovni oblaci prekriliše nebo i:ad Srbijom, bez najbledjeg ziačka utjehe i nade. Njive i livade opustjese, Samo su još gavrano’vi graktali povrh njih. Bežljudna su scla trulila na sivoj izmaglici, nije se čuo žubor potoka, pticc nisu više cvrkutale. Ni pijetla cla cglasi zoru, ni zvona — da pozovc ria večernje!... Ljudi su se odmetali u hajdukc. Nejač, ženskadija i starci skrivali se u nedohodne zbjegove ili se pribijali uz zabačene manastirc, koji su tada jediui, bili žiže i središta srpske iiarodne svijesti. Teški su to bili đani, koje je naš narod preživljavao, i silna su bila iskušenja, kojima je morao odoljcvati. Ali ga je vjera sjiasla. Kada je državna tvorevina Stevana Nemanje i njegovih potomaka propala, ostalo jeji sipskom narodu otio, što nikakva fizićka sila nije mogla imištiti: ostala j e v j e r a. . Srpski je narod vjerovao, i saino tome ima se pripfsati, što se natušteno nebo srpsko, koje nam je kroz čitava stoiieča prijetilo vječnom tamom i propašču, počelo iuak vcdrHi. Zaslrven doile mrklim lijrakom, vidik se stao rasvjetljivati i šimi. Zemlja sc bndHa fz vjekovnoga mrtvog sna. Prožet vtierom i božanstvenim salnopožrtvovanjem, prenuo je Srbin. Buknuše šumadijski Ustanci, a rodoIjublje i junaštvoj lioje je srpski seljak razvio tada, zadivHtbjc cio svijet. Znam.eniti njemački iHistoričar Leopold Ranke, opisujučf 1 oba naša Ustanka, ističe ih kao uzoriti primjer narodne energije. viteštva i nacionatae svijesti. Srpskt narod je pod Karagjorgjem i Milošem, u cjelokupnosti svojoj, ispoIjio karakterne crte i vrline, koje se sretaju samo u istoriji klasičnih Jelina i Rimljana ... Docnije, na žalost, te vrline sve više su se gubile, osobito po varošima. U seljačkoj masi one su se još i očuya!e, te od vremena do vremcna urocliše jedrim plođcin (u Balkanskom Ratu, na primjer): ali su kod inteligencije bivale u toliko redje. Usjevi. kojc naši pretci sijahu prije sfotiau i više godina, clali su ovdje mršavu žetvu. To poliče otud, što naše varoško sta-

Za to vreme U Zctskoj nlici, i u ccloj .Ska'darliji beše već pukao glas, ila je Umro ktiliailo Sreienović. Čika Garra JoVanović, stari beogra'dski rcsloraier i holelijer, on'da je držao kafanu ,,Bums keler“. I on beše saznao za smrt Mikinu, (i l'ćnoj nebolicini gostiju, koji su se zafokli u njegovoj kafani, točio je rakiju, za Vlušu d-obrom Miki, i kroz s'uze se vajkao. Sjromab Mika! Sirovnab Mika. Bio je Idobričina, pa mu eto, laka smr( bila. Na je'danput. Polrefio ga šlag. :.\ bio je mršav čovek, i orida to znači, jda i snene može da trefi š!ag..._ Dela još po je'dnu... Bog da ga prosli, i laki m'u' zemljica. I oni proVUižuju duču. * Da svrafimo njegovoj kući, predloži Nušić, 5 skrcnuše u „Kanefan MiŠinu" TdicU. •— A g'dje je Alika? đoviknu on, čim stupi lra kućni prag. •— Otišao u crkvn, otšali se gšlja Srefonovićka. Znate gdi je u „Pozorišnoj kafaui“. '—• Pa ova nišLa nezna, dobaci on Dobrici. Hajdemo brzo... i— Kod žurite?.. Sla je vama?.. •— Cučeš!.. Iđobaci joj Nušić... i iorida Se okrele Dobrici. „Sirota žena, pa iona nezna kuštaj. I Unevši zabunu u kuću krenuše Obojica brzim koraciina uzbrdo ka ),Velikoj Pijaci“. C-dju Sretenovićku uznemiri ova njiliova žnrba, i ona ispreki'dana dobafcivnnja, koja izgle'daše, da baš nju poadja, pa jedno vvemc razmišljaše, šta a radi... >— Ovo nešto nije dobio!.. završi OTia rezonovanje, i odluči, da pričcka iiecu, pa da podje u varoš, da vidi Sta je fo, i 'da se nije što dogodilo Miki. Nušić i Dobrica stigoše 'do ,.ZIat-

novništvo nije čisto, nego je izmješano najviše s cincarskimivlašk i m e 1 e m e n t o m; a poglavito i zftto, što se na zdravim i čvrotim tcineljima, koje je novoj srpskoj državi bio položio njen gjenijalni tvorac Miloš Obrenović, izidala postupno jeđna nesolidna politička zgrada. Neposredno s tim obrazovala su sc u toku godina dva srpska tipa. Prvi se nije još izojiačio, nije postao matcrjjalist, ni ćifta. On je iskren, otvoren, voli zemlju, oduševljava sc slavnom prošlošću, vjenije u budućliost otadzbine i vezan je za nju srcem poštena čovjeka i rodoljuba. Drugi je n e i s t ini t, pritvoran, izigrava p at r i o t u, g 1 e d a s a m o s v o j i n t er e s i „1 a ž c d v a c a r a“. U našim se danima ovaj tip toliko namnožio, liao kad u voćnjaku progainižu gusjenice. Naročito su ga krupni dogadjaji izbacivali na površimi, ali ga je, ranije, javno mnijenje koliko-toliko trijebilo i suzbijalo. U sadašnjem ratu pak, kad je bio ugrožen opstanak zemlje, on je, koristeći se opštom zabunom i panikom, digao sasvim glavu, razuzurio se i uzeo malia. Dok jc zeinlja propadala, taj tip je ndešavao karabice, podvaljivao, krao i bogatio se. Srpski je vojnjk na Drini jeo lileb od pijeska i mrznuo se u ■pocjepanim, trulim opancima, po Idši i snijegu, košen od neprijateljskili topova i domačih bolLeština u podjednakoj mjeri. Bogataši Srbije vršili su tada maroderstvo uad rodjenom vojskom i u sv’ojstvu liferanata oslobadjali se vojne obaveze. Pa ipak nijedan vojnik nije paradirao s patriotizmom. lcao što su oni činili i čine još uvijek. Okupacija naše otadžbinc objeIodanila je još jasnije svu srarnun bezolnosl ovih individua. Jedan dio njiliov strugnuo ie blagovremeno u neutralnu Švajcarslcu. da pred neobavještenom Evropom simulira obeskućenu i patničku srpsku inteligenciju; drugi je ostao ovdje I uspješno pomiruje najsuprotnije pojmove: izvlači iz okupacijc lijepu vajdicu, na štctu svojili sugradjana i bldžnjili, i u isto vrijcme izdaie se za rodoljuba! Kad im zderete masku s Jica. zapanjiće vas moralna rugoba tih ci r u Š t v e n i h k a m e 1 e o n a. Na jedan način. samo njima svojstven, oni dolaze i danas, kao nekad, do svih mogućnih koncesija i povlastica, puze i temeiiaju pred ,,nadležnima“, a iza leđja ih grde, opadaju i zauzimaju stav , patriotskih stradalnika 11 . Ako radile kakav pošten posao. zaslužujući riaSušni hljeb sebi i porodici, cni su uvi-

jek spremni da osumnjiče vašu ispravnost. Pljačkaju vas na svakom koraku, deru vam kožu, i sumnjičcćt drugc prcporučuju scbe i o v d j e f tamo! Raaiijc su bili neispravni prema slobodnoj otadžbini, pa su takvi i prema njenoin sadašnjem gospodaru. Njili je danas puna i Srbija ( Švajcarska. Uvijek im je bilo dobro. u miru i ratu. Njiina je rat — brat! U Svajcarskoj, oni su se porazmještali po raznim ust'anovama Crvcnoka Krsta, biroima i kancelarijama, razbaškarili se u toplim zavjetrinama i ugodnim sinekurama, pa na račun oiiiii, što ginu na solunskom bojištu, lcuju plauove o Velikoj Srbiji i — lcradu fondove, iz kojih treba da održavam golu dušu srpske udovice, samobrane majke, invalidi i siročad srpskrt. 1 >ok ova nesrećna žemlja ne bješe još propaia, od patriotske dernjave tih amoialuih kreatura niste mogli sokakoiii proči. Oni su sazivali patriotske zkirovc. bratimili se s oficirima srpskim, nosili bakljade, priredjivali bankele i t. d. Poslije sloma državnog, oni su • nmclro požurili, da se dodvorc i pril.agode n o v o m e s t a n j u. Pa su u tome i uspjeli brzo. Kad ili niko ne vidi i nc čuje, oni raznose glasovc o izmišljeniin pobjedama, isprsuju se i patriolski se rebre prcd žetiania i djccom, a pred injerodavnima savijaju grbaču, uvijek gotovi, da radi Iičnoga ćara i ćelepira učine i takve ustupke, koji še kose s čašću. Njima je čak propast otadžbine prilika za zaradu. Oni su snabdjeveni svima mogućnim legitimacijama, uživaju sve olakšice, putuju raznim poslovima u Peštu i Bcč. Mladl i užireni, oni su i danas „ncsposobnl" za vojsku! Oni i sada ,,zabušuju 1 ' i podvaljuju, kao što su nekad podvaljivali onim istim srpskim oficirima, s kojima su se grlili i cmakali, a koji sada žrtvuju svoje lijepe, idcalnc živote — za njih, za tu nezahvalm:, lažljivu, podlu i nitkovsku Srhijii... Ali osim te negativne Srbije ima draga jcdna, pozitivna Srbija Srbi.ia besmrtnih predaka naših, svijetla i moralna, nesrećna ali junačka. Gna jc majka valjanih sinova. Ona je iias najljući bol i najdraža utjelia naša. To je Srbija iz naroduih pjesama. u Kojoj Kosovo i šumadijski Ustanci još traju, ko.ia još uvijek Iije krv najliolje djece sv'oje. I možda baš zate, .što je dobra i što vrijedi — možda jc baš zato tako nesrećna, tako tragična' I ragična je i nesrećna, jer je prevarena. Nju —• dobru Srbiju — ob'manula je rdjava Srbija; a i oni.

nog Anidjela" i rese se fn, da očeknu Sretcnoviea. Znali su, 'da on (u mora svratiti na rakjju. „Da ne mešaju piče“ Borućiše je'dnn litar viaa. —■ Na šlo će ovo sve da spadne?., okrete se Dobriea NuSiću. —• Bog je'diui će znali. Samo sad j bi još gajinlercsanlnijo bilo, da Mika 1 zaista umre, pa da se mi izuenadimo. I U ©stalom, ja ću 'da tvrdim, a li mi pomaži, 'da smo za njegovu smrf č.uli u j nekoj kafani, gidc smo pili. rocimo famo hcgđe na Vračaru ... kod Rcsnika ... Astronomskc kule ... — l’a naravnol... Ka'd g-dja Nušićkn sližo kući, nju • proslo prenerazi vest g-dje Dimovićlce. I U lom dolrča i g-dja Milutinovićlca, 'i | polvrdi tužmi vest. Jedna žena dodade, j kako cela varoš o tome zna, i kako već ko'd „Bums kelera“ čika Gavni dajo i po'dušje pokojniku. Brzo se svc fri žene spromišo, 'da o'du ’do kuće Sretenović.a, i p odjošie. Jedna još 8 kapije stade jecali i kad se kp-elo sa g 'djom Srelenovićkom pade joj oko vrata i obli je suzaina. (I-d:j;t Sretenovićka ka'd ču, u čemu je stvar, pa'de u liesvcst. Nasla u kući plač i piska, 'ol;upiše se komšijc, nekoliko njib iako'dje potvrdiše, da su čuli n čaršiji za smrt komšije Mike, ali niko ne nme'de reći, gdjc jc i kad je muio, i gdje se uopšte nalazi pokojnik „sa skrštenim liclim rukaina i prave'đnirn delima svojim“. *— Sigurno u nekoj kafiuii! zavrti tužno glaTOm g-dja Sretenovićka. Haj'demo da obidjemo njegove štacijc. I nekoliko žena i Iju'di krc(oš<‘ se lizbždo „Velikoj Pijaci“, Kad bebu kod „■Makedonije", skrefošc „Vasinom ulicom“ (sa'd Vatrogasnom). Dodjoše do kafane ..Zlatiji Andjeo“. Jcdan od muška-

raca pretrča n kafanu i upila, ab im kclnei reče, 'da je ilo malo čas tn bio g. Nušić i g. Dobrica... Olišli su lu pravcu „Pozorišne kafane“. Nušić i Dobrica već su bili sligli do Pozorišne kafane, gdc zalekoše ,,po kojnika“ da kao obično čita novine. •— 'Ama je si li 1i to? .Te si živ z.i ime Boga, ovinu se Nušić pokojuikii oko vrata. Ovaj nc zuajući, šta lo sve i.ma 'da znači, gledaše ga začmlj -uo. \ Nušić nastavi. — Pa mi smo boian tuli, da si umro; celu smo varoš obišli, tražeći fo... Cela varoš gotovo zna o tome... 0, 's iino ka'd si živ! A Dobnca stao u slranu, pa o'a „u/.bu'djenj.'i" sav so trcse i briše suze. U fom siigoše i oslali. Nušić neda nikom 'da ]>ridjo, kao da ga je on voskresao iz mrtviii, a ne u ncku ruku živog proglasio mrtvacom. Jcdva se razabrašc. Ntišić im pripove'di, kako je za njegovu srart čuo čak na Vračaru, ko'tl kafane ,,Resuika“. Dobrica lo potvrdi. I onda naslade jedno veselie za žđravljc. — 0, brate, pn Ovo mu izgleda kao neka 'daća živom čoveku, vdi Nušić... — Ama, meni izgleda, Branislavc, da si ti to sve zamcsio, veli Sretenović. Cekaj, pronaći ću ja lo. — Bog s’ tobom Miko, pa zar bi ja to lebi? iščridjava se Nušić,.. i — Pa zar bi t>u tebi?,. 'dodajO pobrica... — F, dobro zdravlje, i neka nam je na z'dravlje!.., Osvanulo se. i U neko 'doba noćl Nušić piedložj. ! da se upali voštana sveća na stolu.